Zašto Srbi mnogo više žale za Jugoslavijom nego Hrvati?

Obrnuto je prijatelju. Samo na Balkanu se prica da to nije isti jezik a svugdje u svijetu da je to samo jedan isti jezik i bio je stotinu godina medju nama smatran istim a sad odjednom smo se Politicki razisli I politicki i podijelili taj jezik.
Norveški i švedski nije jedan jezik, iako se mogu sporazumijevati međusobno. Hrvati nisu nikada nazivali svoj jezik hrvatsko-srpski. Uvijek je bio samo hrvatski.
 
Norveški i švedski nije jedan jezik, iako se mogu sporazumijevati međusobno. Hrvati nisu nikada nazivali svoj jezik hrvatsko-srpski. Uvijek je bio samo hrvatski.
Sve sto kazes je tacno samo ja kazem sto je istina - niko van Balkana ne tvrdi da je rijec o razlicitom jeziku,pogotovu sto su cinjeni svjesni napori da se jezik ujednaci i sto se jezik razvijao dvjesta godina u uslovima lingvistickog a sto godina i politicke unije - tako da pricati o razlicitim jezicima i porediti sa skandinavskim jezicima nije bas ispravno. Takodjer, ja imam 71 god i znam Hrvatsku i Srbiju jako dobro i mogu da ti kazem da Hrvati i Srbi nikad ujednacenije nijesu govorili nego danas( pretpostavljam internet i odbojnost mladjih prema lokalnim govorima) pa ga zvali srpskim ili hrvatski .
 
Poslednja izmena:
Sve sto kazes je tacno samo ja kazem sto je istina - niko van Balkana ne tvrdi da je rijec o razlicitom jeziku,pogotovu sto su cinjeni svjesni napori da se jezik ujednaci i sto se jezik razvijao dvjesta godina u uslovima lingvistickog a sto godina i politicke unije - tako da pricati o razlicitim jezicima i porediti sa skandinavskim jezicima nije bas ispravno. Takodjer, ja imam 71 god i znam Hrvatsku i Srbiju jako dobro i mogu da ti kazem da Hrvati i Srbi nikad ujednacenije nijesu govorili nego danas( pretpostavljam internet i odbojnost mladjih prema lokalnim govorima) pa ga zvali srpskim ili hrvatski .

Ovaj panj ne zna ništa, po očekivanju.

Točno je da je na nizu sveučilišta vani stvorena pokrata BCS/BKS/BHS
za ta tri jezika, no u zbilji, kad se uči iz udžbenika višega od osnovne razine, uči se samo po djelima iz jednoga od tih jezika. Ovisi o profesorima i lektoratu.

Znanstveno i stručno, samo u udžbenicima osnova jezika prevladava pojam BHS ili nekad "srpsko-hrvatski".
O "srpsko-hrvatskom" nije već desetljećima na raznim europskim jezicima objavljeno ni jedno visoko stručno djelo, nego samo o nacionalnim jezicima.

Npr. glavno djelo o razredbi slavenskih jezika je Rehderovo, Uvod u slavenske jezike: https://hrcak.srce.hr/file/22449, https://www.amazon.de/Einführung-die-slavischen-Sprachen-Balkanphilologie/dp/3534197119

Tu se zasebno obrađuju hrvatski, srpski, a srpsko-hrvatski kao prolazni politički jezik.

Iznimno je važno djelo lingvista Georga Holzera o glasovnom razvoju hrvatskoga, https://www.amazon.com/Historische-...-Lautgeschichte-Standardsprache/dp/3631561199
Knjiga je prevedena i na hrvatski: http://knjige.ihjj.hr/knjiga/glasovni-razvoj-hrvatskoga-jezika/149/

Tu su i kapitalna djela Auburgera i Oczkowe, od koji je prevedena jedna Auburgera i glavno djelo Oczkowe: https://www.goodreads.com/en/book/show/1319227.Die_kroatische_Sprache_und_der_Serbokroatismus, https://www.goodreads.com/book/show...arch=true&from_srp=true&qid=9sre7g7PS2&rank=2, https://www.goodreads.com/book/show...arch=true&from_srp=true&qid=9sre7g7PS2&rank=1

