Zato ne možemo da nađemo adekvatnog partnera?

Čitajući ovu i slične teme, ne mogu biti srećnija što sam stupila u brak i dobila dete još u vreme kada su moralne vrednosti, poštovanje i razumevanje nekako bili više prisutni generalno. Iako sam se razvela, taj razvod je bio takođe miran i sa razumevanjem.
Danas, danas se zaista divim svakom ko u ovom ludilu od izmenjenog sistema vrednosti uspe da pronađe bilo koga za VEZU, a kamo li kompatibilnu osobu za nešto ozbiljnije. Sve je instant, sve je potrošna roba pa i tuđe telo, vreme i emocije.
Ne znam da li ću ikada ponovo biti u vezi, nekako sam u miru sa tim, jer zaista iz čiste ljubavi prema sebi ne bih mogla da dozvolim da nekom budem "nešto". Prosto ne.
Fizički izgled mi zaista nije toliko bitan, ja sam lepuškasta žena, nisam fit i nisam metar sedamdeset pet sa pedeset kila.
Poslednje što mi je bitno je kako neko izgleda spolja. Želim da mi iznutra odgovara, i da se razumemo dušama, ma koliko ovo romantizovano ili patetično zvučalo.
Ako to ne nađem, pa Bože moj. Potpuno sam ok s tim da budem sama.
Ne bih podnela da budem u vezi na silu samo zato što je moderno razmenjivati telesne tečnosti bez ikakve obaveze.
 
Čitajući ovu i slične teme, ne mogu biti srećnija što sam stupila u brak i dobila dete još u vreme kada su moralne vrednosti, poštovanje i razumevanje nekako bili više prisutni generalno. Iako sam se razvela, taj razvod je bio takođe miran i sa razumevanjem.
Danas, danas se zaista divim svakom ko u ovom ludilu od izmenjenog sistema vrednosti uspe da pronađe bilo koga za VEZU, a kamo li kompatibilnu osobu za nešto ozbiljnije. Sve je instant, sve je potrošna roba pa i tuđe telo, vreme i emocije.
Ne znam da li ću ikada ponovo biti u vezi, nekako sam u miru sa tim, jer zaista iz čiste ljubavi prema sebi ne bih mogla da dozvolim da nekom budem "nešto". Prosto ne.
Fizički izgled mi zaista nije toliko bitan, ja sam lepuškasta žena, nisam fit i nisam metar sedamdeset pet sa pedeset kila.
Poslednje što mi je bitno je kako neko izgleda spolja. Želim da mi iznutra odgovara, i da se razumemo dušama, ma koliko ovo romantizovano ili patetično zvučalo.
Ako to ne nađem, pa Bože moj. Potpuno sam ok s tim da budem sama.
Ne bih podnela da budem u vezi na silu samo zato što je moderno razmenjivati telesne tečnosti bez ikakve obaveze.

Nije danas ništa ni bolje, ni gore nego što je bilo nekad. I pre su ljudi gledali da se što bolje "prodaju", jurili su se i pre ljudi na pozicijama i lepe, zgodne žene, samo što to sad dosta češće viđamo zbog doba protoka informacija. Problem je uvek i uvek samo u ljudima u smislu svako sebi u glavi uvrti nešto što ga zakolje, čak i kad je dobro ljudima oni nađu razlog da nešto nekome prebace, pa kad čovek pukne i otera ih bude kuku nama.
 
Araon, da, slažem se. Više se vide sada neke stvari, kad je sve na dohvat klika.
Ipak mislim da je pojam sramote malo izgubio na značaju, sve je manje toga čega se ljudi stide. I samopoštovanje i dostojanstvo je duplo pojeftinilo, ono što muškarcu ne da neka Mileva, jer drži do sebe, daće mu Jovanka bez p'o muke, pa zašto bi se onda neki Milorad lomio oko Mileve, lakše mu s nekim odronom da se dohvati, jer niti on poštuje sebe, niti mu treba žena koja sebe poštuje.
I tako dođosmo do toga da se uparuju lakše oni koji žive lakše, bez nekih moralnih normi i povezivanja po dubini, takvi se razmnožavaju i rađaju nove Jovanke i Milorade iz nehata ili iz nemanja mozga.
Oni "starog kova" ostaju u zapećku da mirno stare, sami i svoji, jer prosto ne dele iste poglede i težnje sa ovim novokomponovanim.
 
