Zašto Srbi mnogo više žale za Jugoslavijom nego Hrvati?

Što možda?

Neka vrhovnom zapovjedniku Vučiću prijavak podnosi kakav bojnik nekakve bojne Vojske Srbije i neka SPC pređe kompletno na hrvatski. Kao i kompletna znanost. Odmah mijenjati Univerzitet u Beogradu u Sveučilište u Beogradu. Hemiju u kemiju, bitisati u bivstvovati, fudbal u nogomet. Navali narode. Ako je jedan jezik, onda je valjda sve to hrvatski jer hrvatska književnost, kao i bugarska, starija je od srpske za 4 stoljeća.
Za Bugarsku malo lupetas ali ajde.
A ja sam surovi ateista tako da mi je za SPC sve jedno - razumes ?
Za mene postoji samo dobar i los covek, nebitno odakle je
 
  • Haha
Reactions: PA8
Ovo je vazilo samo za za oko 15% "najjednakijih" samoupravljaca dok su oni koji ne spadaju u tu grupu morali da grade sami placajuci porez na promet na gradjevinski materijal vise od 40% odvajajuci od zarade za drustvene stanove istu sumu kao i oni koji su te stanove dobili, pravda u P.M.
 
Ovo je vazilo samo za za oko 15% "najjednakijih" samoupravljaca dok su oni koji ne spadaju u tu grupu morali da grade sami placajuci poguce, nrez na promet na gradjevinski materijal vise od 40% odvajajuci od zarade za drustvene stanove istu sumu kao i oni koji su te stanove dobili, pravda u P.M.
Moguce, nemam pojma.
Moja majka je dobila stan od firme a pristojno smo ziveli I nIsmo bili u SKJ
 
  • Haha
Reactions: PA8
Moguce, nemam pojma.
Moja majka je dobila stan od firme a pristojno smo ziveli I nIsmo bili u SKJ
Verujem da ste pristojno ziveli ako niste placali ekonomsku stanarinu ili potrositi desetogodisnju zaradu na kupovinu kuce ili stana, vi koji su dobili drustveni stan bili su privilegovani u odnosu na one koji nisu.
 
zato sto Hrvati ne vole besplatne stanove od drzave kao u Jugi, preferiraju da robuju kreditima, to ih valjda cini ds se osecaju delom zapada
Možda zato što su oni svesni da je takav sistem kakav je postojao u socijalizmu ma šta to značilo koristan za određeni broj pojedinaca ali da je na duže staze neodrživ i po društvo u celini vrlo štetan.S druge strane značajan broj Srba ne smaaraju se sagledavanjem svih aspekata i posledica postojanja takvog sistema gde je navodno bilo mnogo toga bilo besplatno nego na celu stvar gledaju samo i samo iz ugla ličnog interesa u smislu ovi su mi dali besplatno i taj sistem i poredak su samim tim super i ekstra.
 
zato sto Hrvati ne vole besplatne stanove od drzave kao u Jugi, preferiraju da robuju kreditima, to ih valjda cini ds se osecaju delom zapada
бесплатни станови падају с неба?
од добровољни прилога, радници све праве бесплатно итд.?

јадни ли сте.
 
I ja sa obale koristim lancun, šugoman, kušin, pijat, špaker, šterika, marendat, obid, kacavida, vida, balun, balinjera, perun, bučerin, kajin, bonegracija, kolntrine, bičve, postole, budante, škovace, beštija,buža,ferata , katanac, katriga, spiza, i svašta nešto...a Hrvat samo takvi :lol:

Samo za novac imamo tri ekstra naziva, pinezi, šoldi i pare :lol: Novac samo na tv-u kažu.

Prije 150 godina garantiran da Srbe iz Srbije nismo mogli razumit.
Samo, nazivati različite dijalekte drugim jezikom je smešno. Englezi imaju bezbroj, pa vidi šta ćeš razumeti u priči sa nekim iz Waybridge-a ako imaš iluziju da znaš jezik. A engleski govori.
 
I ja sa obale koristim lancun, šugoman, kušin, pijat, špaker, šterika, marendat, obid, kacavida, vida, balun, balinjera, perun, bučerin, kajin, bonegracija, kolntrine, bičve, postole, budante, škovace, beštija,buža,ferata , katanac, katriga, spiza, i svašta nešto...a Hrvat samo takvi :lol:

Samo za novac imamo tri ekstra naziva, pinezi, šoldi i pare :lol: Novac samo na tv-u kažu.

