Pa imamo i mi sad recimo Aleksandra Rakića, Radeta Opačića, Miloša Cvjetićanina, Darka Stošića, Duška Todorovića, Uroša Medića, ne itd , ono likove koji su vrlo relevantni i takmiče se u elitnim svetskim organizacijama, mislim sad Srbija ima tipa 4 ili 5 boraca u UFC-u dok Hrvati imaju recimo jednog.
Inače to ono jedni povlače druge, recimo da je Srbija imala jednog Mate Parlova, Branka Cikatića ili Mirka Filipovića siguran sam da bi mnogi klinci umesto na basket ili n a fudbal otišli da se bave borilačkim sportovima (i ko zna mozda bi danas Nikola Jokić umesto najbolji igrač u NBA bio vrhunski bokser recimo ili bi možda imali nekog svog bokserskog ili MMA "Nikolu Jokića") , ono pitanje zašto su Srbi bolji teniseri, pa sad da li su , eto igrom slučaja se pojavio Nole zahvaljujući kome smo postali kao i neka teniska sila (iako pre njega nikad nekog vrhunskog tenisera nismo imali) ili recimo zašto smo toliko od Hrvata bolji u košarci kad recimo i u bivšoj Jugoslaviji oni maltene nisu imali ništa manje vrhunskih igrača od nas i njihovi klubovi su bili uspešniji na medjunarodnoj sceni (tipa Cibona bila 2x prvak Evrope, Split 3x dok od naših klubova samo Partizan ima tu jednu titulu prvaka Evrope iz 1992), a opet gle sad gde su oni a gde smo mi.
To prosto nema veze ni sa mentalitetom ni sa genetikom već prosto splet nekih okolnosti i stvar nekog momentuma i ono neretko je dovoljna jedna iskra i jedan izolovan slučaj da pokrene sve i bude početak nekog kontinuiteta u nečemu.