Zašto u filmovima nema rada ?

Холивуд је фабрика снова, а ту се не начињу неке теме које би узнемириле гледаоце.

Ту је највећи лицимур на Крсти. Свети Сава Савановић.

Је ли, Саво, ако ти је Холивуд фабрика снова, шта ћемо са твојом БРИКС кинематографијом?

Јеси ли, случајно, гледао руску кинематографију, да видиш шта је фабрика снова? Ниси? Макар Зеленског у оној серији, док још није прешао на нашу страну? А индијску? Холивуд ти је фабрика снова, а шта је БРИКС Боливуд, а? А неке јужноамериканске кинематографије? Кинеску кинематографију нисам гледао.
 
Nema fabrike , čeličane , rudnika , kopanja ,asfaltiranja , zidanja , šnajderaja moleraja...
Sve samo neke priče o ljubavima u kanceliarijama , gledanje u ekran , nešto sive zone , niko ništa ne radi a para kaplje .
Da li je to projekat devaspitanja omladine putem filmova?

Како нема, у каубојцима на пример, терају стоку, раде у салуну као шанкери или као проститутке, граде пругу, па продавци у радњи са оружјем или у бакалници. Па Прљави Инспектор Хари Калахан, ради као инспектор. Па Приче из мајсторске радионице. Па Шурда радио као фризер. Него се ниси родио на време да гледаш добре филмове и серије.
 
Ima rada u filmovima, pretpostavljam da pitanje zapravo cilja nešto drugo: zašto su glavni likovi uglavnom kancelarijski, "fensi" tipovi, a ne radnici sa gradilišta ili iz fabrike.

Filmska industrija je dominantno američka, a američko društvo je već decenijama pomereno ka uslugama, finansijama, IT-ju i "white collar" poslovima. Tešku industriju su velikim delom izmestili (Kina, Meksiko itd.), pa samim tim to više nije svakodnevica prosečnog gledaoca a ni autora.

Pa manje-više svuda je tako, manje-više i kod nas je tako jer generalno nema više fabrika (pogotovo onih velikih kao nekad u SFRJ koje su zapošljavale na hiljade ljudi) a samim tim ne postoji više ni radnička klasa, to je više konstrukt 19. i 20. veka (20. pogotovo) koji je u danas u 21. veku na globalnom nivou manje-više izumro (to možda još postoji eventualno u Kini i par tako sličnih zemalja, mahom azijskih) i svuda manje-više svi rade ili u nekim uslužnim delatnostima (pa to može da bude i kasirka u Maksiju ili ona što ti čuka tikete u kladionici ili onaj što radi na trafici) ili nešto trange-frange petljaju, ili rade od kuće, ili su zaposleni u nekim državnim preduzećima, ili rade u nekom calling centru, ili možda u IT sektoru, ili možda imaju nešto što izdaju pa žive od rente, itd, tako da danas maltene danas nema više nikog ko radi u nekoj fabrici (ili ih ima vrlo malo) niti generalno ikog više zanima da ide da radi u nekoj fabrici i stoji za nekom pokretnom trakom 8 sati dnevno ili da zavrće neke šrafove.
Pritom danas u principu više ni ne postoji termin kao što je stalni posao gde kao ti se negde zaposliš u nekoj firmir, fabrici ili već gde i tu provedeš ceo radni vek do penzije, to više ne postoji, jer živimo u doba "gig" ekonomije ("gig" što otprilike znači kao tezga ili tezgarenje) i ono poslovi se menjaju ko čarape, pa i same delatnosti, ne znam sad radiš ovo, pa onda malo ono, pa onda nešto treće, pa onda malo ne radiš da bi onda opet u nekom momentu našao nešto ili recimo sad si tu gde jesi , već od leta ili jeseni si negde drugde ili radiš nešto drugo, a za 2 ili 3 godine pitaj Boga gde ćeš biti, šta češ raditi i čime ćeš se baviti, to prosto danas tako funkcioniše pa samim tim nema više ni radničke klase, barem ne u onom klasičnom smislu, eto već sad pričaju uskoro i o onom univerzalnom dohotku kad će kao posao biti više opcionalan i stvar izbora a ne nužda.
Prosto svet se menja, ne živimo više u 20. veku (iako smo mi mahom ostali zarobljeni još u tamo nekom vremenu) , sve se menja, percepcija, pogled na svet, način života i način funkcionisanja, tehnologija, ekonomija, sve se menja, sad ima to svojih i dobrih i loših strana ali je činjenica da se sve neprekidno menja i da mi nemamo izbor sem da gledamo da se prilagođavamo i da gledamo da u svemu tome pronađemo neki svoj nama ugodni kutak i neku svoju ličnu zonu komfora gde ćemo se osećati prijatno.
 