Auburgerovo opsežno djelo o morfologiji hrvatskih glagola nije prevedeno: https://www.amazon.com/morphology-Croatian-Verbmorphologie-kroatischen-Standardsprache/dp/3872766104

Nije ni djelo Keitha Langstona i Anite Peti o promjenama u hrvatskom: https://books.google.hr/books/about...nal_Identity.html?id=1TtvBAAAQBAJ&redir_esc=y

Na ruskom tu su djela Bagdasarova: https://katalog.kgz.hr/pagesresults...+jezik+-+standardizacija&selectedId=454001258

Sve u svemu, ozbiljni lingvisti ne pišu ni o kakvm srpsko-hrvatskom ni o bhs "jeziku"- osim 2-3 primjera gdje ih se trpa kao u luđačku košulju jednog jezika za učenje osnovnih fraza i glasova (Kako ste? Hvala..), i to na mješavini ekavskog i ijekavskog, latinice i ćirilice što je metodološki kaotično.

To ne pišem zbog ovoga panja i sličnih panjeva, nego da ljudi koji žele znati kako se ti jezici tretiraju u inozemstvu znaju o čem se radi.
Nitko ne piše znanstvene radove o dvoimenom ili troimenom jeziku, jer to je nemoguće.

I glavno: za hrvatski glavni su hrvatski stručnjaci koji ga obrađuju- Katičić, Brozović, Matasović, Malić, Tafra, Kapović, Mihaljević, Hercigonja, Samardžija, Kapetanović, Grčević, Barić, .. a ne Nijemci, Poljaci, Amerikanci, Rusi, Francuzi,...koji su uglavnom prepisivači hrvatskih stručnjaka, uz dvije iznimke- Auburgera i Oczkowu, koji su napisali najbolja djela iz tih područja i koja su ušla u popis
sveučilišnih udžbenika.
 
Norveški i švedski nije jedan jezik, iako se mogu sporazumijevati međusobno. Hrvati nisu nikada nazivali svoj jezik hrvatsko-srpski. Uvijek je bio samo hrvatski.
Tačno i javni natpisi napisani na srpskom jeziku ćiriličkim pismom mogli su da opstanu samo ako su postavljeni veoma visoko kakav je bio slučaj sa natpisima koje je koristila železnica.
 
5568066_titooo_ls.jpg
 
  • Haha
Reactions: PA8
Hahaha. E kad se nema argumenata pa se ono pocne s imenovanjem.
Točno je da je na nizu sveučilišta vani stvorena pokrata BCS/BKS/BHS
za ta tri jezika, no u zbilji, kad se uči iz udžbenika višega od osnovne razine, uči se samo po djelima iz jednoga od tih jezika. Ovisi o profesorima i lektoratu.
E vidio si da ti glupo da nazivas strucnjake sa Harvarda diletantima pa sad kontrola stete. Tacno je da je na nizu sveucilista…… hahaha no sta no je tacno , na svim velikim.
Znanstveno i stručno, samo u udžbenicima osnova jezika prevladava pojam BHS ili nekad "srpsko-hrvatski".
O "srpsko-hrvatskom" nije već desetljećima na raznim europskim jezicima objavljeno ni jedno visoko stručno djelo, nego samo o nacionalnim jezicima.
Mene nazivas panjem i Jos pokusavas da uslozis debatu i time da relativizujes istinu .
Mislis li da svi imaju kratko pamcenje pa da ne vide da si ti jedan pederko koji je tvrdio da se samo na balkanu to smatra jednim jezikom a sad znanstveno i strucno preovladava pojam BHS ….hahaha
Npr. glavno djelo o razredbi slavenskih jezika je Rehderovo, Uvod u slavenske jezike: https://hrcak.srce.hr/file/22449, https://www.amazon.de/Einführung-die-slavischen-Sprachen-Balkanphilologie/dp/3534197119

Tu se zasebno obrađuju hrvatski, srpski, a srpsko-hrvatski kao prolazni politički jezik.

