Zašto Otac daje Sinu "svu vlast" i što to znači kad Sin ima "svu vlast"?

Slap888

Primećen član
Poruka
926
Iz svoje radne knjige neće mi biti teško da copy-paste to ovdje odložim i poučim vas o tome:

Bog je Ljubav, Mudrost i Vrlina. Bog je zbog toga apsolutno zaljubljen u ljubav, mudrost i vrlinu, u drugi dio Sebe; Otac u Sina a Sin u Oca. Otac sebe umanjuje poradi Sina i povećava Sina u Sebi tako što Mu daje „svu vlast“ (Matej 28:18) i što mu je Sin „sva milina“. Sin radi isto; svu Slavu i Vlast daje Ocu i poradi Oca. Valja sve to vidjeti iz prethodnog simbola „osmice“ slike 45: u vječnom strujanju Duha Svetog Sin od Oca neprestano prima Vlast i neprestano Mu tu Vlast vraća. To je način strujanja Duha Svetog. I slika 46 pokazuje središnji Kristov duh koji je centralni naspram svih šest perifernih Očevih sila ili duhova koje struje prema njemu, Kristu. Impersonalni Krist u tom smislu prebiva „u Očevom krilu“ (Ivan 1:18) i „nasred prijestolja“ kao zaklano jagnje kako nas izvještava Otkrivenje (7:17) po Ivanu apostolu, dok je personalni Krist „zdesna Ocu“. Krist je svog impersonalnog Duha dao u sve duše. Ne samo da Sin Ocu vraća Njegovu Vlast ili Slavu (1.Korićanima 15:28) , nego Sin i Sebe, svoga duha, svoju Slavu, Svoju Vlast odašilje Ocu. Otac je u radosti voljan da Sinovu Vlast, Slavu, duha vrati Sinu zajedno sa svojom Slavom i Vlasti. Možda pojam „vraćanje“ Vlasti nije najbolji izraz jer se radi o strujanju Duha, neizmjeničnom prožimanju, vječnom kružnom toku Duha Svetog. Vlast se dakle “vraće” tako da se natrag odašilje Duh Sveti. Nije Otac nikad bio bez Vlasti i svoje sveprožetosti da bi sa primanjem Vlasti od Sina postao ponovo sveprožimajući ili „sve u svemu“ jer u podstrukturi Sinovi duhovi, kojih je šest sastoje se od šest Očevih duhova a to znači kad Sina ima Vlast ima je i Otac, kao i obrnuto; kad Otac ima Vlast ima je i Sin jednim dijelom jer Sin ima svog duha u podstrukturi Očevih duhova. Sve je u hologramu, na strukturalnoj ili podstrukturalnoj razini, kao skup i podskup u matematici. Sagledajte to u slici 53 kroz raspored boja koje zastupaju duhove Duha Svetog.

Bog ne može napustiti svoju sveprožetost niti je može dati stvorenju. To što to ne može ne znači da nije svemoguć. Ne može napustiti svoju prirodu Boga niti nekog drugog stvoriti Bogom. Ne može Bog Otac dati Sinu svoju Vlast, sveprožetost („sve u svemu“) ukoliko bi Sin bio stvorenje. Ne može Bog postati obezvlašćen i time nemoćan, da bi to poslije od Sina opet primio natrag i postao „sve u svemu“. Ne može Bog prestati biti Bog i ono što ga čini Bogom a to je sveprožetost. „Ja jesam“ je uvijek „Ja jesam“ a taj „Ja jesam“ dijele i Otac i Sin. Bog Otac-Sin zapravo ostvaruju svoje boštvo, sveprožetost kad se kružni tok Duha zatvara u vidu „izdisaj“ i „udisaja“, odnosno odašiljanja i primanja Duha. Izdisajem Otac daje Vlast Sinu a udisajem prima Vlast natrag“. Tek tako Otac-Sin postaju „sve u svemu“ jer se kružni tok informacije i Sile, Duha koja ju nosi zatvara. Bog je Bog kad se ostvari i „alfa“ i „omega“, i početak i kraj, udisaj i izdisaj, primanje i odašiljanje. U tom smislu jasno je, personalna boštva Otac i Sin su Bog po Duhu Svetom koji im je izvor informacije i sile. Preko Duha su posredno sveprožimajući.

