Vidi, ne bih da se hvalim, ali sto se tice nase reprezentacije, tu sam stvarno veliki poznavalac.
Od 2004. godine do danas, propustio sam samo 2 utakmice, jednu u onoj prvoj ligi nacija protiv Rumuna, i ovu pre neki dan sa Rusima.
Osim toga, igram football manager, gde sam stalno u nasem fudbalu, a takodje i uredjujem wikipedia clanke nasih fudbalera. Znam za svakoga gde je igrao, koliko utakmica, golova i slicne podatke.
Glavni problem naseg fudbala je kompleksan, ne moze se reci da je samo zbog menadzera, ili samo zbog naprednjaka ili sta god. To je skup vise uzajamno povezanih stvari, ciji je ukupni rezultat taj koji jeste.
Pocnimo od mentaliteta domaceg fudbalera. Siguran sam da poznajes ljude koji kod nas treniraju fudbal. Ja ih poznajem mnogo. Kada sedimo i pricamo, to nikad nije prica o fudbalu kroz prizmu sporta, nego novca. Nasim igracima, koji su jako ograniceni intelektom i neobrazovanjem, je prioritet da zarade sto vise. I pale se da zaradjuju vise od svojih drugara i kolega. Primer toga je prelazak Mitra i SMS-a u Al Hilal. Oni sada mogu da se kurce svima kako su "obrnuli igricu".
Takodje, mozes da cujes kako Rade Bogdanovic cesto kad prica o uspesima u karijeri to navodi kao bitnu stavku.
Dalje, struka nam je katastrofa. Nema dugorocnog planiranja, sve se radi ciklus za ciklus. Selektori se menjaju, resetuju ceo sistem svaki put i nikad ne valja. Mi imamo igrace koji su vec duzi niz godina u timu, a i dalje izgledaju kao da su se prvi put sreli na terenu. Plus i njih nesto boli djoka da se cimaju da zapnu malo jace.
Onda, mi nemamo kult reprezentacije. Nekako se vec podrazumeva da je ona sinonim za neuspeh i da je nesto "bljak".
Onda tu imamo i menadzerske seme, uplitanje politike, maltretiranje igraca da u sred sezone igraju nebitne prijateljske utakmice itd.
Mentalitet igraca i strucnog staba - PAKLENO LOS. Igraci se ni ne loze da daju 100% sebe za zemlju koji ni ne vole nesto previse, i za navijace koji ih stalno vredjaju. Sve je usrano.
Kad se sve sabere, rezultat je taj koji jeste i realan je.