Johanes Vermer “Devojka sa bisernom mindjušom”
Jedan od retkih portreta koji mi se svidja je portret ove mlade devojke iz 17.veka koji je naslikao holandski slikar Johanes Vermer,
koji je poznat sa igrom sa svetlošcu koja je odlika njegovih dela. Slika je potpisana tako da se autorstvo ne dovodi u pitanje a naslikana je negde oko 1665.
Leonarda Da Vinčija volim, on je genije ali njegova Mona Liza mi se ne svidja , dok mi ova Vermerova devojka privlaci paznju
Celokupni opus Johanesa Vermera je veoma mali i obuhvata 37 danas poznatih dela. Formati njegovih slika su dosta mali.
Ne postoji umetnik toga doba koji je sa takvom veštinom upotrebljavao lapis lazuli, prirodni ultramarin. Vermer je lapis lazuli koristio ne samo za plave površine, već i kao podlogu za druge boje, recimo za senke na zidu. Smatra se da su ga na ovaj pristup inspirisale ideje Leonarda koji je tvrdio da predmeti preuzimaju deo boje od susednih objekata.
Holandski istraživači su pre par godina detaljnim skeniranjem i analizom slike otkrili da devojka ima trepavice, nevidljivih golim okom i izbledele zelene zavese iza nje.
Oduvek je postojala misterija i pitanje ko je devojka na Vermerovoj slici sa zagonetnim izgledom, velikim očima, neobičnim plavim turbanom i ogromnom bisernom minđušom.
Književnica Trejsi Ševalije u svojoj knjizi „Devojka sa bisernom minđušom“, prema kojoj je snimljen i film, zamislila je devojku kao Vermerovu sluškinju i platonsku ljubav,koju je on nagovorio da pozira za njega.Drugi opet tvrde da je devojka sa slike zapravo Vermerova najstarija ćerka Marija.
Citala sam knjigu a gledala i film koji je snimljen prema knjizi i Vermerovoj slici .I knjiga i film su dobri ali naravno ni blizu same slike na kojoj u tamnoj pozadini devojka svetli kao zvezda na nebu
Vermerovo majstorstvo prikaza svetlosti jasno se vidi na ovoj slici. Njenom obasjanom obrazu, kapcima i usnama Vermer svetlošcu i senkama nam prica o ovoj devojci koja ga gleda pogledom punim ocekivanja iz njenih krupnih crnih očiju.Njene usne naslikane svetloružicastom i belom bojom deluju vlažne i pune kao da mame na poljubac dok je zatecena u prici ili je jednostavno zastala da uzme dah.Kao da je uhvaćena u jadnom trenutku, što je odlika mnogih portreta i figura u Vermerovim slikama.
Meni njene usne više deluje na želju i strast koja se bar prema knjizi Trejsi Ševalije i filmu nikada nije desila
Misticizam oko ove devojke, kao i nagadjanje oko identiteta , boje, svetlost i senke cine ovu sliku zanimljivu gledaocu a koja je proglašena za najlepšu sliku Holandije.
Slika je restaurirana i nalazi se u muzeju "Mauricijus" u Hagu.