Zbog čega neki misle da je svijet i lokalno i globalno opasan?

Zaśto se to događźa? Zaśto , naroćito lośiji novinari, forsiraju ekstremno lośe vijesti u detaljne detalje?


Zaśto se sve manje ljudi raduje suncu, toploj kavi, finim sendvićima ili sokovima, dobroj glazbi?


U ćemu su i lokalni i globalni problemi vezano za forsiranje depresivnih tema u detalje?
a jel ti znas ko i zasto kontrolise 97 posto zapadnih medija ?
 
Zato što su mediji provalili da negativne vesti imaju više pregleda, samim tim i generišu više profita.

A gde ima više profita, to se i forsira. Tako da kad otvoriš domaće portale, gotovo sve vesti su neki crnjaci, propasti, apokalipse, depresivi i slično... ono da ti se smuči život. Čak i nešto što je pozitivno, oni će napisati u nekom "šokantnom i senzacionalističkom" fazonu kako bi naduvali da bude zanimljivo.

Za mentalnu higijentu je korisno povremeno smanjiti konzumaciju informativnog programa, takođe i rijalitija... i tamo su svađe usiljene (bukvalno se glumi) kako bi bilo što negativnije i odvratnije.
 
Zaśto se to događźa? Zaśto , naroćito lośiji novinari, forsiraju ekstremno lośe vijesti u detaljne detalje?


Zaśto se sve manje ljudi raduje suncu, toploj kavi, finim sendvićima ili sokovima, dobroj glazbi?


U ćemu su i lokalni i globalni problemi vezano za forsiranje depresivnih tema u detalje?
Lose vesti se bolje prodaju, to pokazuju svi algoritmi, i to ne samo lose vesti vec cesto i specificne, visestruko vise ljudi strada od kokosovih oraha koji im padnu na glavu od teroristickih napada, komarci odnose jos uvek najvise zivota (prenoseci bolesti) no takve vesti nisu zanimljive.
Tokom evolucije smo naucili da obracamo paznju na opasnosti vise nego na dobre stvari zbog samoodrzanja.
Npr ako je u susednom selu nekom rodjeno dete to nam je manje vazna vest nego ako su se pojavili hajduci u susednom selu i ubili nekog iz razumljivih razloga, a posto je svet postao globalno selo onda cujemo sve lose i iz ostalih krajeva sveta, a retko kad nesto dobro, pa nam se cini da je svet gori nego sto jeste, naravno ima milio losih stvari, ali komparativno svet je nogo bolji i bezbedniji nego sto je bio u vecini zemalja i u vecini zemalja je zivotni standard bolji i i zivotni vek duzi nego sto je bio.
Takodje politicari cesto kreiraju krize iz svojih interesa (kao npr na Balkanu) pa se situacija cini gora nego sto jeste, a najveci problem u neuspelim zemljama jeste sto su tamo ljudi nedovoljno proaktivni tj cekaju da im sve drugi urade i ocekuju od vlasti da se brine o njima, a vlasti ako se ne kontrolisu onda pocnu svakakvi marifetluci.
Zato su nezavisne i funkcionalne institucije jako bitne.
 
Zaśto se to događźa? Zaśto , naroćito lośiji novinari, forsiraju ekstremno lośe vijesti u detaljne detalje?


Zaśto se sve manje ljudi raduje suncu, toploj kavi, finim sendvićima ili sokovima, dobroj glazbi?


U ćemu su i lokalni i globalni problemi vezano za forsiranje depresivnih tema u detalje?

U UK imas izreku: Bad news is good news.
Nastala je kao prosto zapazanje novinara, da narod voli da cita lose vesti.

Tako da, sve se svodi na najelementarniji zakon ponude i potraznje.
Narod voli crnu hroniku - novinari mu serviraju crnu hroniku.

Kada narod pocne da voli lepe vesti i lepe price - bice lepih vesti i lepih prica.
 
Ima puno lepih vesti.
Evo ja kada otvorim ovaj pretraživač koji ranije nisam koristila edge od majkrosofta, na prvoj strani imam sve lepe vesti
osim onih o izborima, imam vest 50 najlepših plaža na svetu, zatim nešto o biciklima, onda pored toga o vremenu kakvo nas očekuje, kaže brza rutina kako da dobro tonirate vaše mišiće svakodnevno sa slikom lepe žene koja vežba i mora...

Ima jedna kratka anegdota koja pomaže: kada na istu livadu pustiš muvu i pčelu, jedna ide na cvet a druga na gomno.
Znači, ako se lepimo za dobre i zanimjive vesti, onda to već pokazuje stanje duha.
Pročitamo i one o ratu itd.. samo informativno.

Ne čitam hronike. Dovoljno uzbuđenja imam u sopstvenom životu. Senzacionalizam ne čitam i ne sluša. Eto leka.
 
