- Poruka
- 7.568
U životu se boriš, za život, bez garancija, tako i za slobodu, ti takodje možeš postati poslodavac, stanodavac, roditelj i sl. znam, crta za start i odskočna daska nije svakome ista, dešava se da oni iza, preteknu ove ispred, ali pre svega za to preticanje od sebe treba napraviti prijatelja, a ne neprijatelja.Zato sto, da bi samo opstao u zivotu, moras da trpis poslodavce, stanodavce, zakone, roditelje, nesiguran zivot (zbog cega je toliko i apsurdno zudeti da zelis da budes u nesigurnosti), razne vrste nasilja, nepravde, iako nista to mozda ne zelis. Jos te lazu kako imas slobodu a u stvari je nemas u praksi. U stvari, suicidalnost bi trebala da bude veliki izraz slobode. Kad te okolnosti koce u zivotu i prete da ti i same uniste zivot, tj. kad moras da ulazes ogroman trud samo da bi opstajao na povrsini, koja je svrha toga? Kad si negde odbacen, nisi lud pa da se i dalje konstantno trpas na isto mesto, e isto treba i sa zivotom, kad je sve protiv tebe u zivotu mora da se ima izbor da se od toga ode, zelja za obitavanjem u neprijateljskom svetu je iracionalna. Umres i nemas vise trpljenja nesigurnosti i nedostojanstva, pa i samog rizika od gladi ili smrzavanja, nisi vise potlaceno ropce ovog sistema i prirode.
Suicidalnost jeste oblik slobode, tj. slobodnog izbora, krajnjeg, ali i odustajanja, nije za glorifikaciju, ali ponekad i to može biti jedini ispravan izbor.