Zasto su ljudi zli

aeternum

✿ forever and ever ✿
Poruka
26.099
Verovatno smo se svi mi suocili sa cinjenicom da ljudi mogu biti zli… da mogu postati zli… da nam mogu naneti zlo… Onda se pitamo zasto su neki takvi, zasto ne cene dobro, zasto nalaze zadovoljstvo u zlu… dok se drugi trude biti covecni i dobri iskreni …. Sta je ono sto neke tera da potanu zli ili da zele biti takvi???? I Sta je to sto ih cini zlima?


Zna se da postoje UNIVERZALNO DOBRO I ZLO... samo je sada drugi problem sto ljudi usled svoje urodjene nesavrsenosti i sklonosti naginjanja ka zlu ne vide jasno tu granicu ili ne zele da je vide i to sto se nase shvatanje tih pojmova razlikuje, time se ne menja sustina...
I nije bitno sta je za nekoga dobro ili zlo, vec treba razmisljati o tome ... ako zeli biti covek, i analizirati svoje postipke, htenja, motive.... i ukoliko poznaje sustinu osobina po kojima se moze definisati zlo i ukljuci i svoju savest , sposoban je znati sta je zlo a sta dobro, mozda ne 100% objektivno, ali moze uspeti u tome. Ali to je u slucaju samo ako zeli biti DOBAR i ako su mu bitne prave vrednosti, onda ce se truditi da zna da definise zlo... da ne bi presao na stranu zla....
Mislim da oni kojima je to relativno i koji se ne trude da shvate sustinu zla i dobra, da se tako samo izgovaraju za ono sto jesu, tj za svoja (zla) dela.... ili im je tako samo lakse jer se onda ne osecaju odgovorno… Jer ako neko neku stvar ne definise kao zlu....(subjektivno), to mu moze sluziti kao opravdanje da cini zlo, pod izgovorom da nije to zlo.....
Ljudi su skloni racionalizaciji, tj da za lose postupke traze dobro smisljene argumente i da tako obmanjujuci svoj um obmanjuju i druge, ali to je sve prvenstveno na njihovu stetu.......

Skloni su da LAZU SEBE, a samim tim tako lazu I sve oko sebe… Ali odgovorni su za tu svoju samoobmanu…
Dobro je razmisljati o tome sta je dobro, sta je zlo... ukljuciti i svoju savest koja nam svedoci o tome kakvi smo.... i onda mozemo iskontrolisati svoje postupke, tako cemo bolje poznavati sebe i druge ljude... i moci ce mo da ne budemo zli... ukoliko to zelimo...... Znaci dovoljno je nekada samo ukljuciti svoju savest… kazem svoju, ne tudju…

Zlo se mnogo podcenjuje, na primer sama sebicnost je zlo... i to se podcenjuje..... ali ljudi zbog svoje sebicnosti mnogo zla nanose drugima, svojoj okolini koja ispasta zbog njihove sebicnosti, a necu o tome koliko je to i stetno po njih...., samo posledice ne dolaze odmah pa ljudi misle da ih nece ni biti... koja zabluda…

A drustvene norme nisu objektivne o tome ni necu...Jer moze nesto biti opste drustveno prihvatljivo , a zna se da je zlo...
Jedino su moralna merila ispravna....zna se da je ubiti zlo, a sada sto neko ubija u ratu ili iz nekog drugog razloga to ga ne opravdava niti menja cinjenicu da je to zlo.....
Kao na primer i abortus... zna se da je i to ubistvo, pa ipak vas nece osuditi drustvo zbog toga....Nece vas niko osuditi sto ste sebicni... sto svojom sebicnoscu unistavate nekoga ko zavisi od vas.....To se ne vidi pa ni nije zlo.... ali analizom se moze utvrditi da nesto jeste zlo.... tu su dela koja svedoce, kao i motivi ....
I ne mozemo se izgovarati da nemamo savest, to sto je neko ne ukljucije to je drugi problem..... sama savest nam mnogo govori i u dubini duse mozemo znati da je nesto zlo.... Ona moze prosuditi, moze nas osuditi, ukoliko se osvrcemo na njen osecaj... ali moze i otupeti jer je gazimo i ne uzimamo u obzir....ali mi smo sami krivi za to ukoliko je ignorisemo i imacemo posledice.....uvek su neizbezne posledice svakog zla.....
Zato je mudro malo razmisljati o sebi i svojim osobinama, motivima, i uzimati u obzir i svoju savest ...... ukoliko ne zelimo da budemo zli tj da postanemo zli......

Duhovno su bolesni... zato su zli...

"od svetlosti mrak prave od mraka svetlost"


Evo ovo je moja analiza
 
Ljudi su postali zli odkada su se odrekli vere u BOGA.

Gazi se i preko mrtvih da bi se doslo do cilja,i nijedan covek to nece sam sebi da prizna..

