Zašto su prvi hrišćani imali darove jezika, lečenja, izgonjenja duhova itd., a mi današnji hrišćani nemamo

Kriva crkva batice.
Ja sam kršten u RKC, u njoj je čudotvoraca koliko ti srce poželi.
Da budem zloban, nemoj samo da te čuju oni iz tvog lokalnog župnog ureda, ima raznih čudotvoraca u svim crkvama i denominacijama, poglavito finansijskih…
 
Poslednja izmena:
zato što su hrišćani danas razvodnjena verzija prvih hrišćana...sveti Porfirirje Kavsokalivit je naprimer imao razne darove zahvaljujući svojoj velikoj veri i ljubavi..znači nije nemoguće biti svet u moderno doba nego je običnom čoveku lakše da neguje svoju sujetu nego ljubav za bližnje

Bude svetijih ljudi jedan na milijun, a od onih koji su ušli u samostanski život pun mira i reda i usmjerenog učenja i molitve valjda jedan monah od njih sto hiljada bude posvećeniji kao taj Porfirije. Takva su vremena....rodimo se u gruboj borbi za opstanak i primimo mentalitet životinje.
 
zato što su hrišćani danas razvodnjena verzija prvih hrišćana...

Da. Prvo kršćansatvo imalo je snagu nekih 100-200 godina a nakon toga degradacija. Tih razvodnjenih i maglovitih umova preživjet će nekoliko posto kad uskoro dođu sedmogodišnja vremena nevolja. Reklo bi se od stotinu pravoslavaca preživjet će dva-tri čovjeka.

Onaj tko poznaje što će se događati poslije harmagedona jasno mu je da će prvi sveci i učitelji novog kršćanstva doći iz Jeruzalema i donijeti preživjelom svijetu novi duh istine i mudrosti...tako što će svijet hodočastiti u Jeruzalem i što će pobjednici iz Jeruzalema odlaziti u sve kuteve svijeta da obnove Istinu.

I kad u Pismu stoji "i onda kraj" misli se na kraj milenijskog kraljevstva, posljednji rat sa zlom koje se namnožilo i u tom kraljevstvu te dolazak "nove zemlje i novog neba". Tako da imamo dva Kristova suda, onog sa dolaskom u harmagedonsko vrijeme i onog na kraju milenijuma. Divno je preživjeti harmagedon i živjeti u Kristovom milenijskom kraljevstvu (jer zlo nad pravednicima neće imati moć) a još divnije je naslijediti "novo nebo i novu zemlju" kad će nestati svaka trunka zla.
 
Матеј 10:8 "Болесне исцељујте, мртве ускрсавајте, губаве чистите, зле духове изгоните. За бадава сте примили, за бадава и дајте."
+++
Zašto mi, današnji hrišćani, nemamo takve darove, a isto smo kršteni kao i prvi hrišćani?
Al' je vama lepo.
 
https://svetosavlje.org/sticanje-duha-svetoga-cilj-hriscanskog-zivota/6/


– Baćuška – rekoh ja – eto, vi volite neprestano da govorite o zadobijanju blagodati Duha Svetoga, kao o cilju hrišćanskog života. Ali, kako i gde ja mogu nju da vidim? Dobra dela su vidljiva, a zar Duh Sveti može da se vidi? Kako ću, dakle, ja da znam da li je On sa mnom ili nije.

