da probam ovako,
zato sto strane koje ucestvuju u tome, zadrzavaju pravo da je njihovo vidjenje jedino tacno, dok oni sa druge strane rade apsolutno isto to, samo iz drugog ugla, pritom svaka strana nastavlja da insistira samo na svom uglu gledanja usput sa uvlacenjem onih drugih koji nisu bas to hteli da i oni ucestvuju u istom, i u nedostatku razmisljanja i dogovora, pocnu da vicu, a vrlo dobro se zna da, ko vise vice taj je vise u pravu. Posto ona druga strana to ne prihvata, kad vikanje vise nije resenje, onda svi povade kamenje, cigle, batine, bezbol palice, 2x4, puske, tenkove, rakete, satelite, robote, hemiju, biologiju, nuklearnu fiziku i nezaobilazne letalne medije, i tako dodaju svom vikanju znacajne argumente i razmenjuju medjusobno s...... i jos naprave tone s..... naokolo.
Kad izgine dovoljno onih kojima je to posao, onih koji nisu nevini, a zatim i onih koji su nevini, i jos onih koji su nevini, pa posle toga vise nisu nevini, kad se smori i najmracniji um i kad onom najglupljem predje iz d... u g.... (takozvani metar mudrosti) to da se samo postiglo ono sa pocetka recenice + jos 100 ili vise extra s....... o kojima niko nije razmisljao a o crnilu u glavi da pricamo....
Onda se stvar zavrsava, svi se vesele jer jbt zavrsilo se i to s....., jos se malo lovimo i ubijamo (da se pocisti savest). Napravi se nova prica. Iskrivi se istorija. Pobednici su kao pobedili, gubitnici kao izgubili, a svi krajnje naj....ali. Tako prodje cca 2 generacije i idemo ispocetka - sve jos jedamput jer, ko jos zaboga slusa uciteljicu zivota kad se toliko puta iskrivila na svaku mogucu stranu. Sto rece jedan moj drugar 'istorija je lazna nauka' (hteo je reci - svi lazu).
I onda to tako ciklicno za one namere i pojave koje se odigravaju na vremenske periode koje su duze od ljudskog veka, ali nisu razresene, jer se gleda iz nekog ugla, a se sve zaboravilo kako je to bilo pre rata, i onog rata, i onog rata, i onog rata, i onog rata, i onog rata, i onog rata, i onog rata, i onog rata i tako dalje u nezapisanu istoriju ljudskog roda.
Covek u zivotu stane x puta na grabulje koje ga opale po glavi, ali nazalost svako od nas mora da stane na svojih x grabulja. Ama bas nista ne vredi mahati nekom i reci mu, nemoj prijatelju tuda, staces na grabulje, pa ce da te opale po glavi, ma jok, mora licno da nekog opali x puta da se dozove pameti. Svaka generacija to mora iznova da nauci i do sada nije primeceno da neko nije ponavljao tu lekciju.
I tako to unazad sve do one istorije koju vise niko ne zna, ali gotovo da se zasigurno desila na neki slican nacin, sve do onog prvog plemena koje je zivelo mirno i srecno u sumi na obali jezera, dok im oni neki drugi nistu dosli i j... im k.... na uranku, pa su oni to zapamtili pa su kasnije otisli k njima pa im j... k.... na uranku. I onda malo kasnije opet, i malo kasnije opet, i opet do pitanja na forumu:
Jel' bre, a koji mi to k... uopste ratujemo? WTF?