Iznimno je važno djelo lingvista Georga Holzera o glasovnom razvoju hrvatskoga, https://www.amazon.com/Historische-...-Lautgeschichte-Standardsprache/dp/3631561199
Knjiga je prevedena i na hrvatski: http://knjige.ihjj.hr/knjiga/glasovni-razvoj-hrvatskoga-jezika/149/

Tu su i kapitalna djela Auburgera i Oczkowe, od koji je prevedena jedna Auburgera i glavno djelo Oczkowe: https://www.goodreads.com/en/book/show/1319227.Die_kroatische_Sprache_und_der_Serbokroatismus, https://www.goodreads.com/book/show...arch=true&from_srp=true&qid=9sre7g7PS2&rank=2, https://www.goodreads.com/book/show...arch=true&from_srp=true&qid=9sre7g7PS2&rank=1

Auburgerovo opsežno djelo o morfologiji hrvatskih glagola nije prevedeno: https://www.amazon.com/morphology-Croatian-Verbmorphologie-kroatischen-Standardsprache/dp/3872766104

Nije ni djelo Keitha Langstona i Anite Peti o promjenama u hrvatskom: https://books.google.hr/books/about...nal_Identity.html?id=1TtvBAAAQBAJ&redir_esc=y

Na ruskom tu su djela Bagdasarova: https://katalog.kgz.hr/pagesresults...+jezik+-+standardizacija&selectedId=454001258

Sve u svemu, ozbiljni lingvisti ne pišu ni o kakvm srpsko-hrvatskom ni o bhs "jeziku"- osim 2-3 primjera gdje ih se trpa kao u luđačku košulju jednog jezika za učenje osnovnih fraza i glasova (Kako ste? Hvala..), i to na mješavini ekavskog i ijekavskog, latinice i ćirilice što je metodološki kaotično.

To ne pišem zbog ovoga panja i sličnih panjeva, nego da ljudi koji žele znati kako se ti jezici tretiraju u inozemstvu znaju o čem se radi.
Nitko ne piše znanstvene radove o dvoimenom ili troimenom jeziku, jer to je nemoguće.

I glavno: za hrvatski glavni su hrvatski stručnjaci koji ga obrađuju- Katičić, Brozović, Matasović, Malić, Tafra, Kapović, Mihaljević, Hercigonja, Samardžija, Kapetanović, Grčević, Barić, .. a ne Nijemci, Poljaci, Amerikanci, Rusi, Francuzi,...koji su uglavnom prepisivači hrvatskih stručnjaka, uz dvije iznimke- Auburgera i Oczkowu, koji su napisali najbolja djela iz tih područja i koja su ušla u popis
sveučilišnih udžbenika.
ovo sto si naveo je copy paste propaganda nebrojeno puta ponovljena na internetu i u to svako prostim guglanjem moze da vidi kako isti ljudi i ista imena par strucnjaka se ponavljaju skoro 30 god.
 
I glavno: za hrvatski glavni su hrvatski stručnjaci uz dvije iznimke- Auburgera i Oczkowu, koji su napisali najbolja djela iz tih područja i koja su ušla u popis
sveučilišnih udžbenika.
Pa ovo je ziva komedija. Strucnjak za hrvatski jezik haha

https://hr.wikipedia.org/wiki/Leopold_Auburger
Za svoje višegodišnje uporno i sustavno proučavanje hrvatskoga jezika i njegove povijesti, za bitni doprinos inozemnoj i hrvatskoj kroatistici te za brojna su djela na njemačkom jeziku u kojima je aktualizirao značaj hrvatskoga jezika, dobio je INA-inu nagradu za promicanje hrvatske kulture u Europi i svijetu.

Dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2000. godine.

Dopisni clan hahaha. Ni na engleskoj wiki ga nema haha.
Evo kaze mi supruga koji god strani lingvista kaze da je hrvatski poseban jezik, odmah ga izaberu za dopisnog clana.
 
Pa ovo je ziva komedija. Strucnjak za hrvatski jezik haha

https://hr.wikipedia.org/wiki/Leopold_Auburger
Za svoje višegodišnje uporno i sustavno proučavanje hrvatskoga jezika i njegove povijesti, za bitni doprinos inozemnoj i hrvatskoj kroatistici te za brojna su djela na njemačkom jeziku u kojima je aktualizirao značaj hrvatskoga jezika, dobio je INA-inu nagradu za promicanje hrvatske kulture u Europi i svijetu.

Dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2000. godine.

Dopisni clan hahaha. Ni na engleskoj wiki ga nema haha.
Evo kaze mi supruga koji god strani lingvista kaze da je hrvatski poseban jezik, odmah ga izaberu za dopisnog clana.