Sa druge strane gledajući poziciju Sina; udisajem Duha Sin prima vlast a izdisajem vraće vlast, i tek u tom krugu i On biva Bog u praksi jer „postaje sve u svemu“, „alfa i omega“ ili „početak i kraj“, primatelj i odašiljatelj Sile. Pavlov izvještaj u 1.Korićanima 15:28 odražava gore napisano ali neću ulaziti u širu analizu tih stihova jer ne vjerujem u kvalitetu prevedenog pošto je isto dosta složeno i ukoliko prevoditelj ne razumije tekst ne može ga dobro niti prevesti, a ja pred čitateljima ne želim ispasti naivan ili neozbiljan pa i prepametan podupirući sve prevedeno ili ispravljajući nešto u prevodu.



Otac i Sin su zasebno „sve u svemu“ kad se zatvori kružni tok Duha Svetog sa udisajem i izdisajem, odašiljanjem i primanjem Duha od Oca prema Sinu i obrnuto, odnosno kad se zatvori energetski-informacijski krug. Napomenut ću samo da u Pavlovoj besjedi između stihova 15:24 do 15:28 imamo informacije o kružnom toku vlasti između Oca i Sina. Sin prima “svu vlast” od Oca, održava ju i vraće natrag Ocu. I kada je tu “svršetak” onda je to samo svršetak jednog odnosa “alfa-omega”, jer taj odnos se opet nanovo nastavlja kroz novu alfa-omegu. Jer kako to drugačije razumjeti kad se u Pismu kaže da Sin sa Ocem ima vječnu vlast i da Sinovom kraljevanju neće biti kraja, da je dostojan vječne vlasti i moći. Prizemno i jeftino teologiziranje nekih teologa u navedenim Pavlovim stihovima vidi Isusovu kratku i jednokratnu vladavinu.



I drugo jako važno za razumjeti je; dok Sin ima “svu vlast” i svoje neprijatelje sam sebi podložuje ili pokoruje on je Bog apsolutni i sveprožimajući jer ne možeš sve sam nadjačati i srediti ako nisi sveznajući i sveprožimajući i tako bdjeti nad onim čime ili kojim vladaš. Kada bi Sin bio samo formalan vladar on puno toga ne bi mogao znati i vidjeti jer se bez sveprožimajućeg Bog svojstva ne može sve uspješno nadgledati i vladalački djelovati.
Prethodno sam već ukazivao da Otac ne može Sinu dati sveprožetost a time i sveznanje jer je to “koža boštva”, jer se Bog ne može postati već samo biti, pa je time činjenica da je Isus vječni Bog u Bogu. Nasuprot Isusovom vladanju zemaljski primjeri primanja vlasti i kraljevanja bijedna su slika vladara koji nisu tako svemoćni jer ih uvjek može srušiti iznenadni organizirani državni udar ili podli čin svojih bližnjih slugu koji ga mogu zavjerenički ubiti ili otrovati. Dakle zemaljski vladari nemaju savršenu kontrolu, uvjek nešto može zakazati u njihovoj moći. Krist kao Bog naprotiv može sam uspostaviti i kontrolirati svoju vladavinu jer je sveprožimajući Duh i kao takvog nikava zavjera ga ne može iznenaditi. Tako vladalački djeluje na Nebesema i tako će u svojoj emanaciji Sina Čovječjeg vladati i na Novoj zemlju gdje će prebivati pravednost.
 
