Zašto nam vreme brže prolazi u 40+

Manga Hilux

Stara legenda
Poruka
82.570
Screenshot_20241117-143141-212.png


Vrijeme prolazi sve brže i brže kako starimo, to je nešto čega smo svi svjesni. Razlog za to oduvijek je bio misterija, ali naučnici sada misle da imaju objašnjenje.

Edrijan Bežan, istraživač sa Univerziteta Djuk sa višedecenijskim iskustvom, ima fascinantan pogled na ovaj fenomen. On vjeruje da se naša percepcija vremena mijenja zbog fizičkih promjena u mozgu i tijelu kako starimo. Kako objašnjava, postoji razlika između vremena koje mjerimo pomoću sata i vremena koje doživljava naš mozak.
"Vrijeme koje mjerimo pomoću sata nije isto kao vrijeme koje doživljava naš mozak. Vrijeme u našem mozgu je sekvenca slika prirode koje šalju naši senzorni organi", rekao je on, a prenosi Earth.com.
Kad smo mladi, objašnjava, naš mozak brže prima i obrađuje te slike, a kako starimo proces se usporava zbog fizičkih promjena poput degradacije nervnih puteva, pa imamo osjećaj da vrijeme leti sve brže.

Sindi Lastig, profesorka psihologije na Univerzitetu u Mičigenu, ima drugačiju teoriju.
"Kako starimo, imamo bolje organizovane živote i navike, a manje velikih događaja koje koristimo kako bismo zapamtili vrijeme u našim životima", rekla je ona.
Zbog manje novih iskustava, naš mozak grupiše slične dane i sedmice.
Zbog toga može da se čini da vrijeme brže prolazi jer ima i manje događaja za pamćenje.
"Brzina kojom obrađujemo slike svijeta oko sebe opada sa godinama zbog fizičkih osobina: brzinom pokreta očiju, veličinom tijela, degradacijom nervnih puteva…", objašnjava Bežan.

Lastigova nije ubijeđena da je ova teorija potpuno tačna. Ipak, piše Earth.com, istina je možda mješavina ove dvije teorije – naša percepcija vremena mijenja se zbog kombinacija fizičkih promjena u mozgu, ali i načina na koji doživljavamo stvari kako starimo.
 
Kada si dete, godinu dana kao jedinica mere predstavlja veliki deo u odnosu na tvoj celokupni do tada pozivljeni zivot koga se secas i zato se cini tako dugom.
Kako vreme prolazi, svaka godina je srazmerno sve manji deo tvog zivota i zato se cini da sve brze i brze prolazi, tim pre sto svako u podsvesti ipak ima u vidu da ce ziveti sve manji i manji vremenski period. I ovo sto je receno, razvoj je zavrsen, ljudi dobrim delom upadnu u zivotnu kolotecinu i dnevnu rutinu.
 
Mislim da sam ja pre par godina otvorio sličnu temu. Sa pitanjem da li je moguće da se desi neka anomalija u prirodi pa da vreme počne da prolazi brže. Malo sam čitao po internetu o tome i bilo je zanimljivih tekstova.
Na kraju, najbolje objašnjenje je to što čovek kako je stariji, jedan određeni vremenski period, tipa jedan dan, je sve manji deo njegovog života. Recimo, jedan dan života deteta od 2 godine je mnogo veći nego čoveka od 55. Bilo je to baš onako lepo objašnjeno u tom tekstu nego ne umem ja da prepričam.
 
Kada si dete, godinu dana kao jedinica mere predstavlja veliki deo u odnosu na tvoj celokupni do tada pozivljeni zivot koga se secas i zato se cini tako dugom.
Kako vreme prolazi, svaka godina je srazmerno sve manji deo tvog zivota i zato se cini da sve brze i brze prolazi, tim pre sto svako u podsvesti ipak ima u vidu da ce ziveti sve manji i manji vremenski period. I ovo sto je receno, razvoj je zavrsen, ljudi dobrim delom upadnu u zivotnu kolotecinu i dnevnu rutinu.
E, da. Tako nekako.
 
Mislim da sam ja pre par godina otvorio sličnu temu. Sa pitanjem da li je moguće da se desi neka anomalija u prirodi pa da vreme počne da prolazi brže. Malo sam čitao po internetu o tome i bilo je zanimljivih tekstova.
Na kraju, najbolje objašnjenje je to što čovek kako je stariji, jedan određeni vremenski period, tipa jedan dan, je sve manji deo njegovog života. Recimo, jedan dan života deteta od 2 godine je mnogo veći nego čoveka od 55. Bilo je to baš onako lepo objašnjeno u tom tekstu nego ne umem ja da prepričam.
Само истицање живота и пролазност, говори о прекраћењу времена...

То треба да нас освести за вечност, а не за привремености које многи упорно уобличавају хиперболом...
 
