Zašto planete Sunčevog sistema leže u istoj ravni?

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
330.800
planete-suncevog-sistema-u-istoj-ravni_208846012.jpg


Ako ste ikada gledali model Sunčevog sistema, verovatno ste primetili da Sunce, planete, meseci i asteroidi leže otprilike na istoj ravni.

Zbog čega je to tako?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo da otputujemo na sam početak stvaranja Sunčevog sistema, 4,5 milijardi godina unazad.
To je bilo vreme kada je Sunčev sistem bio samo ogroman oblak prašine i gasa koji se okretao, rekao je za Live Science Nejdar Hagigipur, astronom sa Univerziteta na Havajima. Taj masivni oblak imao je 12.000 astronomskih jedinica po širini (1 AJ jednaka je prosečnoj udaljenosti između Zemlje i Sunca, ili oko 150 miliona kilometara).

Taj oblak je postao toliko veliki da je, iako je bio ispunjen samo molekulima prašine i gasa, počeo da se urušava i smanjuje pod sopstvenom masom, rekao je Hagigipur.Kako je rotirajući oblak prašine i gasa počeo da se urušava, on se istovremeno spljoštio.

Na primer, zamislite kako majstor za picu baca testo u vazduh. Dok se okreće, testo se širi, ali postaje sve tanje i ravnije.
Upravo to se dogodilo mladom Sunčevom sistemu, kaže naučnik.

U međuvremenu, u središtu ovog sve spljoštenijeg oblaka, svi ti molekuli gasa su se toliko stisnuli da su se zagrejali, rekao je Hagigipur. U toj toploti i pod pritiskom, atomi vodonika i helijuma su se stopili i pokrenuli nuklearnu reakciju koja je trajala milijardu godina i oblikovala zvezdu-bebu: Sunca. Tokom narednih 50 miliona godina, Sunce je nastavilo da raste, skupljajući gas i prašinu iz okoline, a izbacujući talase velike toplote i zračenja. Rastuće Sunce je polako očistiloprostor oko sebe.

Kako je Sunce raslo, oblak je nastavio da se urušava, formirajući "disk oko zvezde koji je postajao sve ravniji i širi", rekao je Hagigipur.
Na kraju je oblak postao pljosnata struktura nazvana protoplanetarni disk, koji kruži oko mlade zvezde.

Desetine miliona godina nakon toga, čestice prašine u protoplanetarnom disku lagano su se vrtložile, povremeno udarajući jedna u drugu. Neki su se čak i držale zajedno. I tokom nekoliko miliona godina, te čestice su postale su milimetarska, a ta zrna su postala centimetar dugački kamenčići, a kamenčići su nastavili da se sudaraju i lepe zajedno.

Na kraju se većina materijala na protoplanetarnom disku zalepila i formirala ogromne objekte. Neki od tih objekata su postali toliko veliki da ih je gravitacija oblikovala u sferne planete, patuljaste planete i mesece. Drugi objekti su postali nepravilnog oblika, poput asteroida, kometa i nekih malih meseca.

Uprkos različitim veličinama ovih objekata, oni su ostali manje - više na istoj ravni, odakle potiče njihov gradivni materijal. Zato čak i danas osam planeta Sunčevog sistema i druga nebeska tela kruže u približno istoj ravni.

(preuzeto sa nacionalne geografije)
 
То је причица за основну школу. Не објашњава како се то најлакши елеменат, водоник, нашао у центру ротације, али не и остали елементи.

Паралела са прављењем пице је могућа само ако претходно постоји велика маса у центру ротације која ротирајући око своје осе утиче да се облак спљошти у једну раван.

Тачно је да је у универзуму најраспрострањенији водоник у елементарном стању, па је већа вероватноћа да је прво настало Сунце које је лутајући галаксијом наишло на облак прашине и обликовало га у планетни систем.
 
Pogledajte prilog 1026879

Ako ste ikada gledali model Sunčevog sistema, verovatno ste primetili da Sunce, planete, meseci i asteroidi leže otprilike na istoj ravni.

Zbog čega je to tako?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo da otputujemo na sam početak stvaranja Sunčevog sistema, 4,5 milijardi godina unazad.
To je bilo vreme kada je Sunčev sistem bio samo ogroman oblak prašine i gasa koji se okretao, rekao je za Live Science Nejdar Hagigipur, astronom sa Univerziteta na Havajima. Taj masivni oblak imao je 12.000 astronomskih jedinica po širini (1 AJ jednaka je prosečnoj udaljenosti između Zemlje i Sunca, ili oko 150 miliona kilometara).

Taj oblak je postao toliko veliki da je, iako je bio ispunjen samo molekulima prašine i gasa, počeo da se urušava i smanjuje pod sopstvenom masom, rekao je Hagigipur.Kako je rotirajući oblak prašine i gasa počeo da se urušava, on se istovremeno spljoštio.

Na primer, zamislite kako majstor za picu baca testo u vazduh. Dok se okreće, testo se širi, ali postaje sve tanje i ravnije.
Upravo to se dogodilo mladom Sunčevom sistemu, kaže naučnik.

U međuvremenu, u središtu ovog sve spljoštenijeg oblaka, svi ti molekuli gasa su se toliko stisnuli da su se zagrejali, rekao je Hagigipur. U toj toploti i pod pritiskom, atomi vodonika i helijuma su se stopili i pokrenuli nuklearnu reakciju koja je trajala milijardu godina i oblikovala zvezdu-bebu: Sunca. Tokom narednih 50 miliona godina, Sunce je nastavilo da raste, skupljajući gas i prašinu iz okoline, a izbacujući talase velike toplote i zračenja. Rastuće Sunce je polako očistiloprostor oko sebe.

Kako je Sunce raslo, oblak je nastavio da se urušava, formirajući "disk oko zvezde koji je postajao sve ravniji i širi", rekao je Hagigipur.
Na kraju je oblak postao pljosnata struktura nazvana protoplanetarni disk, koji kruži oko mlade zvezde.

Desetine miliona godina nakon toga, čestice prašine u protoplanetarnom disku lagano su se vrtložile, povremeno udarajući jedna u drugu. Neki su se čak i držale zajedno. I tokom nekoliko miliona godina, te čestice su postale su milimetarska, a ta zrna su postala centimetar dugački kamenčići, a kamenčići su nastavili da se sudaraju i lepe zajedno.

Na kraju se većina materijala na protoplanetarnom disku zalepila i formirala ogromne objekte. Neki od tih objekata su postali toliko veliki da ih je gravitacija oblikovala u sferne planete, patuljaste planete i mesece. Drugi objekti su postali nepravilnog oblika, poput asteroida, kometa i nekih malih meseca.

Uprkos različitim veličinama ovih objekata, oni su ostali manje - više na istoj ravni, odakle potiče njihov gradivni materijal. Zato čak i danas osam planeta Sunčevog sistema i druga nebeska tela kruže u približno istoj ravni.

(preuzeto sa nacionalne geografije)
Meni je zanimljivije to što je Svemir praktički PRAZAN prostor! Kao da je Bog velikim usisivačem pokupio svu prašinu, onda vrećice praznio na određenim mestima gde su nastale zvezde i planete...
 

Back
Top