https://svetosavlje.org/sticanje-duha-svetoga-cilj-hriscanskog-zivota/6/
– Baćuška – rekoh ja – eto, vi volite neprestano da govorite o zadobijanju blagodati Duha Svetoga, kao o cilju hrišćanskog života. Ali, kako i gde ja mogu nju da vidim? Dobra dela su vidljiva, a zar Duh Sveti može da se vidi? Kako ću, dakle, ja da znam da li je On sa mnom ili nije.
– U današnje vreme – odgovori Starac (св.Серафим Саровски) zbog svoje bezmalo sveopšte ravnodušnosti prema svetoj veri u Gospoda našeg Isusa Hrista, zbog toga što nimalo ne obraćamo pažnju na ono što čini Njegova Božanska Promisao za nas, kao i zbog toga što ljudi zaboravljaju da opšte sa Bogom, mi smo došli dotle da smo se, može se reći, gotovo sasvim udaljili od istinskog hrišćanskog života. Nama sada izgledaju čudnovate reči Svetoga Pisma, kada Duh Božiji govori kroz usta Mojseja: „I vide Adam Gospoda gde hodi po raju“. Ili kad čitamo u apostola Pavla: „Iđasmo u Ahaju i Duh Božiji iđaše s nama; okrenusmo se u Makedoniju, a Duh Božiji iđaše s nama.“ I na drugim mestima Svetoga Pisma više puta govori se o javljanju Boga ljudima.
A, eto, neki govore: „Ta mesta su neshvatljiva. Zar su zbilja ljudi mogli tako očigledno videti Boga?“ Ničega, pak, tu nema neshvatljivog. Do toga neshvatanja došlo je stoga što smo se mi udaljili od prostodušnosti duhovnog znanja prvih hrišćana i, pod izgovorom prosvećenosti, zapali u takvu tamu neznanja, da nam se već teško shvatljivim čini ono što su stari u tolikoj meri jasno razumeli, da im pojam o javljanju Boga ljudima nije izgledao čudnovat ni u običnim razgovorima. Tako je pravedni Jov, kada su ga prijatelji ukorevali zbog toga što tobože huli na Boga, ovima odgovorio: “ Kako bi moglo to da bude kada dah Svedržiteljev osećam u nozdrvama svojim?“ Ili, drugim rečima: „Kako bih ja mogao huliti na Boga, kada Duh Sveti sa mnom prebiva? Kada bih na Boga hulio, Duh Sveti odstupio bi od mene, a ja, gle, i dah njegov osećam u nozdrvama svojim“. Upravo u tome smislu govori se i za Avraama i Jakova da su videli Gospoda i besedili sa Njim, a Jakov se čak i borio sa Bogom. Mojsej je video Boga, a sa njim i sav narod, kada se bio udostojio da primi od Boga ploče Zakona na gori Sinaju. Stub od oblaka i stub ognjeni, koji nisu bili ništa drugo do vidljiva blagodat Duha Svetoga, služili su kao putovođe narodu Božijem u pustinji. Nisu ljudi videli Boga i blagodat Njegovog Duha Svetoga u snu, niti u maštariji, niti u istupljenju (ekstazi), niti u uobrazilji rastrojenog duha, nego uistinu – na javi.....
....A kada je Gospod naš, Isus Hristos, izvoleo da izvrši svekoliko delo spasenja, On je po Svome Vaskrsenju, duhnuo na apostole, obnovivši u čoveku dah života koji je Adam izgubio, i darovao im istu onu adamovsku blagodat Svesvetoga Duha Božijega. Ali, to nije sve. Gospod Hristos je govorio Apostolima da je za njih bolje da On ode k Ocu, jer ako ne ode, Duh Božiji neće doći u svet. Ako pak On, Hristos, ode Ocu, poslaće im Ga u svet i Duh Utešitelj naučiće i njih i sve sledbenike njihove svakoj istini i napomenuće im sve što im je On rekao, dok je još bio u svetu. Ovim je već bila Hristom obećana blagodat na blagodat. I, zaista, u dan Pedesetnice On im je pobedonosno nisposlao Duha Svetoga u dahu burnom vetra, u vidu ognjenih jezika, koji su sišli na svakog od njih i u njih ušli, i ispunili ih silom ognjelike božanstvene Blagodati, koja rosonosno diše i radostotvorno deluje u dušama onih koji su sudeonici Njene sile i dejstava. I, eto, sama ta ognjem dišuća blagodat Duha Svetoga daje se svima nama, Hristovim vernima, u Tajni svetoga Krštenja i svešteno zapečaćuje miropomazanjem po najglavnijim mestima našega tela, kako je to ukazano svetom Crkvom kao vekovečnom čuvarkom te blagodati. Kaže se: „Pečat dara Duha Svetoga“. A na šta, baćuška, vaše bogoljublje, mi ubogi stavljamo svoje pečate, ako ne na sasude, u kojima se čuva neka naša velika dragocenost? A šta na svetu može biti veće i šta dragocenije od darova Duha Svetoga, nisposlanih nam odozgo u Tajni Krštenja? Jer, ta blagodat, koja se čoveku daruje na Krštenju, tako je velika, tako neophodna, za njega tako živonosna, da se ne oduzima čak ni od jeretika do same smrti njegove, tj. do roka, određenog sviše po Promislu Božijem za doživotnu probu čoveka na zemlji – za šta je sposoban, i šta je u stanju da učini u tome Bogom darovanom roku uz pomoć sile blagodati darovane mu s neba. I da mi posle krštenja greh ne činimo, zanavek bismo ostali sveti i neporočni ugodnici Božiji, sačuvani od svake skvrni tela i duha. No, baš u tome i jeste nesreća što mi, napredujući u godinama života, ne napredujemo u blagodati i razumu Božijem, kao što je u njemu napredovao Gospod naš Hristos Isus, nego naprotiv – razvraćajući se malopomalo, lišavamo se blagodati Svesvetoga Duha Božjega i postajemo u različnoj meri grešni i mnogogrešni ljudi. No, kada se neko, budući pobuđen na
to Premudrošću Božjom, koja ište naše spasenje, reši da radi nje (ove Božje premudrosti) jutrenjuje Bogu i bdije radi dostizanja večnoga svoga spasenja, onda takav, poslušan njenom glasu, mora pribeći istinitom pokajanju za sve grehe svoje, pokajanju i tvorenju dobrodetelji suprotnih učinjenim gresima, a kroz dobrodetelji Hrista radi i – zadobijanju Duha Svetoga, Koji dejstvuje unutra u nama, i unutra u nama stvara Carstvo Božije....."