Meni je adekvatan partner neko kao ja ..
Biće grebanja , biće griženja , ali razumećemo se .
Imam u glavi listu osobina koju taj dotični treba da ima .
I ne menjam ih .I nema kompromisa...
Adekvatan partner mora da razmišlja kao ja .
Da voli ono što volim ja i mrzi ono što ja mrzim..

Da, teška sam , znam.
Takvih je ko salate, tacnije, to je klasican vid straha i izgradjene odbrane, posto to ne opstaje duze od par meseci, a nije ni pristojno. Jos tacnije, kao i vecina zena trazis nekoga da sve to pokrsi i odvede te u nepoznato, kod sebe....
 
Adekvatan partner - sta je to?
Da li je moguce pronaci adekvatnog partnera za stalno? Pa jako tesko. Granici se sa nemogucim.
Zasto?
Zato sto covek nije monogamno bice. To je aksiom. Bioloski dokazano. Psiholoski moze pokusati da bude, ali prirodno nije, i tu nema rasprave.

E, kada shvatite da niste monogamni, onda treba da shvatite jos jednu stvar: covek je promenljivo bice.
Isto aksiom. Ona narodna "vuk dlaku menja, ali cud nikad" vazi za cud/narav, ali ne i za coveka kao coveka.
Ljudska bica se menjaju. Uce, sazrevaju, zivotna iskustva cine da menjamo pogled na svet, da menja stavove....i to je normalna i prirodna stvar.

Dakle, kada shvatite ove dve stvari - da covek nije monogamno bice, i da se covek menja - onda lako shvatate ono sto sledi iz toga:
Adekvatan partner postoji samo u odredjenom trenutku. Ne i za stalno. (postoje izuzeci, ali nije poenta pricati o izuzecima, vec o onome sto je najcesce).

Neko ti odgovara ovoga trenutka, lepo ti, je, prijatno - dakle budi sa tim nekim.
Kada prestane da ti odgovara (a izvesno je da hoce) - menjaj!

I to je to.
Nema puno filozofije.

Sve je lakse kad prihvatis neke prirodne cinjenice o ljudima, nema nerviranja, nema ljubomore, nema zatucanosti, laznog moralisanja i ostlih budalastina.
Samo ljubav!
Pa kol'ko traje - neka traje!
Uvek ce da dodje nova ;)
 
Adekvatan partner - sta je to?
Da li je moguce pronaci adekvatnog partnera za stalno? Pa jako tesko. Granici se sa nemogucim.
Zasto?
Zato sto covek nije monogamno bice. To je aksiom. Bioloski dokazano. Psiholoski moze pokusati da bude, ali prirodno nije, i tu nema rasprave.

E, kada shvatite da niste monogamni, onda treba da shvatite jos jednu stvar: covek je promenljivo bice.
Isto aksiom. Ona narodna "vuk dlaku menja, ali cud nikad" vazi za cud/narav, ali ne i za coveka kao coveka.
Ljudska bica se menjaju. Uce, sazrevaju, zivotna iskustva cine da menjamo pogled na svet, da menja stavove....i to je normalna i prirodna stvar.

Dakle, kada shvatite ove dve stvari - da covek nije monogamno bice, i da se covek menja - onda lako shvatate ono sto sledi iz toga:
Adekvatan partner postoji samo u odredjenom trenutku. Ne i za stalno. (postoje izuzeci, ali nije poenta pricati o izuzecima, vec o onome sto je najcesce).

