ZAŠTO JE TADIĆ SRBE PROGLASIO GENOCIDNIM NARODOM

FataMorgen

Legenda
Poruka
64.174
Nameštena igra

Taj dokaz, prema zamisli i očekivanjima onih koji su morali da ga pribave, trebalo je da budu događaji u kampu u Potočarima, gde su blagovremeno dovedeni muslimanski civili, koje prilikom dolaska Srba ne bi imao ko da zaštiti i odbrani. Tu su 12. jula očekivana ubistva i pokolji koje će, kako je s razlogom pretpostavljano, da izvrše Srbi posle parastosa na bratunačkom groblju. Motiv je bio poznat. Na isti dan 1992. god. muslimani su napali i popalili više srpskih sela i na surov način ubili 68 meštana...U Potočarima su bile majke, deca, sestre tih muslimanskih zločinaca.

Međutim, posle parastosa ljudi su se sa groblja vratili svojim kućama. Kada je podmukao plan sa podmetnutim muslimanskim civilima propao, verovatno na veliko iznenađenje inicijatora, morali su prići nekom novom, sada već iznuđenom, rešenju. U naredna dva dana iz okolnih mesta prikupljeno je desetak vojnika 10. diverzantskog odreda, koji su bili na odmoru, i oni su uradili ono što se danas kvalifikuje kao genocid. Streljanje zarobljenih muslimana nije predmet ove rasprave. Sporan je broj streljanih ali nije sporno da su streljani samo vojnici a ne i civili.

Koliko je muslimanskih vojnika streljano, a koliko poginulo prilikom proboja do Tuzle i u nekoliko međusobnih sukoba? U odgovoru na ovo pitanje Žan Rene Ruez,/45 višegodišnji glavni istražitelj Haškog tribunala u srebreničkom slučaju, kaže: "Vodi se rat brojkama od prvog dana"./46 Ni danas još ne može da se odgovori na pitanje koliko je muslimanskih zarobljenika streljano. Zato ćemo izneti ono što ne bi trebalo da bude sporno. Reč je o podacima koji ne potiču iz srpskih izvora, već od institucija iz država koje su bile u ratu protiv Srba i, kad je reč o mezarju, iz muslimanskih izvora. Srbi ni u jednom slučaju ne samo da nisu imali mogućnost nekog uticaja, već ni mogućnost uvida u dokumentaciju na osnovu koje su formirani podaci.

Prve brojke mogućih žrtava nalazimo u spiskovima nestalih lica Međunarodnog komiteta Crvenog krsta koji su od 1995. do danas objavljivani više puta uvek sa drugim brojem nestalih, ali se taj broj konačno ustalio negde na oko 7.000-8.000 osoba./47 Međutim, ti spiskovi su u više slučajeva osporavani. U njima su pronalaženi ljudi koji su glasali naredne godine (za izbore u 1996. u biračkom spisku za Srebrenicu našli smo 3.016 osoba iz spiska nestalih), tu su još žive osobe i osobe druge nacionalnosti.

Otuda ti spiskovi danas ne mogu da imaju isti značaj kao ranijih godina. Ipak, većina onih koji žele što više da okrive srpsku stranu pozivaju se na taj spisak i bez ikakvog osnova to proglašavaju spiskom masakriranih muslimanskih civila. Pregledom jednog od tih spiskova utvrđeno je da od skoro 8.000 nestalih, samo 36 osoba ženskog pola.) Ti spiskovi nisu spiskovi mrtvih, a još manje su spiskovi civila koji su masakrirani.

U Skupstini Srbije Tadicevi poslanici izglasali da su Srbi genocidan narod. :evil:
Tadic se u Srebrenici poklonio i izvinio koljačima Srba. :evil:
 
Neoborive činjenice

Neuporedivo su verodostojniji podaci koji se nalaze u dokumentaciji o ekshumiranim telima iz više masovnih grobnica./48 Posebno su značajne primarne masovne grobnice,/49 koje je za potrebe Tribunala istraživao Din Mening. Po njemu to su: Cerska (150 tela)/50, Nova Kasaba 1996. ima 4 grobnice (33 tela)/51, Orahovac: lažeta 1 (130) i lažeta 2 (243)/52, Branjevo (132)/53, Nova Kasaba 1999. (57), Glogova 1 (191) i Glogova 2 (139)/54 Kozluk (340)/55, Konjević Polje 1 (9) i Konjević Polje 2 (3)/56, Brana kod Petkovaca (234)/57, Liplje 2 (158)/58.

Ukupno su u navedenim grobnicama, prema ovim podacima pronađeni posmrtni ostaci 1824 tela. U ekspertizi Dina Meninga ekshumirano je 1.883 tela. Od otkopanih tela utvrđeno je da je muškaraca 1.656. A samo jedna ženska osoba. Za ostale nije utvrđen pol. U istoj ekspertizi je utvrđeno da su masovna ubistva izvršena u Cerskoj, Kravici, Orahovcu, Brani kod Petkovaca, vojnoj ekonomiji Branjevo, Pilici i Kozluku./59

U tužbama Tribunala te brojke su znatno drugačije i veće. Tako je po Tužilaštvu na istim lokacijama ubijeno između 4.900 i 6.700 muslimana (u Kravici je navodno ubijeno 1.000-1.500, Branjevu 1.200-1.500, Orahovcu, obe lažete 1.000, Brani kod Petkovaca 1.000, itd). Prema izjavama njihovih svedoka, muslimana, koji izjavljuju da su videli i preživeli egzekuciju, broj žrtava se povećava. Po njima ubijeno je 2.500 lica više od najveće cifre Tribunala. To znači oko 9.200 streljanih, što čak ni Tužilaštvo tribunala nije moglo da prihvati.

