Zašto neke ljude izbjegavate na forumu?

Ako sam gdje pogriješila recite direktno i otvoreno, a ne tu nešto uvijati i okolo naokolo. Sarkazam, ironija, i ostali alati pasivne agresije.

Naporno je voditi dijalog gdje se trudiš biti otvoren i direktan, a neko drugi izbacuje svoje frustracije i koristi mene da ostvari svoje ciljeve.

Ljudi, saberite se!

OK, loš vam dan.
Ali nemojte više preko mene, tako vam svega.
 
Čini mi se da je to jednostavno:
Neki ljudi su jako strogi sami prema sebi, samokritikujući suviše, i da posljedično ne vole sebe.
A kako sa sobom, tako čine i sa drugima.
Ljubav se samo umnožava. Kad voliš, prihvataš i mane, bilo svoje, bilo tuđe.

Šta kažete?

Kažem da mi je žao što si temu usmerila ka forumašima. I kažem da mi je žao što temu nisi otvorila na psihologiji. Odlična je za diskusiju o ljudima koje izbegavamo i o onima koji nas izbegavaju. Ne mislim na forum i na forumaše.


Možda mi je tema malo glupa, ali nešto me tu malo zbunjuje i voljela bih da si razriješim nedoumicu.

Zašto neki ljudi ne mogu da žive svoj život po svojim nahođenjima, bez da druge osuđuju za njihova razmišljanja, koja se njima ne dopadaju?

Rado bih odgovorila, ali ponavljam.. tema je vezana za forumaše, tako da..Ćutim i čitam.

I nešto noćas ne mogu da budem neozbiljna, nevažno zašto.
 
Trudim se da svima postupam jednako, u smislu otvorenosti, (ne)osuđivanja i shvaćanja druge perspektive.
Mislim da nikoga ne izbjegavam, u smislu gledanja objava itd.

Vidim da neki ljudi imaju drugačije životne vrijednosti ili razmišljanja, i to mi ne smeta, čak mi je i drago, ali sam fokusirana više na osobine osoba i po tome interagujem sa ljudima. Primjer osobina: mudrost, inteligencija, kreativnost, dobrota, duhovitost, harizma, radost itd.

A vidim da postoje neki ljudi koji su najčešće zastupnici morala, a koji tako lako odbace ili bace kamen na druge.
Pitam se:
da li su svjesni svoje arogancije, odsustva tolerancije i ljubavi za ljude koji ne misle kao oni?


Inspiraciju mi je dala jedna forumašica koja je introspektivna, i koja je sklona moralnim razmišljanjima, ali to nije obojeno duhovnošću, samo strogom uštogljenošću kao posljedicom arogancije.
Pa pitam, ko je po vama moralniji: onaj ko druge osuđuje ili onaj ko ne osuđuje, jer ne djele iste vrijednosti ?

Autorska.
@Maki! temilica za tebe.
 
Primetila sam da me u poslednje vreme tu i tamo nečiji postovi povrede i umesto da odgovorim i uzvratim ja se povučem..
To mi se ranije nije dešavalo i uvek sam ulazila u rasprave..valjda dodje vreme da smo osetljiviji nego inače pa se trudimo i da ne ulazimo dublje u smisao nečijeg pisanja...jednostavno ignor...
 
Primetila sam da me u poslednje vreme tu i tamo nečiji postovi povrede i umesto da odgovorim i uzvratim ja se povučem..
To mi se ranije nije dešavalo i uvek sam ulazila u rasprave..valjda dodje vreme da smo osetljiviji nego inače pa se trudimo i da ne ulazimo dublje u smisao nečijeg pisanja...jednostavno ignor...
Nije u pitanju samo osetljivost nego ponekad ti bude samo - svejedno.
 
Pre nekog vremena mi je jedna osoba ovde napisala da ja kada mi se nešto ne dopada samo napišem šta imam i napustim temu. To je jednim delom "svejedno" razlog, a drugim i štednja sebe same. Nerava i vremena.
Ako ti je neko drag i znaš da će te saslušati/pročitati, onda ćeš se potruditi i nastaviti komunikaciju. Ukoliko sebe daješ uzalud, to je već gubljenje gore pomenutih nerava i vremena.

Nepoznatoj osobi možeš da posvetiš vreme ali kada shvatiš da udaraš u zid ili da ta osoba to iskorišćava ili je naprosto "emotivno trapava" onda je bolje povući se.
 
Trudim se da svima postupam jednako, u smislu otvorenosti, (ne)osuđivanja i shvaćanja druge perspektive.
Mislim da nikoga ne izbjegavam, u smislu gledanja objava itd.

Vidim da neki ljudi imaju drugačije životne vrijednosti ili razmišljanja, i to mi ne smeta, čak mi je i drago, ali sam fokusirana više na osobine osoba i po tome interagujem sa ljudima. Primjer osobina: mudrost, inteligencija, kreativnost, dobrota, duhovitost, harizma, radost itd.

A vidim da postoje neki ljudi koji su najčešće zastupnici morala, a koji tako lako odbace ili bace kamen na druge.
Pitam se:
da li su svjesni svoje arogancije, odsustva tolerancije i ljubavi za ljude koji ne misle kao oni?


Inspiraciju mi je dala jedna forumašica koja je introspektivna, i koja je sklona moralnim razmišljanjima, ali to nije obojeno duhovnošću, samo strogom uštogljenošću kao posljedicom arogancije.
Pa pitam, ko je po vama moralniji: onaj ko druge osuđuje ili onaj ko ne osuđuje, jer ne djele iste vrijednosti ?

Autorska.

Онај други вероватно.
 
A nepusacima izbijam samo osmehe na pr,a ti ne znas sta je to pa nije do mene,a moze se i tvoja pozitivnost videti u svakom postu
Ja jesam pozitivna osoba, ne zato što ja to kažem za sebe, nego što su me svi iz moje okoline tako procijenili. Budući da volim ironiju i sarkazam na forumu, ja sam i sama pokušala da se tako zezam. Ne zlonamjerno. Čisto da izmamim osmijeh.
Koliko se sjećam, a mogu i da predočim ti si meni prvi uputio negativne komentare i to u prvih par postova. Biće da je nešto lično.
Vrlo moguće. Imam jednoga zeca, koji me tako proganja ii govori mi loše stvari. Ako hoćeš da se udružimo , pa da bude dva loša ubiše Miloša.
 

Back
Top