Zašto se upoređujemo sa drugim ljudima?

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
5.877
TEMA.jpg

Mislim da je svako od nas bar jednom uporedio sebe sa nekom drugom osobom.

Još od obdaništa, preko osnovne i srednje škole ( gimnazije ) i fakulteta poredimo sebe sa drugima.

I na poslu poredimo druge kolege i sebe.

Poredimo sebe sa drugima, uspešnijim od nas.

Zahvaljujući poređenju trudimo se da više učimo i više radimo zbog postizanja nekog uspeha. Ali..ta poređenja mogu da izazovu našu nesigurnost i mogu da utiču na naše samopouzdanje.

Da li ste poredili sebe sa nekom drugom, uspešnijom osobom?

Kako ste se osećali dok ste poredili sebe sa nekom drugom osobom?

Šta nam donosi, po vašem mišljenju, to poređenje? Nesigurnost ili želju da i sami postignemo uspeh na nekom životnom polju?



Foto: Unsplash.com
 
Može biti nesigurnost, kada vidiš da je neko došao do svojih ciljeva i postigao svašta a ti nisi. Osećaš se manje vrednim ali ne treba da bude tako.
Pored toga, poređenja će uvek biti, baš kao što neki ljudi vole da druge gledaju sa visine misleći da su bolji od ostalih. Ili neki koji se osećaju kao da moraju da se dodvoravaju da bi bili prihvaćeni.
Poređenje u suštini ne donosi apsolutno ništa. Svako ima život za sebe i treba da ga živi onako kako on misli da treba. Ne možeš preuzeti ulogu neke desete osobe niti njen život niti njena postignuća ili status. Kao što ni ta osoba ne može preuzeti tvoje zasluge i postignuća. Ne treba se porediti.
 
Kada sam počela da radim, poredila sam sebe sa jednim kolegom koji je bio uspešan u svom poslu. Od njega sam dosta naučila o poslu i o načinu ophođenja prema ljudima.

U toj situaciji, poređenje je dovelo do toga da odlično radim svoj posao i da postanem profesionalac kada je posao u pitanju. To poređenje je bilo korisno i uticalo je pozitivno na moju psihu. Bila sam zadovoljna kada je u pitanju poslao u pitanju.

Sa druge strane, kada sam poredila svoje pisanje sa drugima koji su objavili neku knjigu...Nisam bila ljubomorna, ali je to poređenje pomalo uništilo moje samopouzdanje i zbog toga sam donela odluku da ne objavljujem ni svoju zbirku priča, a o romanu da ne pričam.

Poređenje ima i dobre i loše strane, zar ne?

Kakvi su ljudi oni koji porede sebe sa drugim boljim uspešnijim ljudima?

Da li je dobro ukoliko se poredimo sa nekima koji nisu uspešni?
 
Po mene je poređenje svake vrste pogubno, a više ne pamtim kad sam bez ikakve svesti o tome prestala da se ogledam u drugima.

Nikada neću biti neko drugi, ali zato ni drugi ne mogu postati ja.
Poštujem ljude koji su u nečemu izvanredni, a npr. u tome sam početnik, ali suviše dobro poznajem sebe. Ne mogu mi oni predati znanje bez da počnu da čupaju sebi kosu 😅 već ga sama na svoj način moram steći i aktivirati, što bi se reklo-peške, mimo prečica i hakova.
 
Ja nemam običaj da poredim sebe sa drugima...
Nije dobro to...
Niti smo odrasli u istim uslovima, niti smo stekli znanje svi isto...
a radne navike tek da ne spominjem...
Ponašanje se menja ponekad zbog toga što neke ljude neko štiti
pa se ponašaju bahato...
Šta imam ja da se poredim s takvima...
Radim svoje, i gledam da naučim ako šta mogu usput da je korisno.
 
Pa poređenje, kao i sve, može da bude dobro ili loše. Zavisi kako se koristi i čemu služi.

