Kad u nekom narodu ima solidan dio iracionalnih i neobrazovanih- to je prirodno.
Nije loše da se kaže nešto o urotomanskom mentalnom poremećaju. Prvo- to je pojava koja ima dublje korijene u povijesti i religijskoj kulturi. Npr. razne hilijastičke sekte na istoku su vjerovale u to. No to je bio nešto drugačiji stav: židovska sekta Esena, s kojom je Isus, čini se, imao doticaja, vjerovala je da dolazi sudnji dan i da će doći do sraza nebeskih vojski gdje će njihova ekipa, predvođena arkanđelom Mihaelom, pobijediti protivnike i onda će eseni zavladati na tom komadu zemlje i svi će slijediti njihova pravila (vegetarijanstvo, celibat,..). Naravno, bili su uništeni tijekom 1. židovskog rata 71. jer njihova tobožnja nebeska vojska nije pobijedila. Dalje u prošlost, taj stil umovanja je nazočan u Homerovoj "Ilijadi", gdje bogovi, iz raznih hirova, odlučuju sudbine smrtnika i rezultat rata. Taj, okultno- fantazijski svjetonazor bio je rasprostranjen svugdje.
Glede samih tajnih društava, neka su se oslanjala na neku nadzemaljsku pomoć, a neka su jednostavno bila tajne političko-vojne udruge koje su se borile protiv vladajućih i nekad i pobijedili, npr. kineski "žuti turbani". Na zapadu prava urotomanija počinje u 17. i 18. st. s iluminatima i masonima. Razni odličnici, npr. Descartes i Leibniz, bili su optuživani da su iluminati, dok je Mozart neko vrijeme bio mason, no onda mu je dosadilo i digao je sidro. Mozartov primjer dobro pokazuje fluidnost svega- on je ušao u masone iz znatiželje, no ostao je dosta zatucani katolik koji je uživao kad je čuo da je anti-katolički mudrac Voltaire umro u mukama. Ta su društva izraz spiritualne gladi obrazovanijih Europljana koji nisu više bili zadovoljni kršćanstvom, a nije im se sviđao ni pobjednički marš racionalizma i materijalizma, pa su htjeli nešto novo što bi zadovoljilo njihove duhovne potrebe- a to su našli u imaginarnom kontinuitetu sa zapadnim spiritualnim tradicijama hermetizma, alkemije i ritualne magije. Naravno- mnogi ljudi su se pridružili masonima ne zbog spiritualija, nego jer su vidjeli šansu da uđu u zatvoreni krug iz kojeg bi crpili povlastice.
U posljednjih 100-200 godina osobe uvjerene u moć tajnih društava (ako ne uključuju fantazijske nadnaravne elemente kao izvanzemaljce, npr. u Carpenterovu kultnom filmu "They live") dijele sljedeće stavove: ništa se u društvu ne događa slučajno, slučaja nema; postoji skriveni krug moći, moćnih osoba vezanih mračnim interesima da unište neki vid života i društva za kojeg su urotomani vezani (vjerojatno kineski urotomani tlape o uroti za uništenje ili bar podčinjavanje Kineza) - interesantno je da praktički nitko ne misli da moćna tajna društva žele dobro i boljitak, nego uvijek samo zlo i destrukciju; luđačka verzija (David Icke, naklapanja o sotonistima,...) je toliko luda da se tu može samo odmahnuti rukom. Nešto razumnija je ona koja to pokušava locirati u moćnim korporacijama i njihovoj gladi za profitom, pa se misli da je politička garnitura svih zemalja samo fasada. Bilo kako bilo- urotomani ne poznaju dinamiku odnosa u realnom svijetu, ne znaju povijest, ne znaju- praktički ništa.
Opskurantizam, mentalni infantilizam, zatucanost, ignorantizam.