Svaka cast pojedim,ali takvih je veoma malo i sve vise isfrustriranih i iskompleksiranih na svakom koraku,.

To potkrepljujem zapazanjem i cinjenicom
kada se nadjem po gradu i u kontejnerima za smece cujem vapaj mladunaca i kucica i macica ostavljenih da uginu!!
Izvlacim ih iz takvih kontejnera i nahranim,pustim poneku suzu prekrstim se i dusa mi se cepa jer nemam kud snjima,pa zatim odmah odem u crkvu da se pomolim.

Niko ni da se osvrne na tako nesto i nekakva institucija i svako gleda svoja posla.,
Pa se cesto pitam kakvi smo to mi ljudi to postali!!
 
Mislim da nema objektivnog dobra i zla jer su to moralne (apstraktne) kategorije, ima samo ličnih interesa i koristi. Npr. ako tebi neko preotme devojku to je dobro za njega, a loše za tebe, a ako ga ti prebiješ za to, onda je to dobro za tebe, a zlo za njega. Ljudi često polaze od svog motiva, i potrudiće se da racionalizuju štagod ako im ide u prilog. Za mnoge žene debeli, bubuljičavi lik bez para je asocijalni prasac i kriper, a debeli, bubuljičavi lik sa parama 'slatki i simpatični meda'. Ako je lepotan u srednjoj školi siledžija, onda je to bad boy i lik kog treba upoznati i razumeti. Ako neka maltretirana sirotinja ili asocijalni jadnik uzvrati ili uzme pušku pa presudi tom siledžiji, onda je to 'nevidjeno nasilje, zlo, psihopatija, poremećenost'.

Kad tvoje dete napravi sranje to je prolazna faza ili nešto što treba urazumiti i oprostiti. Kad tudje dete to uradi onda si mnogo 'pravedniji i objektivniji'. I tako u krug, mada ima ljudi koji zaista imaju neku dobroćudnost, ali i to je produkt gena, okoline, usadjenih matrica ponašanja itd. Plaše se jednog razloga, pa traže protiv-razlog da deluju drugačije, što je opet sebičnost, jer se osećaju dobro.
 
Ljudi su postali zli odkada su se odrekli vere u BOGA.

Gazi se i preko mrtvih da bi se doslo do cilja,i nijedan covek to nece sam sebi da prizna..

Svaka cast pojedim,ali takvih je veoma malo i sve vise isfrustriranih i iskompleksiranih na svakom koraku,.

To potkrepljujem zapazanjem i cinjenicom
kada se nadjem po gradu i u kontejnerima za smece cujem vapaj mladunaca i kucica i macica ostavljenih da uginu!!
Izvlacim ih iz takvih kontejnera i nahranim,pustim poneku suzu prekrstim se i dusa mi se cepa jer nemam kud snjima,pa zatim odmah odem u crkvu da se pomolim.

Niko ni da se osvrne na tako nesto i nekakva institucija i svako gleda svoja posla.,
Pa se cesto pitam kakvi smo to mi ljudi to postali!!
Da tako je, udaljili su se od izvorne vere u Boga koja znaci ljubav, dobrotu, pravednost i sve vrline.
Covek je tako stvoren da odrazava osibine Tvorca koje su vrline.
I samo sam sebe moze da lisi ljubavi i dobrote.
Tako se udaljava i od svoje prirode...
Jer zlo nije prirodjeno coveku....
Da to je strasno kakvi su ljudi postali, ne svi naravno...
Uvek je bilo dobrih ljudi i uvek ce biti...
Koji su spremni da pomognu, koji gaje te vrline u sebi...
 
Pa vidi za dobra dela je potrebno vise ljudskosti,dobrote,vaspitanja,vremena,iskustva,novca cesto a to je dugorocni proces,da napravis nepopravljivo zlo nista ,moze i jedna rec,sekund,afekt,okidac,udarac ,opet novac koji ponisti sve dobro sto gradis ceo zivot
Da to je tacno.
Za ljubav i dobrotu je potreban trud, za zlo ne
I da bi covek bio i ostao dobar treba rad na sebi i svojoj licnosti...
 
Mislim da nema objektivnog dobra i zla jer su to moralne (apstraktne) kategorije, ima samo ličnih interesa i koristi. Npr. ako tebi neko preotme devojku to je dobro za njega, a loše za tebe, a ako ga ti prebiješ za to, onda je to dobro za tebe, a zlo za njega. Ljudi često polaze od svog motiva, i potrudiće se da racionalizuju štagod ako im ide u prilog. Za mnoge žene debeli, bubuljičavi lik bez para je asocijalni prasac i kriper, a debeli, bubuljičavi lik sa parama 'slatki i simpatični meda'. Ako je lepotan u srednjoj školi siledžija, onda je to bad boy i lik kog treba upoznati i razumeti. Ako neka maltretirana sirotinja ili asocijalni jadnik uzvrati ili uzme pušku pa presudi tom siledžiji, onda je to 'nevidjeno nasilje, zlo, psihopatija, poremećenost'.

