Zašto neki ljudi smrde?

Znam jednog lika koji smrdi ko jarac. Užas.
sezona parenja

73787_pepe_fmob.jpg
 
Pas

Mužjak obeležava teritoriju urinom, što veća teritorija ženka bolje zapamti "baju sa teritorijom"
E sad mužjaci prepišavaju jedan drugom ali pamte miris konkurenta pa se podžapaju kad se omirišu i prepoznaju - "ti ćeš meni da prepišavaš" "pali bre seljaku"...

Lav - isto

Ljudi - DIŽI DASKU MAJMUNE
 
Ne smrde ljudi, nego raspadanje i izlučevine.

Ljude kad okupaš jedno vreme budu ok.

Kad se događa truljenje onda dolazi do smrada.
Ne uvek.
Imao sam koleginicu, žena je inače Dr. nauka, a radila je na mestu za polukvalifikovane radnike.
Normalnog izgleda, uredna, čista... ali smrdi. Kad se približi imaš osećaj kao da je neko otvorio neku najjeftiniju paštetu ili salamu podrigušu i natrljao ti na nos.
To nije bio smrad prljavštine, znoja, ili prdeža, nego vonj jetrene paštete toliko jak da je teško da se skoncentrišeš na kratak razgovor s njom.
Ne znam o kakvom se poremećaju radi, ali nije joj lako. :(
 
Knjiga fino kaže :

MJESEC U DVANAESTOJ KUĆI

Mjesečina,oznčava prepreke od strane neprijatelja i ako je oštećena od Saturna, [ukazuje na] zatočeništvo i siromaštvo, smrdljiv zadah i telo. Ali u noćnom rođenju, ova zla će biti ublažena.
 
Ne uvek.
Imao sam koleginicu, žena je inače Dr. nauka, a radila je na mestu za polukvalifikovane radnike.
Normalnog izgleda, uredna, čista... ali smrdi. Kad se približi imaš osećaj kao da je neko otvorio neku najjeftiniju paštetu ili salamu podrigušu i natrljao ti na nos.
To nije bio smrad prljavštine, znoja, ili prdeža, nego vonj jetrene paštete toliko jak da je teško da se skoncentrišeš na kratak razgovor s njom.
Ne znam o kakvom se poremećaju radi, ali nije joj lako. :(
Ne znam.
Prvi put čujem da nekome pašteta smrdi.

Ustvari ti jeftiniji proizvodi uglavnom mirišu na začine kako bi se prekrio miris jeftinog mesa.

Mnogo belog luka, majorana, muskatnog oraha, bibera.
 
Postoje tri glavne kategorije ljudskog mirisa, prirodni ljudski miris, nehigijenski miris i intimni miris kojeg ovde do sada niko nije spomenuo a bitan je u intimnim odnosima. Ljudski miris je imao važnu ulogu u evoluciji čoveka je je on bio filter ili kriterijum za uparivanje. Nije dokazano da je ljudski miris terao divlje životinje od čoveka. Ne bih detaljisao o svemu ovome već bih izneo jednu istorijsku činjenicu koja je malo poznata.

U starom veku su bile popularne kurtizane čije mušterije baš i nisu marile za higijenu. Pored toga ni njen lični miris nije bio za svačiji ukus. Da ne bi došlo do odvraćanja mušterija zbog neprijatnog mirisa počeli su se koristiti životinjski ili biljni mirisi za ubijanje postojećeg. Oni su bili toliko efikasni da su čak povećavali želju kod mušterija. Problem je bio u tome što su na taj način obične žene bile oštećene pa su i one počele primenjivati takve mirise.

Kao što je rečeno miris u početku je bio faktor spajanja ili razdvajanja potencijalnih partnera, a sada je to postao strani miris. Svima je poznato da se životinje njuškaju da bi utvrdile privlačnost. Šta se danas dešava? Žene koriste mirise i parfeme kojima pokrivaju svoj prirodni miris što je lažno privlačenje muškaraca. Kad se spoje i otkrije se pravi miris već bude kasno.
A šta je sa muškarcima i njihovim prirodnim mirisom pošto nisu žene jedine koje koriste mirise ?
 