Kako izgledaju te disproporcije videćemo u tri sledeća slučaja. Na objektu vojna ekonomija Branjevo streljanje je izvršeno u nedelju, 16. jula, između 10 i 15 časova. Jedan preživeli svedok musliman procenjuje broj žrtva na 1.000-1.500, Tužilaštvo prihvata procenu Dražena Erdemovića, koji je i sam učestvovao u streljanju tih zarobljenika, i navodi 1.200, a u primarnoj grobnici nađeni su posmrtni ostaci samo 132 osobe.

Pretpostavlja se da se deo tih žrtava nalazi i u pretežno sekundarnoj grobnici Čančarski put 12 (toliko je na tom putu grobnica sa ukupno 174 tela ). Pa i pored toga ostaje velika razlika. Sledeći slučaj je lokacija Orahovac za koju nekoliko svedoka muslimana tvrdi da je streljano 2.000-2.500, Tužilaštvo se opredelilo za 1.000 streljanih, a u primarnoj grobnici (obe lažete) otkopano je 373 tela. Treći slučaj je Brana kod Petkovaca, za koju muslimani navode brojku od 1.500-2.000, tužilaštvo 1.000, a otkopana su 234 tela.

U svim navedenim masovnim grobnicama, ne samo u ove tri, nalaze se i tela boraca koji su poginuli prilikom proboja kroz srpsku teritoriju i u međusobnim sukobima. Prilikom asanacije terena, pogotovo leti za vreme velikih vrućina, kada se tela brzo raspadaju, skupljani su leševi koji su se nalazili u poluprečniku od po nekoliko kilometara i zakopavani u standardne, može se reći vojničke, masovne grobnice. Na kraju, kako proceniti koliko je tu žrtava iz borbi, a koliko streljanih. Iz svega toga treba izuzeti zarobljenike iz magacina Zadružnog doma u Kravici. Tu je došlo do pobune muslimanskih zatvorenika, koju niko ne pominje, u kojoj je ubijen srpski policajac Krsto (Bogoljub) Dragičević, rođen 1965. godine iz Skelana, a ranjen, sada takođe pokojni, Rade Čuturović sa nadimkom Oficir.

Straža, njih oko 30 boraca, branila se svim oružjima, pa i ručnim bombama. Tužilaštvo prećutkuje pobunu i navodi da je bilo 1.000-1.500 streljanih. U dve primarne grobnice, u susednom selu Glogova, u kojima su zakopani pobunjeni muslimani nađena su tela 330 osoba. Međutim, nezavisno od toga ukupan broj streljanih muslimanskih zarobljenika teško da može da iznosi manje od 407 lica. Toliko je pronađeno poveza za ruke i 270 poveza za oči. (Jedna osoba može da ima oba poveza.) Tim povodom mora se postaviti pitanje gde je oko sto srpskih zarobljenika koji su predhdno bili zarobljeni u Srebrenici.

Sigurno da ni srpske zarobljenke muslimanski vojnici nisu sprovodili odvezanih ruku. Možda su ranije poubijani i nisu bili u ovim muslimanskim kolonama. Nepoznato je otkud u tim grobnicama posmrtni ostaci i lica srpske nacionalnosti. U primarnoj masovnoj grobnici Orahovac (lažete 2) Gojko Todorovića, Biljana Matić i Vojislav Milošević. U sekundarnoj masovnoj grobnici Čančarski put 3 (veza primarna grobnica Kozluk) Stanko Danilović.

U vreme ekshumacije identifikovan je veoma mali broj otkopanih tela (Cerska 9 od 150, Branjevo 13 od 132, Orahovac 21 od 373, itd.), ni 5 odsto od ukupnog broj ekshumiranih. O posmrtnim ostacima identifikovanih upoznaćemo se na osnovu spiskova lica čija su tela pokopana u Memorijalnom centru-mezarju Potočari.

Prva ukopavanja u ovom muslimanskom spomen- obeležju počela su 31. marta 2003. god. Od tada do danas ukupno je ukopano 2.442 tela. To je 559 tela više nego što je otkopano iz masovnih grobnica. Moguće je pretpostaviti da je, u međuvremenu, bilo i više pojedinačnih ili manjih grupnih ukopa i da je saopšteni broj nešto veći. Ukupno je, uz odgovarajući verski ritual, obavljeno šest grupnih ukopa.

U prvoj grupi ukopanoj 31. marta 2003. nalazili su se posmrtni ostaci 600 identifikovanih lica. U drugoj grupi ukopanoj 11. jula 2003. nalazilo se 282 lica. U trećoj grupi ukopanoj 20. septembra 2003. nalazilo se 107 lica./60U četvrtoj grupi 11. jula 2004. ukopano je 338 lica. U petoj grupi 11. jula 2005. godine ukopano je 610 lica./61 U šestoj grupi 11. jula 2006. godine ukopano je 505 lica./62
 
Zloupotreba mrtvih

1. U spiskovima pokopanih žrtava iz jula 1995. god. nalazi se veliki broj lica koja su bila registrovana kao birači opštine Srebrenica za izbore naredne 1996. godine. Raspolažemo njihovim imenima, ali ovom prilikom daćemo samo brojčani pregled. Od imena navedenih u prvom ukopu navodnih žrtava njih 271 bilo je u biračkom spisku za 1996 godinu, u drugom ukopu 85, trećem 31, četvrtom 140, petom 252 i šestom ukopu 135. To je 914 lica ili nešto iznad 37 odsto od ukupnog broja ukopanih. Logično je pretpostaviti da su to lica koja su umrla prirodnom smrću u razdoblju od jula 1995. do jula 2006. godine, kada je izvršen poslednji ukop, a ne žrtve Srebrenice stradale prilikom povratka Srba u taj grad. Da su u pitanju žrtve potvrđuje i činjenica da je organizator izbora Oebs, imao na raspolaganju više od godinu dana da ih briše iz spiska srebreničkih birača. To nije učinjeno. Ima indicija da je slična situacija i sa opštinom Bratunac, pa i Vlasenica i Zvornik.