Kad tvoje dete napravi sranje to je prolazna faza ili nešto što treba urazumiti i oprostiti. Kad tudje dete to uradi onda si mnogo 'pravedniji i objektivniji'. I tako u krug, mada ima ljudi koji zaista imaju neku dobroćudnost, ali i to je produkt gena, okoline, usadjenih matrica ponašanja itd. Plaše se jednog razloga, pa traže protiv-razlog da deluju drugačije, što je opet sebičnost, jer se osećaju dobro.
Mopralne kategorije su objektivne a subjektivan je dozivljaj ili sud.
Zna se sta je eticki dobro, a sta je zlo...
Taj primer sto si naveo je upravo to tvoje subjektivno glediste koje nije zasnovano na etickom.
Jer ako neko nekome preotme devojku sam cin preotimanja je eticki los i ne moze biti dobro za bilo koga.
E sad sto neki cineci lose cine na svoju korist to se i dalje definise kao lose, sebicnost i zlo.
 
Poslednja izmena:
Jesu i dobri su i zli su...
Ima i dobrih i zlih to mislim...
Covek je stvoren da bude dobar
a covek se moze menjati pa sam postati zao...
ili dobar
retki su dobri ljudi i retki su zli ljudi..
praktično svaki čovek za sebe misli da je dobar a da su zli neki drugi..
od svoje sujete čovek ne vidi svoje loše strane a preuveličava tuđe.....
prava dobrota je u srcu, u količini ljubavi koju ima za druge a ne u moralu
pravo zlo je kad neko čini nepravdu drugome a nema nikakve koristi od toga, jer kad ima koristi on nađe opravdanje zašto je zlo delo ustvari dobro..on gleda sebe, svoje želje i interese a ne vidi onog kog je povredio svojim činom..
mnogo toga zavisi i od roditelja, od doma u kome je neko odrastao..ako se tamo naučio ljubavi za druge i empatiji onda će i kasnije biti takav..mnogi ljudi nisu na tom nivou razvoja svesti...
religija tek malo može da promeni ono što je napravljeno vaspitanjem.. ima ljudi koji postanu religiozni i kobajagi dobri ali to ne ide iz srca nego iz želje za spasenjem pa takva dobrota i nije prava dobrota..retki su oni koji uz pomoće religije nauče da stvarno vole bližnje i da se odreknu sujete
 
retki su dobri ljudi i retki su zli ljudi..
praktično svaki čovek za sebe misli da je dobar a da su zli neki drugi..
od svoje sujete čovek ne vidi svoje loše strane a preuveličava tuđe.....
prava dobrota je u srcu, u količini ljubavi koju ima za druge a ne u moralu
pravo zlo je kad neko čini nepravdu drugome a nema nikakve koristi od toga, jer kad ima koristi on nađe opravdanje zašto je zlo delo ustvari dobro..on gleda sebe, svoje želje i interese a ne vidi onog kog je povredio svojim činom..
mnogo toga zavisi i od roditelja, od doma u kome je neko odrastao..ako se tamo naučio ljubavi za druge i empatiji onda će i kasnije biti takav..mnogi ljudi nisu na tom nivou razvoja svesti...
religija tek malo može da promeni ono što je napravljeno vaspitanjem.. ima ljudi koji postanu religiozni i kobajagi dobri ali to ne ide iz srca nego iz želje za spasenjem pa takva dobrota i nije prava dobrota..retki su oni koji uz pomoće religije nauče da stvarno vole bližnje i da se odreknu sujete
Ne mislim da su retki dobri niti zli.
Postoji puno dobrih ljudi i dosta zlih.
Ljudi se vremenom sami deklarisu svojim mislima i delima.
Da to je tacno da oni koji gaje sujetu ne vide svoje lose strane i da preuvelicavaju tudje,
a sujeta se tesko leci...
Kazes prava dobrota je u srcu, pa sve dobre osobine su iz srca ali ukljucuju i razum.
Ne moze neko pravo voleti ako ne zna sta je ljubav.
Neki zbvog pogresno usmerene ljubavi grese ili zbog sentimentalne ljubavi - koja je nepravedna
Samo prava ljubav je pravedna.
Pravo zlo je ciniti zlo bez obzira da li se ima korist od toga ili ne
Zla dela cine nekoga zlim i zlo delo se ne moze opravdati.
Zlo delo ne mzoe biti dobro, uvek je zlo.
Da ima veze vaspitanje ali svako je stvoren sa potencijalom ljubavi i od njega samog zavisi kakav ce biti kada odraste.
Covek sam bira dobro ili zlo i takav i postaje.
Da, cesto cujem te receice kao sto si ti napisao i ne znam cemu briga oko toga kako je neko religiozan i ulazenje u motive religioznih. Takodje zelja za spasenjem za ljubavlju dobrotom vecnim zivotom je prirodjena coveku i normalana stvar.
A ulazenje u tudje motive je losa stvar i zlo.
Zzato i Bog preko Biblije kaze ne sudi jer je to greh - zlo
Jer mi ne mozemo znati motive drugih ljudi bilo vernika ili nevernika i zato je svako sudjenje drugima zlo.
Mozemo znati svoje motive i raditi na tome.
Zasto mislis da su retki su oni koji uz pomoće religije nauče da stvarno vole bližnje i da se odreknu sujete?
i zasto bi se odricali sujete ako je nemaju. Nije.
A prirodno coveku je da voli bliznje to je prirodno stanje coveka ljubav i svako ko je normalno vaspitavan
to ima u sebi, cak i ko nije dobro vaspitavan to zna jer ima savest i razum.
Svacije pravo je da bude religiozan i ili ne i da bude dobar ako to zeli. I malo dete zna sta je ljubav i dobrota.
Mi mozemo videti tudje motive, bitno je za nas ono kakvi smo mi, kakvi su nasi motivi i kakvi zelimo biti.
Ako iz ljubavi zelimo pomoci drugima, radicemo to bez obzira da li neko to zasluzuje ili ne..
a svi ljudi su Bozja bica i zasluzuju ono najbolje...
...
 