A šta je sa muškarcima i njihovim prirodnim mirisom pošto nisu žene jedine koje koriste mirise ?
Za sebe mislim da nisam polni diskriminator. Stavljanje mirisa kod muškaraca je u prošlosti bilo u mnogo manjoj meri nego kod žena. Poznat je slučaj kod Luja Francuskog koji se nikad nije kupao nego samo sipao parfeme na sebe.
Ja o tome ipak nisam govorio. Želeo sam da istaknem da se u modernom društvu napušta selekcija ili izbor partnera na osnovu prirodnog mirisa, već je privlačenje zasluga tehnologije. Uskoro će i ljubav biti tehnološka ako se ovako nastavi.

Danas je naravno neetički da momak pita devojku da je pomiriše da bi to bio uslov za nastavak veze. Što se tiče intimnog mirisa on se značajno razlikuje od telesnog. Malo ko će se usuditi reći voljenoj osobi da joj je donji miris odbojan. S druge strane dopadljivost nečijeg mirisa ima i psihološku podlogu pri čemu usmeravamo svoj mozak u željenom pravcu. Kao što nam je voljena osoba lepa tako i njen miris ima velike šanse da nam se dopada.
 
Ne znam,nisam do sada upoznala osobu koja smrdi,a da to nije od nehigijene.
Ali jednom sam usla u jednu prodavnicu u kojoj je radila jedna prodavacica koja je bila uredna,ali je imala jak zadah iz usta.Mislim da je to bolest, jer to nije zbog nehigijene.
I nije lako tim ljudima nimalo.
 
Uh svakakvih mirisa sam se u životu "namirisala", do sada uglavnom od ljudi koje mogu da izbegavam.
Sad imam problem sa mirisom svog šefa koji je od nedavno počeo da vonja na stare ljude, a njega nikako ne mogu da izbegnem. Ne znam kako da drugačije opišem taj smrad, kao neki ishlapeli parfem. A nema običaj da se parfemiše, ne sećam se da sam ikada osetila na njemu neki parfem ili deodorant. Mada sada ga ni to ne bi spasilo mislim. Ja svoju kancelariju mirišem na sve moguće načine, imam u utičnici onaj miris, sebe stalno prskam nekim maglicama za telo i kosu, ali džaba. Kad dođem kući sve moram da izbacim na terasu jer ne mogu to da držim u kući niti da perem sa ostali vešom jer sve zasmrdi. Jako teško se taj miris ispire sa odeće, muka mi je tako mesecima. Još u kosu kad mi se uvuče, zlo i naopako, a kosa duga. Ne mogu svaki dan kosu da perem pa ju vežem u punđu, ali i to slabo pomaže.
Čovek jeste blizu 60 godina, ali znam mnogo starijih ljudi koji nemaju ama baš nikakav miris, šta je sa njim se desilo najednom, ne znam. Svako malo mora da dolazi kod mene u kancelariju ili ja kod njega i jedva mogu da se koncentrišem na posao i ono šta mi priča koliko osećam taj vonj. A neće još u penziju, dobro mu ovako.
Možda i neke lekove koristi, ko će ga znati, ne priča on mnogo o sebi, znam da se žalio na pritisak i holesterol.
Čitam negde da može da budu i hormoni i kod muškaraca kao kod žena, pa će to posle da se sredi, ne znam, ali samo znam da mi se plače kad moram na posao i kad se setim zime i zatvorenih prozora i moje zimske odeće, zimskih pantalona, farmerki i zimske jakne koja visi u kancelariji. Šta ću sa tim pobogu? Jer sve šta jednom obučem na posao to ne mogu više nigde da obučem pre nego operem. Misliće ljudi da ja smrdim...

Ne znam ni sama kakav savet bi tražila, prosto sam došla da se izjadam i da vidim da li ima još neko ko ima takvu ili sličnu situaciju i kako se sa njom nosi.:besna:
 