Nema fabrike , čeličane , rudnika , kopanja ,asfaltiranja , zidanja , šnajderaja moleraja...
Sve samo neke priče o ljubavima u kanceliarijama , gledanje u ekran , nešto sive zone , niko ništa ne radi a para kaplje .
Da li je to projekat devaspitanja omladine putem filmova?

Sve što si naveo jeste tačno kao pojava, ali ključno pitanje je šta je uzrok, a šta posledica.

Teško je tvrditi da postoji neki centralno planiran "projekat devaspitanja", ali je očigledno da se devaspitanje već desilo, pa ga filmovi i serije samo reflektuju i dodatno pojačavaju. Industrija zabave ne izmišlja potpuno novu realnost, ona uzima ono što već prolazi kod publike i gura to još jače.

Danas je jasno da su mladi masovno orijentisani ka "lakšim", fensi poslovima: konsultanti, influenseri, lajf koučevi, kripto gurui, razne vrste "prodaje magle". Klasični poslovi 9-17, pogotovo fizički rad, sve više se doživljavaju kao nešto nepoželjno, čak i sramota.

Ogroman uticaj tu imaju društvene mreže koje su potpuno iskrivile sliku realnosti, svi "uspevaju", svi zarađuju lako, svi žive lepo. Filmovi i serije su samo nastavili istu liniju, jer to publika želi da gleda.

Posledice toga se već vide, posebno u Evropi: mladi neće da rade određene poslove -> uvozi se radna snaga (migranti) -> dolaze i prateći problemi (demografski, ekonomski, bezbednosni) -> onda isti ti ljudi koji neće da rade počnu da se bune.

Dakle, nije nužno da je neko seo i osmislio plan, ali je rezultat vrlo jasan: kultura prekomerne zabave i lažne slike uspeha gurnula je društvo u pravac dekadencije.
 
Nema fabrike , čeličane , rudnika , kopanja ,asfaltiranja , zidanja , šnajderaja moleraja...
Sve samo neke priče o ljubavima u kanceliarijama , gledanje u ekran , nešto sive zone , niko ništa ne radi a para kaplje .
Da li je to projekat devaspitanja omladine putem filmova?

Pa koliko bi bio zanimljiv film da npr gledaš nekog glavnog junaka koji ide na neki dosadan posao?

Mada oni policajci,profajleri,istrazitelji,detektivi,raznorazni bolničari....njih sve gledamo dok su na poslu...
 
Pa manje-više svuda je tako, manje-više i kod nas je tako jer generalno nema više fabrika (pogotovo onih velikih kao nekad u SFRJ koje su zapošljavale na hiljade ljudi) a samim tim ne postoji više ni radnička klasa, to je više konstrukt 19. i 20. veka (20. pogotovo) koji je u danas u 21. veku na globalnom nivou manje-više izumro (to možda još postoji eventualno u Kini i par tako sličnih zemalja, mahom azijskih) i svuda manje-više svi rade ili u nekim uslužnim delatnostima (pa to može da bude i kasirka u Maksiju ili ona što ti čuka tikete u kladionici ili onaj što radi na trafici) ili nešto trange-frange petljaju, ili rade od kuće, ili su zaposleni u nekim državnim preduzećima, ili rade u nekom calling centru, ili možda u IT sektoru, ili možda imaju nešto što izdaju pa žive od rente, itd, tako da danas maltene danas nema više nikog ko radi u nekoj fabrici (ili ih ima vrlo malo) niti generalno ikog više zanima da ide da radi u nekoj fabrici i stoji za nekom pokretnom trakom 8 sati dnevno ili da zavrće neke šrafove.
Pritom danas u principu više ni ne postoji termin kao što je stalni posao gde kao ti se negde zaposliš u nekoj firmir, fabrici ili već gde i tu provedeš ceo radni vek do penzije, to više ne postoji, jer živimo u doba "gig" ekonomije ("gig" što otprilike znači kao tezga ili tezgarenje) i ono poslovi se menjaju ko čarape, pa i same delatnosti, ne znam sad radiš ovo, pa onda malo ono, pa onda nešto treće, pa onda malo ne radiš da bi onda opet u nekom momentu našao nešto ili recimo sad si tu gde jesi , već od leta ili jeseni si negde drugde ili radiš nešto drugo, a za 2 ili 3 godine pitaj Boga gde ćeš biti, šta češ raditi i čime ćeš se baviti, to prosto danas tako funkcioniše pa samim tim nema više ni radničke klase, barem ne u onom klasičnom smislu, eto već sad pričaju uskoro i o onom univerzalnom dohotku kad će kao posao biti više opcionalan i stvar izbora a ne nužda.
Prosto svet se menja, ne živimo više u 20. veku (iako smo mi mahom ostali zarobljeni još u tamo nekom vremenu) , sve se menja, percepcija, pogled na svet, način života i način funkcionisanja, tehnologija, ekonomija, sve se menja, sad ima to svojih i dobrih i loših strana ali je činjenica da se sve neprekidno menja i da mi nemamo izbor sem da gledamo da se prilagođavamo i da gledamo da u svemu tome pronađemo neki svoj nama ugodni kutak i neku svoju ličnu zonu komfora gde ćemo se osećati prijatno.
Dobro zapažanje , možda je i zabranjeno , jer danas je radnik sve više rob .Ova deca ne znaju za normalan posao od 8 sati , slobodan vikend i 30 dana g.odmora .
Klinci sad klinci i.zubare moraju da plaćaju .
Moguće je da sistem ne da da' se prikazuju stariji filmovi upravo zbog toga.
 
