- Poruka
- 424.700
Izuzetno osetljiv sluh
Jedan od glavnih razloga leži u biologiji mačjeg sluha. Mačke imaju mnogo osetljiviji sluh od ljudi i mogu čuti znatno širi raspon frekvencija.
Dok ljudi čuju otprilike između 20 i 20.000 herca, mačke mogu registrovati zvukove do približno 79.000 herca. To znači da percipiraju i zvukove koje ljudi uopšte ne čuju.Zbog te osetljivosti buka usisivača za mačku može biti daleko intenzivnija nego za čoveka. Iako prosečni usisivači proizvode oko 70 do 80 decibela – nivo koji obično nije štetan za sluh – mačkama takav zvuk može biti izrazito neprijatan i stresan.Drugim rečima, ono što nama zvuči kao obična kućna buka, za mačku može delovati kao glasna i neprijatna akustična pretnja.
Instinktivna reakcija na opasnost
Strah od glasnih i naglih zvukova duboko je ukorenjen u evoluciji mačaka. U prirodi takvi zvukovi često signaliziraju opasnost – na primer približavanje predatora,urušavanje okruženja ili neku drugu pretnju. Zbog toga mačke imaju snažan instinkt „bori se ili beži“, pa u nepoznatim situacijama najčešće biraju beg.Usisivač, koji proizvodi snažan i kontinuiran zvuk, lako može pokrenuti upravo takvu instinktivnu reakciju. Mačka tada ne pokušava da analizira o kakvom je uređaju reč njen mozak reaguje kao da je u pitanju potencijalna opasnost.
Jedan od glavnih razloga leži u biologiji mačjeg sluha. Mačke imaju mnogo osetljiviji sluh od ljudi i mogu čuti znatno širi raspon frekvencija.
Dok ljudi čuju otprilike između 20 i 20.000 herca, mačke mogu registrovati zvukove do približno 79.000 herca. To znači da percipiraju i zvukove koje ljudi uopšte ne čuju.Zbog te osetljivosti buka usisivača za mačku može biti daleko intenzivnija nego za čoveka. Iako prosečni usisivači proizvode oko 70 do 80 decibela – nivo koji obično nije štetan za sluh – mačkama takav zvuk može biti izrazito neprijatan i stresan.Drugim rečima, ono što nama zvuči kao obična kućna buka, za mačku može delovati kao glasna i neprijatna akustična pretnja.
Instinktivna reakcija na opasnost
Strah od glasnih i naglih zvukova duboko je ukorenjen u evoluciji mačaka. U prirodi takvi zvukovi često signaliziraju opasnost – na primer približavanje predatora,urušavanje okruženja ili neku drugu pretnju. Zbog toga mačke imaju snažan instinkt „bori se ili beži“, pa u nepoznatim situacijama najčešće biraju beg.Usisivač, koji proizvodi snažan i kontinuiran zvuk, lako može pokrenuti upravo takvu instinktivnu reakciju. Mačka tada ne pokušava da analizira o kakvom je uređaju reč njen mozak reaguje kao da je u pitanju potencijalna opasnost.