Prije 150 godina garantiran da Srbe iz Srbije nismo mogli razumit.
Ako ćemo iskreno, ja Srbina sa juga Srbije jedva da razumijem kad razveze :eek:
A o dijalektima je suvišno pričati, pa samo u Njemačkoj ih ima 13 zvaničnih! Ko govori švebiš, riječ frankonskog ne razumije...
U Britaniji Englez iz Plimuta jedva razumije drugog Engleza/Škota iz Edinburga.
 
Ako ćemo iskreno, ja Srbina sa juga Srbije jedva da razumijem kad razveze :eek:
Jer se radi o prelaznom narječju između štokavice i bugarskog jezika. Torlaci nisu imali etničku pripadnost, već oni koju su ostali u Srbiji su postali Srbi, Torlaci u Makedoniji su postali Makedonci, a oni u Bugarskoj Bugari.
800px-Torlak_dialects_map_en.png
 
Poanta je da se namjerno izabralo narječje kojeg razumiju Hrvati i Srbi i to za vrijeme Ilirskog pokreta kojeg su činili Hrvati i pokoji Slovenac...

Vodstvo ilirskog pokreta je odabralo ništa. Vatikan je odabrao ijekavicu. Svi u Hrvatskoj jesu bili za zajednički jezik, ali baziran na ikavici. Rim i Beč su odabrali ijekavicu.
 
Za Bugarsku malo lupetas ali ajde.
A ja sam surovi ateista tako da mi je za SPC sve jedno - razumes ?
Za mene postoji samo dobar i los covek, nebitno odakle je

Mislim da svi dijele ljude na one poštene i one koji su lopovi. I lopova ima puno više. Pogotovo sjevernije od bivše Jugoslavije.
Ali, postoji neka putovnica/pasoš zemlje dobrih ljudi i zemlje loših ljudi? Nažalost gleda se koji je grb na putovnici.
 
Vodstvo ilirskog pokreta je odabralo ništa. Vatikan je odabrao ijekavicu. Svi u Hrvatskoj jesu bili za zajednički jezik, ali baziran na ikavici. Rim i Beč su odabrali ijekavicu.

Nisi u pravu. Kao što je napisao Dalibor Brozović, uz Katičića, Babića, Ladana,... najznačajniji hrvatski jezikoslov 2. polovice 20. stoljeća.

Hrvatska jezična povijest naoko možda nije svagda dovoljno jasno slijedila svoj cilj, ali je put k njemu ipak prilično jasan. Glagoljična su se i ćirilična hrvatska djela prelagala u latinicu, ali obratnih postupaka nije bilo. Kajkavski su i čakavski pisci pisali i štokavski, ali obrnuti postupci nisu poznati. Nenovoštokavski štokavci prihvaćali su novoštokavsku osnovicu, ali se nije događalo obrnuto. Ikavci pišu i ijekavski, ali ne i obrnuto.
 
Nisi u pravu. Kao što je napisao Dalibor Brozović, uz Katičića, Babića, Ladana,... najznačajniji hrvatski jezikoslov 2. polovice 20. stoljeća.

Hrvatska jezična povijest naoko možda nije svagda dovoljno jasno slijedila svoj cilj, ali je put k njemu ipak prilično jasan. Glagoljična su se i ćirilična hrvatska djela prelagala u latinicu, ali obratnih postupaka nije bilo. Kajkavski su i čakavski pisci pisali i štokavski, ali obrnuti postupci nisu poznati. Nenovoštokavski štokavci prihvaćali su novoštokavsku osnovicu, ali se nije događalo obrnuto. Ikavci pišu i ijekavski, ali ne i obrnuto.

Što nisam u pravu? Ilirski pokret je imao mali ili nikakav utjecaj? Prve novine su štampali Francuzi za okupacije. Ilrci su nebitna skupina građana. Jedini bitan jezični faktor su Beč i Vatikan.
 
Što nisam u pravu? Ilirski pokret je imao mali ili nikakav utjecaj? Prve novine su štampali Francuzi za okupacije. Ilrci su nebitna skupina građana. Jedini bitan jezični faktor su Beč i Vatikan.