Neko ti odgovara ovoga trenutka, lepo ti, je, prijatno - dakle budi sa tim nekim.
Kada prestane da ti odgovara (a izvesno je da hoce) - menjaj!

I to je to.
Nema puno filozofije.

Sve je lakse kad prihvatis neke prirodne cinjenice o ljudima, nema nerviranja, nema ljubomore, nema zatucanosti, laznog moralisanja i ostlih budalastina.
Samo ljubav!
Pa kol'ko traje - neka traje!
Uvek ce da dodje nova ;)
Sem kad ne dodje :rida:
 
Araon, da, slažem se. Više se vide sada neke stvari, kad je sve na dohvat klika.
Ipak mislim da je pojam sramote malo izgubio na značaju, sve je manje toga čega se ljudi stide. I samopoštovanje i dostojanstvo je duplo pojeftinilo, ono što muškarcu ne da neka Mileva, jer drži do sebe, daće mu Jovanka bez p'o muke, pa zašto bi se onda neki Milorad lomio oko Mileve, lakše mu s nekim odronom da se dohvati, jer niti on poštuje sebe, niti mu treba žena koja sebe poštuje.
I tako dođosmo do toga da se uparuju lakše oni koji žive lakše, bez nekih moralnih normi i povezivanja po dubini, takvi se razmnožavaju i rađaju nove Jovanke i Milorade iz nehata ili iz nemanja mozga.
Oni "starog kova" ostaju u zapećku da mirno stare, sami i svoji, jer prosto ne dele iste poglede i težnje sa ovim novokomponovanim.

Nije to baš tako... Milorad će da isklepeće Jovanku, ali neće da je poželi za majku deteta, nisu ni muškarci tolike svinje kolike mislite da jesu, kako vi mislite o materijalu za brak i decu mislimo i mi. Privid da je danas nešto što nekad nije bilo je sulud.
 
Pa nije bilo ranije da je muškarca blam da štiti svoj dom i svoje bližnje. Ranije su brate mili bili i sposobni za to, danas ih je sve manje sposobnih da se ne rasplaču ujutru kad vide da im se potrošila antirid jutarnja krema od ulja makadamije. Imaju bolje počupane obrve od pola kolektiva i više skin ker proizvoda nego svi naši očevi, dedovi i pradedovi zajedno.
 
https://sensa.mondo.rs/licni-razvoj...roblema-na-koje-ukazuju-psiholozi.html?page=3



U današnje vreme ljudi se sve teže upoznaju, manje se iskreno druže i manje se spontani i opušteni u komunikaciji sa drugima.
Taj trend se odražava i na pronalaženje parnera (devojke/dečka). Mnogi se žale da ne mogu da pronađu partnera već duže vreme.
Pronaći adekvatnog partnera nije lako.
Adekvatan partner je onaj koji je sličan nama.

Psihološki faktori koji nas sprečavaju da nađemo adekvatnog partnera:

Međusobna inkopatabilnost
– da bi dvoje ljudi ušli u vezu, moraju biti bar po nečemu slični i kompatabilni.
Ono što nas prvo privuče jeste fizički izgled. Problem može biti u tome što nam se neko može dopadati fizički,
čak biti i veoma atraktivnog izgleda a da pritom sa tom osobom nemamo baš ništa zajedničko.
Jednostavno rečeno, lepota nije dovoljna.
Često se dešava (više kog muškog sveta) da budemo zaslepljeni nečijom lepotom, što nas sprečava da tu osobu sagledamo dalje od njenog izgleda.
Lepota često zasenjuje sve ostale karakteristike (i dobre i loše).

Ako se zaljubimo u nekoga ko nam je fizički privlačan možemo biti u iluziji
da to što smo se zaljubili znači da nam ta osoba odgovara i da je baš za nas
. Često nije tako i tek kad se odljubimo uvidimo da ta osoba nije imala ništa slično sa nama niti mi sa njom
. S toga, otvorite oči i za druge aspekte ličnosti, lepota nije ni jedini ni dovoljan uslov da bi smo bili sa nekim.