– U današnje vreme – odgovori Starac (св.Серафим Саровски) zbog svoje bezmalo sveopšte ravnodušnosti prema svetoj veri u Gospoda našeg Isusa Hrista, zbog toga što nimalo ne obraćamo pažnju na ono što čini Njegova Božanska Promisao za nas, kao i zbog toga što ljudi zaboravljaju da opšte sa Bogom, mi smo došli dotle da smo se, može se reći, gotovo sasvim udaljili od istinskog hrišćanskog života. Nama sada izgledaju čudnovate reči Svetoga Pisma, kada Duh Božiji govori kroz usta Mojseja: „I vide Adam Gospoda gde hodi po raju“. Ili kad čitamo u apostola Pavla: „Iđasmo u Ahaju i Duh Božiji iđaše s nama; okrenusmo se u Makedoniju, a Duh Božiji iđaše s nama.“ I na drugim mestima Svetoga Pisma više puta govori se o javljanju Boga ljudima.
A, eto, neki govore: „Ta mesta su neshvatljiva. Zar su zbilja ljudi mogli tako očigledno videti Boga?“ Ničega, pak, tu nema neshvatljivog. Do toga neshvatanja došlo je stoga što smo se mi udaljili od prostodušnosti duhovnog znanja prvih hrišćana i, pod izgovorom prosvećenosti, zapali u takvu tamu neznanja, da nam se već teško shvatljivim čini ono što su stari u tolikoj meri jasno razumeli, da im pojam o javljanju Boga ljudima nije izgledao čudnovat ni u običnim razgovorima. Tako je pravedni Jov, kada su ga prijatelji ukorevali zbog toga što tobože huli na Boga, ovima odgovorio: “ Kako bi moglo to da bude kada dah Svedržiteljev osećam u nozdrvama svojim?“ Ili, drugim rečima: „Kako bih ja mogao huliti na Boga, kada Duh Sveti sa mnom prebiva? Kada bih na Boga hulio, Duh Sveti odstupio bi od mene, a ja, gle, i dah njegov osećam u nozdrvama svojim“. Upravo u tome smislu govori se i za Avraama i Jakova da su videli Gospoda i besedili sa Njim, a Jakov se čak i borio sa Bogom. Mojsej je video Boga, a sa njim i sav narod, kada se bio udostojio da primi od Boga ploče Zakona na gori Sinaju. Stub od oblaka i stub ognjeni, koji nisu bili ništa drugo do vidljiva blagodat Duha Svetoga, služili su kao putovođe narodu Božijem u pustinji. Nisu ljudi videli Boga i blagodat Njegovog Duha Svetoga u snu, niti u maštariji, niti u istupljenju (ekstazi), niti u uobrazilji rastrojenog duha, nego uistinu – na javi.....

....A kada je Gospod naš, Isus Hristos, izvoleo da izvrši svekoliko delo spasenja, On je po Svome Vaskrsenju, duhnuo na apostole, obnovivši u čoveku dah života koji je Adam izgubio, i darovao im istu onu adamovsku blagodat Svesvetoga Duha Božijega. Ali, to nije sve. Gospod Hristos je govorio Apostolima da je za njih bolje da On ode k Ocu, jer ako ne ode, Duh Božiji neće doći u svet. Ako pak On, Hristos, ode Ocu, poslaće im Ga u svet i Duh Utešitelj naučiće i njih i sve sledbenike njihove svakoj istini i napomenuće im sve što im je On rekao, dok je još bio u svetu. Ovim je već bila Hristom obećana blagodat na blagodat. I, zaista, u dan Pedesetnice On im je pobedonosno nisposlao Duha Svetoga u dahu burnom vetra, u vidu ognjenih jezika, koji su sišli na svakog od njih i u njih ušli, i ispunili ih silom ognjelike božanstvene Blagodati, koja rosonosno diše i radostotvorno deluje u dušama onih koji su sudeonici Njene sile i dejstava. I, eto, sama ta ognjem dišuća blagodat Duha Svetoga daje se svima nama, Hristovim vernima, u Tajni svetoga Krštenja i svešteno zapečaćuje miropomazanjem po najglavnijim mestima našega tela, kako je to ukazano svetom Crkvom kao vekovečnom čuvarkom te blagodati. Kaže se: „Pečat dara Duha Svetoga“. A na šta, baćuška, vaše bogoljublje, mi ubogi stavljamo svoje pečate, ako ne na sasude, u kojima se čuva neka naša velika dragocenost? A šta na svetu može biti veće i šta dragocenije od darova Duha Svetoga, nisposlanih nam odozgo u Tajni Krštenja? Jer, ta blagodat, koja se čoveku daruje na Krštenju, tako je velika, tako neophodna, za njega tako živonosna, da se ne oduzima čak ni od jeretika do same smrti njegove, tj. do roka, određenog sviše po Promislu Božijem za doživotnu probu čoveka na zemlji – za šta je sposoban, i šta je u stanju da učini u tome Bogom darovanom roku uz pomoć sile blagodati darovane mu s neba. I da mi posle krštenja greh ne činimo, zanavek bismo ostali sveti i neporočni ugodnici Božiji, sačuvani od svake skvrni tela i duha. No, baš u tome i jeste nesreća što mi, napredujući u godinama života, ne napredujemo u blagodati i razumu Božijem, kao što je u njemu napredovao Gospod naš Hristos Isus, nego naprotiv – razvraćajući se malopomalo, lišavamo se blagodati Svesvetoga Duha Božjega i postajemo u različnoj meri grešni i mnogogrešni ljudi. No, kada se neko, budući pobuđen na to Premudrošću Božjom, koja ište naše spasenje, reši da radi nje (ove Božje premudrosti) jutrenjuje Bogu i bdije radi dostizanja večnoga svoga spasenja, onda takav, poslušan njenom glasu, mora pribeći istinitom pokajanju za sve grehe svoje, pokajanju i tvorenju dobrodetelji suprotnih učinjenim gresima, a kroz dobrodetelji Hrista radi i – zadobijanju Duha Svetoga, Koji dejstvuje unutra u nama, i unutra u nama stvara Carstvo Božije....."
 
