Zašto se ne služi opijelo samoubicama?

Neno

Elita
Poruka
20.442
Samoubistvo po hrišćanstvu je težak grijeh, tako da crkva ne dozvoljavai opijelo? Kako je u drugim religijama, nije mi poznato.
Po nekim predanjima samoubicama se nije dozvoljavalo ni da se sahranjuju u grobljima, nego negdje izvan.
Da li takva smrt, po hrišćanstvu onemogućava pokajanje, jer svi smo griješni? Onima koji se kaju, ma kakav grijeh da su učinili, crkva dozvoljava pričešće u smrtnoj opasnosti, a u slučaju smrti ne lišava ih ni svojih molitava, ni hrišćanskog pogreba.
Zašto je to tako i gdje je to odredjeno? Da li to piše u Sveetom pismu ili Jevandjelu?
 
Зато што је самоубиство једини грех за који човек не може да се покаје.
Постоји изузетак, нпр. самоубицама се држи 40 дневни помен, а ако је особа била лечени психички болесник, постоји могућност одобрења опела.
 
Зато што је самоубиство једини грех за који човек не може да се покаје.
Постоји изузетак, нпр. самоубицама се држи 40 дневни помен, а ако је особа била лечени психички болесник, постоји могућност одобрења опела.
A ako se nije lečio, onda ništa?
Pa naravno da će se čovek ubiti ako je psihički bolesnik. Psihički zdravi
ljudi se ne ubijaju.
 
A ako se nije lečio, onda ništa?
Pa naravno da će se čovek ubiti ako je psihički bolesnik. Psihički zdravi
ljudi se ne ubijaju.
Слажем се, само је једно ако неко има наследну шизофренију, а друго ако је некоме дошла криза јер га је притисла рата кредита. И једно и друго може бити окидач за самоубиство, али некога пролазна депресија одведе у самоубиство, а неко болује од психоза.
Све је то страшно, и тужно, и заиста је болно за било какву причу.
 
U ratu vojnici ubiju mnogo živih bića, pretežno ljudi. Pa im ipak služite opelo.
Рат је нешто друго.
У рату постоји нешто што се зове правило рата и а кршење правила је ратни злочин.
Професија војника је да брани своју земљу, и ту нема ништа лоше, да ли била нека тотална мобилизација, или ратовање војски.
Битно је да се поштују правила ратовања.
Постојали су канони који су предвиђали удаљавање од причешћа за убице у рату, али нисам истраживао како се то примењивало, с обзиром на мноштво ратова који су се десили.
Људи схватају као саблазан благосиљање војника, али се ту не благосиља злочин, већ одбрана, а злочин (убијање цивила, нељудско понашање и сл) је забрањено ратним законима који се слажу са хришћанским погледом на хумано поступање према ратним заробљеницима и цивилима.
 
Samoubistvo po hrišćanstvu je težak grijeh, tako da crkva ne dozvoljavai opijelo? Kako je u drugim religijama, nije mi poznato.
Po nekim predanjima samoubicama se nije dozvoljavalo ni da se sahranjuju u grobljima, nego negdje izvan.
Da li takva smrt, po hrišćanstvu onemogućava pokajanje, jer svi smo griješni? Onima koji se kaju, ma kakav grijeh da su učinili, crkva dozvoljava pričešće u smrtnoj opasnosti, a u slučaju smrti ne lišava ih ni svojih molitava, ni hrišćanskog pogreba.
Zašto je to tako i gdje je to odredjeno? Da li to piše u Sveetom pismu ili Jevandjelu?
zato sto po verovanju hriscana,onaj koji digne ruku sam na sebe i oduzme sebi zivot, ide pravo u pakao i djavolu pred noge.
 
Tumacenje crkve

Crkva na samoubistvo gleda kao na neoprostiv čin, pa se takvim vernicima opelo ni ne drži, ali ipak postoje izuzeci.

Zbog čega se pravi razlika između samoubica i drugih grešnika, uključujući i ubice, objašnjavaju sa Pravoslavno bogoslovskog fakulteta.
- Ubica ima priliku da se pokaje, a samoubica nema, jer dizanjem ruke na svoj život, on se odriče mogućnosti da mu crkva i Bog oproste. >> Pročitaj celu vest na sajtu SrbijaDanas.com << Ubistvo je greh, kao i drugi grehovi, pa je normalno da se opelo vrši, jer smo svi grešni, a opelo se vrši nad grešnicima - kažu na fakultetu.