Loše je ako izaziva zavist, ali ne i želju za promjenom u nama.
Dobro je ako izaziva odluku da učimo od tog nekoga, ili da radimo i mijenjamo se da budemo sobom zadovoljni.
Npr. skoro sam upoznala osobu čiji me manir na poslu oduševljava. Bukvalno odlepim slušajući je i posmatrajući, ali ni da sam je srela sa 5 godina, ne bih usvojila taj temperament.
To što smo različite, ne znači da sam ja bezveze. Ja ću na svoj način odgovoriti svim izazovima i bez ikakvog poređenja sa njom, i uz malo "krađe zanata". Uostalom, ona radi ovaj posao godinama ili čak decenijama, a ja tek nekoliko dana.
 
Definitivno najbitnija stvar koja mi je dala pravac u zivotu, je samostalnost od malih nogu koju sam stekao na selu i skromnost ,da ne kazem nemastina da ne budem ljubomoran i ne zelim tudje,prvi bajs sam dobio krajem osnovne tek,nije mi zao sto sam za sve morao da se potrudim,sad imam duplo sta sam nekad zeleo,jer je tako vreme obezvrednilo sve i druge stvari su primarnije od materijalnog,nikakav uzor i pomoc nisam imao,nisam hteo nista preko veze i takav je zivot usponi i padovi
 
Pogledajte prilog 1668768
Mislim da je svako od nas bar jednom uporedio sebe sa nekom drugom osobom.

Još od obdaništa, preko osnovne i srednje škole ( gimnazije ) i fakulteta poredimo sebe sa drugima.

I na poslu poredimo druge kolege i sebe.

Poredimo sebe sa drugima, uspešnijim od nas.

Zahvaljujući poređenju trudimo se da više učimo i više radimo zbog postizanja nekog uspeha. Ali..ta poređenja mogu da izazovu našu nesigurnost i mogu da utiču na naše samopouzdanje.

Da li ste poredili sebe sa nekom drugom, uspešnijom osobom?

Kako ste se osećali dok ste poredili sebe sa nekom drugom osobom?

Šta nam donosi, po vašem mišljenju, to poređenje? Nesigurnost ili želju da i sami postignemo uspeh na nekom životnom polju?



Foto: Unsplash.com
Ne radim to.
 
Idem sa onom, budi to što jesi, sa svim svojim manama i vrlinama a drugi su tu samo da budu pozitivni ili negativni primjeri.
Porediti se sa nekima je vrlo nezahvalno.. otprilike svi mi znamo gdje nam je mjesto i na kom smo nivou.
Niti smo svi isiti, niti imamo iste karaktere, mentalitet, navike, početne pozicije, vremenske okolnosti, društveno okruženje.. mnogo toga, da bi se uporedjivali. Samo jedno od toga je dovoljno da smo u zabludi, što ne znači da ne moramo učiti od drugih, naprotiv. Još ako smo nerealni i od života očekujemo "avione i kamione", to je siguran put u apatiju pa čak i z apsihijatriju. z:mrgreen:
 
Uporedjivanje je kognitivna funkcija.
Kako znamo sta je dobro, a sta lose; ko je bogat, a ko siromasan; ko je visok, a ko nizak?

Uporedjivanje s drugim je normalan proces i nacin ucenja i socijaliziranja, pogotovo h najranijoj dobi tako najvise ucimo, no s vremenom se sve manje uporedjujemo s drugima,
drugim recima to je prirodan proces u kojem opet treba postojati neki balans, neka granica- a gde je ta granica to bi vec bilo jako tesko definisati.
 
Ja gledam ovog Henri Kavila i mislim se e da si normalan i da si savrsena verzija sebe bio bi poput njega bas slican, isti tip face i tako to a ti si njegova propala verzija koja je spucala 36 godina u guziccu na nista, drndajuci tu gitaru poluprofesionalno, snima neke pesme za youtube koje skoro niko ne gleda, napravio sad i mali pivski stomak, na racunu u banci ima 300€ i stedi da na prolece kupi elektricni bicikal da ide da peca...