Auburger je stratosfera za većinu, a nekmoli ne za panjeve. Brozović nije mogao razumjeti Auburgerovo suptilno razgrađivanje serbokroatizma- u kojem je i sam Brozović sudjelovao, djelomice- pa je drndao protiv Auburgera- lingvista, slavista, rusista, kroatista i filozofa jezika.
https://www.booklooker.de/Bücher/Angebote/autor=Auburger+Leopold

Auburger je stratosfera za ove prizemne štrebere, prava njemačka umna glava koja je i filozofijom jezika pokopala serbokroatizam: https://hrcak.srce.hr/file/99198
HRVATSKI JEZIK I SERBOKROATIZAM
ILI CAR JE GOL

No, budalasto kreveljenje, tipično za Srbe i Muslimane (i "Jugoslovene") nema učinka jer:

1. ne pišu se nikakva stručna i znanstvena djela o tom navodnom dvoimenom jeziku koji nije nikad postojao

2. sad ima više jezikoslovaca, stranih, koji se visokostručno bave tim jezicima, nego pred 40-50 ili više godina. I većina, vjerojatno preko 80%, bavi se upravo i isključivo hrvatskim.

3. serbokroatisti su ili propali (Lehfeldt), ili su, u svjetskom jezikoslovlju, ispali karikature, napose američki "stručnjak" Greenberg koji je za svoj pamflet dobio i nagradu američkoga slavističkoga društva, no ubrzo se, nakon prijevoda na hrvatski, vidjelo da je to djelo- bofl:
https://hrcak.srce.hr/file/26163

JEZIK I IDENTITET NA BALKANU
Rasprava o knjizi Roberta D. Greenberga,
Jezik i identitet na Balkanu

Finili su Mare, bali.

I za profesore i za panjeve.

Kakva se jugojezična politika vodila, napose američka, razvidno je iz tekst pokojnog lingvista u Kanadi, Vinka Grubišića:

Drugi hrvatski slavistički kongres: Zbornik radova I., Zagreb 2001
Vinko Grubišić

BORBA ZA HRVATSKI JEZIK U ANGLOSAKSONSKOM SVIJETU


U anglosaksonskom svijetu na većini visokoškolskih ustanova slavistika je uglavnom bila isto što i rusistika. Veoma je malo sveučilišta nudilo čak i rudimentarne tečajeve iz poljskog, češkog, bugarskog i makedonskog, a kroz zadnjih stotinu godina srpski i hrvatski smatrani su jednim jezikom, kao “Serbo-Croatian”, ili mnogo češće bez crtice, “Serbocroatian”. Istina, taj se “jezik” (uglavnom srpski) predavao na više sveučilišta nego neki drugi slavenski jezici. Hrvatski useljenici i njihovi potomci najvećma su prezirali taj naziv i držali se što dalje od njega.

......................................

U očima Amerikanaca ili nešto jest ili nije. Ili nešto postoji ili ne postoji. Svako “sad ga vidiš — sad ga ne vidiš” pripada “filozofiranju”, ne samo u očima prosječnau Amerikanca nego i američkog intelektualca, a sva neplodna teoretiziranja stvar su uglavnom dokonih ljudi.

Bilo je na tim slavističkim panelima zaista i smiješnih pojava. Dok je veoma uvaženi “čakavac” Kenneth Naylor - koji se zalagao za srpski kao državni jezik u Jugoslaviji - dokazivao kako ni Srbi ni Hrvati nisu imali slovnice prije Karadžićeve “Srpske gramatike”, iz publike mu je pokazan pretisak gramatike Bartola Kašića. Dabome da je Naylor znao za njeno postojanje, ali za njen pretisak očito nije znao. Pitanje je bilo veoma nezgodno: je li profesor Naylor ikada vidio tu gramatiku ...? Ili zna za nju, a ne želi je spominjati? Nastala je nelagoda, podsmjehivanje i - dabome, po običajima američke uljudnosti
- dosta diskretno pražnjenje dvorane.
 