Ne mislim da su retki dobri niti zli.
Postoji puno dobrih ljudi i dosta zlih.
sve zavisi kako definišeš dobro i zlo. gde postaviš granice. kod mene je većina ljudi u sivoj zoni. kod tebe je više crno bela slika
Ljudi se vremenom sami deklarisu svojim mislima i delima.
Da to je tacno da oni koji gaje sujetu ne vide svoje lose strane i da preuvelicavaju tudje,
a sujeta se tesko leci...
da. sujeta se teško leči zato što je lako vidimo u drugima, a teško u sebi.
svako stremljenje ka višoj vrednosti sebe kao bića (van konteksta) u odnosu na druge je sujeta
Kazes prava dobrota je u srcu, pa sve dobre oisobine su iz srca ali ukljucuju i razum.
ne moze neko pravo voleti ako ne zna sta je ljubav.
neki zbvog pogresno usmerene ljubavi grese ili zbog sentimentalne ljubavi - koja je nepravedna
nekad u sentimentalnoj ljubavi ljudi misle da je ljubav nešto što je samo opčinjenost
Samo prava ljubav je pravedna.
ljubav i pravednost dolazi od shvatanja da smo svi Božija bića jednake vrednosti.
postoji opasnost u tome da neke ljude okarakterišemo kao zle i time im činimo nepravdu isključujući svoju ljubav prema njima.
zato ne treba suditi nego voleti.
Pravo zal oje ciniti zlo bez obzira da li se ima korist od toga ili ne
Zla dela cine nekoga zlim i zlo delo se ne moze opravdati.
Zlo delo ne mzoe biti dobro uvek je zlo.
kad ljudi imaju koristi od nečega onda su zaslepljeni svojim dobitkom pa ne vide da su nekom učinili nepravdu. u tom slučaju ne možemo baš reći da su zli nego pre da nisu u toj situaciji imali empatiju. međutim ima ljudi to su oni retki stvarno zli koji su svesni svoje zlobe i uživaju u tome. to je pravo zlo.
Da ima veze vaspitanje ali svako je stvoren sa potencijalom ljubavi i od njega samog zavisi kakav ce biti kada odraste.
nije baš tako. nisu svi rođeni u istim porodicama. da bi mogao da voli druge čovek mora da nauči da voli sebe. A ljubav prema sebi dolazi od roditeljske ljubavi koja se internalizuje. Ko nije imao dovoljno roditeljske ljubavi koju bi mogao da prepozna kao ljubav nije naučio da voli sebe i zato ne ume da voli ni druge. Njemu je mnogo teže da razvije svoj potencijal za ljubav. To je ono, ako imaš daće ti se još, ako nemaš uzeće ti se i to što imaš.
Covek sam bita dobro ili zlo i takav i postaje.
Čovek sam bira dobro ili zlo ali čovek često ne vidi jasno šta je dobro a šta zlo, a unekim situacijama to se i ne može jasno videti. Prema nekima ima više ljubavi i prema njima je dobar. Prema nekima ima manje ljubavi, jednostavno mu nisu simpatični, iritiraju ga i onda se lako ogreši o njih.
Da cesto cujek te receice kao sto si ti napisao i ne znam cemu nerviranje oko toga kako je neko religiozan i ulazenje u motive religioznih. Takodje zelja za spasenjem za ljubavlju dobrotom vecnim zivotom je prirodjena coveku i normalana stvar.
važno je imati prave motive. ako je motiv za dobro delo nada da se time dobija večni život onda je to pogrešan motiv. Večni život se dobija milošću Božijom, a Bog je daje verovatno sudeći po motivima. Ne treba se baviti previše pitanjem spasenja. Jednostavno to treba prepustiti Bogu, on će svakako doneti pravednu odluku. Ljudski um je takav da deluje ili iz koristi i gordosti ili iz ljubavi. Kad se nešto ne čini iz ljubavi automatski se jača taj centar koji radi za gordost i korist a ne jača se srce.
A ulazenje u tudje motive je losa stvar i zlo.
zato i Bog preko Biblije kaze ne sudi - i to je greh
Jer mi ne mozem oznati motive drugih ljudi bilo vernika ili nevernika i zato je svako sudjenje drugima zlo.