Tezim da budem savrsena verzija mene ali mi nikako ne ide, mnogo je sve to tračjavo sto radim, polovicno i sto uspem nekako nikako da bude skroz ok.Mnogo sam puta omasio a i volja mi opala, imam lenje periode i sve mi se neke cudne gluposti desavaju, neka trapavost cudna.Uvek kasno skontam neke stvari kad to vec nije vazno i otisao voz a drugi nekako nikad ne dolazi ili treba vremena dok stigne pa vise ni nije vazno.Nikako u pravo vreme i u pravom trenutku da se nadjem...Tesim se da sam u nekom univerzumu bolji i uspesniji, srecniji u ovom sam dosta omasio...
 
Pogledajte prilog 1668768
Mislim da je svako od nas bar jednom uporedio sebe sa nekom drugom osobom.

Još od obdaništa, preko osnovne i srednje škole ( gimnazije ) i fakulteta poredimo sebe sa drugima.

I na poslu poredimo druge kolege i sebe.

Poredimo sebe sa drugima, uspešnijim od nas.

Zahvaljujući poređenju trudimo se da više učimo i više radimo zbog postizanja nekog uspeha. Ali..ta poređenja mogu da izazovu našu nesigurnost i mogu da utiču na naše samopouzdanje.

Da li ste poredili sebe sa nekom drugom, uspešnijom osobom?

Kako ste se osećali dok ste poredili sebe sa nekom drugom osobom?

Šta nam donosi, po vašem mišljenju, to poređenje? Nesigurnost ili želju da i sami postignemo uspeh na nekom životnom polju?



Foto: Unsplash.com
Mislim da poređenje donosi samo nesreću i zavist!
Uvek ima neko i bolji ali i gori od nas!
Treba da se poredimo sa samim sobom!
Koliko smo popravili sebe, koliko smo izgradi!i sebe i sl.
 
Čovek se večno poredi sa drugim, sa onim što jeste, sa onim što treba da bude, sa nekim srećnijim. Ovo poređenje ubija. Poređenje je ponižavajuće; izopačuje nečiji pogled. Naše obrazovanje se zasniva na tome, pa tako i naša kultura. Dakle, postoji večna borba da se bude nešto od onoga što jeste. Razumevanje onoga što jeste otkriva kreativnost, ali poređenje rađa konkurentnost, nemilosrdnost i ambiciju, za koje mislimo da donose napredak. Napredak je doveo samo do nemilosrdnijih ratova i bede nego što je svet ikada poznavao. Odgajati decu bez poređenja je pravo obrazovanje. Kada se uporedite sa drugim, ideološki, psihološki ili čak fizički, postoji težnja da to postanete; a postoji i strah da možda nećete. To je želja da se ispuni i koju možda nećete moći da ispunite. Tamo gde postoji poređenje mora da postoji i strah. Znate, dobro je sakriti svoju briljantnost pod čamcem, biti anoniman, voleti to što radite i ne pokazivati se. Dobro je biti ljubazan bez imena. To vas ne čini poznatim, ne dovodi do toga da se vaša fotografija pojavi u novinama. Političari vam ne dolaze na vrata. Vi ste samo kreativno ljudsko biće koje živi anonimno, a u tome je bogatstvo i velika lepota.
 
@dejs Slažem se da ne treba da se poredimo sa drugima i da poređenje može da ubije, tačnije da uništi i samopoštovanje i samopouzdanje.

Što se anonimnosti tiče, mnogi ljudi su anonimni. Ali, umetnici, pisci, slikari, glumci, pevači ne mogu da budu anonimni.

Kada već spominjemo ljude koji ne mogu da budu anonimni, toj grupi pripadaju i oni kojima je pisanje jedna vrsta hobija. Mislim na blogere. Ne mogu da budem anonimna kad blog potpisujem svojim imenom i prezimenom i kada je blog javni, ne pišem ga samo za sebe.