Auburger je stratosfera za većinu, a nekmoli ne za panjeve. Brozović nije mogao razumjeti Auburgerovo suptilno razgrađivanje serbokroatizma- u kojem je i sam Brozović sudjelovao, djelomice- pa je drndao protiv Auburgera- lingvista, slavista, rusista, kroatista i filozofa jezika.
https://www.booklooker.de/Bücher/Angebote/autor=Auburger+Leopold

Auburger je stratosfera za ove prizemne štrebere, prava njemačka umna glava koja je i filozofijom jezika pokopala serbokroatizam: https://hrcak.srce.hr/file/99198
HRVATSKI JEZIK I SERBOKROATIZAM
ILI CAR JE GOL

No, budalasto kreveljenje, tipično za Srbe i Muslimane (i "Jugoslovene") nema učinka jer:

1. ne pišu se nikakva stručna i znanstvena djela o tom navodnom dvoimenom jeziku koji nije nikad postojao

2. sad ima više jezikoslovaca, stranih, koji se visokostručno bave tim jezicima, nego pred 40-50 ili više godina. I većina, vjerojatno preko 80%, bavi se upravo i isključivo hrvatskim.

3. serbokroatisti su ili propali (Lehfeldt), ili su, u svjetskom jezikoslovlju, ispali karikature, napose američki "stručnjak" Greenberg koji je za svoj pamflet dobio i nagradu američkoga slavističkoga društva, no ubrzo se, nakon prijevoda na hrvatski, vidjelo da je to djelo- bofl:
https://hrcak.srce.hr/file/26163

JEZIK I IDENTITET NA BALKANU
Rasprava o knjizi Roberta D. Greenberga,
Jezik i identitet na Balkanu

Finili su Mare, bali.

I za profesore i za panjeve.

Kakva se jugojezična politika vodila, napose američka, razvidno je iz tekst pokojnog lingvista u Kanadi, Vinka Grubišića:

Drugi hrvatski slavistički kongres: Zbornik radova I., Zagreb 2001
Vinko Grubišić

BORBA ZA HRVATSKI JEZIK U ANGLOSAKSONSKOM SVIJETU


U anglosaksonskom svijetu na većini visokoškolskih ustanova slavistika je uglavnom bila isto što i rusistika. Veoma je malo sveučilišta nudilo čak i rudimentarne tečajeve iz poljskog, češkog, bugarskog i makedonskog, a kroz zadnjih stotinu godina srpski i hrvatski smatrani su jednim jezikom, kao “Serbo-Croatian”, ili mnogo češće bez crtice, “Serbocroatian”. Istina, taj se “jezik” (uglavnom srpski) predavao na više sveučilišta nego neki drugi slavenski jezici. Hrvatski useljenici i njihovi potomci najvećma su prezirali taj naziv i držali se što dalje od njega.

......................................

U očima Amerikanaca ili nešto jest ili nije. Ili nešto postoji ili ne postoji. Svako “sad ga vidiš — sad ga ne vidiš” pripada “filozofiranju”, ne samo u očima prosječnau Amerikanca nego i američkog intelektualca, a sva neplodna teoretiziranja stvar su uglavnom dokonih ljudi.

Bilo je na tim slavističkim panelima zaista i smiješnih pojava. Dok je veoma uvaženi “čakavac” Kenneth Naylor - koji se zalagao za srpski kao državni jezik u Jugoslaviji - dokazivao kako ni Srbi ni Hrvati nisu imali slovnice prije Karadžićeve “Srpske gramatike”, iz publike mu je pokazan pretisak gramatike Bartola Kašića. Dabome da je Naylor znao za njeno postojanje, ali za njen pretisak očito nije znao. Pitanje je bilo veoma nezgodno: je li profesor Naylor ikada vidio tu gramatiku ...? Ili zna za nju, a ne želi je spominjati? Nastala je nelagoda, podsmjehivanje i - dabome, po običajima američke uljudnosti
- dosta diskretno pražnjenje dvorane.
Bla bla bla. Copy paste istih gluposti u zadnjih 30 god. Siris propagandu u koju si vjerovao slijepo pa si naveo da niko sem na balkanu ne tvrdi da je rijec o istom jeziku.sad si u soku jer si vidio da je obrnuto pa ides trazis gluposti da potvrdis nesto sto ti zelis da je istina.

Pa covjece da su slovenacki i Makedoniji bili podvrgnuti ovim procesima ujednacavanja postali bi jedan jezik a ne jezik sto posto istovjetan i Srbima i Hrvatima ako zive u istom regionu.
 

Back
Top