Ipak, postoje slučajevi kada se samoubicama opelo ipak čita. Kako objašnjava izvor iz Patrijaršije, ovo opelo mora da odobri patrijarh.
- Porodice samoubica šalju zahtev za opelo parohijskom svešteniku, koji ga potom prosleđuje Patrijaršiji. Ukoliko ga patrijarh odobri, čita se opelo za oproštaj greha. Obično se to odobrava kada su u pitanju mladi ljudi koji su se ubili - navodi izvor.

Na Pravoslavno bogoslavskom fakultetu objašnjavaju da se ovo opelo drži i u slučajevima kada samoubistvo nije počinjeno iz volje, već iz nužde.
 
Samoubistvo je ultimativno razdvajanje od Boga i uglavnom nesvesni čin odbacivanja moći onoga koji nam je dao sve, sve može, sve mu je lako, može i mrtve da vrati u život ali toga nema, nećemo to više gledati.
Kad ćemo shvatiti da smrt nije kraj?
Da je malo jače vere u Boga, niko ne bi pomislio da nema izlaza.
 
Ipak, postoje slučajevi kada se samoubicama opelo ipak čita. Kako objašnjava izvor iz Patrijaršije, ovo opelo mora da odobri patrijarh.
- Porodice samoubica šalju zahtev za opelo parohijskom svešteniku, koji ga potom prosleđuje Patrijaršiji. Ukoliko ga patrijarh odobri, čita se opelo za oproštaj greha. Obično se to odobrava kada su u pitanju mladi ljudi koji su se ubili - navodi izvor.
Не патријарх већ надлежни епископ, нпр ако је епархија Шумадијска, онда њихов епископ, ако је Западноамеричка, њихов епископ. Не треба да одобрење за опело даје патријарх.
 
Po meni su samoubice svi oni koji žive na pogrešnom mestu, sa pogrešnim
ljudima, radeći pogrešne poslove, utapajući se u negativnim emocijama, jedući
nezdravu hranu, dišući nezdrav vazduh i pijući nezdravu vodu.
Oni mogu da su velikim delom sami sebe doveli u taj položaj.
Moj dobar drug se obesio zbog kockarskog duga i, kao, ja sad treba nešto da mu praštam, kriv mi je... a da smo se skupili koliko je drugova imao, po 100e da smo dali, sačuvao bi svoju glavu?
Šta je fora, šta je keč? Zašto nije mislio-daj, moji drugovi će biti tu za mene?
Zauvek ću se moliti za njegovu dušu, jer je mislio da mora tako, da nema drugog načina.
Dokle više to oko para, sve pare, sve ''daj mi više''... Šta je od toga važno?

A ima i onih koji presude sebi jer im manjka ljubavi u životu oduvek. Razumevanja. Tople reči, da ih neko zagrli, da im neko stavi do znanja da sve i da im rastu rogovi po telu, nisu zaboravljeni, odbačeni.
 
Oni mogu da su velikim delom sami sebe doveli u taj položaj.
Moj dobar drug se obesio zbog kockarskog duga i, kao, ja sad treba nešto da mu praštam, kriv mi je... a da smo se skupili koliko je drugova imao, po 100e da smo dali, sačuvao bi svoju glavu?
Šta je fora, šta je keč? Zašto nije mislio-daj, moji drugovi će biti tu za mene?
Zauvek ću se moliti za njegovu dušu, jer je mislio da mora tako, da nema drugog načina.
Dokle više to oko para, sve pare, sve ''daj mi više''... Šta je od toga važno?

A ima i onih koji presude sebi jer im manjka ljubavi u životu oduvek. Razumevanja. Tople reči, da ih neko zagrli, da im neko stavi do znanja da sve i da im rastu rogovi po telu, nisu zaboravljeni, odbačeni.
Uopste nije bitan razlog samoubistva.
Desi se taj neki kvrc u glavi i covek uradi to.
Uhvati ga neko beznadjen koje ne moze da prevazidje.
Nije to bas tako jednostavno kako se ovde predstavlja jer da jeste mnogi bi digli ruku na sebe.
 

Back
Top