ulaženje u tuđe motive nije loše dok god ne sudimo na osnovu toga da je neko zao ili manje vrednosti od nas. Jednostavno treba prihvatiti ljude kakvi jesu i shvatiti da nisu svi jednako razvijeni u svim oblastima života i nisu svi na istom nivou svesti.
Mozemo znati svoje motive i raditi na tome.
Da
Zasto misli da su retki su oni koji uz pomoće religije nauče da stvarno vole bližnje i da se odreknu sujete?
zato što većina i ne vidi koliko je ključno za vernika da nauči da voli bližnje i da se odrekne sujete. Oni se fokusiraju na mnogo manje važne stvari, A i ljubav se teško stiče i gordost se teško uviđa i leči. Bolje je ne pročitati ništa iz Biblije a steći ljubav i osloboditi se u potpunosti sujete nego znati Bibliju napamet a ne dati sve od sebe da se stekne ljubav prema Bogu i bližnjima i da se potpuno oslobodi gordosti.
i zasto bi se odricali sujete ako je nemaju.
sem nekih svetaca nema čoveka bez sujete.Samo je svakom teško da vidi svoju sujetu.
A prirodno coveku je da voli bliznje to je prirodno stanje coveka ljubav i svako ko je normalno vaspitavan
to ima u sebi, cak i ko nije dobro vaspitavan to zna
nije svakom prirodno da voli bližnje. većini se to negde izgubilo sa odrastanjem ako su ikad i imali to. ljubav za bližnje se ne stiče lako.
Svacije pravo je da bude religiozan i ili ne i da bude dobar ako to zeli. I mal odete zna sta je ljubav i dobrota.
Ali mi ne mozemo videti tudje motive i to je nama nebitno.
Bitno je za nas ono kakvi smo mi i kakvi zelimo biti.
Ako iz ljubavi zelimo pomoci drugima, radicemo to bez obzira da li neko to zasluzuje ili ne..
a svi ljudi su Bozna bica i zasluzuju ono najbolje
...
da.

sviđa mi se kad iznosiš svoje mišljenje i shvatanje a ne ponavljaš kao pokvarena ploča iste citate i ime Boga...
 
To je psihologija i time se ona bavi...
A Razlog zla je upravo ovo sto si ti napisao.
Subjektivno a ne objaktivno sagledavanje sudnjenje i sujeta
U 99,999% slucajeva kad neko postavi pitanje dobrog i zla, ustvari je u pitanju kmecanje, narocito ako je neko ko jako uprosteno gleda na stvari.
Jok sad mu palo na pamet a jos ne razlikuje milion drugih vaznih odnosa....

Tako da sto posto i u tvom slucaju ova tema je ustvari zalopojka na neki dogadjaj ili dozivljaj, a ne stvarno pitanje o ovoj temi.

Zasto sam tako siguran...pa zato sto bi osoba koju to stvarno interesuje, sasvim drugacije gledala na mnoge medjuodnose.

Cime se bavi psihologija?
Psihologija se bavi pojedinacnim shvatanjem sebe, svog odnosa prema svetu i okruzenju, retko kad se bavi izvorima emocija i logikom.
To rade neke druge oblasti, nekad naucne nekad ne...

Uzmimo npr da li psihologija ima za cilj da osobi koja je konkretan pacijent objasni odakle odredjene odluke , razmisljanja i emocije.
Ne. ne konkretno samo uopsteno.
A tada se radi o masama tj o manipulativnim tehnikama i pojavama a ne pojedinacnom.

Sama psihologija je popularisticka kao i ostala ljudska oblast delovanja.
Samo sto je psihologija malo odmakla od bas uvlacenja u bulju...
 
retki su dobri ljudi i retki su zli ljudi..
praktično svaki čovek za sebe misli da je dobar a da su zli neki drugi..
od svoje sujete čovek ne vidi svoje loše strane a preuveličava tuđe.....
prava dobrota je u srcu, u količini ljubavi koju ima za druge a ne u moralu
pravo zlo je kad neko čini nepravdu drugome a nema nikakve koristi od toga, jer kad ima koristi on nađe opravdanje zašto je zlo delo ustvari dobro..on gleda sebe, svoje želje i interese a ne vidi onog kog je povredio svojim činom..
mnogo toga zavisi i od roditelja, od doma u kome je neko odrastao..ako se tamo naučio ljubavi za druge i empatiji onda će i kasnije biti takav..mnogi ljudi nisu na tom nivou razvoja svesti...
religija tek malo može da promeni ono što je napravljeno vaspitanjem.. ima ljudi koji postanu religiozni i kobajagi dobri ali to ne ide iz srca nego iz želje za spasenjem pa takva dobrota i nije prava dobrota..retki su oni koji uz pomoće religije nauče da stvarno vole bližnje i da se odreknu sujete
Evo uzmimo BG saobracaj na primer...

