Zar mi...

Zar mi osecaj svoj,kao prorok u zivotu,put otvara...i ne videh znak sto na nebu stoji....jer tvrdoglavo svoju glavu ne podizem ja...Ruke svoje pruza i miluje me....

Verujete li u igru sudbine ljubavi i sexa...i stalne greske sto se ponavljaju,jer ne bejasmo sa onima koji nas traze...i nesrecno tapkamo u mestu,cekajuci vetar da nas pokrene...

....mozda je kontradiktorno.......vjerujem u sudbinu. i vjerujem u sebe.
 
Zar mi osecaj svoj,kao prorok u zivotu,put otvara...i ne videh znak sto na nebu stoji....jer tvrdoglavo svoju glavu ne podizem ja...Ruke svoje pruza i miluje me....

Verujete li u igru sudbine ljubavi i sexa...i stalne greske sto se ponavljaju,jer ne bejasmo sa onima koji nas traze...i nesrecno tapkamo u mestu,cekajuci vetar da nas pokrene...

Prelepo, zaista. Ja to posmatram na svoj način, a to je da jesu greške jer ne bejasmo sa onima koji nas traže, ako je obostrano. Sa druge strane možda je ta nazovi greška, cena za biti zajedno u večnosti. Govorim o dubokim i pravim ljubavima, koje je iz raznoraznih razloga nepoželjno ostvariti, sada i ovde.
 

Back
Top