Nekada su ljudi voleli Crnogorce, jer su ih doživljavali kao sebi najbliži i najsrodniji narod.
Od osamostaljenja Crne Gore ljudima je poprilično počelo da smeta što je većina Crnogoraca ostala u Beogradu dok se istovremeno ponosila svojom samostalnom državom, nastavljajući tako život "na dve stolice".
Poslednjih godina je vlast u Crnoj Gori vodila snažnu antisrpsku politiku (iako su u pitanju bili isti oni ljudi koji su sebe nekad ponosito smatrali velikosrbima) i prilično zahladnela odnose između naša dva naroda. Sećam se da su tokom pandemije (kada se ograničio izvoz) ljudi pre bili za to da se hrana proda Albaniji nego Crnoj Gori i da njihov premijer (po nacionalnosti Albanac) nije došao da moli za hranu, pitanje je da li bi im išta izvezli.
Sve manje ljudi letuje u Crnoj Gori i uopšte ima ikakvo interesovanje za tu zemlju. Sa Crnogorcima je nastao jaz i nisam sigurna da ima previše ljudi u Srbiji koji su voljni da ih ponovo smatraju za "braću".
Kada ti neko zabije nož u leđa ili podmetne nogu - postaneš oprezan.
To je moj utisak, a on može biti pogrešan, naravno.