Tu se uradi ovako i to vise puta.....pravi se popravka ulice.......medjutim zatvori se saobracaj i to traje jako dugo , mnogo vise nego sto treba da je namera dobra.
Ali ljudi uzivaju da zaebavaju druge u mozak...
Ali opet ti koji su zaebavani u mozak dobijaju obnovljenu ulicu i to dobro upamte jer su se kilavili sto dana umesto 7 dana...
Ali opet da je neko drugi organizovao i to uradio za 7 dana, o tome se ne bi pricalo vec posle 14 dana jer bi narod zaboravio , a ovako ce glasati zbog 100 dana muke koje su videli kao opravdano...
Ali to ni malo ne umanjuje radost nekih koji dodju i gledaju kilometarske kolone koje se formiraju i pored mogucih zaobilaznih puteva, ali sto bi oni oznacili zaobilazne puteve kad ne moraju i kad ih zabole...
Ali opet ti isti sto se vuku po 3h na mestu koje inace prolaze za 5min ukupno mrzi da pogledaju da li postoji drugi put od tacke A do tacke B a i mrzi ih i da prijave kvar na vodovodu ako postoji.
Tako im i treba , razmislja onaj ko se nasladjuje..
A opet neko pomisli da bi trebao da pomogne i da se naznaci moguci alternativni put....ali to je tako smehotresno prihvaceno ili odbijeno da se pokunji i pokrije usima i ode...

Dakle, ako je opsti IQ nizak, tumacenje odnosa i logika ce biti pomerena na sasvim drugu stranu pa je dobro napraviti guzvu, radi daljeg razvoja Srbije.

U protivnom bi onog ko brzo i kvalitetno zavrsi posao zaboravili i ne bi ni primetili tj eliminisali bi ga vec za nekoliko meseci jer nisu ga zapazili , ko ga ebe.
Zato onaj ko ima nameru da radi dobro na duze mora da radi zlo na krace....

To je poznata poslovica put zla poplocan je dobrim namerama, gde se uzima da ljudi iz gluposti zele dobro a naprave zbog sebe i drugih mnogo zla...
A i obrnuto ko zeli zlo on ga oblozi kao da su dobre namere...isti logicki princip za boraniju.

Ko zna sta je stvarno dobro a sta zlo....?
Filozof.
Dobar filozof.
Hoce li neko da ga pita, malo sutra, zabole ih dupe...
Hoce li da poveruje u ono sto prica, a potkacice im sujetu sto posto....nece moci da se ubroje u dobre, to je sigurno....nece..
Postoji potreba ljudi da devalviraju tudje zivote u zavisnosti od etikete dobar zao....tj osobu koju etiketiras kao ne bas dobru , treba u uslovima redukcije neke usluge ostaviti da umre....
Bilo da je medicinska, ili hrana , voda, kiseonik...itd..

Ja retko vidim ljude koji razlicito od svojih sistema vrednosti vide ravnopravno u smislu prava na zivot.
Znaci to je tako uzasno retko u Srbiji....Recima svi kazu svasta, ali to se sa par pitanja vec provali...a stvarno da neko veruje u ista prava na zivot svih, to je tako retko...
 
sve zavisi kako definišeš dobro i zlo. gde postaviš granice. kod mene je većina ljudi u sivoj zoni. kod tebe je više crno bela slika

da. sujeta se teško leči zato što je lako vidimo u drugima, a teško u sebi.
svako stremljenje ka višoj vrednosti sebe kao bića (van konteksta) u odnosu na druge je sujeta

nekad u sentimentalnoj ljubavi ljudi misle da je ljubav nešto što je samo opčinjenost

ljubav i pravednost dolazi od shvatanja da smo svi Božija bića jednake vrednosti.
postoji opasnost u tome da neke ljude okarakterišemo kao zle i time im činimo nepravdu isključujući svoju ljubav prema njima.
zato ne treba suditi nego voleti.

kad ljudi imaju koristi od nečega onda su zaslepljeni svojim dobitkom pa ne vide da su nekom učinili nepravdu. u tom slučaju ne možemo baš reći da su zli nego pre da nisu u toj situaciji imali empatiju. međutim ima ljudi to su oni retki stvarno zli koji su svesni svoje zlobe i uživaju u tome. to je pravo zlo.

nije baš tako. nisu svi rođeni u istim porodicama. da bi mogao da voli druge čovek mora da nauči da voli sebe. A ljubav prema sebi dolazi od roditeljske ljubavi koja se internalizuje. Ko nije imao dovoljno roditeljske ljubavi koju bi mogao da prepozna kao ljubav nije naučio da voli sebe i zato ne ume da voli ni druge. Njemu je mnogo teže da razvije svoj potencijal za ljubav. To je ono, ako imaš daće ti se još, ako nemaš uzeće ti se i to što imaš.