Uh svakakvih mirisa sam se u životu "namirisala", do sada uglavnom od ljudi koje mogu da izbegavam.
Sad imam problem sa mirisom svog šefa koji je od nedavno počeo da vonja na stare ljude, a njega nikako ne mogu da izbegnem. Ne znam kako da drugačije opišem taj smrad, kao neki ishlapeli parfem. A nema običaj da se parfemiše, ne sećam se da sam ikada osetila na njemu neki parfem ili deodorant. Mada sada ga ni to ne bi spasilo mislim. Ja svoju kancelariju mirišem na sve moguće načine, imam u utičnici onaj miris, sebe stalno prskam nekim maglicama za telo i kosu, ali džaba. Kad dođem kući sve moram da izbacim na terasu jer ne mogu to da držim u kući niti da perem sa ostali vešom jer sve zasmrdi. Jako teško se taj miris ispire sa odeće, muka mi je tako mesecima. Još u kosu kad mi se uvuče, zlo i naopako, a kosa duga. Ne mogu svaki dan kosu da perem pa ju vežem u punđu, ali i to slabo pomaže.
Čovek jeste blizu 60 godina, ali znam mnogo starijih ljudi koji nemaju ama baš nikakav miris, šta je sa njim se desilo najednom, ne znam. Svako malo mora da dolazi kod mene u kancelariju ili ja kod njega i jedva mogu da se koncentrišem na posao i ono šta mi priča koliko osećam taj vonj. A neće još u penziju, dobro mu ovako.
Možda i neke lekove koristi, ko će ga znati, ne priča on mnogo o sebi, znam da se žalio na pritisak i holesterol.
Čitam negde da može da budu i hormoni i kod muškaraca kao kod žena, pa će to posle da se sredi, ne znam, ali samo znam da mi se plače kad moram na posao i kad se setim zime i zatvorenih prozora i moje zimske odeće, zimskih pantalona, farmerki i zimske jakne koja visi u kancelariji. Šta ću sa tim pobogu? Jer sve šta jednom obučem na posao to ne mogu više nigde da obučem pre nego operem. Misliće ljudi da ja smrdim...

Ne znam ni sama kakav savet bi tražila, prosto sam došla da se izjadam i da vidim da li ima još neko ko ima takvu ili sličnu situaciju i kako se sa njom nosi.:besna:
Te mirise u uticnicama izbjegavaj.To ti je teski otrov.
 
Tokom letnjih meseci se bolje primeti kakva je kome dnevna rutina kada je u pitanju higijena jer imamo manje oklopa od garderobe na nama, a i jer sama toplota doprinosi da se mirisi dalje šire i bolje konstatuju. Nažalost, imala sam prilike da upoznam ljude kojima nanošenje kozmetičkih preparata za negu i lep miris nije striktno vezan za rutinu kupanja/tuširanja.
Kao što bih se osećala kao da sam košulju obukla naopačke da namažem kremu na ruke a da ih pre toga nisam oprala... tako se odnosim i prema ostaloj kozmetici.
Ne mogu da raspršim dezodorans ispod ruke ili razmažem losion koji miriše predivno, a da se nisam upravo istuširala.
Miks hemikalija iz tih proizvoda i nečiste kože... to brzo pređe u smrad na nešto ustajalo i strašno odvratno.

Primetila sam da neki čak mladi ljudi ne znaju šta je antiperspirant, već se oslanjaju samo na parfem/nekakav miris na štrc. To nije dovoljna nega. Za pazuh postoji poseban preparat, a to nije parfem.
Iako verujem da ima dosta uticaja i to kako se hranimo, te da li smo zdravi, ne odričem se razne hrane koja navodno pospešuje loše mirise, ali to ne može da pobedi dobre navike kupanja i tuširanja, što je leti ponekad i tri puta ako zujim okolo i izložena sam preznajanju.

Ljudi sopstveni znoj retko prepoznaju kao smrad, pa dozvole da isti komad odeće smatraju "još nosivim, ne oseća se (ustvari ne detektuju sopstveni miris kao neprijatan)" i obuku više puta iako se kupaju rednovno... a to je užas koji se ne sme praktikovati. Na čisto telo se oblači čista garderoba.

Verovatno je ovo samo mali deo priče o tome zašto pojedini ljudi mirišu neprijatno, ali ipak mislim da neće neprijatno mirisati osoba koja se jutrom i pred spavanje istušira, i odlaže svoju nošenu garderoobu na pranje bez obzira da li je malo ili mnogo smrdljiva. Imamo vremena za svakojake gluposti tokom dana, tako da tih desetak minuta tuširanja nije nešto za šta se prosto nema vremena.
 
Jok, to je istina ziva....svinjetina ima puno masti pa to kad izlazi na kozu smrdi, ka i vise prdjenja
Svinjetina je meso,kao i svako drugo.Ne jedes mast,nego meso.A loj se dobija od jagnjetine.
Ako tvoja teorija vazi,onda vazi za svako meso,a ne samo svinjetinu.Tu teoriju da svinjetina "smrdi" imaju samo muslimani.
 
