Opet bolje vjerovati pošto se mrtvi ne možemo razočarati.
Ja u Boga vjerujem ali ne idem u crkvu iako pripadam pravoslavnoj vjeri. Vjerujem da ovdje na zemlji nem se sve dešava jer nismo živili zdravo ili zbog slobodne volje nas i drugih.
Moj živit je bitan u odgajanju nove generacije, bilo da sam rodila ili učestovala pomaganjem nekom mladjem naraštaju koji ne mora biti moja krv.
Život ide dalje sa nadom da će biti više dobrih ljudi i da će im biti lakši. To je taj raj. Za sopstveno dupe si osjetio radost života u igri, u ljubavi, umjetnosti, ljepoti prirode..da ne nabrajam.
Toliko vjerujem u Boga da bi me bilo sramota moliti se da ozdravim. Kad bi mi i ponudio ozdravljenje ja bi ga zamolila da to uradi za neko malo djete umjesto mene…da i ono osjeti one divne strane života za koje sam ja zahvalna.
Koliko je nesreće, invalida, bolesti, satana u politici što odlučuju na kojoj strani svijeta će danas sirotinja da gine, bježi, pati.?
Bog mi daje nadu da su na boljem mjestu na kraju priče.
Vjeru i religiju vidim kao više rječica ali se ulivaju sve u isto more blagostanja u Božijem okrilju.
Kakav bi čovijek bila kad bi vjerovala da je samo put moje religije ispravan put do Boga?
Bože, spali me u Paklu i uskrati mi Raj ako te ljubim samo zarad sebe ali ako ti se klanjam samo iz ljubavi zarad tebe samoga ne uskrati mi svoju ljepotu.