Kad ce ljudska vrsta dovoljno da dodje sebi, dok još ima kome i da prestane da se kolje zbog komada zemlje , para, čega već?
Kako im nije draže, ovim vrhovnim komandantima, da provode vreme sa decom, unucima, da spavaju noću, nego da prave neke planove , razmišljaju sta ce da dignu u vazduh i broje mrtve na sve strane ? Kako nisu anksioznii u tim momentima ?
Koga lozi ubijanje i kad ce da stane pitam ja vas
Ratuje se ponajviše za rijetke i vrijedne resurse, a takvih će ratova biti sve više. Budući i da su ljudi u mnogim dijelovima svijeta postali traženi i limitirani resurs, paradoksalno je uočiti da će se voditi i ratovi za ljude. Veće će zemlje osvajati manje i preuzimati stanovništvo, barem ono koje bude preostalo nakon ubijanja, razaranja i uništavanja.
Osim toga, greška je ljude i grupe, odnosno društva, smatrati racionalnima. Ljudi se vode poprilično iracionalnim motivima i nisu ubrojivi. Najeklatantniji današnji primjer toga je invazija Rusije na Ukrajinu. Rusija je površinom najveća država na svijetu koja se proteže duž čitave Euroazije, od Atlantika do Tihog oceana, posjeduje ogromne mineralne, rudne i druge resurse, a svejedno se bori za pripajanje dodatnih teritorija s rudnim bogastvima, kao da joj je teritorij nasušna životna potreba.
Treće, ljudi na vlasti, bilo u menadžmentu neke firme, korporacije i slično, ili na visokim političkim i/li vojnim dužnostima svi odreda imaju psihopatske crte ličnosti. Karakterizira ih manjak empatije prema drugome, naročito siromašnima, bolesnima, unesrećenima itd., jer da nije tako, nitko od njih ne bi mogao mrtav-hladan nekome urućiti otkaz, natjerati ga na rad nedjeljom, vikendom, praznikom i blagdanom, prisiljavati radnike da rade na Božić umjesto da su kod kuće s najmilijima, donositi zakone za koje znaju da neće pomoći najsiromašnijima, biti imun na bijedu i slično. Dakle, na tim rukovodećim položajima su većinom prikriveni monstrumi. Normalnog čovjeka ne zanima toliko moć, vlast i domanacija. To zanima takve bolesnike. Zato oni mogu izdati zapovijed koja vodi na stotine ili tisuće u smrt i nakon toga imati miran san.