Jedan od najpoznatijih blogera je pisac bestselera Frederik Bakman ( " Čovek po imenu Uve " ). Posle ove napisao je još dosta knjiga koje su odlično primljene od strane čitalačke publike.

Anonimnost prija. Teško je biti poznat.. Priča o anonimnosti i o poznatim ljudima zaslužuje novu temu. Hvala na inspiraciji.
 
Čovek se večno poredi sa drugim, sa onim što jeste, sa onim što treba da bude, sa nekim srećnijim. Ovo poređenje ubija. Poređenje je ponižavajuće; izopačuje nečiji pogled.
Da bi naucio da hodas, prvo moras puzati.
Uporedjivanje je dio ljudskog razvoja, i ima dosta koristi od njega, pogotovo u ranim godinama.
Postoje odredjene zivotne faze koje svako od nas mora proci, cak i licnosti iz raznih religijskih ucenja ukljucujuci i istocnjacke religije se nisu rodili nauceni i prosveceni, vec su morali da prodju odredjeni put.
Kada već spominjemo ljude koji ne mogu da budu anonimni, toj grupi pripadaju i oni kojima je pisanje jedna vrsta hobija. Mislim na blogere. Ne mogu da budem anonimna kad blog potpisujem svojim imenom i prezimenom i kada je blog javni, ne pišem ga samo za sebe.
Da ne zele da postanu poznati, onda ne bi postali poznati, i blogeri i pisci mogu biti anonimni ako to zele, u zivotu je sve trgovina ili sto bi se reklo “trade off”, menjas jednu stvar za drugu, a vecina ljudi kad nesto rade NE zele da budu anonimni, vec zele priznanje od drugih i po mogucnosti druge koristi, kao npr finansijske, pogotovo ako zele da se profesionalno bave tim poslom.
 
Da bi naucio da hodas, prvo moras puzati.
Uporedjivanje je dio ljudskog razvoja, i ima dosta koristi od njega, pogotovo u ranim godinama.
Postoje odredjene zivotne faze koje svako od nas mora proci, cak i licnosti iz raznih religijskih ucenja ukljucujuci i istocnjacke religije se nisu rodili nauceni i prosveceni, vec su morali da prodju odredjeni put.
Nije li um takođe instrument poređenja? Kažete da je ovo bolje od toga; porediš se sa nekim ko je lepši, ko je pametniji. Postoji poređenje kada kažete „Sećam se te reke koju sam video pre godinu dana, a bila je još lepša“. Uporedite se sa nekim, uporedite se sa primerom, sa krajnjim idealom. Uporedno rasuđivanje čini um dosadnim; ne izoštrava um, ne čini um sveobuhvatnim, inkluzivnim; jer, kada sve vreme upoređujete, šta se dogodilo? Vidite zalazak sunca, i odmah uporedite taj zalazak sa prethodnim zalaskom sunca. Vidiš planinu i vidiš kako je lepa. Onda kažete: `Video sam još lepšu planinu pre dve godine.' Ono što se dešava kada upoređujete jeste da zaista ne gledate u zalazak sunca koji je tamo, već ga gledate da biste ga uporedili sa nečim drugim. Dakle, poređenje vas sprečava da pogledate u potpunosti. Gledam te, simpatičan si; ali ja kažem: „Znam mnogo lepšu osobu, mnogo bolju osobu, plemenitiju osobu, gluplju osobu; kada ovo radim, ne gledam u tebe, zar ne? Pošto je moj um zaokupljen nečim drugim, uopšte te ne gledam. Na isti način, ja uopšte ne gledam u zalazak sunca. Da biste zaista pogledali zalazak sunca, ne sme biti poređenja; da te stvarno pogledam, ne smem da te poredim sa nekim drugim. Tek kada te pogledam, ne komparativno, mogu da te razumem. Ali kada te uporedim sa nekim drugim, onda te osuđujem i kažem: „Oh! on je veoma glup čovek.' Dakle, glupost nastaje kada postoji poređenje; razumes? Ja vas poredim sa nekim drugim i samo to poređenje dovodi do nedostatka ljudskog dostojanstva. Kada te gledam bez poređenja, brinem se samo za tebe, a ne za nekog drugog. Sama briga o vama, ne uporedno, donosi ljudsko dostojanstvo.