2. Drugi sporan slučaj odnosi se na lica za koja postoje sudska rešenja da su umrla prirodnom smrću. Nažalost nismo u mogućnosti da ostvarimo makar površan uvid u većinu matičnih knjiga umrlih u Srebrenici, Bratuncu, kao i u ostalim susednim opštinama iz kojih su regrutovani borci Osme operativne grupe Armije BiH. U tom slučaju ovaj spisak bi bio višestruko uvećan. No, i bez toga nije sporna činjenica da je i na ovaj način pokušano da se što više poveća broj navodnih muslimanskih žrtava Srebrenice "stradalih" u "masakru", prilikom povratka Srba jula 1995, i pokopanih u Memorijalnom centru i mezarju Potočari. Od oko sto imena dajemo samo nekoliko primera: Fetahija (Nazif) Hasanović, 1955.g. - umro 15.12.1996. g, Srebrenica./63 Šukrija (Amil) Smajlović, 1946.g. - umro 2.5.1992.g, Zalužje./64 Maho (Suljo) Rizvanović, 1953.g. - umro 3.1.1993.g, Glogova./65 Mefail (Meho) Demirović, 1970.g. - umro 10.5.1992.g, Krasanovići./66 Redžić (Ahmet) Asim, 1949.g. - umro 22.4.1992.g, Bratunac./67

3. U mezarje su, u cilju stvaranja neistinite slike o velikom broju nedužnih civilnih muslimanskih žrtava, prenošeni posmrtni ostaci kako boraca tako i civila sa drugih lokacija i ponovo, ritualno i uz verske obrede, pokopavani. I ovom vrstom obmane javnosti obuhvaćeno je nekoliko stotina lica. Dajemo desetak konkretnih imena. U prvom ukopu izvršenom 31. 3. 2003. godine iz lokalnog srebreničkog mezarja Kazani preneto je i ponovo pokopano telo Hameda (Hamid) Halilovića (1940-1982). Reč je, kao što vidimo, o licu koje je umrlo dvadeset godina pre početka rata. Prilikom četvrtog ukopa 11. 7. 2004. iz istog mezarja preneta su tela jednog starog, pre rata umrlog civila i jednog poginulog borca Armije BiH. To su Osman (Ibro) Halilović (1912-1989) i Nurija (Smajo) Memišević (1966-1993). Iz petog ukopa obavljenog 11. 7. 2005. ponovo su pokopani: Salih (Šaban) Alić (1969-1992), Mujo (Hašim) Hadžić (1954-1993), Ferid (Ramo) Mustafić (1975-1993), Hajrudin (Ismet) Cvrk (1974-1992)./68

4. Za jednu grupu vojnika Armije BiH pokopanih u memorijalnom centru nije poznato gde su i kada izginuli i gde su ranije bili sahranjeni, ali je izvesno da ni to nisu žrtve "srebreničkog masakra" jula 1995, i da su živote izgubili pre 11. novembra 1993. godine, kada je napisan dokument da su njihove porodice stambeno i socijalno zbrinute./69 U toj grupi se nalaze vojnici Armije BiH: Ćerimović (Mustafa) Mujo - 12.4.1938, Sebjočina-Vlasenica, Hasanović (Mujo) Hamed - 9.7.1966; Malić (Ibrahim) Ramiz- 1970. Here-Vlasenica; Omerović (Alija) Hamed - 1939, Glogova-Bratunac; Omerović (Mehmed) Adem - 1976. Vršinje-Vlasenica; Omerović (Nurko) Nurija- 1953. Urkovići-Bratunac; Hasim (Ćamil) Selimović, 1950; Ramiz (Suljo) Alić, 1942; Jusuf (Safet) Osmanović, 1947; Ramiz (Hakija) Alić, 1979; Munib (Mujo) Alić, 1962; Jusuf (Juso) Omerović, 1962; Meho (Mehmed) Osmanović, 1942; Sead (Osman) Salkić, 1960; Safet (Šaban) Korkutović, 1960, Omerović (Habib) Aziz- 1.5.1965, Sikirić-Bratunac.

5. U ranije pominjanom dokumentu u kome se traže podaci za izradu hronike Armije BiH navedena su i imena nekoliko stotina boraca koji su poginuli pre 07.03.1994./70 I u ovom slučaju to nisu ni žrtve neke egzekucije ni poginuli borci prilikom borbi za Srebrenicu jula 1995. I u ovom slučaju dajemo, samo kao ilustraciju, nekoliko desetina imena, po nekoliko iz pojedinih brigada 8. operativne grupe, a potom 28. divizije Armije BiH To su:. Mujić (Rizvan) Ibro- 1952, Sućeska-Srebrenica, Mehmed (Meho) Hodžić, 1960; Hafizović (Ibrahim) Hajrulah - 1973, Opetci-Srebrenica Ismet (Šahmin) Huseinović, 1947; Mujo (Avdo) Ahmetović, 1970. Potočari, Mehmed (Meho) Hodžić, 1960. Potočari, Šaćir (Omer) Malić, 1945. Potočari, Amir (Omer) Omerović, 1974, Kadrija (Esed) Osmanović, 1956. Potočari; Jusuf (Juso) Jusić, 1941. Potočari. (Pripadnici 280. istočnobosanske lake brigade Armije BiH.) Mehmed (Omer) Avdić, 1966; Adil (Redžo) Hasanović, Meho (Mehmed) Ahmetović, Adil (Šećan) Hasanović, Husein (Ibro) Mehmedović; Omer (Šahin) Ahmetović-Bibo, 1946. Mujo (Avdo) Klempić, 1959. Srebrenica; Abid (Mehmed) Zuhrić, 1961. Meho (Ahmo) Duraković, 1967; Safet (Himzo) Hodžić; Mandžić (Daut) Jusuf - 1938, Skelani-Srebrenica. (Pripadnici 281. istočnobosanske lake brigade Armije BiH.) Nedžad (Munib) Osmanović, Ramo (Omer) Avdić, Enver (Hamed) Ibrahimović, Izet (Idriz) Salkić, Dževad (K) Suljić, Hasan (Mujo) Beganović, Redžo (Avdo) Suljić, Omer (Osman) Smajlović, jedinica "5. juli" Tokoljak, milicioner Bajro (Hasan) Selimović iz čete Kazani; Kadrija (Ibrahim) Avdić, 1965. (Pripadnici 282. istočnobosanske lake brigade.) Avdić (Husein) Mehmed - 1943, Paljevine-Srebrenica, Avdić (Šemso) Mehmed, 1954, Pirići-Bratunac, Begić (Šaćir) Mirsad, 1955, Luka-Srebrenica, Salihović (Hasan) Hasib- 1945, Sućeska-Srebrenica, Suljo (Sinan) Omerović, 1922. Srebrenica; Mehmedalija (Sulejman) Hasanović, 1955. Srebrenica (Pripadnici 283. istočnobosanske lake brigade), Munib (Mujo) Mustafić, 1960, nestao 13.3.1993; Salko (Muhamed) Hodžić, 1959. (borac 284. istočnobosanske lake brigade.)