Zato što su mediji provalili da negativne vesti imaju više pregleda, samim tim i generišu više profita.

A gde ima više profita, to se i forsira. Tako da kad otvoriš domaće portale, gotovo sve vesti su neki crnjaci, propasti, apokalipse, depresivi i slično... ono da ti se smuči život. Čak i nešto što je pozitivno, oni će napisati u nekom "šokantnom i senzacionalističkom" fazonu kako bi naduvali da bude zanimljivo.

Za mentalnu higijentu je korisno povremeno smanjiti konzumaciju informativnog programa, takođe i rijalitija... i tamo su svađe usiljene (bukvalno se glumi) kako bi bilo što negativnije i odvratnije.
Naźalost
To je vrlo poraźavajuće.


Neki dan sam ja sluśao dio realityja, pośto poznanica to prati....i nakon manje od pet minuta mi je bilo slabo, otiśao ja leć u drugu sobu....a nekima su uzori Gastoz, Golubović, Olivera ona panter i slićni
 
Ima puno lepih vesti.
Evo ja kada otvorim ovaj pretraživač koji ranije nisam koristila edge od majkrosofta, na prvoj strani imam sve lepe vesti
osim onih o izborima, imam vest 50 najlepših plaža na svetu, zatim nešto o biciklima, onda pored toga o vremenu kakvo nas očekuje, kaže brza rutina kako da dobro tonirate vaše mišiće svakodnevno sa slikom lepe žene koja vežba i mora...

Ima jedna kratka anegdota koja pomaže: kada na istu livadu pustiš muvu i pčelu, jedna ide na cvet a druga na gomno.
Znači, ako se lepimo za dobre i zanimjive vesti, onda to već pokazuje stanje duha.
Pročitamo i one o ratu itd.. samo informativno.

Ne čitam hronike. Dovoljno uzbuđenja imam u sopstvenom životu. Senzacionalizam ne čitam i ne sluša. Eto leka.
Pa, da, ja na fejsu lajkam śto viśe stranica s dobrim obavijestima, rađźe ću ćitati o zalijevanje cvijeća, nego koliko koja drźava trośi na oruźja
 
Pa, da, ja na fejsu lajkam śto viśe stranica s dobrim obavijestima, rađźe ću ćitati o zalijevanje cvijeća, nego koliko koja drźava trośi na oruźja

Pa što je onda problem? Na ovom svetu imaš raznoraznu ponudu, od ineterneta, preko štampe, TVa, filmova...

ja recimo nikada ne gledam horor jer me ne zanima, doduše slabo išta konzumiram. Volim da vreme popunim sa obavljanjem obaveza i poslaova, da zaradjujem, čitam nešto iz nauke, pišem radove, ovde dođem u pauzi i gedam da se zabavim. itd.. Znači, ponuda nikada u istoriji nije bila šira i veća. Ja te loše vesti uopšte ne primećujem, svesno se opredeljujem na one stvari koji mi donose proffit u novcu i doživljajima. Evo sad gledam na koju planinu da idem itd
 
Opasno je u nekim delovima sveta npr Libanu i Ukrajini, no veci deo je relativno miran i daleko mirniji no sto je istorijski bio.
Lista s interneta, s najcescim uzrocima smrti :
  1. Bolest srca
  2. Moždani udar
  3. Hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP)
  4. Donje respiratorne infekcije
  5. Rak dušnika, bronhija i pluća
  6. Alchajmerova bolest i druge demencije
  7. Dijabetes
  8. COVID-19
  9. Povrede u saobraćajnim nesrećama
  10. Nasilje (uključujući ubistva i sukobe)
 
Pa sad... Da je toliko opasan svaki put kad idemo na posao ne bismo znali hoćemo li se živi vratiti kući.
Ako bi verovatnoća za to bila između 90 i 70 posto to bi bilo opasno. Ovako je 0.00001% ili manje da će nas neko ukebati
Upravo to.
Ali eto, neki ljudi źele biti u strahu viśe nego śto je Realno, moźda im je i lakśe ćitati i razmiśljati i o lokalnim i o globalnim problemima ako u vlastitom umu ne osjećaju zadovoljstvo
 
Zaśto se to događźa? Zaśto , naroćito lośiji novinari, forsiraju ekstremno lośe vijesti u detaljne detalje?


Zaśto se sve manje ljudi raduje suncu, toploj kavi, finim sendvićima ili sokovima, dobroj glazbi?



U ćemu su i lokalni i globalni problemi vezano za forsiranje depresivnih tema u detalje?

Što se medija tiče, loše vesti, nažalost, imaju veću čitanost i gledanost.

Kada su ljudi u pitanju, većina ljudi je realna i svesna ružne svakodnevnice, zato nema mnogo nasmejanih ljudi na ulici.
 
