Zašto imamo potrebu da drugi znaju za naše muke i probleme?

Očekujemo razumevanje, samilost, utešne reči...

Šta je u pitanju ?
Zavisi.

Ispovest nije za bezveze uvedena u crkve. Najveći broj ljudi (osim ako su psihopate) žele da si olakšaju, govoreći iskreno i otvoreno s nekim ko im neće suditi. Obrati pažnju na ovo zadnje: ko im neće suditi. Jer, postoji velika verovatnoća da ćemo, ako se otvorimo pred bližnjima, biti osuđeni, napadnuti, kritikovani itd itd. Kritika je ok, ali ne radi se o tome. Čovek bi morao imati neku sigurnu luku u kojoj će reći sve što ga tišti, sve gadosti koje je uradio, sve zbog čega se kaje - i da mu niko ne sudi. To je zdravlju potrebito. Niko od nas nije svetac. Svi smo radili stvari kojih se danas grozimo, ili gnušamo, ili nas peče savest, ili smo shvatili da smo bili u krivu. SVEST o tome već je ogroman korak - ne treba nam niko da nam uvaljuje dodatnu krivicu - mi ZNAMO da smo u nekom periodu života nešto u.srali. Nemoj mi to još trljati na nos, jer, koja poenta? Taj ko vam to radi, radi zbog sopstvene pogane satisfakcije, ne da bi vama pomogao. Verujte mi.

Ali baš zbog toga, treba birati pred kim ćemo se otvoriti. Ako se otvoriš pred pogrešnim ljudima, napravićeš si više štete nego dok si ćutao. Poenta je da oprostiš sebi svoje stranputice, ne da te nerazumni ljudi bičuju krivicom doveka. Zato pazite pred kim se otvarate JER otvoriti se morate. Držanje stvari u sebi će vas izludeti.
 
Ljudi pričaju o svojim problemima,naročito ako su u pitanju teški udarci u životu,da bi pronašli nekog sa sličnim iskustvom.I sama sam iskusila da podršku i utehu dobijem od novog prijatelja koji je prošao ili prolazi kroz sličnu situaciju jer samo takva osoba može razumeti kroz kakav bol prolazimo.Uvek moramo tragati za osobama sa kojima možemo deliti aktuelne teme i interesovanja pored onih stabilnih veza koje već imamo.E sad,jadikovati na svakom koraku, to je nekako i nekulturno,nisu baš svi dužni da nas slušaju...potrebna je i mera i procena kome, na koju temu i u kojoj situaciji se možemo požaliti.
 
Ljudi pričaju o svojim problemima,naročito ako su u pitanju teški udarci u životu,da bi pronašli nekog sa sličnim iskustvom.I sama sam iskusila da podršku i utehu dobijem od novog prijatelja koji je prošao ili prolazi kroz sličnu situaciju jer samo takva osoba može razumeti kroz kakav bol prolazimo.Uvek moramo tragati za osobama sa kojima možemo deliti aktuelne teme i interesovanja pored onih stabilnih veza koje već imamo.E sad,jadikovati na svakom koraku, to je nekako i nekulturno,nisu baš svi dužni da nas slušaju...potrebna je i mera i procena kome, na koju temu i u kojoj situaciji se možemo požaliti.
A steta kad se ima tzv prijatelj koji nas koristi u dobrom,a kad zagusti ispari,opet mi se sad desilo al su se neki novi pojavili
 
A steta kad se ima tzv prijatelj koji nas koristi u dobrom,a kad zagusti ispari,opet mi se sad desilo al su se neki novi pojavili
Ne mora da znači da su bliski ljudi isparili.Čak i kad imamo svu podršku,kada su porodica i prijatelji pored nas kada su nam potrebni,kada nam pružaju materijalnu i emotivnu podršku,stalno nas zovu i raspituju se gde smo,u kojoj fazi je neki naš problem ili njegovo rešavanje možemo imati osećaj da ne razumeju u potpunosti ono kroz šta prolazimo. Nekada mi sami imamo otpor da ih zatrpavamo sa previše informacija,a nemaju svi ni isti kapacitet da razumeju ako je u pitanju neka kompleksna tema,kao što su zdravstvene često onda nam zaista treba sapatnik,a to može biti samo onaj u istoj ili sličnoj situaciji.
 

Back
Top