Komadanti i vojnici iz ozloglašenih događaja

6. Ovom prilikom dajemo imena muslimanskih vojnih rukovodilaca i vojnika, za koje ne postoje precizni podaci kako su i gde stradali. Zato je moguće da su oni žrtve streljanja, kao što je moguće i da su poginuli prilikom proboja linija srpske odbrane. Ne bi trebalo da bude sporno da su bili pripadnici Armije BiH i da su život izgubili jula 1995. Međutim, skoro svi oni, ili većina njih, do vremena pogibije ili streljanja učestvovali su u mnogim oružanim akcijama protiv meštana srpske nacionalnosti i snose odgovornost za počinjene zločine nad civilnim stanovništvom, razaranja sela, progon i pljačku.

Tu je i jedan broj članova raznih komandi i zaslužnih boraca, koji su predloženi za razne nagrade i odlikovanja./71 Njihova imena se nalaze i u krivičnim prijavama podnetim nadležnim pravosudnim institucijama za zločine počinjene na području Srebrenice i okolnih opština. I ovom prilikom dajemo u odnosu na raspoloživu građu ograničen broj takvih slučajeva.

Tu su članovi Glavnog štaba 8. operativne grupe Armije BiH: Sadik (Ramo) Sulejmanović, selo Luka, opština Srebrenica, Bego (Jusuf) Tihić, rođ. 1960. god. Srebrenica, Ševket (Seid) Đozić, 1951. god. Srebrenica, Nedžib (Abid) Habibović, Srebrenica, Osman (Šerif) Osmanović, Hamed (Hamid) Alić, Amir (Maho) Rizvanović, Senahid (Abdulah) Tabaković, Zulfo (Munib) Halilović i Ahmo (Mujo) Tihić, Srebrenica. Oni su bili na raznim komandnim dužnostima, a iz iste formacije su i odlikovani borci Hamdija (Ahmet) Hasanović, Nedžib (Abid) Habibović, Hajrudin (Salih) Malagić, Mustafa (Zulfo) Stočević i Mehmed (Suljo) Malić. Zajedničko im je učešće u oružanim akcijama protiv srpskih naselja Gniona, Blječeva, Osredak, Viogor, Bibići, Orahovica i druga naselja u neposrednom okruženju samog grada Srebrenice, maja 1992. god. (u navedenim selima ubijeno 13 meštana srpske nacionalnosti). Narednog meseca predvodili su akcije na sela Oparci (6 žrtava), Obadi i Špat (9 žrtava), Ratkovići ( 17 žrtava), Brežane 30. juna (19 žrtava). U julu: Zalazje, Sase i okolina (47 srpskih žrtava),u avgustu Ježestica (opština Bratunac, 9 žrtava), septembra Podravanje (32 žrtve), oktobra Fakovići (opština Bratunac, 17 žrtava), novembra Kamenica (opština Zvornik, 53 žrtve), decembra bratunačka sela Loznica, Bjelovac, Sikirić (60), januara 1993. sela Ježestica, Kravica i Šiljkovići (46), Skelani (61 žrtva). To čini ukupno 389 Srba koji su ubijeni u akcijama navedenih muslimanskih predvodnika./72
 
Zloupotreba mrtvih

1. U spiskovima pokopanih žrtava iz jula 1995. god. nalazi se veliki broj lica koja su bila registrovana kao birači opštine Srebrenica za izbore naredne 1996. godine. Raspolažemo njihovim imenima, ali ovom prilikom daćemo samo brojčani pregled. Od imena navedenih u prvom ukopu navodnih žrtava njih 271 bilo je u biračkom spisku za 1996 godinu, u drugom ukopu 85, trećem 31, četvrtom 140, petom 252 i šestom ukopu 135. To je 914 lica ili nešto iznad 37 odsto od ukupnog broja ukopanih. Logično je pretpostaviti da su to lica koja su umrla prirodnom smrću u razdoblju od jula 1995. do jula 2006. godine, kada je izvršen poslednji ukop, a ne žrtve Srebrenice stradale prilikom povratka Srba u taj grad. Da su u pitanju žrtve potvrđuje i činjenica da je organizator izbora Oebs, imao na raspolaganju više od godinu dana da ih briše iz spiska srebreničkih birača. To nije učinjeno. Ima indicija da je slična situacija i sa opštinom Bratunac, pa i Vlasenica i Zvornik.