Čovek sam bira dobro ili zlo ali čovek često ne vidi jasno šta je dobro a šta zlo, a unekim situacijama to se i ne može jasno videti. Prema nekima ima više ljubavi i prema njima je dobar. Prema nekima ima manje ljubavi, jednostavno mu nisu simpatični, iritiraju ga i onda se lako ogreši o njih.

važno je imati prave motive. ako je motiv za dobro delo nada da se time dobija večni život onda je to pogrešan motiv. Večni život se dobija milošću Božijom, a Bog je daje verovatno sudeći po motivima. Ne treba se baviti previše pitanjem spasenja. Jednostavno to treba prepustiti Bogu, on će svakako doneti pravednu odluku. Ljudski um je takav da deluje ili iz koristi i gordosti ili iz ljubavi. Kad se nešto ne čini iz ljubavi automatski se jača taj centar koji radi za gordost i korist a ne jača se srce.


ulaženje u tuđe motive nije loše dok god ne sudimo na osnovu toga da je neko zao ili manje vrednosti od nas. Jednostavno treba prihvatiti ljude kakvi jesu i shvatiti da nisu svi jednako razvijeni u svim oblastima života i nisu svi na istom nivou svesti.

Da

zato što većina i ne vidi koliko je ključno za vernika da nauči da voli bližnje i da se odrekne sujete. Oni se fokusiraju na mnogo manje važne stvari, A i ljubav se teško stiče i gordost se teško uviđa i leči. Bolje je ne pročitati ništa iz Biblije a steći ljubav i osloboditi se u potpunosti sujete nego znati Bibliju napamet a ne dati sve od sebe da se stekne ljubav prema Bogu i bližnjima i da se potpuno oslobodi gordosti.

sem nekih svetaca nema čoveka bez sujete.Samo je svakom teško da vidi svoju sujetu.

nije svakom prirodno da voli bližnje. većini se to negde izgubilo sa odrastanjem ako su ikad i imali to. ljubav za bližnje se ne stiče lako.

da.

sviđa mi se kad iznosiš svoje mišljenje i shvatanje a ne ponavljaš kao pokvarena ploča iste citate i ime Boga...

Definisem ga onako kako jeste.

Postoje dobro i zlo a siva zona ne postoji.

Kada neko predje na stranu zla zao je.


Sujeta je arogantan ponos i nesto sto coveka vodi u zlo.

Jer zbog sujete covek ne moze biti dobar… Sujeta ide iznad ponosa a ponos sam po sebi moze biti i ispravan.

Kada je neko ponosan na objektivno ono sto jeste. Na svoja dostignuca, to je psiholoski ispravno.

A kada neko ima preteran arogantan ponos to vec prelazi u zlo.

Jer takav arogantan ponos zaslepljuje coveka da realno vidi istinu o sebi i o drugima.


Da, sentimentalna ljubav nije prava ljubav…

Ljubav i pravednost su nama prirodjene osobine tako smo stvoreni.

Jeste opasnost da neke ljude okarakterisemo kao zle ako nisu I zato i ne treba suditi.

Ali imamo pravo definisati zlo, zlo delo…

Jer i dobar covek moze uciniti zlo delo.

Ali opet dela govore o coveku.

Nije isto kada neko na primer nesto pogresno nekad kaze, to je sasvim normalno

Jer zbog nesavrsenosti gresimo u recima pa I mozemo imati nekad trenutnoi pogresne misli.

Takodje mozemo se ispraviti u tome.

Ali ako neko stalno namerno nekoga klevece to je vec zlo.

Da, ne treba suditi treba voleti ali isto se treba i uklanjati od zla to je mudrost.


Da ima ljudi koji mogu nekad uciniti nekome nesto nepravedno,

A takodje ima i onih koji namerno nekome cine zlo da bi ga povredili unistili i koji se osecaju dobro kada nekome ucine nesto zlo to i onda jesu zle osobe…

Takodje je zlo kada se neko raduje tudjoj nesreci.

Nedostatak empatije i dobrote i ljubavi vodi ka zlu…

Nije niko preko noci postao zao vec postepeno gazi po svojoj savesti..


To sto se tice vaspitanja I ucenja ljubavi u porodici je kompleksna stvar..

Jer neki koji su odgajani u ljubavi, njima je normalno da je poseduju i da je pokazuju.