Pričaš gluposti. Film je umetnost, prenos poruke. Rad gledaš i činiš u životu, sa filmom ostvaruješ nešto drugo.
Bezbroj reditelja koristi i prizore rada, teškaškog ili bilo kakvog. Neki su čak izgradili i socio-političku karijeru na tome, kao npr. Ken Louč.
Imaš crno-beli pogled na kinematografiju...
Prvo film je 24 slike ( 48 ) .
Kada bi bilo 25 slika niko ga ne bi gledao .
Bio bi to jutarnji program.
Velika je psihološka i opažjna tajna u samo jednoj slici .
Crno beli film je mnogo teže snimiti nego u boji , da nijanse senke , kontrasti ... u glavi posmatrača stvaraju virtuelnu percepciju boja okruženja .
Vi nemate ideju za normalan film u današnjem dobu .
D' imam pare pa snimao bih remek dela .
 
Ту је највећи лицимур на Крсти. Свети Сава Савановић.

Је ли, Саво, ако ти је Холивуд фабрика снова, шта ћемо са твојом БРИКС кинематографијом?

Јеси ли, случајно, гледао руску кинематографију, да видиш шта је фабрика снова? Ниси? Макар Зеленског у оној серији, док још није прешао на нашу страну? А индијску? Холивуд ти је фабрика снова, а шта је БРИКС Боливуд, а? А неке јужноамериканске кинематографије? Кинеску кинематографију нисам гледао
Када се овде успостави социјалистичка народна демокаратија, правићемо српске филмове за српски народ, и болеће нас милоклиз и за Холивуд и за Боливуд и за кинеску кинематографију.
 
Колико сам ја то пратио, "мека моћ" Холивуда и америчке поп (суб) културе је знатно опала у протеклој деценији.Њихови филмови, серије и видео игрице су већ десетак година воук срање које више не могу да увале ни самим Американцима, о неком (суб)културном утицају ван Америке и да не говоримо."Воукизовали " су низ филмских/серијских франшиза и гомилу (некада) популарних видео игрица, и приближавају се свом крају, када их скоро нико неће пратити и узимати за озбиљно.

Прави моменат да одбацимо те глупости дегенерисаних западњака и да их оставимо да се сами удаве у свом измету.
 
Prvo film je 24 slike ( 48 ) .
Kada bi bilo 25 slika niko ga ne bi gledao .
Bio bi to jutarnji program.
Velika je psihološka i opažjna tajna u samo jednoj slici .
Crno beli film je mnogo teže snimiti nego u boji , da nijanse senke , kontrasti ... u glavi posmatrača stvaraju virtuelnu percepciju boja okruženja .
Vi nemate ideju za normalan film u današnjem dobu .
D' imam pare pa snimao bih remek dela .
Generalizuješ stvari... Nisu tebi pare problem, para nema. :cool: Razni filmovi se snimaju. Nađi prave (po svom ukusu). ;)
Kakvih 24 slike, pa još 1 pride... o čem, dozvolite, bulaznite? (branimir brstina, l.na zvezde)
shvatiću metaforički, inače ću pomisliti da se dopisujem s predsednikom koji do u tančine broji studente na protestu (6957 i 3,4...) :cool::lol:
Holivud je psihotronsko oruzije za budale
Ne pričamo o Holivudu...
 
Колико сам ја то пратио, "мека моћ" Холивуда и америчке поп (суб) културе је знатно опала у протеклој деценији.Њихови филмови, серије и видео игрице су већ десетак година воук срање које више не могу да увале ни самим Американцима, о неком (суб)културном утицају ван Америке и да не говоримо."Воукизовали " су низ филмских/серијских франшиза и гомилу (некада) популарних видео игрица, и приближавају се свом крају, када их скоро нико неће пратити и узимати за озбиљно.

Прави моменат да одбацимо те глупости дегенерисаних западњака и да их оставимо да се сами удаве у свом измету.