Ne poznaješ dovoljno hrvatsku jezičnu povijest. Točno je da je Vatikan, a kasnije, u manjoj mjeri Beč, utjecao na hrvatski kodifikaciju, no to nije nitko dirigirao u smislu određivanja, nego je bila više unutarnja dinamika.

Točno je da su istaknuti europski isusovci koncem 16. st. bili zato da se hrvatski širi na područja BH i Srbije kao kultiviran jezik, no nisu davali neke okvire ni naputke i nisu dosta toga znali.

Standardizacija realno počinje Kašićevom gramatikom 1604. (čakavsko-štokavska), Divkovićevim Besjedama i Naukom krstjaskim 1611. i 1616. (štokavsko ijekavski), Bandulavićevim evanđelistarom 1613. (šćakavsko ikavski), Mikaljinim rječnikom 1649. (štokavsko ijekavski), Kašićevim evanđelistarom 1641 (štokavsko ijekavski).

Tri se djela izdvajaju, Kašićeva, Bandulavićeva i Divkovićeva, koja su od oko 1600. do oko 1850. doživjela više izdanja (od 4 do 16) i Hrvati su ih koristili u svakodnevnom životu- od krštenja, do vjenčanja i pogreba. I to svugdje osim SZ kajkavskih županija, dakle u Bosni, Dubrovniku, Slavoniji, Dalmaciji, Istri, Lici, Pešti, Bačkoj, ....

Liturgijska književnost je u tih 250 godina dala gotov jezik koji je bio široko rasprostranjen i kodificiran, osim u pismu- Ilirci su samo doprinijeli sadašnjoj grafiji.

Ono što je Ilirski pokret napravio od 1833. do 1848. (iako je ime bilo zabranjeno prije) je dovršetak grafije, proširenje toga jezika na građanstvo u nastajanju i u širi nacionalni pokret s raznim ciljevima.

Ilirci su imali u vidu dubrovačku umjetničku književnost (Gundulić i ostali), dok za vjersku nisu hajali jer su htjeli dokazati da su Hrvati imali stariju umjetničku pisanu književnost od Mađara (što je istina). I onda su, nakon početnih kolebanja, išli za zapadnom štokavštinom, u biti obogaćenim i pročišćenim dubrovačkim jezikom- koji je bio i bogatiji i raznovrsniji u liturgijskoj književnosti koja je odbacila reguzeizme s talijanskim i lokalnim značajkama.

Ijekavski je bio prevladavajući još u 17. st. među Hrvatima čakavcima i štokavcima u širokom puku, ne kako su govorili, nego kako su im svećenici govorili. I tu nije bilo neke razlike između ikavskog i ijekavskog, to nitko nije doživljavao kao išta bitno. Ni otac hrvatskoga jezikoslovlja Kašić, koji je pisao i na ijekavskom i na ikavskom.

Hrvatski počinje standardizaciju 1604., na zapadnom štokavskom, ijekavskom i ikavskom, a završava s Ilirskim pokretom i Zagrebačkom školom, na isključivo zapadno štokavskom ijekavskom, uz čakavske i
kajkavske unose.
 
Ne poznaješ dovoljno hrvatsku jezičnu povijest. Točno je da je Vatikan, a kasnije, u manjoj mjeri Beč, utjecao na hrvatski kodifikaciju, no to nije nitko dirigirao u smislu određivanja, nego je bila više unutarnja dinamika.

Točno je da su istaknuti europski isusovci koncem 16. st. bili zato da se hrvatski širi na područja BH i Srbije kao kultiviran jezik, no nisu davali neke okvire ni naputke i nisu dosta toga znali.

Standardizacija realno počinje Kašićevom gramatikom 1604. (čakavsko-štokavska), Divkovićevim Besjedama i Naukom krstjaskim 1611. i 1616. (štokavsko ijekavski), Bandulavićevim evanđelistarom 1613. (šćakavsko ikavski), Mikaljinim rječnikom 1649. (štokavsko ijekavski), Kašićevim evanđelistarom 1641 (štokavsko ijekavski).

Tri se djela izdvajaju, Kašićeva, Bandulavićeva i Divkovićeva, koja su od oko 1600. do oko 1850. doživjela više izdanja (od 4 do 16) i Hrvati su ih koristili u svakodnevnom životu- od krštenja, do vjenčanja i pogreba. I to svugdje osim SZ kajkavskih županija, dakle u Bosni, Dubrovniku, Slavoniji, Dalmaciji, Istri, Lici, Pešti, Bačkoj, ....