Iz svoje radne knjige neće mi biti teško da copy-paste to ovdje odložim i poučim vas o tome:

Bog je Ljubav, Mudrost i Vrlina. Bog je zbog toga apsolutno zaljubljen u ljubav, mudrost i vrlinu, u drugi dio Sebe; Otac u Sina a Sin u Oca. Otac sebe umanjuje poradi Sina i povećava Sina u Sebi tako što Mu daje „svu vlast“ (Matej 28:18) i što mu je Sin „sva milina“. Sin radi isto; svu Slavu i Vlast daje Ocu i poradi Oca. Valja sve to vidjeti iz prethodnog simbola „osmice“ slike 45: u vječnom strujanju Duha Svetog Sin od Oca neprestano prima Vlast i neprestano Mu tu Vlast vraća. To je način strujanja Duha Svetog. I slika 46 pokazuje središnji Kristov duh koji je centralni naspram svih šest perifernih Očevih sila ili duhova koje struje prema njemu, Kristu. Impersonalni Krist u tom smislu prebiva „u Očevom krilu“ (Ivan 1:18) i „nasred prijestolja“ kao zaklano jagnje kako nas izvještava Otkrivenje (7:17) po Ivanu apostolu, dok je personalni Krist „zdesna Ocu“. Krist je svog impersonalnog Duha dao u sve duše. Ne samo da Sin Ocu vraća Njegovu Vlast ili Slavu (1.Korićanima 15:28) , nego Sin i Sebe, svoga duha, svoju Slavu, Svoju Vlast odašilje Ocu. Otac je u radosti voljan da Sinovu Vlast, Slavu, duha vrati Sinu zajedno sa svojom Slavom i Vlasti. Možda pojam „vraćanje“ Vlasti nije najbolji izraz jer se radi o strujanju Duha, neizmjeničnom prožimanju, vječnom kružnom toku Duha Svetog. Vlast se dakle “vraće” tako da se natrag odašilje Duh Sveti. Nije Otac nikad bio bez Vlasti i svoje sveprožetosti da bi sa primanjem Vlasti od Sina postao ponovo sveprožimajući ili „sve u svemu“ jer u podstrukturi Sinovi duhovi, kojih je šest sastoje se od šest Očevih duhova a to znači kad Sina ima Vlast ima je i Otac, kao i obrnuto; kad Otac ima Vlast ima je i Sin jednim dijelom jer Sin ima svog duha u podstrukturi Očevih duhova. Sve je u hologramu, na strukturalnoj ili podstrukturalnoj razini, kao skup i podskup u matematici. Sagledajte to u slici 53 kroz raspored boja koje zastupaju duhove Duha Svetog.

Bog ne može napustiti svoju sveprožetost niti je može dati stvorenju. To što to ne može ne znači da nije svemoguć. Ne može napustiti svoju prirodu Boga niti nekog drugog stvoriti Bogom. Ne može Bog Otac dati Sinu svoju Vlast, sveprožetost („sve u svemu“) ukoliko bi Sin bio stvorenje. Ne može Bog postati obezvlašćen i time nemoćan, da bi to poslije od Sina opet primio natrag i postao „sve u svemu“. Ne može Bog prestati biti Bog i ono što ga čini Bogom a to je sveprožetost. „Ja jesam“ je uvijek „Ja jesam“ a taj „Ja jesam“ dijele i Otac i Sin. Bog Otac-Sin zapravo ostvaruju svoje boštvo, sveprožetost kad se kružni tok Duha zatvara u vidu „izdisaj“ i „udisaja“, odnosno odašiljanja i primanja Duha. Izdisajem Otac daje Vlast Sinu a udisajem prima Vlast natrag“. Tek tako Otac-Sin postaju „sve u svemu“ jer se kružni tok informacije i Sile, Duha koja ju nosi zatvara. Bog je Bog kad se ostvari i „alfa“ i „omega“, i početak i kraj, udisaj i izdisaj, primanje i odašiljanje. U tom smislu jasno je, personalna boštva Otac i Sin su Bog po Duhu Svetom koji im je izvor informacije i sile. Preko Duha su posredno sveprožimajući.