Uh svakakvih mirisa sam se u životu "namirisala", do sada uglavnom od ljudi koje mogu da izbegavam.
Sad imam problem sa mirisom svog šefa koji je od nedavno počeo da vonja na stare ljude, a njega nikako ne mogu da izbegnem. Ne znam kako da drugačije opišem taj smrad, kao neki ishlapeli parfem. A nema običaj da se parfemiše, ne sećam se da sam ikada osetila na njemu neki parfem ili deodorant. Mada sada ga ni to ne bi spasilo mislim. Ja svoju kancelariju mirišem na sve moguće načine, imam u utičnici onaj miris, sebe stalno prskam nekim maglicama za telo i kosu, ali džaba. Kad dođem kući sve moram da izbacim na terasu jer ne mogu to da držim u kući niti da perem sa ostali vešom jer sve zasmrdi. Jako teško se taj miris ispire sa odeće, muka mi je tako mesecima. Još u kosu kad mi se uvuče, zlo i naopako, a kosa duga. Ne mogu svaki dan kosu da perem pa ju vežem u punđu, ali i to slabo pomaže.
Čovek jeste blizu 60 godina, ali znam mnogo starijih ljudi koji nemaju ama baš nikakav miris, šta je sa njim se desilo najednom, ne znam. Svako malo mora da dolazi kod mene u kancelariju ili ja kod njega i jedva mogu da se koncentrišem na posao i ono šta mi priča koliko osećam taj vonj. A neće još u penziju, dobro mu ovako.
Možda i neke lekove koristi, ko će ga znati, ne priča on mnogo o sebi, znam da se žalio na pritisak i holesterol.
Čitam negde da može da budu i hormoni i kod muškaraca kao kod žena, pa će to posle da se sredi, ne znam, ali samo znam da mi se plače kad moram na posao i kad se setim zime i zatvorenih prozora i moje zimske odeće, zimskih pantalona, farmerki i zimske jakne koja visi u kancelariji. Šta ću sa tim pobogu? Jer sve šta jednom obučem na posao to ne mogu više nigde da obučem pre nego operem. Misliće ljudi da ja smrdim...

Ne znam ni sama kakav savet bi tražila, prosto sam došla da se izjadam i da vidim da li ima još neko ko ima takvu ili sličnu situaciju i kako se sa njom nosi.:besna:
Pročitao sam Vašu muku..,pretpostavljam da bi ovo pomoglo:Kupite kamfor u apoteci(ili ulje od karanfilića) i namirišite štok od vrata kancelarije,kao i ivice radnog stola..,možda i (na kvarno)-poprskajte šefovu garderobu..,kupite sebi- "transportnu "futrolu" za odelo" -kod kineza nije mnogo skupo,sa čivilukom ili bez,kada zatvorite rajfešlus-dobro je i za transport ispeglanih odela(može i ogromna kesa sa hemijskog čišćenja-peglanja),u radnoj prostoriji zapalite indijski štapić..,ako ni to ne pomaže- upalite kandilo sa tamjanom u kancelariji..pre posla !Kod nekih oboljenja jetre se takav smrad oslobađa prilikom izdisaja..-osim što je najčešći razlog- loša oralna higijena..!Poklonite pakovanje žvaka "Spearmint"-šefu..,uzmite i sebi nekoliko..,ako ništa drugo-delimično sažvakanom žvakom možete zapušiti svoje nozdrve..-vajdica u "krajnjoj nuždi" !!
 
Uh svakakvih mirisa sam se u životu "namirisala", do sada uglavnom od ljudi koje mogu da izbegavam.
Sad imam problem sa mirisom svog šefa koji je od nedavno počeo da vonja na stare ljude, a njega nikako ne mogu da izbegnem. Ne znam kako da drugačije opišem taj smrad, kao neki ishlapeli parfem. A nema običaj da se parfemiše, ne sećam se da sam ikada osetila na njemu neki parfem ili deodorant. Mada sada ga ni to ne bi spasilo mislim. Ja svoju kancelariju mirišem na sve moguće načine, imam u utičnici onaj miris, sebe stalno prskam nekim maglicama za telo i kosu, ali džaba. Kad dođem kući sve moram da izbacim na terasu jer ne mogu to da držim u kući niti da perem sa ostali vešom jer sve zasmrdi. Jako teško se taj miris ispire sa odeće, muka mi je tako mesecima. Još u kosu kad mi se uvuče, zlo i naopako, a kosa duga. Ne mogu svaki dan kosu da perem pa ju vežem u punđu, ali i to slabo pomaže.
Čovek jeste blizu 60 godina, ali znam mnogo starijih ljudi koji nemaju ama baš nikakav miris, šta je sa njim se desilo najednom, ne znam. Svako malo mora da dolazi kod mene u kancelariju ili ja kod njega i jedva mogu da se koncentrišem na posao i ono šta mi priča koliko osećam taj vonj. A neće još u penziju, dobro mu ovako.
Možda i neke lekove koristi, ko će ga znati, ne priča on mnogo o sebi, znam da se žalio na pritisak i holesterol.
Čitam negde da može da budu i hormoni i kod muškaraca kao kod žena, pa će to posle da se sredi, ne znam, ali samo znam da mi se plače kad moram na posao i kad se setim zime i zatvorenih prozora i moje zimske odeće, zimskih pantalona, farmerki i zimske jakne koja visi u kancelariji. Šta ću sa tim pobogu? Jer sve šta jednom obučem na posao to ne mogu više nigde da obučem pre nego operem. Misliće ljudi da ja smrdim...