Dok oni u vaspitanju kojI su liseni ljubavi mogu imati posledice ali kao odrasle osobe mogu svesno raditi na sebi i svojim osobinama i ocistiti se od neceg loseg…

Dakle bilo neko da je odgajan u ljubavi ili ne mora kasnije kao odrasla osoba odluciti o sebi kakav zeli biti I moze raditi na osobinama koje su vrline : dobroti, ljubavi itd..

I biti takva osoba.

Covek sam bira svoj put i kakav zeli biti.


Da covek sam bira dobro ili zlo. A to kada ne vidi jasno sta je dobro a sta zlo , ako trazi odgovor na to nacice ga. Pored psihologije Biblija jasno daje granice dobra i zla.

Mada i bez toga covek ima savest i razum da ih koristi u tome.


Da motivi su najbitniji i oni nas definisu i Bog gleda na motive.

Bog sudi po svemu po veri, delima vere, motivima, osobinama, okolnostima, Bog uzima u obzir sve kada sudi.

A covek to ne moze znati zato mu i nije dato da sudi drugima.

Vec treba da prosudjuje sebe, ukolik ozeli biti dobar covek.

Ukoliko zeli biti na nivou ljubavi kao svesno bice.

Ko je vernik bavi se svim pitanjima vere. A prava vera ukljucuje i srce i razum.

Ko nije vernik moze psiholoski posmatrati stvari.


Sustina vere i jeste voleti Boga i ljude… dakle ljubav.

Kada je covek na nivou svesti i ljubavi tu nema mesta sujeti.

Svaka losa osobina je zbog manjka ljubavi.

Zlo je na primer pohlepa, cak i sebicnost ide ka zlu…

Dakle uvek je bolje i korisnije kada covek vise zna na primer psihologija moze puno pomoci coveku u duhovnom razvoju, da sredi sebe i svoje osobine

Ali Biblija jos vise. Jer se ona bavi time duhovnoscu coveka.

A to sto neki pogresno koriste Bibliju ili je ne primenjuju je druga tema

A ljubav za bliznje se razvija.

Uvek iznosim svoe misljenje u svemu i pored toga sto an religiji citiram Bibliju jer to tako treba.

A kakva su pitanja takvi i odgovori.

Biblijski citati su sasvim razumnjivi sami za sebe i ne treba ih prepricavati

A takodje nije neispravno ni citirati poznate psihologe pa razradjivati njihove teze.

Sto i radim.

U psihologiji imam svoje uzore na temelju cihih studija formiram svoje misljenje.

Na primer uzor mi je Erick Fromm, sve od njega sam prostudirala.

 
Napravljeni smo prema BOŽIJEM liku i obličju.

Kakav tvorac - takva i tvorevina.
Da stovreni smo kao Bozja stvorenja sa tim osobinama ljubavi koje su vrline:dobrota, milosrdje pravednost...

A pitanje je onda zasto neki ljudi odstupe od toga kako su stvoreni i postanu zli.
Bog nema nista sa time sto neko sam postane zao.
Sto sam sebe iskvari.
A psiholoski se to moze objasniti.
 
Svi ljudi i životinje su u originalno i genetski dobri i pošteni.To je normala.
Zli su mentalno bolesni,prema tome shut u d.i kod doktora,ludnicu,ludački košulju i ostalo.
Ti tzv.zli nisu normala,tj.bolesnci su.
Prema tome,i mi normalni sisari treba da se ponašamo prema tim slučajevima da ih prijaviimo,ogradomo sei isključimo ih iz našeg života.
Sto su oni zli je i naša greška.Nismo im dali na znanje da mi ne trpimo zlobu,nismo ih kažnjavali ...tako rade šta hoće,a to nije u redu.
Krivi smo mi.
 
To nije tacno....
To sto svi izgledaju kao fina deca ne znaci da nisu kvarni
Jos kao deca.

Evo gledam film, tip ostaje u Tajlandu u nekoj veterinarskoj misiji ali mu drugari odlaze nazad za USA, a ostavljaju mu drogu (tada nedozvoljenu a i sada , samo trava moze).
Ako se vrate i prihvate da su i oni kupili tu drogu, onda svi dele kaznu za posedovanje, ali nisu dileri, ali ako se ne vrate, onda tip koji je ostao postaje diler i dobija vesala...
Tip koji je u Tajlandu je bogat....da je siromasan ne bi bilo filma...

Ali nebitno u vezi filma, ljudi su pravili mnoge pretpostavke u socijalizmu , mnogo pogresnih i to je pokazalo svoje greske...
Nisu sve pretpostavke pogresne, ali mnoge jesu...

Jedna od pogresnih je sasvim sigurno da su ljudi i zivotinje genetski ili preciznije spontano dobri...
Jedna od cestih u socijalizmu je da ljudi koji imaju priliku da nesto nauce, nesto i nauce...
Ili ako neko ima priliku da zivi bolje da ce da se potrudi da zivi bolje...

Sve pogresne pretpostavke...
 

Back
Top