Sa druge strane gledajući poziciju Sina; udisajem Duha Sin prima vlast a izdisajem vraće vlast, i tek u tom krugu i On biva Bog u praksi jer „postaje sve u svemu“, „alfa i omega“ ili „početak i kraj“, primatelj i odašiljatelj Sile. Pavlov izvještaj u 1.Korićanima 15:28 odražava gore napisano ali neću ulaziti u širu analizu tih stihova jer ne vjerujem u kvalitetu prevedenog pošto je isto dosta složeno i ukoliko prevoditelj ne razumije tekst ne može ga dobro niti prevesti, a ja pred čitateljima ne želim ispasti naivan ili neozbiljan pa i prepametan podupirući sve prevedeno ili ispravljajući nešto u prevodu.



Otac i Sin su zasebno „sve u svemu“ kad se zatvori kružni tok Duha Svetog sa udisajem i izdisajem, odašiljanjem i primanjem Duha od Oca prema Sinu i obrnuto, odnosno kad se zatvori energetski-informacijski krug. Napomenut ću samo da u Pavlovoj besjedi između stihova 15:24 do 15:28 imamo informacije o kružnom toku vlasti između Oca i Sina. Sin prima “svu vlast” od Oca, održava ju i vraće natrag Ocu. I kada je tu “svršetak” onda je to samo svršetak jednog odnosa “alfa-omega”, jer taj odnos se opet nanovo nastavlja kroz novu alfa-omegu. Jer kako to drugačije razumjeti kad se u Pismu kaže da Sin sa Ocem ima vječnu vlast i da Sinovom kraljevanju neće biti kraja, da je dostojan vječne vlasti i moći. Prizemno i jeftino teologiziranje nekih teologa u navedenim Pavlovim stihovima vidi Isusovu kratku i jednokratnu vladavinu.



I drugo jako važno za razumjeti je; dok Sin ima “svu vlast” i svoje neprijatelje sam sebi podložuje ili pokoruje on je Bog apsolutni i sveprožimajući jer ne možeš sve sam nadjačati i srediti ako nisi sveznajući i sveprožimajući i tako bdjeti nad onim čime ili kojim vladaš. Kada bi Sin bio samo formalan vladar on puno toga ne bi mogao znati i vidjeti jer se bez sveprožimajućeg Bog svojstva ne može sve uspješno nadgledati i vladalački djelovati.
Prethodno sam već ukazivao da Otac ne može Sinu dati sveprožetost a time i sveznanje jer je to “koža boštva”, jer se Bog ne može postati već samo biti, pa je time činjenica da je Isus vječni Bog u Bogu. Nasuprot Isusovom vladanju zemaljski primjeri primanja vlasti i kraljevanja bijedna su slika vladara koji nisu tako svemoćni jer ih uvjek može srušiti iznenadni organizirani državni udar ili podli čin svojih bližnjih slugu koji ga mogu zavjerenički ubiti ili otrovati. Dakle zemaljski vladari nemaju savršenu kontrolu, uvjek nešto može zakazati u njihovoj moći. Krist kao Bog naprotiv može sam uspostaviti i kontrolirati svoju vladavinu jer je sveprožimajući Duh i kao takvog nikava zavjera ga ne može iznenaditi. Tako vladalački djeluje na Nebesema i tako će u svojoj emanaciji Sina Čovječjeg vladati i na Novoj zemlju gdje će prebivati pravednost.

Све то о примпредаји власти је Римљанска измишљотина да би се кроз духовно осигурали материјални имовински односи .

и избациле жене из ланца наследства
 
Све то о примпредаји власти је Римљанска измишљотина да би се кроз духовно осигурали материјални имовински односи .
Ono sto je vredno u NZ su duhovne pouke i zapovesti tipa voli bliznjeg i Boga, okreni drugi obraz, to sigurno nije ljudskog porekla,
oda ljubavi je sigurno nadahnuta, i tako. Ovo ostalo, bezvredno.
 
Све то о примпредаји власти је Римљанска измишљотина да би се кроз духовно осигурали материјални имовински односи .

и избациле жене из ланца наследства
Vidim, zato nam se danas raspadaju porodice i brakovi jer svima zinulo dupe za pare proklete.
 