Nerealistični kriterijumi – neki ljudi imaju veoma nerealistične i rigidne kriterijume kada je u pitatanju pronalaženje partnera.
Neki imaju čitave liste osobina koje bi njihov partner trebao da imao da bi se njima dopao.
Ovde se radi o perfekcionizmu i nerealističnom sagledavanju sebe i drugih.
Svako od nas ima i dobre i loše strane, kvalitete i mane, stoga traganje za savršenim partnerom je potupna utopija.
Verovanje da smo savršeni u isto je meri je nerealistično kao i verovanje da postoji druga savršena osoba koja će nas učiniti još savršenijim.
Savršenstvo ne postoji i zato ga ne treba tražiti.
. Čak i kada bi takva savrešana osoba postojala, zamislite kolika je verovatnoća da takvu osobu pronađemo
i da ta osoba u isto vreme bude slobodna i baš hoće da bude sa nama u datom vremenskom trenutnku.



Emocionalne blokade – su najčešći i najjači ometajući faktor u potrazi za devojkom/dečkom.
Najčešće blokade su strahovi , stid i depresivnost.
Ljudi se mogu bojati prilaženja i upoznavanja, vezivanja, odbacivanja i negativne evaluacije od strane potencijalnog partnera.
Osobe sa slabim samopouzdanjem, koje sumnjaju u sebe osećaju se nesigurno kada treba da priđu nekome, upoznaju se i ostvare kontakt.
Ta nesigurnost se održava i uvećava ako osoba veruje da njena vrednost kao osobe zavisi od toga da li se nekome dopada ili ne.
Drugi veliki problem je stid.
Neki ljudi se stide kada treba da se predstave, prezentuju drugima, započnu i održe komunikaciju.
Ovi ljudi se plaše da će biti razotkriveni, kritikovani ili poniženi, zbog tih fantazija koje imaju za njih odbijane je ravno katastrofi.
S toga, osobe koje se stide često izbegavaju upoznavanje i prilaženje.

Depresivnost često vodi u odustajanje od traženja partnera ili ostajanje u vezi u kojoj nismo zadovoljni.
U ovom kontekstu depresivnost je sekundarna i ona je najčešće posledica izbegavanja i odlaganja da se prilazi, upoznaje i traži partner.
Posle ponavaljanih odlaganja i izbegavanja osoba se oseća sve više obeshrabreno i stiče uverenje da on/ona to ne može.
Kada počne da razmišlja na taj način onda dodatno odustaje, što vodi još većem obeshrabrenju i potvrdi početnog stava i tako se stvara začarani krug.


Okruženje (socijalni kontekst) je društvo u kome se krećemo, mesta na koja izlazimo,
posao ili škola, letovanja i putovanja, država i kultura u kojom živimo itd.
Sve u svemu kontekst je jako bitan
. Niko od nas ne živi u socijalnom vakumu, već svako ima svoj socijalni milje koji ga je oblikovao
ili onaj milje u kojem je osoba odabrala da živi.
Zašto je konteskt jako važan? Zato što kontekst nam govori o osobi.
Ljudi obično biraju kontekst koji im odgovara, koji je u skladu sa njihovim interesovanjima, shvatanjem, željama, ciljevima i sl.
Ako se nalazite u okruženju koje drastično odudara od onog u kojem bi ste vi voleli da budete
teško ćete u takvom okruženju pronaći osobu koja je vama slična.
Zato se presipitajte da li ste okruženi ljudima koji vama odgovaraju,
da li je kontekst u kojem tragate za pertnerom (ili prijateljima) onaj u kojem ih možete pronaći.
Ako je odgovor Ne, promenite kontekst
. Pronađite onaj socijalni milje u kojem je veća šansa da upoznate nekoga koje sličan vama.
Ne kaže se džaba: u pogrešnom vozu svaka je stanica pogrešna.