https://svetosavlje.org/sticanje-duha-svetoga-cilj-hriscanskog-zivota/6/


– Baćuška – rekoh ja – eto, vi volite neprestano da govorite o zadobijanju blagodati Duha Svetoga, kao o cilju hrišćanskog života. Ali, kako i gde ja mogu nju da vidim? Dobra dela su vidljiva, a zar Duh Sveti može da se vidi? Kako ću, dakle, ja da znam da li je On sa mnom ili nije.

– U današnje vreme – odgovori Starac (св.Серафим Саровски) zbog svoje bezmalo sveopšte ravnodušnosti prema svetoj veri u Gospoda našeg Isusa Hrista, zbog toga što nimalo ne obraćamo pažnju na ono što čini Njegova Božanska Promisao za nas, kao i zbog toga što ljudi zaboravljaju da opšte sa Bogom, mi smo došli dotle da smo se, može se reći, gotovo sasvim udaljili od istinskog hrišćanskog života. Nama sada izgledaju čudnovate reči Svetoga Pisma, kada Duh Božiji govori kroz usta Mojseja: „I vide Adam Gospoda gde hodi po raju“. Ili kad čitamo u apostola Pavla: „Iđasmo u Ahaju i Duh Božiji iđaše s nama; okrenusmo se u Makedoniju, a Duh Božiji iđaše s nama.“ I na drugim mestima Svetoga Pisma više puta govori se o javljanju Boga ljudima.
A, eto, neki govore: „Ta mesta su neshvatljiva. Zar su zbilja ljudi mogli tako očigledno videti Boga?“ Ničega, pak, tu nema neshvatljivog. Do toga neshvatanja došlo je stoga što smo se mi udaljili od prostodušnosti duhovnog znanja prvih hrišćana i, pod izgovorom prosvećenosti, zapali u takvu tamu neznanja, da nam se već teško shvatljivim čini ono što su stari u tolikoj meri jasno razumeli, da im pojam o javljanju Boga ljudima nije izgledao čudnovat ni u običnim razgovorima. Tako je pravedni Jov, kada su ga prijatelji ukorevali zbog toga što tobože huli na Boga, ovima odgovorio: “ Kako bi moglo to da bude kada dah Svedržiteljev osećam u nozdrvama svojim?“ Ili, drugim rečima: „Kako bih ja mogao huliti na Boga, kada Duh Sveti sa mnom prebiva? Kada bih na Boga hulio, Duh Sveti odstupio bi od mene, a ja, gle, i dah njegov osećam u nozdrvama svojim“. Upravo u tome smislu govori se i za Avraama i Jakova da su videli Gospoda i besedili sa Njim, a Jakov se čak i borio sa Bogom. Mojsej je video Boga, a sa njim i sav narod, kada se bio udostojio da primi od Boga ploče Zakona na gori Sinaju. Stub od oblaka i stub ognjeni, koji nisu bili ništa drugo do vidljiva blagodat Duha Svetoga, služili su kao putovođe narodu Božijem u pustinji. Nisu ljudi videli Boga i blagodat Njegovog Duha Svetoga u snu, niti u maštariji, niti u istupljenju (ekstazi), niti u uobrazilji rastrojenog duha, nego uistinu – na javi.....

