Zašto neki ljudi prete drugima?

Da dopunim to sto sam gore napisao: Odrastao sam u Jugoslaviji za vreme Tita. On je bio surovi diktator (neznam tako ljudi pricaju ja sam bio klinac). Razbacivao se po safarijima u Africi, nosio skupa odela i zabranjivao religiju. Sa druge strane moje iskustvo i ako paradoksalno moram da priznam da mi je taj covek omogucio da imam srecno i bezbrizno detinstvo. Nikada kao klinac nisam video prosijaka (bilo je ljudi koji su tesko ziveli), nije bilo puno proizvoda u prodavnici ali su ti proizvodi bili 100% bezbedni za ljudsku ishranu i bili su kvalitetni (bilo je prica za Karneks pastete, Bora corba je rekao jedite "Karneks pastete ako smete" ali ja ne znam ni za jedan slucaj da se neko u to vreme otrovao od pastete). Moj otac je kupio prvi auto bez kredita a za drugi je uzeo kredit. Auto je parkirao na ulici sa kljucevima unutra, leti je cak i ostavljao otvorene prozore da se auto ne pregreje. Imali smo jedan kljuc od kuce koji je visio na konopcu, svako je mogao da uzme kljuc i da otkljuca i da udje kada nismo kod kuce ali se to nikada nije desilo. Osecali smo se bezbedno i bezbrizno, sad da li smo realno bili bezbedni neznam ali pricam o subjektivnom osecaju. Gradski bus je bio besplatan za decu i mislim radnike u vreme kada se ide na posao i vraca sa posla ili iz skole (koliko se secam). Svi smo imali zdravstveno osiguranje i besplatno osnovno obrazovanje u skoli smo dobijali uzinu. Bilo je to cesto "salama podrigusa", parce hleba nekad solja mleka a nekad caj i uvek je bilo ono "jao opet podrigusa" a kada je bilo marmelada, parce putera, hleb i mleko... i za to smo imali neki izraz ali se nesecam... Ako se neko seca, neka napise...
 
Šta radite u slučaju kada vam neko preti?
Nikad mi niko nije pretio(niti sam ja ikada dovedena u situaciju da nekome pretim), ali da se to desi, pažljivo bih saslušala osujećenu osobu i preispitala podrobno svoje i tuđe postupke koji su je očito mogli dovesti do stanja tolike i opasne afekcije. Nije mi jaka odlika da se raspravljam. Ukoliko sam negde pogrešila, priznaću i zamoliti osobu da nađe razumevanja. Ukoliko i nisam pogrešila, priznaću, pojasniću situaciju i zamoliti osobu da nađe razumevanja.
Konačno, svima treba da bude cilj da se u našim susretima svi osećamo dobro.
Znam da nisam lopov ili đubre, za toliko sam samouverena, ali može da se desi da sam zakazala negde, da je proces zakazao, da je mala nesmotrenost nakovrljala veliki problem... i tu sam da preuzmem odgovornost.
Pretnja je neprijatna, kako god okreneš, ali dolazi od strane nekog ko se oseća oštećenim. Treba im posvetiti pažnje dok se osećaj oštećenosti ne odagna i poništi.
 

Back
Top