Trudim se da svima postupam jednako, u smislu otvorenosti, (ne)osuđivanja i shvaćanja druge perspektive.
Mislim da nikoga ne izbjegavam, u smislu gledanja objava itd.
Vidim da neki ljudi imaju drugačije životne vrijednosti ili razmišljanja, i to mi ne smeta, čak mi je i drago, ali sam fokusirana više na osobine osoba i po tome interagujem sa ljudima. Primjer osobina: mudrost, inteligencija, kreativnost, dobrota, duhovitost, harizma, radost itd.
A vidim da postoje neki ljudi koji su najčešće zastupnici morala, a koji tako lako odbace ili bace kamen na druge.
Pitam se:
da li su svjesni svoje arogancije, odsustva tolerancije i ljubavi za ljude koji ne misle kao oni?
Inspiraciju mi je dala jedna forumašica koja je introspektivna, i koja je sklona moralnim razmišljanjima, ali to nije obojeno duhovnošću, samo strogom uštogljenošću kao posljedicom arogancije.
Pa pitam, ko je po vama moralniji: onaj ko druge osuđuje ili onaj ko ne osuđuje, jer ne djele iste vrijednosti ?
Autorska.
ako admin aminovao i postovao, ja sam sitna riba da bilo šta menjam 
a i volim drčne teme 