....A kada je Gospod naš, Isus Hristos, izvoleo da izvrši svekoliko delo spasenja, On je po Svome Vaskrsenju, duhnuo na apostole, obnovivši u čoveku dah života koji je Adam izgubio, i darovao im istu onu adamovsku blagodat Svesvetoga Duha Božijega. Ali, to nije sve. Gospod Hristos je govorio Apostolima da je za njih bolje da On ode k Ocu, jer ako ne ode, Duh Božiji neće doći u svet. Ako pak On, Hristos, ode Ocu, poslaće im Ga u svet i Duh Utešitelj naučiće i njih i sve sledbenike njihove svakoj istini i napomenuće im sve što im je On rekao, dok je još bio u svetu. Ovim je već bila Hristom obećana blagodat na blagodat. I, zaista, u dan Pedesetnice On im je pobedonosno nisposlao Duha Svetoga u dahu burnom vetra, u vidu ognjenih jezika, koji su sišli na svakog od njih i u njih ušli, i ispunili ih silom ognjelike božanstvene Blagodati, koja rosonosno diše i radostotvorno deluje u dušama onih koji su sudeonici Njene sile i dejstava. I, eto, sama ta ognjem dišuća blagodat Duha Svetoga daje se svima nama, Hristovim vernima, u Tajni svetoga Krštenja i svešteno zapečaćuje miropomazanjem po najglavnijim mestima našega tela, kako je to ukazano svetom Crkvom kao vekovečnom čuvarkom te blagodati. Kaže se: „Pečat dara Duha Svetoga“. A na šta, baćuška, vaše bogoljublje, mi ubogi stavljamo svoje pečate, ako ne na sasude, u kojima se čuva neka naša velika dragocenost? A šta na svetu može biti veće i šta dragocenije od darova Duha Svetoga, nisposlanih nam odozgo u Tajni Krštenja? Jer, ta blagodat, koja se čoveku daruje na Krštenju, tako je velika, tako neophodna, za njega tako živonosna, da se ne oduzima čak ni od jeretika do same smrti njegove, tj. do roka, određenog sviše po Promislu Božijem za doživotnu probu čoveka na zemlji – za šta je sposoban, i šta je u stanju da učini u tome Bogom darovanom roku uz pomoć sile blagodati darovane mu s neba. I da mi posle krštenja greh ne činimo, zanavek bismo ostali sveti i neporočni ugodnici Božiji, sačuvani od svake skvrni tela i duha. No, baš u tome i jeste nesreća što mi, napredujući u godinama života, ne napredujemo u blagodati i razumu Božijem, kao što je u njemu napredovao Gospod naš Hristos Isus, nego naprotiv – razvraćajući se malopomalo, lišavamo se blagodati Svesvetoga Duha Božjega i postajemo u različnoj meri grešni i mnogogrešni ljudi. No, kada se neko, budući pobuđen na to Premudrošću Božjom, koja ište naše spasenje, reši da radi nje (ove Božje premudrosti) jutrenjuje Bogu i bdije radi dostizanja večnoga svoga spasenja, onda takav, poslušan njenom glasu, mora pribeći istinitom pokajanju za sve grehe svoje, pokajanju i tvorenju dobrodetelji suprotnih učinjenim gresima, a kroz dobrodetelji Hrista radi i – zadobijanju Duha Svetoga, Koji dejstvuje unutra u nama, i unutra u nama stvara Carstvo Božije....."
Da bi nas Bog slušao, da bismo mogli da svojom verom i gore da premeštamo, moramo se očistiti od robovanja ovome svetu, od taštine, strasti, osuđivanja, laganja, ogovaranja i moramo biti bezazleni kao deca, da nam srca budu čista i da nam nikakve lukavštine i pohlepa nisu na pameti i u srcu. I u srcu i na reči. To je ono kad Gospod kaže da budemo kao deca. Dobri, neiskvareni. Takve sluša Gospod.
 
Da bi nas Bog slušao, da bismo mogli da svojom verom i gore da premeštamo, moramo se očistiti od robovanja ovome svetu, od taštine, strasti, osuđivanja, laganja, ogovaranja i moramo biti bezazleni kao deca, da nam srca budu čista i da nam nikakve lukavštine i pohlepa nisu na pameti i u srcu. I u srcu i na reči. To je ono kad Gospod kaže da budemo kao deca. Dobri, neiskvareni. Takve sluša Gospod.
podaj sve što imaš i u monahe
jesi li spreman da se odrekneš mamona?
 
podaj sve što imaš i u monahe
jesi li spreman da se odrekneš mamona?
За монаха мораш имати неке предиспозиције, које ја немам. Знаш како кажу: ко је за монаха тај и заврши као монах. Ја једноставно нисам тај тип.
 