Frustraciona tolerancija – ljudi sa niskom frustracionalnom tolerancijom mogu imati probleme sa pronalaženjem partnera.
Nemogućnost da se partner nađe neko vreme, serija razočaranja ili odbacivanja zasita mogu biti frustrirajuće iskustvo.
Ali to je normalno i samo po sebi nije problem iako je neprijatno i nepoželjno.
Ljudi koji imaju problem sa podnošenjem frustracija imaće i problema u pronalaženju partnera.
Ono što ljude čini da slabo teolerišu frustracije jeste stav da bi pronalaženje parnerta trebalo da bude lako, jednostavno i brzo.
Problem u realnosti je u tome što to često nije tako, a s obzirom da osoba misli da bi tako moralo biti
onda umesto da bude samo frustrirana, nezadovoljna ili razočarana može postati anksiozna, besna ili depresivna.
Mnogo korisnije, logičnije i realističnije je priznati sebi da nigde ne postoji neki univerzalni zakon
koji kaže da bi pronalaženje partnera nužno i uvek moralo biti lako, jednostavno i brzo.
Odustajanje od ovog i sličnih iracionalnih zahteva povećaće osobi kapacitet za tolerisanje frustracija.



Ostajanje u vezi u kojoj nismo zadovoljni – je najčešće posledica strahova da se bude sam i odsustva vere da možemo pronaći nekog ko nam više odgovara.
Ostajanje u vezi dok se ne nađe neka druga osoba često nije dobra strategija iz nekoliko razloga.
Prvo, ako smo bili u nekoj vezi (naročito dužoj) potrebno je nam neko vreme da se emocionalno odvežemo, odvojimo, emocionalno presaberemo i odmorimo,
za šta je neophodno da neko vreme budemo sami.
Ako to ne učinimo bićemo pomalo konfuzni i zatvoreni da zaista upoznamo nekog novog.
Ljudi nisu mašine, imaju emocije i treba im neko vreme da sve to obrade, pre nego što postanu spremni za nova vezivanja.

Drugo, dok smo u vezi koja nam ne odgovara, osećamo se nezadovoljno, razočarano ili čak besno na sebe
zašto uopšte ostajemo u nečemu što nam ne odgovara.
Sa takvim negativnim raspoloženjim teško da ćemo biti u stanju da budemo pozitivni, nasmejani, spontani u prilaženju i upoznavanju
. Imajući to u vidu bolje je prvo izaći iz veze, malo se presabrati, prečistiti i onda krenuti dalje, bez prisle, pritiska i nezadovoljstva.


Ko traži taj i nađe.

Svi bi mi vozili Ferarija, a na kraju nam je i Golf super.
Ne mora novo, može i polovno ali da je očuvano. :lol:
 
Samo što lek bubrezi prerade i izbace napolje posle nekog vremena, a čovek psihički i emotivno može napraviti takve barijere koji im unište psihu, pa ne samo ni psihu nego i sledeće neke odnose koji tek treba da dođu, znači poređenje ti nije baš... To mislim o tome, jer sam sretao oštećene ljude koji su posle toga nalazili veruj mi predivne partnere, ali predivne, pa su onda tim partnerima radili ono što su ovi drugi njima, znači duša je nešto gde ostaje, zapisuje se, koliko god mi mislili da ne.

Ne dotiče me da li se neko provodi sa strane, dotiče me da li to radi moj partner, pošto tad nije ni privatno, ni intimno, jer si tom partneru upravo ti privatnost i intima.