2. Drugi sporan slučaj odnosi se na lica za koja postoje sudska rešenja da su umrla prirodnom smrću. Nažalost nismo u mogućnosti da ostvarimo makar površan uvid u većinu matičnih knjiga umrlih u Srebrenici, Bratuncu, kao i u ostalim susednim opštinama iz kojih su regrutovani borci Osme operativne grupe Armije BiH. U tom slučaju ovaj spisak bi bio višestruko uvećan. No, i bez toga nije sporna činjenica da je i na ovaj način pokušano da se što više poveća broj navodnih muslimanskih žrtava Srebrenice "stradalih" u "masakru", prilikom povratka Srba jula 1995, i pokopanih u Memorijalnom centru i mezarju Potočari. Od oko sto imena dajemo samo nekoliko primera: Fetahija (Nazif) Hasanović, 1955.g. - umro 15.12.1996. g, Srebrenica./63 Šukrija (Amil) Smajlović, 1946.g. - umro 2.5.1992.g, Zalužje./64 Maho (Suljo) Rizvanović, 1953.g. - umro 3.1.1993.g, Glogova./65 Mefail (Meho) Demirović, 1970.g. - umro 10.5.1992.g, Krasanovići./66 Redžić (Ahmet) Asim, 1949.g. - umro 22.4.1992.g, Bratunac./67

3. U mezarje su, u cilju stvaranja neistinite slike o velikom broju nedužnih civilnih muslimanskih žrtava, prenošeni posmrtni ostaci kako boraca tako i civila sa drugih lokacija i ponovo, ritualno i uz verske obrede, pokopavani. I ovom vrstom obmane javnosti obuhvaćeno je nekoliko stotina lica. Dajemo desetak konkretnih imena. U prvom ukopu izvršenom 31. 3. 2003. godine iz lokalnog srebreničkog mezarja Kazani preneto je i ponovo pokopano telo Hameda (Hamid) Halilovića (1940-1982). Reč je, kao što vidimo, o licu koje je umrlo dvadeset godina pre početka rata. Prilikom četvrtog ukopa 11. 7. 2004. iz istog mezarja preneta su tela jednog starog, pre rata umrlog civila i jednog poginulog borca Armije BiH. To su Osman (Ibro) Halilović (1912-1989) i Nurija (Smajo) Memišević (1966-1993). Iz petog ukopa obavljenog 11. 7. 2005. ponovo su pokopani: Salih (Šaban) Alić (1969-1992), Mujo (Hašim) Hadžić (1954-1993), Ferid (Ramo) Mustafić (1975-1993), Hajrudin (Ismet) Cvrk (1974-1992)./68

4. Za jednu grupu vojnika Armije BiH pokopanih u memorijalnom centru nije poznato gde su i kada izginuli i gde su ranije bili sahranjeni, ali je izvesno da ni to nisu žrtve "srebreničkog masakra" jula 1995, i da su živote izgubili pre 11. novembra 1993. godine, kada je napisan dokument da su njihove porodice stambeno i socijalno zbrinute./69 U toj grupi se nalaze vojnici Armije BiH: Ćerimović (Mustafa) Mujo - 12.4.1938, Sebjočina-Vlasenica, Hasanović (Mujo) Hamed - 9.7.1966; Malić (Ibrahim) Ramiz- 1970. Here-Vlasenica; Omerović (Alija) Hamed - 1939, Glogova-Bratunac; Omerović (Mehmed) Adem - 1976. Vršinje-Vlasenica; Omerović (Nurko) Nurija- 1953. Urkovići-Bratunac; Hasim (Ćamil) Selimović, 1950; Ramiz (Suljo) Alić, 1942; Jusuf (Safet) Osmanović, 1947; Ramiz (Hakija) Alić, 1979; Munib (Mujo) Alić, 1962; Jusuf (Juso) Omerović, 1962; Meho (Mehmed) Osmanović, 1942; Sead (Osman) Salkić, 1960; Safet (Šaban) Korkutović, 1960, Omerović (Habib) Aziz- 1.5.1965, Sikirić-Bratunac.

5. U ranije pominjanom dokumentu u kome se traže podaci za izradu hronike Armije BiH navedena su i imena nekoliko stotina boraca koji su poginuli pre 07.03.1994./70 I u ovom slučaju to nisu ni žrtve neke egzekucije ni poginuli borci prilikom borbi za Srebrenicu jula 1995. I u ovom slučaju dajemo, samo kao ilustraciju, nekoliko desetina imena, po nekoliko iz pojedinih brigada 8. operativne grupe, a potom 28. divizije Armije BiH To su:. Mujić (Rizvan) Ibro- 1952, Sućeska-Srebrenica, Mehmed (Meho) Hodžić, 1960; Hafizović (Ibrahim) Hajrulah - 1973, Opetci-Srebrenica Ismet (Šahmin) Huseinović, 1947; Mujo (Avdo) Ahmetović, 1970. Potočari, Mehmed (Meho) Hodžić, 1960. Potočari, Šaćir (Omer) Malić, 1945. Potočari, Amir (Omer) Omerović, 1974, Kadrija (Esed) Osmanović, 1956. Potočari; Jusuf (Juso) Jusić, 1941. Potočari. (Pripadnici 280. istočnobosanske lake brigade Armije BiH.) Mehmed (Omer) Avdić, 1966; Adil (Redžo) Hasanović, Meho (Mehmed) Ahmetović, Adil (Šećan) Hasanović, Husein (Ibro) Mehmedović; Omer (Šahin) Ahmetović-Bibo, 1946. Mujo (Avdo) Klempić, 1959. Srebrenica; Abid (Mehmed) Zuhrić, 1961. Meho (Ahmo) Duraković, 1967; Safet (Himzo) Hodžić; Mandžić (Daut) Jusuf - 1938, Skelani-Srebrenica. (Pripadnici 281. istočnobosanske lake brigade Armije BiH.) Nedžad (Munib) Osmanović, Ramo (Omer) Avdić, Enver (Hamed) Ibrahimović, Izet (Idriz) Salkić, Dževad (K) Suljić, Hasan (Mujo) Beganović, Redžo (Avdo) Suljić, Omer (Osman) Smajlović, jedinica "5. juli" Tokoljak, milicioner Bajro (Hasan) Selimović iz čete Kazani; Kadrija (Ibrahim) Avdić, 1965. (Pripadnici 282. istočnobosanske lake brigade.) Avdić (Husein) Mehmed - 1943, Paljevine-Srebrenica, Avdić (Šemso) Mehmed, 1954, Pirići-Bratunac, Begić (Šaćir) Mirsad, 1955, Luka-Srebrenica, Salihović (Hasan) Hasib- 1945, Sućeska-Srebrenica, Suljo (Sinan) Omerović, 1922. Srebrenica; Mehmedalija (Sulejman) Hasanović, 1955. Srebrenica (Pripadnici 283. istočnobosanske lake brigade), Munib (Mujo) Mustafić, 1960, nestao 13.3.1993; Salko (Muhamed) Hodžić, 1959. (borac 284. istočnobosanske lake brigade.)