Dakle, dokle god um upoređuje, ljubavi nema; a um uvek sudi, upoređuje, odmerava, traži da otkrije gde je slabost. Dakle, gde ima poređenja, nema ljubavi. Kad majka i otac vole svoju decu, ne upoređuju ih, ne upoređuju svoje dete sa drugim detetom; to je njihovo dete i oni vole svoje dete. Ali hoćeš da se uporediš sa nečim boljim, sa nečim plemenitijim, sa nečim bogatijim; dakle, stvaraš u sebi nedostatak ljubavi. Vi ste sve vreme zabrinuti za sebe u odnosu sa nekim drugim. Dakle, kako um postaje sve komparativniji, sve posesivniji, sve više zavisan, on stvara obrazac u koji biva uhvaćen; tako da ne može ništa da pogleda iznova, iznova; i tako uništava upravo tu stvar, baš taj miris života, a to je ljubav.
 
Ali hoćeš da se uporediš sa nečim boljim, sa nečim plemenitijim, sa nečim bogatijim; dakle, stvaraš u sebi nedostatak ljubavi.
Promasujes poentu- prvo treba proci odredjeni put, steci znanja, iskustva, nauciti- a poredjenje jeste jedan od metoda kojim se koristimo, i samo poredjenje ne mora biti negativno, neke stvari mozemo nauciti od drugih slusajuci, oponasajuci i uporedjujuci, kad donosimo razne odluke cesto uporedjujemo cinenice, u profesionalno smislu uporedujemo se s nekim, pa i u duhovnom smislu prvo moramo imati uzore i mentore s kojima se uporedjujemo, dok ne pronadjemo svoj put ili dozivimo prosvetljenje ili kako vec....
a um uvek sudi, upoređuje, odmerava, traži da otkrije gde je slabost.
I trebali bi da prestanemo da trazimo slabosti i da se pretvaramo da smo savrseni? ili ignorisati slabosti?

Po mom misljenju treba traziti slabosti, neke popraviti koje se mogu, a neke prihvatiti.
Kad pocnemo da prihvatamo svoje slabosti i slabosti drugih ljudi (koje nisu stetne po druge), onda je to dobar znak- znak da smo svatili koliko smo nesavrseni i koliko je svet nesavrsen i kad to prihvatimo i postanemo tolerantniji to je dobar znak.
Ali jos jednom da ponovim do tog momenta moramo proci mnogo toga, prvo moramo puzati, zatim moramo pasti mnogo puta dok ne naucimo da hodamo.
A kad smo naucili da hodamo- ne smemo zaboraviti da smo i mi nekad puzali, i ne treba gledati s visine na bebe koje jos uvek puzu.
 
I trebali bi da prestanemo da trazimo slabosti i da se pretvaramo da smo savrseni? ili ignorisati slabosti?
Slabost je velika stvar, a snaga ništa. Kada se čovek tek rodi, slab je i fleksibilan. Kad umre, tvrd je i neosetljiv. Kada drvo raste, ono je nežno i savitljivo. Ali kada je suvo i tvrdo, umire. Tvrdoća i snaga su saputnici smrti. Popustljivost i slabost su izrazi svežine bića. Jer ono što je očvrslo nikada neće pobediti. Istina, koja je život, je kao sunce, i ako si mudar, otvorićeš joj prozore; ako nisi mudar, spustićeš svoje roletne.
 

Back
Top