Pri čemu, da se razumemo, sam osoba koja je varala, koja je radila svašta, ne držim moralne vertikale, da ne bude neke zabune eventualno kako držim slovo.
pa jes za sve što se pokvari postoji majstor,
za auto mehaničar
za zube stomatolog
za psihu i emocije psihoterapeut…
i svaki kvar rešavamo u razumnim rokovima
osim psihe i emocija
njih ostavimo tako deformisane, da bi mogli da trujemo okolinu i opravdamo nemogućnost da se neko skrasi uz nas jer smo nepodnošljivo samoživi
i sada meni nije jasno
kako je moguće da budemo svesni da je popravka neophodna za sve što se pokvari osim za frustraciju koja nas tera da se uporno zalepimo na vruću sijalicu kao insekt
i svaki put uz isto opravdanje da su to traume koje nam je neko natovario u prošlosti
ne znam šta čini jednu vezu normalnom i partnera adekvatnim.
ali objašnjenje da ljudi nemaju ništa zajedničko sa svojom frustracijom iz prošlosti upravo oštro skreće od ikakve mogućnosti da se uspostavi dobra veza sa nekim drugim živim bićem.
 
Poslednja izmena:
pa jes za sve što se pokvari postoji majstor,
za auto mehaničar
za zube stomatolog
za psihu i emocije psihoterapeut…
i svaki kvar rešavamo u razumnim rokovima
osim psihe i emocija
njih ostavimo tako deformisane, da bi mogli da trujemo okolinu i opravdamo nemogućnost da se neko skrasi uz nas jer smo nepodnošljivo samoživi
i sada meni nije jasno
kako je moguće da budemo svesni da je popravka neophodna za sve što se pokvari osim za frustraciju koja nas tera da se uporno zalepimo na vruću sijalicu kao insekt
i svaki put uz isto opravdanje da su to traume koje nam je neko natovario u prošlosti
ne znam šta čini jednu vezu normalnom i partnera adekvatnim.
ali objašnjenje da ljudi nemaju ništa zajedničko sa svojom frustracijom iz prošlosti upravo oštro skreće od ikakve mogućnosti da se uspostavi dobra veza sa nekim drugim živim bićem.
Znas, sve si u pravu.
Al mene jednostavno briga za to. Jednostavno je u jednom trenutku bilo dosta svega, i godine istrazivanja gde je moja greska, sta i kako je uticalo. Posle te bas briga vise i sta i kako je dovelo do necega. Nesto jeste i to je tako, da li i koliko moze da se pegla je upitno, a ostaje i cinjenica da skoro uopste ne moras da imas vezu sa drugim ljudskim bicem.
 
Ko traži taj i nađe.

Svi bi mi vozili Ferarija, a na kraju nam je i Golf super.
Ne mora novo, može i polovno ali da je očuvano. :lol:
A šta misliš ovako,pazi sad.Biraj.
1.očuvan Golf1 1.6D bez turbine prva farba,matirao,motor troši ulje ali ide i dalje dobro.Nov akumulator,ćelave gume,enterijer za zamenu,loš.
1200px-P089_VW_Golf_1_GTi_2.jpg

2. 5 godina star Bugatti jako jako loše vožen,sav izgreban,sa svake strane čuknut i zakačen,enterijer i motor u odličnom stanju,polomljene brave,naprsla šoferka,nove felne i gume.
se-image-4799f9106491ebb58ca3351f6df5c44a.jpg






Dakle?
 
Znas, sve si u pravu.
Al mene jednostavno briga za to. Jednostavno je u jednom trenutku bilo dosta svega, i godine istrazivanja gde je moja greska, sta i kako je uticalo. Posle te bas briga vise i sta i kako je dovelo do necega. Nesto jeste i to je tako, da li i koliko moze da se pegla je upitno, a ostaje i cinjenica da skoro uopste ne moras da imas vezu sa drugim ljudskim bicem.
Verujem,
svako ima prava na izbor.
Dići ruke od partnerstva je takodje izbor. Biti indolentan prema svetu je takodje izbor i to ne tako loš izbor.
Umoriti se od preispitivanja grešaka je legitimno ali ako ostaneš bez odgovora na sva pitanja koja si postavljala sebi
bar ce te neko proživljeno iskustvo naterati da u budućnosti bolje proceniš koga treba preskočiti, a ko zaslužuje makar malo pažnje.
neka interakcija sa suprotnim polom ipak je neophodna makar jednokratno u lekovite svrhe. :lol:
 

Back
Top