Komadanti i vojnici iz ozloglašenih događaja

6. Ovom prilikom dajemo imena muslimanskih vojnih rukovodilaca i vojnika, za koje ne postoje precizni podaci kako su i gde stradali. Zato je moguće da su oni žrtve streljanja, kao što je moguće i da su poginuli prilikom proboja linija srpske odbrane. Ne bi trebalo da bude sporno da su bili pripadnici Armije BiH i da su život izgubili jula 1995. Međutim, skoro svi oni, ili većina njih, do vremena pogibije ili streljanja učestvovali su u mnogim oružanim akcijama protiv meštana srpske nacionalnosti i snose odgovornost za počinjene zločine nad civilnim stanovništvom, razaranja sela, progon i pljačku.

Tu je i jedan broj članova raznih komandi i zaslužnih boraca, koji su predloženi za razne nagrade i odlikovanja./71 Njihova imena se nalaze i u krivičnim prijavama podnetim nadležnim pravosudnim institucijama za zločine počinjene na području Srebrenice i okolnih opština. I ovom prilikom dajemo u odnosu na raspoloživu građu ograničen broj takvih slučajeva.

Tu su članovi Glavnog štaba 8. operativne grupe Armije BiH: Sadik (Ramo) Sulejmanović, selo Luka, opština Srebrenica, Bego (Jusuf) Tihić, rođ. 1960. god. Srebrenica, Ševket (Seid) Đozić, 1951. god. Srebrenica, Nedžib (Abid) Habibović, Srebrenica, Osman (Šerif) Osmanović, Hamed (Hamid) Alić, Amir (Maho) Rizvanović, Senahid (Abdulah) Tabaković, Zulfo (Munib) Halilović i Ahmo (Mujo) Tihić, Srebrenica. Oni su bili na raznim komandnim dužnostima, a iz iste formacije su i odlikovani borci Hamdija (Ahmet) Hasanović, Nedžib (Abid) Habibović, Hajrudin (Salih) Malagić, Mustafa (Zulfo) Stočević i Mehmed (Suljo) Malić. Zajedničko im je učešće u oružanim akcijama protiv srpskih naselja Gniona, Blječeva, Osredak, Viogor, Bibići, Orahovica i druga naselja u neposrednom okruženju samog grada Srebrenice, maja 1992. god. (u navedenim selima ubijeno 13 meštana srpske nacionalnosti). Narednog meseca predvodili su akcije na sela Oparci (6 žrtava), Obadi i Špat (9 žrtava), Ratkovići ( 17 žrtava), Brežane 30. juna (19 žrtava). U julu: Zalazje, Sase i okolina (47 srpskih žrtava),u avgustu Ježestica (opština Bratunac, 9 žrtava), septembra Podravanje (32 žrtve), oktobra Fakovići (opština Bratunac, 17 žrtava), novembra Kamenica (opština Zvornik, 53 žrtve), decembra bratunačka sela Loznica, Bjelovac, Sikirić (60), januara 1993. sela Ježestica, Kravica i Šiljkovići (46), Skelani (61 žrtva). To čini ukupno 389 Srba koji su ubijeni u akcijama navedenih muslimanskih predvodnika./72

http://www.glas-javnosti.rs/dodaci/licna-karta-srebrenice/zloupotreba-mrtvih

ovo zanimljivije.........
 
Zloupotreba mrtvih

1. U spiskovima pokopanih žrtava iz jula 1995. god. nalazi se veliki broj lica koja su bila registrovana kao birači opštine Srebrenica za izbore naredne 1996. godine. Raspolažemo njihovim imenima, ali ovom prilikom daćemo samo brojčani pregled. Od imena navedenih u prvom ukopu navodnih žrtava njih 271 bilo je u biračkom spisku za 1996 godinu, u drugom ukopu 85, trećem 31, četvrtom 140, petom 252 i šestom ukopu 135. To je 914 lica ili nešto iznad 37 odsto od ukupnog broja ukopanih. Logično je pretpostaviti da su to lica koja su umrla prirodnom smrću u razdoblju od jula 1995. do jula 2006. godine, kada je izvršen poslednji ukop, a ne žrtve Srebrenice stradale prilikom povratka Srba u taj grad. Da su u pitanju žrtve potvrđuje i činjenica da je organizator izbora Oebs, imao na raspolaganju više od godinu dana da ih briše iz spiska srebreničkih birača. To nije učinjeno. Ima indicija da je slična situacija i sa opštinom Bratunac, pa i Vlasenica i Zvornik.