Mislim da sam ja pre par godina otvorio sličnu temu. Sa pitanjem da li je moguće da se desi neka anomalija u prirodi pa da vreme počne da prolazi brže. Malo sam čitao po internetu o tome i bilo je zanimljivih tekstova.
Na kraju, najbolje objašnjenje je to što čovek kako je stariji, jedan određeni vremenski period, tipa jedan dan, je sve manji deo njegovog života. Recimo, jedan dan života deteta od 2 godine je mnogo veći nego čoveka od 55. Bilo je to baš onako lepo objašnjeno u tom tekstu nego ne umem ja da prepričam.
To su upravo zivotne prepreke oko kojih se dete ne cima,na njemu je da se igra samo i uci,a da ne nabrajam sta odrastao covek ima na grbaci
 
Pogledajte prilog 1643669

Vrijeme prolazi sve brže i brže kako starimo, to je nešto čega smo svi svjesni. Razlog za to oduvijek je bio misterija, ali naučnici sada misle da imaju objašnjenje.

Edrijan Bežan, istraživač sa Univerziteta Djuk sa višedecenijskim iskustvom, ima fascinantan pogled na ovaj fenomen. On vjeruje da se naša percepcija vremena mijenja zbog fizičkih promjena u mozgu i tijelu kako starimo. Kako objašnjava, postoji razlika između vremena koje mjerimo pomoću sata i vremena koje doživljava naš mozak.
"Vrijeme koje mjerimo pomoću sata nije isto kao vrijeme koje doživljava naš mozak. Vrijeme u našem mozgu je sekvenca slika prirode koje šalju naši senzorni organi", rekao je on, a prenosi Earth.com.
Kad smo mladi, objašnjava, naš mozak brže prima i obrađuje te slike, a kako starimo proces se usporava zbog fizičkih promjena poput degradacije nervnih puteva, pa imamo osjećaj da vrijeme leti sve brže.

Sindi Lastig, profesorka psihologije na Univerzitetu u Mičigenu, ima drugačiju teoriju.
"Kako starimo, imamo bolje organizovane živote i navike, a manje velikih događaja koje koristimo kako bismo zapamtili vrijeme u našim životima", rekla je ona.
Zbog manje novih iskustava, naš mozak grupiše slične dane i sedmice.
Zbog toga može da se čini da vrijeme brže prolazi jer ima i manje događaja za pamćenje.
"Brzina kojom obrađujemo slike svijeta oko sebe opada sa godinama zbog fizičkih osobina: brzinom pokreta očiju, veličinom tijela, degradacijom nervnih puteva…", objašnjava Bežan.

Lastigova nije ubijeđena da je ova teorija potpuno tačna. Ipak, piše Earth.com, istina je možda mješavina ove dvije teorije – naša percepcija vremena mijenja se zbog kombinacija fizičkih promjena u mozgu, ali i načina na koji doživljavamo stvari kako starimo.
Naravno da je brzina protoka vremena subjektivna i slažem se sa Sindi Lasting, čak i u pretpostavci da nema dovoljno dogadjaja za pamćenje, pa je malo onoga što obeleži trenutke.
Zato je dobar način života izbegavanje navika i držati se samo onih procedura koje ti olakšavaju i skraćuju trošenje vremena na nevažne stvari, ali ne tako što "odmaraš" od obaveza, nego stvaranjem novih obaveza i kreiranjem svakog dana kao da je jedini....
 
Neko od citalaca je bio na dobrom tragu: mala deca uce i stalno osmatraju svet oko sebe, drugim recima skoncentrisani su, za razliku od odraslih i starih osoba koje su na autopilotu veci dio vremena, zive rutinski.
kao sto naucnik rece:

"Vrijeme koje mjerimo pomoću sata nije isto kao vrijeme koje doživljava naš mozak. Vrijeme u našem mozgu je sekvenca slika prirode koje šalju naši senzorni organi"
Drugim recima nas mozak ne meri dogadjaje vremenski, vec obrnuto. Npr ako smo bili u saobracajnoj nezgodi- ako nismo videli nadolazeci automobil- samo smo osetili udarac i sok- vremenski tok je bio uobicajen. Medjutim ako smo imali nezgodu gde smo videli kako nam se automobili priblizava- onda je osecaj kao da je to sve trajalo citavu vecnost i secamo se gotovo svakog detalja- i bas zato sto se secamo svakog detalja onda nam se cini da je stvar trajala duze i kad se naknadno secamo.

Interesantna stvar o vremenu je da smo mi svi u zaostatku izmedju 200 i 300 milisekundi, jer toliko treba mozgu da ujedini sva cula i stvori jedinstvenu sliku, posto je osecaj dodira najsporiji efekat je da su visok ljudi za koju milisekundu vise u zaostatku (duzi put da informacija stigne od noznog palca do mozga).

Ako nekog zanimaju ovakve stvari, dobra pocetna stanica je dokumentarna serija: the brain with David Eagleman.
Eve sve podatke koje sam naveo sam naucio iz njegovih radova, mozda sam napravio neku gresku u pokusaju da pojednostavim, no nisam nista izmislio
 
Jao

Da znaš !

Danas sam bila na akva fitnes i produžila plivanje , kad sam završila čujem u svlačionici kako pričaju dve žene nešto starije od mene , kako više ne nose carape dakle sokne, obuje onako patike kaže poludjela bi da je uhvati valung a da ima čarape na nogama
ja sam imao utisak da i ti spadas u menopauzicarke :rumenka:

valjda sudeci po stilu pisanja :zper:
 

Back
Top