Доста одговора али не толико добри. Свијет јест опасно мјесто а вјеруј другим људима, повјери им своју главу и здравље и своји ближњи и нека ти је са срећом.
Да ли су људи већином добри?
 
Pa sad... Da je toliko opasan svaki put kad idemo na posao ne bismo znali hoćemo li se živi vratiti kući.
Ako bi verovatnoća za to bila između 90 i 70 posto to bi bilo opasno. Ovako je 0.00001% ili manje da će nas neko ukebati
Каква је то математика? :eek:
Сљедећи дан никоме није загарантован. Све су то чудни неки постотци док се не деси теби и твојима. Е онда се то "не дешава увијек другима".
 
Što se medija tiče, loše vesti, nažalost, imaju veću čitanost i gledanost.

Kada su ljudi u pitanju, većina ljudi je realna i svesna ružne svakodnevnice, zato nema mnogo nasmejanih ljudi na ulici.
A svakodnevnica kako za koga, općenito bi ljudima bilo lakśe da se viśe fokusiraju na dobro, nego na lośe
 
Nije mi nuźno niti bitna pamet, empatija i moralnost kod slućajnih prolaznika ....ja npr. povremeno sviram i pjevam na ulici, da li je netko pametan, moralan, empatićan i slićno....to je njegova stvar, transakcijski gledano moguçe ja da meni u futrolu novce ubace i nasilnici, lopovi i slićno, ja ne pitam śto, ako su oni meni taj dan omogućuli bolju prehranu i ugodniji źivot u ovim danima dok traźim novi posao, oni su mene tada spasili....a s obzirom da sviram sve ćeśće, ja nisam primjetio neugodnosti, ili da ikoga smetam, sviram ono śto ja volim i dosta ljudi to ili voli, ili su relativno neutralni
 
Poslednja izmena od moderatora:
Зато што свакаква ср*ања скоро буквално падају с неба, док за лепе ствари се можеш и крвнички трудити а да их не оствариш. Кад изађем на улицу међу непознате људе, сигурно нећу добити пољубац или загрљај од непознате девојке, али можда могу бити опљачкан, нападнут, може да ме уједе неки пас.

Ситуације где се по градовима дешава да неко падне у несвест а да га сви прескачу и нико не реагује, јер "можда је алкохоличар или наркоман" говоре да је свет зло место. Зато треба "у се и у своје кљусе", једини пријатељи су ти Ти, теби блиски људи, можда родбина, сви остали су ти потенцијални непријатељи, данас је непознат човек исто што и нека врста пасивног непријатеља.
 
Ситуације где се по градовима дешава да неко падне у несвест а да га сви прескачу и нико не реагује, јер "можда је алкохоличар или наркоман" говоре да је свет зло место

Da li si video to lično, da svi preskaču "alkoholičara ili narkomana"? Da li si bio pored takve osobe koju su svi preskakali?

Znaš i sam da živimo u istom gradu. Ti si prisutan ili upoznat sa takvim situacijama, a ja nisam.

Pre par meseci izlazim iz jednog busa. Na ulici vidim čoveka koji leži. Oko njega vidim momka, jednu devojku i jednu ženu. Svi žele da mu pomognu.

Moja majka daje ideju da mu se kupi voda. Devojka trči po vodu. Mladić kaže da je čovek polusvestan. Devojka zove hitnu pomoć. Žena je uspaničena..

I da ne pričam dalje, i ovo je previše detalja. Poenta je da je nas petoro bilo zabrinuto zbog čoveka koji je ležao na ulici. Nas 5 nije okrenulo glavu.

Bila sam prisutna još jednom, kada je neka devojka imala epi napad. Niko od nas nije okretao glavu. Nas troje, četvoro smo ostali pored devojke dok nije stigla Hitna pomoć.

Kako ti vidiš samo loše strane kod ljudi, a ja pored njih vidim i dobre?

Izvini, morala sam da ostavim komentar.
 
Da li si video to lično, da svi preskaču "alkoholičara ili narkomana"? Da li si bio pored takve osobe koju su svi preskakali?
Више пута сам прочитао тако нешто у вестима. А мене то и не чуди, то се може очекивати. Притом, да су сви ти људи стидљиви, плашљиви, па ајде и да се разуме, али већина свих тих људи има бар неке пријатеље или партнере. То је страшно, не значи да ће обавезно да буде тако али то се дешавало и такав третман се може очекивати.
 
Више пута сам прочитао тако нешто у вестима. А мене то и не чуди, то се може очекивати. Притом, да су сви ти људи стидљиви, плашљиви, па ајде и да се разуме, али већина свих тих људи има бар неке пријатеље или партнере. То је страшно, не значи да ће обавезно да буде тако али то се дешавало и такав третман се може очекивати.

Empatija nema veze sa našim emotivnim stanjem i statusom. Nikakve veze nema.
 

Back
Top