Ne znam ni sama kakav savet bi tražila, prosto sam došla da se izjadam i da vidim da li ima još neko ko ima takvu ili sličnu situaciju i kako se sa njom nosi.:besna:
Možda i njemu smetaju tvoji mirisi. U šta smo se to pretvorili, otjerala bi čovjeka koji nema ni 60 u penziju jer ti smeta njegov neugodan miris.
Pa da provodiš sa lešom koji se raspada vrijeme na poslu ne bi ti se baš uvukao u sve miris tog leša.
Zašto ti ne daš otkaz i ne zaposliš se u DM-u? :)
 
Uh svakakvih mirisa sam se u životu "namirisala", do sada uglavnom od ljudi koje mogu da izbegavam.
Sad imam problem sa mirisom svog šefa koji je od nedavno počeo da vonja na stare ljude, a njega nikako ne mogu da izbegnem. Ne znam kako da drugačije opišem taj smrad, kao neki ishlapeli parfem. A nema običaj da se parfemiše, ne sećam se da sam ikada osetila na njemu neki parfem ili deodorant. Mada sada ga ni to ne bi spasilo mislim. Ja svoju kancelariju mirišem na sve moguće načine, imam u utičnici onaj miris, sebe stalno prskam nekim maglicama za telo i kosu, ali džaba. Kad dođem kući sve moram da izbacim na terasu jer ne mogu to da držim u kući niti da perem sa ostali vešom jer sve zasmrdi. Jako teško se taj miris ispire sa odeće, muka mi je tako mesecima. Još u kosu kad mi se uvuče, zlo i naopako, a kosa duga. Ne mogu svaki dan kosu da perem pa ju vežem u punđu, ali i to slabo pomaže.
Čovek jeste blizu 60 godina, ali znam mnogo starijih ljudi koji nemaju ama baš nikakav miris, šta je sa njim se desilo najednom, ne znam. Svako malo mora da dolazi kod mene u kancelariju ili ja kod njega i jedva mogu da se koncentrišem na posao i ono šta mi priča koliko osećam taj vonj. A neće još u penziju, dobro mu ovako.
Možda i neke lekove koristi, ko će ga znati, ne priča on mnogo o sebi, znam da se žalio na pritisak i holesterol.
Čitam negde da može da budu i hormoni i kod muškaraca kao kod žena, pa će to posle da se sredi, ne znam, ali samo znam da mi se plače kad moram na posao i kad se setim zime i zatvorenih prozora i moje zimske odeće, zimskih pantalona, farmerki i zimske jakne koja visi u kancelariji. Šta ću sa tim pobogu? Jer sve šta jednom obučem na posao to ne mogu više nigde da obučem pre nego operem. Misliće ljudi da ja smrdim...

Ne znam ni sama kakav savet bi tražila, prosto sam došla da se izjadam i da vidim da li ima još neko ko ima takvu ili sličnu situaciju i kako se sa njom nosi.:besna:
To je već ozbiljan problem kod tebe.. nisi ti kriva što ne podnosiš taj njegov miris, to je nešto jače od tebe i ne može se tek tako lako riješiti..
Ne znam da li si u privatnoj firmi ali nije rešenje ni da ćutiš.
Vrlo nezgodno i neprijatno je reći nekome da neprijatno miriše tj smrdi ali ako ne postoji mogućnost da se distanciraš od te osobe (udaljavanje, zaobilaženje..)
barem nekim gestovima pokazati da ti je neprijatno.
 

Back
Top