ZAPOVESTI STAROG I NOVOG ZAVETA

"Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim"
(Mt.22:7)
"Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!"
(5.Moj.6:5)
"Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga"
(Mt.22:39)
"Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve"
(3.Moj.19:18)
 
Iz svoje radne knjige neće mi biti teško da copy-paste to ovdje odložim i poučim vas o tome:

Bog je Ljubav, Mudrost i Vrlina. Bog je zbog toga apsolutno zaljubljen u ljubav, mudrost i vrlinu, u drugi dio Sebe; Otac u Sina a Sin u Oca. Otac sebe umanjuje poradi Sina i povećava Sina u Sebi tako što Mu daje „svu vlast“ (Matej 28:18) i što mu je Sin „sva milina“. Sin radi isto; svu Slavu i Vlast daje Ocu i poradi Oca. Valja sve to vidjeti iz prethodnog simbola „osmice“ slike 45: u vječnom strujanju Duha Svetog Sin od Oca neprestano prima Vlast i neprestano Mu tu Vlast vraća. To je način strujanja Duha Svetog. I slika 46 pokazuje središnji Kristov duh koji je centralni naspram svih šest perifernih Očevih sila ili duhova koje struje prema njemu, Kristu. Impersonalni Krist u tom smislu prebiva „u Očevom krilu“ (Ivan 1:18) i „nasred prijestolja“ kao zaklano jagnje kako nas izvještava Otkrivenje (7:17) po Ivanu apostolu, dok je personalni Krist „zdesna Ocu“. Krist je svog impersonalnog Duha dao u sve duše. Ne samo da Sin Ocu vraća Njegovu Vlast ili Slavu (1.Korićanima 15:28) , nego Sin i Sebe, svoga duha, svoju Slavu, Svoju Vlast odašilje Ocu. Otac je u radosti voljan da Sinovu Vlast, Slavu, duha vrati Sinu zajedno sa svojom Slavom i Vlasti. Možda pojam „vraćanje“ Vlasti nije najbolji izraz jer se radi o strujanju Duha, neizmjeničnom prožimanju, vječnom kružnom toku Duha Svetog. Vlast se dakle “vraće” tako da se natrag odašilje Duh Sveti. Nije Otac nikad bio bez Vlasti i svoje sveprožetosti da bi sa primanjem Vlasti od Sina postao ponovo sveprožimajući ili „sve u svemu“ jer u podstrukturi Sinovi duhovi, kojih je šest sastoje se od šest Očevih duhova a to znači kad Sina ima Vlast ima je i Otac, kao i obrnuto; kad Otac ima Vlast ima je i Sin jednim dijelom jer Sin ima svog duha u podstrukturi Očevih duhova. Sve je u hologramu, na strukturalnoj ili podstrukturalnoj razini, kao skup i podskup u matematici. Sagledajte to u slici 53 kroz raspored boja koje zastupaju duhove Duha Svetog.

Bog ne može napustiti svoju sveprožetost niti je može dati stvorenju. To što to ne može ne znači da nije svemoguć. Ne može napustiti svoju prirodu Boga niti nekog drugog stvoriti Bogom. Ne može Bog Otac dati Sinu svoju Vlast, sveprožetost („sve u svemu“) ukoliko bi Sin bio stvorenje. Ne može Bog postati obezvlašćen i time nemoćan, da bi to poslije od Sina opet primio natrag i postao „sve u svemu“. Ne može Bog prestati biti Bog i ono što ga čini Bogom a to je sveprožetost. „Ja jesam“ je uvijek „Ja jesam“ a taj „Ja jesam“ dijele i Otac i Sin. Bog Otac-Sin zapravo ostvaruju svoje boštvo, sveprožetost kad se kružni tok Duha zatvara u vidu „izdisaj“ i „udisaja“, odnosno odašiljanja i primanja Duha. Izdisajem Otac daje Vlast Sinu a udisajem prima Vlast natrag“. Tek tako Otac-Sin postaju „sve u svemu“ jer se kružni tok informacije i Sile, Duha koja ju nosi zatvara. Bog je Bog kad se ostvari i „alfa“ i „omega“, i početak i kraj, udisaj i izdisaj, primanje i odašiljanje. U tom smislu jasno je, personalna boštva Otac i Sin su Bog po Duhu Svetom koji im je izvor informacije i sile. Preko Duha su posredno sveprožimajući.