За монаха мораш имати неке предиспозиције, које ја немам. Знаш како кажу: ко је за монаха тај и заврши као монах. Ја једноставно нисам тај тип.
po to ti je ona priča kada je onaj pitao kako da zadobije carstvo a Isus mu kaže prodaj sve i pođi za mnom
e vidiš lako je palamuditi ali mamona se retki odriču.
ovde na forumu me većina podseća na jehovine svedoke, misle da će ako dele pamflete po kućama biti u raju.
a takođe i retki shvataju da nećeš videti raj svojim rečima ili delom nego isključivo po blagodati božijoj.
i još i ovo jer se kaže da ti je prebrojana svaka dlaka na glavi pre rođenja onda ti je zapisano i gde ćeš.
a ti ja bilo ko u nas je seme dobra i seme zla i koje zalivaš to će nići i to ti važi za ovaj život.
zašto još Isus kaže carstvo božije je u vama, pa ako nađeš to carstvo lakši život če ti biti.
 
po to ti je ona priča kada je onaj pitao kako da zadobije carstvo a Isus mu kaže prodaj sve i pođi za mnom
e vidiš lako je palamuditi ali mamona se retki odriču.
ovde na forumu me većina podseća na jehovine svedoke, misle da će ako dele pamflete po kućama biti u raju.
a takođe i retki shvataju da nećeš videti raj svojim rečima ili delom nego isključivo po blagodati božijoj.
i još i ovo jer se kaže da ti je prebrojana svaka dlaka na glavi pre rođenja onda ti je zapisano i gde ćeš.
a ti ja bilo ko u nas je seme dobra i seme zla i koje zalivaš to će nići i to ti važi za ovaj život.
zašto još Isus kaže carstvo božije je u vama, pa ako nađeš to carstvo lakši život če ti biti.
За монаха не вреди само одрицање од богатства, већ и од сексуалности. Е, ту нисам подобан за монаха.
 
И данас се дешавају чуда, само у нама влада дух скептицизма који све то жели одбацити.
a onda nije bilo skepticima? mislim da gresis
U apostolsko doba je funkcionisalo tako da su apostoli govorili druge jezike.
ne samo oni, nego svetina raznih
 
Blaženi Avgustin u svojoj 6. Omiliji na Prvu Poslanicu sv. ap. Jovana piše:
"Sveti Duh je sišao na vjernike i oni govorahu na jezicima koje nisu učili jer im je Duh dao moć. To je bio znak primjeren onom vremenu. To je bilo prikladno kao znak da se Božije Jevanđelje propovijeda na svim jezicima širom svijeta. To je bilo dato kao znak a zatim je nestalo."
i to je tema - ZASTO je nestalo?
 
Uvek treba biti skeptičan i ispitivati sve jer i samo Sveto pismo kaže da nije svaki duh od Boga; takođe piše i da demoni mogu činiti čuda, prikazivati se kao svetli anđeli...
ja sam njemu odgovprio da je i onda bilo skepticizma, ali su se opet cuda desavala, a danas, ne
ti pitas zasto, to je tema
ja sad ne ulazim u drugo pitanje da li su neka od demona, vec trazim generalno odgovor na pitanje iz naslova
Zato sto su imali vecu veru i ti darovi su bili neophodni da bi se hriscanska vera sirila dalje.
eto na primer ovo je odgovr
 
i to je tema - ZASTO je nestalo?
So je oslabila, vernici su se postalo mlaki. Nije nestala nego se umanjila blagodat Svetoga Duha, koja varira od vremena do vremena i prilika. Uvek kad su progoni Crkve i vernika, blagodat se pojačava. Gde je više vere, molitve i podviga blagodat se isto povećava - u manastirima npr. Tako je i sa svakim čovekom ponaosob, sve u skladu sa trudom.
 
Nije nestala nego se umanjila blagodat Svetoga Duha,
ali znas da Bog Duha ne daje na meru, vec samo razlicite kvalitete, jednom ovo, drugom ono

tako da nikako ne mozemo reci "umanjila"

"mlakost" - to je iz otkrivenja, ne moramo sad
so - ona moze da obljuvati, o njoj bi mogli
imajte soli u sebi
budite so svetu
 

Back
Top