Liturgijska književnost je u tih 250 godina dala gotov jezik koji je bio široko rasprostranjen i kodificiran, osim u pismu- Ilirci su samo doprinijeli sadašnjoj grafiji.

Ono što je Ilirski pokret napravio od 1833. do 1848. (iako je ime bilo zabranjeno prije) je dovršetak grafije, proširenje toga jezika na građanstvo u nastajanju i u širi nacionalni pokret s raznim ciljevima.

Ilirci su imali u vidu dubrovačku umjetničku književnost (Gundulić i ostali), dok za vjersku nisu hajali jer su htjeli dokazati da su Hrvati imali stariju umjetničku pisanu književnost od Mađara (što je istina). I onda su, nakon početnih kolebanja, išli za zapadnom štokavštinom, u biti obogaćenim i pročišćenim dubrovačkim jezikom- koji je bio i bogatiji i raznovrsniji u liturgijskoj književnosti koja je odbacila reguzeizme s talijanskim i lokalnim značajkama.

Ijekavski je bio prevladavajući još u 17. st. među Hrvatima čakavcima i štokavcima u širokom puku, ne kako su govorili, nego kako su im svećenici govorili. I tu nije bilo neke razlike između ikavskog i ijekavskog, to nitko nije doživljavao kao išta bitno. Ni otac hrvatskoga jezikoslovlja Kašić, koji je pisao i na ijekavskom i na ikavskom.

Hrvatski počinje standardizaciju 1604., na zapadnom štokavskom, ijekavskom i ikavskom, a završava s Ilirskim pokretom i Zagrebačkom školom, na isključivo zapadno štokavskom ijekavskom, uz čakavske i
kajkavske unose.

Sve je gore navedeno divno i krasno, ali Hrvatska je kulturno funkcionirala kao država i društvo primarno u navedenim SZ županijama koje su bile kajkavske i pod bosanskim franjevcima koji su djelovali pod okupiranim turskim krajevima i to po Slavoniji i Hercegovini jednako kao po Bosni. A oni su sve koristili ikavicu. Ako ćemo o liturgijskoj književnosti.

A ijekavica je najveća podvala kojima su Hrvatima i Srbima dali bečki špijuni kao Gaj, Karadžić i Kopitar i proklet bio dan kada se odustalo od ikavice, iako je ona Hrvatima jedina zajednička, kod čakavaca je standard, čak je bila dosta rasprostranjena kod kajkavaca (jedino još nešto u Prigorju kod Zaprešića ostaci), a da ne govorimo da je hrpa štokavaca također ikavci.

Ijekavica je isključivo uvedana da bi se pokatoličili Srbi.
 
Sve je gore navedeno divno i krasno, ali Hrvatska je kulturno funkcionirala kao država i društvo primarno u navedenim SZ županijama koje su bile kajkavske i pod bosanskim franjevcima koji su djelovali pod okupiranim turskim krajevima i to po Slavoniji i Hercegovini jednako kao po Bosni. A oni su sve koristili ikavicu. Ako ćemo o liturgijskoj književnosti.

A ijekavica je najveća podvala kojima su Hrvatima i Srbima dali bečki špijuni kao Gaj, Karadžić i Kopitar i proklet bio dan kada se odustalo od ikavice, iako je ona Hrvatima jedina zajednička, kod čakavaca je standard, čak je bila dosta rasprostranjena kod kajkavaca (jedino još nešto u Prigorju kod Zaprešića ostaci), a da ne govorimo da je hrpa štokavaca također ikavci.

Ijekavica je isključivo uvedana da bi se pokatoličili Srbi.
Besmislica ignoranata.
 
Besmislica ignoranata.

Ijekavica ima jedinu funkciju u stvaranju jugoslavenske nacije pod Vatikanom i Bečom. Od Hrvata se očekivalo da prestanu biti Hrvati, a od Srba pod Habsburzima da se odreknu vjere, pa onda kako je kod Srba baza narodnosti vjere, postat će nekakvi Jugoslaveni koji će se klanjati caru u Beču i papi u Rimu. Srbi i Hrvati su izgubili 20. stoljeće zbog navedene ideje.
 

Back
Top