Sa druge strane gledajući poziciju Sina; udisajem Duha Sin prima vlast a izdisajem vraće vlast, i tek u tom krugu i On biva Bog u praksi jer „postaje sve u svemu“, „alfa i omega“ ili „početak i kraj“, primatelj i odašiljatelj Sile. Pavlov izvještaj u 1.Korićanima 15:28 odražava gore napisano ali neću ulaziti u širu analizu tih stihova jer ne vjerujem u kvalitetu prevedenog pošto je isto dosta složeno i ukoliko prevoditelj ne razumije tekst ne može ga dobro niti prevesti, a ja pred čitateljima ne želim ispasti naivan ili neozbiljan pa i prepametan podupirući sve prevedeno ili ispravljajući nešto u prevodu.



Otac i Sin su zasebno „sve u svemu“ kad se zatvori kružni tok Duha Svetog sa udisajem i izdisajem, odašiljanjem i primanjem Duha od Oca prema Sinu i obrnuto, odnosno kad se zatvori energetski-informacijski krug. Napomenut ću samo da u Pavlovoj besjedi između stihova 15:24 do 15:28 imamo informacije o kružnom toku vlasti između Oca i Sina. Sin prima “svu vlast” od Oca, održava ju i vraće natrag Ocu. I kada je tu “svršetak” onda je to samo svršetak jednog odnosa “alfa-omega”, jer taj odnos se opet nanovo nastavlja kroz novu alfa-omegu. Jer kako to drugačije razumjeti kad se u Pismu kaže da Sin sa Ocem ima vječnu vlast i da Sinovom kraljevanju neće biti kraja, da je dostojan vječne vlasti i moći. Prizemno i jeftino teologiziranje nekih teologa u navedenim Pavlovim stihovima vidi Isusovu kratku i jednokratnu vladavinu.



I drugo jako važno za razumjeti je; dok Sin ima “svu vlast” i svoje neprijatelje sam sebi podložuje ili pokoruje on je Bog apsolutni i sveprožimajući jer ne možeš sve sam nadjačati i srediti ako nisi sveznajući i sveprožimajući i tako bdjeti nad onim čime ili kojim vladaš. Kada bi Sin bio samo formalan vladar on puno toga ne bi mogao znati i vidjeti jer se bez sveprožimajućeg Bog svojstva ne može sve uspješno nadgledati i vladalački djelovati.
Prethodno sam već ukazivao da Otac ne može Sinu dati sveprožetost a time i sveznanje jer je to “koža boštva”, jer se Bog ne može postati već samo biti, pa je time činjenica da je Isus vječni Bog u Bogu. Nasuprot Isusovom vladanju zemaljski primjeri primanja vlasti i kraljevanja bijedna su slika vladara koji nisu tako svemoćni jer ih uvjek može srušiti iznenadni organizirani državni udar ili podli čin svojih bližnjih slugu koji ga mogu zavjerenički ubiti ili otrovati. Dakle zemaljski vladari nemaju savršenu kontrolu, uvjek nešto može zakazati u njihovoj moći. Krist kao Bog naprotiv može sam uspostaviti i kontrolirati svoju vladavinu jer je sveprožimajući Duh i kao takvog nikava zavjera ga ne može iznenaditi. Tako vladalački djeluje na Nebesema i tako će u svojoj emanaciji Sina Čovječjeg vladati i na Novoj zemlju gdje će prebivati pravednost.
Skroz ne tacno.
Nije cudo sto vas JS sevaju.
Ne znate ni da objasnite sta verujete.
 

Back
Top