inferno
Obećava
- Poruka
- 86
Zasto ljudi ne mogu biti zadovoljni,ispunjeni i srecni ne mesajuci se jedni drugima u vlastite zivote?
Zasto coveku nedostaje svest o njegovoj pravoj prirodi?
Zasto svi imaju potrebu za svojom sopstvenom istinom, predstavljajuci se jedni drugima uvek u laznom svetlu,skrivajuci svoju mracnost ispod spoljasnjih maski?
Zasto je tako malo onih koji su istinski ono sto jesu ne glumeci nekog drugog ili ono sto drugi hoce da vide?
Zasto religije uce da je Bog olicenje dobra a Djavo zla?
Zasto je ljudima sve lepo na pocetku upoznavanjaa zatim pocne mnogo toga da im smeta?
Zasto je toliko ljudi i pored svega sto spolja imaju stalno u potrazi za novim nadrazajima, vec dozivljenim zadovoljstvima, davno ispricanim zivotnim pricama?
Zasto se zivot zapocinje u radosti a zavrasava sa suzama?
Zasto je bol patnje jaci od svake dozivljene ljubavi?
Zasto covek samo tezi za onim sto ga spolja ispunjava?
Zasto se plasi smrti?
Zasto tek na samrtno casu covek shvata istinski razlog svog postojanja?
Zasto je covek najusamljenije bice na planeti?
Zasto mu je lakse da veruje u ono sto ga nauce i da se moli necemu sto ne poznaje nego da shvati i spozna zasto postoji?
Zasto ljude uce da je Bog veci od coveka?
Zasto nas uce da je Bog izvan coveka a ne u njemu?
Kada ce covek prestati da laze sebe, kada ce prestati da se hrani tudjom ljubavlju, da mu se drugi dive?
Zasto je coveku tako tesko otkrivati pravu istinu o samome sebi?
Mozda zato sto je istina tamo gde se malo ko usudjuje da je potrazi.
NEMA SVETLOSTI BEZ TAME
Zasto coveku nedostaje svest o njegovoj pravoj prirodi?
Zasto svi imaju potrebu za svojom sopstvenom istinom, predstavljajuci se jedni drugima uvek u laznom svetlu,skrivajuci svoju mracnost ispod spoljasnjih maski?
Zasto je tako malo onih koji su istinski ono sto jesu ne glumeci nekog drugog ili ono sto drugi hoce da vide?
Zasto religije uce da je Bog olicenje dobra a Djavo zla?
Zasto je ljudima sve lepo na pocetku upoznavanjaa zatim pocne mnogo toga da im smeta?
Zasto je toliko ljudi i pored svega sto spolja imaju stalno u potrazi za novim nadrazajima, vec dozivljenim zadovoljstvima, davno ispricanim zivotnim pricama?
Zasto se zivot zapocinje u radosti a zavrasava sa suzama?
Zasto je bol patnje jaci od svake dozivljene ljubavi?
Zasto covek samo tezi za onim sto ga spolja ispunjava?
Zasto se plasi smrti?
Zasto tek na samrtno casu covek shvata istinski razlog svog postojanja?
Zasto je covek najusamljenije bice na planeti?
Zasto mu je lakse da veruje u ono sto ga nauce i da se moli necemu sto ne poznaje nego da shvati i spozna zasto postoji?
Zasto ljude uce da je Bog veci od coveka?
Zasto nas uce da je Bog izvan coveka a ne u njemu?
Kada ce covek prestati da laze sebe, kada ce prestati da se hrani tudjom ljubavlju, da mu se drugi dive?
Zasto je coveku tako tesko otkrivati pravu istinu o samome sebi?
Mozda zato sto je istina tamo gde se malo ko usudjuje da je potrazi.
NEMA SVETLOSTI BEZ TAME