Pa što se tiče woke-a realno ja mislim da polako ali sigurno taj trend prolazi upravo iz razloga koje si naveo.

A generalno što se tiče meke moći i propagande u američkim filmovima, mislim da je i to vreme već manje-više prošlo, mislim to promovisanje Amerike kao obećane zemlje gde teče med i mleko, američkog sna, američke superiornosti, moralne i ideološke ispravnosti, itd , jer prosto ni sami Amerikanci više ne veruju u to i prosto nemaju više kome da prodaju takve filmove, mislim da su sad i američki filmovi dosta rezervisaniji što se tiče tih stvari i često su dosta kritičnije nastrojeni i reklo bi se da je film Matriks bio neka prevaga u njihovoj kinematografiji i tačka od koje su i Amerikanci počeli da gledaju na stvarnost malo drugačije i tačka kada su i njihovi filmovi postali dosta kritičniji prema njihovom sistemu, politici i načinu života.
 
Dobro zapažanje , možda je i zabranjeno , jer danas je radnik sve više rob .Ova deca ne znaju za normalan posao od 8 sati , slobodan vikend i 30 dana g.odmora .
Klinci sad klinci i.zubare moraju da plaćaju .
Moguće je da sistem ne da da' se prikazuju stariji filmovi upravo zbog toga.

Pa jeste da , sa jedne strane radnici više nemaju tu sigurnost i što ti kažeš 30 dana godišnjeg odmora, 13. platu, zdravstveno (što generalno imaš i ukoliko si nezaposlen), markicu i topli obrok i šta ti ja znam, ali sa druge strane opet se osećaš malo slobodnije jer nisi kao pre toliko vezan za posao, jer u u principu sad ne znam radićeš možda nešto narednih 6 meseci pa onda možda naredna 3 meseca do sledeće šljake nećeš raditi ništa ili radićeš možda neki sezonski posao od Maja do Septembra/Oktobra pa ćeš onda biti slobodan celu zimu pa ti u suštini godišnji odmor ni ne treba ili ne znam možeš da radiš nešto od kuće pa ne moraš negde da sediš 8 sati, da ustaješ ujutro ko vampir u 6,7 da ne zakasniš na posao, da putuješ do posla po sat vremena u jednom pravcu, itd , nego ono možeš da radiš iz kreveta i da kreneš da radiš kad se naspavaš.
Recimo nekad ti je posao bio kao brak, ono kad se zaposliš maltene obavezao si se na taj posao do penzije a sad ti je posao više kao neka privremena veza bez obaveza gde ono flertuješ malo sa nekim poslom dok ti to odgovara, posle ukoliko ti to više ne odgovara ili ti dosadi ideš negde drugde ili radiš nešto drugo potpuno nevezano za prethodni posao i boli te uvo, ideš si dalje i iskren da budem meni ta varijanta više odgovara, jer ono sad da se negde zaposlim i da mi neko kaže ostaćeš tu do odlaska u penziju pa tačno bi se ubio, jer to mi je ono bukvalno kao robija i to robija za nešto što nisam uradio , ovako ipak osećaš se slobodnije, ono radiš nešto dokle ti odgovara i dokle ti se sviđa, posle kad vidiš da više nije to to lepo kud koji mili moji, put pod noge pa tražiš nešto drugo i tako prosto nemaš taj stalni osećaj obaveze ili da te je posao zarobio i postao centralna figura u tvom životu (jer prosto ne želim da mi bude nit mislim da treba da mi bude).
 
...ne treba nam fabrika da bih smo osmislili interesantan scenario...dakleM...ne postoji nikakva urota...vec jednostavno, komisija kojoj predajes prvu fazu scenarija, uglavnom, odbija obicne zivotne price...pod okriljem nedovoljne gledanosti...a posto su pare kod njih...pisi propalo...
...ukoliko volis filmove sa realnom pricom, po istinitom dogadjaju( ja ih volim), zaista spadas u onu grupu ljubitelja kinematografije koja ne puni bioskopske sale, ne placa premijerna ostvarenja...i samim tim smo za tu komisiju nezanimljiv deo njihove ciljne grupe...
....sto ne znaci da vise takvih ostvarenja nema, prosto...nisu u prvom komercijalnom planu...
 
Nema fabrike , čeličane , rudnika , kopanja ,asfaltiranja , zidanja , šnajderaja moleraja...
Sve samo neke priče o ljubavima u kanceliarijama , gledanje u ekran , nešto sive zone , niko ništa ne radi a para kaplje .
Da li je to projekat devaspitanja omladine putem filmova?
To je passe, sad samo telefon, kredit, vožnja, auto, kuća, stan i poneka radnja usput.
 

Back
Top