2. Drugi sporan slučaj odnosi se na lica za koja postoje sudska rešenja da su umrla prirodnom smrću. Nažalost nismo u mogućnosti da ostvarimo makar površan uvid u većinu matičnih knjiga umrlih u Srebrenici, Bratuncu, kao i u ostalim susednim opštinama iz kojih su regrutovani borci Osme operativne grupe Armije BiH. U tom slučaju ovaj spisak bi bio višestruko uvećan. No, i bez toga nije sporna činjenica da je i na ovaj način pokušano da se što više poveća broj navodnih muslimanskih žrtava Srebrenice "stradalih" u "masakru", prilikom povratka Srba jula 1995, i pokopanih u Memorijalnom centru i mezarju Potočari. Od oko sto imena dajemo samo nekoliko primera: Fetahija (Nazif) Hasanović, 1955.g. - umro 15.12.1996. g, Srebrenica./63 Šukrija (Amil) Smajlović, 1946.g. - umro 2.5.1992.g, Zalužje./64 Maho (Suljo) Rizvanović, 1953.g. - umro 3.1.1993.g, Glogova./65 Mefail (Meho) Demirović, 1970.g. - umro 10.5.1992.g, Krasanovići./66 Redžić (Ahmet) Asim, 1949.g. - umro 22.4.1992.g, Bratunac./67

3. U mezarje su, u cilju stvaranja neistinite slike o velikom broju nedužnih civilnih muslimanskih žrtava, prenošeni posmrtni ostaci kako boraca tako i civila sa drugih lokacija i ponovo, ritualno i uz verske obrede, pokopavani. I ovom vrstom obmane javnosti obuhvaćeno je nekoliko stotina lica. Dajemo desetak konkretnih imena. U prvom ukopu izvršenom 31. 3. 2003. godine iz lokalnog srebreničkog mezarja Kazani preneto je i ponovo pokopano telo Hameda (Hamid) Halilovića (1940-1982). Reč je, kao što vidimo, o licu koje je umrlo dvadeset godina pre početka rata. Prilikom četvrtog ukopa 11. 7. 2004. iz istog mezarja preneta su tela jednog starog, pre rata umrlog civila i jednog poginulog borca Armije BiH. To su Osman (Ibro) Halilović (1912-1989) i Nurija (Smajo) Memišević (1966-1993). Iz petog ukopa obavljenog 11. 7. 2005. ponovo su pokopani: Salih (Šaban) Alić (1969-1992), Mujo (Hašim) Hadžić (1954-1993), Ferid (Ramo) Mustafić (1975-1993), Hajrudin (Ismet) Cvrk (1974-1992)./68

4. Za jednu grupu vojnika Armije BiH pokopanih u memorijalnom centru nije poznato gde su i kada izginuli i gde su ranije bili sahranjeni, ali je izvesno da ni to nisu žrtve "srebreničkog masakra" jula 1995, i da su živote izgubili pre 11. novembra 1993. godine, kada je napisan dokument da su njihove porodice stambeno i socijalno zbrinute./69 U toj grupi se nalaze vojnici Armije BiH: Ćerimović (Mustafa) Mujo - 12.4.1938, Sebjočina-Vlasenica, Hasanović (Mujo) Hamed - 9.7.1966; Malić (Ibrahim) Ramiz- 1970. Here-Vlasenica; Omerović (Alija) Hamed - 1939, Glogova-Bratunac; Omerović (Mehmed) Adem - 1976. Vršinje-Vlasenica; Omerović (Nurko) Nurija- 1953. Urkovići-Bratunac; Hasim (Ćamil) Selimović, 1950; Ramiz (Suljo) Alić, 1942; Jusuf (Safet) Osmanović, 1947; Ramiz (Hakija) Alić, 1979; Munib (Mujo) Alić, 1962; Jusuf (Juso) Omerović, 1962; Meho (Mehmed) Osmanović, 1942; Sead (Osman) Salkić, 1960; Safet (Šaban) Korkutović, 1960, Omerović (Habib) Aziz- 1.5.1965, Sikirić-Bratunac.

5. U ranije pominjanom dokumentu u kome se traže podaci za izradu hronike Armije BiH navedena su i imena nekoliko stotina boraca koji su poginuli pre 07.03.1994./70 I u ovom slučaju to nisu ni žrtve neke egzekucije ni poginuli borci prilikom borbi za Srebrenicu jula 1995. I u ovom slučaju dajemo, samo kao ilustraciju, nekoliko desetina imena, po nekoliko iz pojedinih brigada 8. operativne grupe, a potom 28. divizije Armije BiH To su:. Mujić (Rizvan) Ibro- 1952, Sućeska-Srebrenica, Mehmed (Meho) Hodžić, 1960; Hafizović (Ibrahim) Hajrulah - 1973, Opetci-Srebrenica Ismet (Šahmin) Huseinović, 1947; Mujo (Avdo) Ahmetović, 1970. Potočari, Mehmed (Meho) Hodžić, 1960. Potočari, Šaćir (Omer) Malić, 1945. Potočari, Amir (Omer) Omerović, 1974, Kadrija (Esed) Osmanović, 1956. Potočari; Jusuf (Juso) Jusić, 1941. Potočari. (Pripadnici 280. istočnobosanske lake brigade Armije BiH.) Mehmed (Omer) Avdić, 1966; Adil (Redžo) Hasanović, Meho (Mehmed) Ahmetović, Adil (Šećan) Hasanović, Husein (Ibro) Mehmedović; Omer (Šahin) Ahmetović-Bibo, 1946. Mujo (Avdo) Klempić, 1959. Srebrenica; Abid (Mehmed) Zuhrić, 1961. Meho (Ahmo) Duraković, 1967; Safet (Himzo) Hodžić; Mandžić (Daut) Jusuf - 1938, Skelani-Srebrenica. (Pripadnici 281. istočnobosanske lake brigade Armije BiH.) Nedžad (Munib) Osmanović, Ramo (Omer) Avdić, Enver (Hamed) Ibrahimović, Izet (Idriz) Salkić, Dževad (K) Suljić, Hasan (Mujo) Beganović, Redžo (Avdo) Suljić, Omer (Osman) Smajlović, jedinica "5. juli" Tokoljak, milicioner Bajro (Hasan) Selimović iz čete Kazani; Kadrija (Ibrahim) Avdić, 1965. (Pripadnici 282. istočnobosanske lake brigade.) Avdić (Husein) Mehmed - 1943, Paljevine-Srebrenica, Avdić (Šemso) Mehmed, 1954, Pirići-Bratunac, Begić (Šaćir) Mirsad, 1955, Luka-Srebrenica, Salihović (Hasan) Hasib- 1945, Sućeska-Srebrenica, Suljo (Sinan) Omerović, 1922. Srebrenica; Mehmedalija (Sulejman) Hasanović, 1955. Srebrenica (Pripadnici 283. istočnobosanske lake brigade), Munib (Mujo) Mustafić, 1960, nestao 13.3.1993; Salko (Muhamed) Hodžić, 1959. (borac 284. istočnobosanske lake brigade.)

Komadanti i vojnici iz ozloglašenih događaja

6. Ovom prilikom dajemo imena muslimanskih vojnih rukovodilaca i vojnika, za koje ne postoje precizni podaci kako su i gde stradali. Zato je moguće da su oni žrtve streljanja, kao što je moguće i da su poginuli prilikom proboja linija srpske odbrane. Ne bi trebalo da bude sporno da su bili pripadnici Armije BiH i da su život izgubili jula 1995. Međutim, skoro svi oni, ili većina njih, do vremena pogibije ili streljanja učestvovali su u mnogim oružanim akcijama protiv meštana srpske nacionalnosti i snose odgovornost za počinjene zločine nad civilnim stanovništvom, razaranja sela, progon i pljačku.

Tu je i jedan broj članova raznih komandi i zaslužnih boraca, koji su predloženi za razne nagrade i odlikovanja./71 Njihova imena se nalaze i u krivičnim prijavama podnetim nadležnim pravosudnim institucijama za zločine počinjene na području Srebrenice i okolnih opština. I ovom prilikom dajemo u odnosu na raspoloživu građu ograničen broj takvih slučajeva.

Tu su članovi Glavnog štaba 8. operativne grupe Armije BiH: Sadik (Ramo) Sulejmanović, selo Luka, opština Srebrenica, Bego (Jusuf) Tihić, rođ. 1960. god. Srebrenica, Ševket (Seid) Đozić, 1951. god. Srebrenica, Nedžib (Abid) Habibović, Srebrenica, Osman (Šerif) Osmanović, Hamed (Hamid) Alić, Amir (Maho) Rizvanović, Senahid (Abdulah) Tabaković, Zulfo (Munib) Halilović i Ahmo (Mujo) Tihić, Srebrenica. Oni su bili na raznim komandnim dužnostima, a iz iste formacije su i odlikovani borci Hamdija (Ahmet) Hasanović, Nedžib (Abid) Habibović, Hajrudin (Salih) Malagić, Mustafa (Zulfo) Stočević i Mehmed (Suljo) Malić. Zajedničko im je učešće u oružanim akcijama protiv srpskih naselja Gniona, Blječeva, Osredak, Viogor, Bibići, Orahovica i druga naselja u neposrednom okruženju samog grada Srebrenice, maja 1992. god. (u navedenim selima ubijeno 13 meštana srpske nacionalnosti). Narednog meseca predvodili su akcije na sela Oparci (6 žrtava), Obadi i Špat (9 žrtava), Ratkovići ( 17 žrtava), Brežane 30. juna (19 žrtava). U julu: Zalazje, Sase i okolina (47 srpskih žrtava),u avgustu Ježestica (opština Bratunac, 9 žrtava), septembra Podravanje (32 žrtve), oktobra Fakovići (opština Bratunac, 17 žrtava), novembra Kamenica (opština Zvornik, 53 žrtve), decembra bratunačka sela Loznica, Bjelovac, Sikirić (60), januara 1993. sela Ježestica, Kravica i Šiljkovići (46), Skelani (61 žrtva). To čini ukupno 389 Srba koji su ubijeni u akcijama navedenih muslimanskih predvodnika./72

Ispravka ! CELOKUPNA : PROTIVPRIRODNA-BLUDNA ANTI-SRBSKA ZUTA KOALICIJA
 
kakav je to jugosloven kad mrzi one koji su stvorili jugoslaviju? srbi su stvorili jugoslaviju, srbi su i jedini bili za njen opstanak devedesetih, branili je.
chast pojedinim iz drugih nacija koji su bili s njima, al to su bili samo pojedinci.

Zar ti zaista ne razumes nista , pod milim . Bogom .
Tadic je Jugosloven dry=uge ... Titiove , to jest hrvatske Jugoslavije ;.
 
Бројке јесу преувеличаване. Случај Сребренице се са око 2500 мртвих пропагандом подигао на 8000...

Бројеви који се дотурају преко медија немају везе са стварним догађајима.

Svakako da nema veze sa stvarnim događajima.

To ne " vide" neupućeni,zlonamerni i lažovi.
Jel' dokazano da na spiskovima žrtava ima i
živih ljudi !?
Jel' dokazano da se u spiskovima žrtava tzv. masakra
u Srebrenici,nalaze i lica umrla prirodnom
smrću, poodavno i pre ratnih sukoba u BiH ?!

Ovde se manipuliše brojem žrtava.
Onako,mučki i prljavo.
A,sve u cilju apsolutne satanizacije srpskog naroda
ma gde postojao.....!
Ideja je,takođe,da se ceo civilizovani svet distancira od
Srbije,
a ona,Srbija,usamljena i bespomoćna zakorači na put bez povratka.
Izumiranju naroda i nestanku države.....!!!
 
Poslednja izmena:

Back
Top