Neki insekti neobjašnjivo nestaju sa jednog mesta i pojavljuju se na drugom. I životinje imaju svoja groblja, sudove, zatvore, sahrane i debatne klubove... Ništa, izgleda nije tako pogrešno kao verovanje da je čovek jedino razumno biće na ovoj planeti, zahvaljujući isključivo svojim sposobnostima govora i kreativnosti u vidu psihofizičkih mogućnosti da utiče, pozitivno ili negativno, na prirodu. Ako se na životinje gledalo kao na bezsvesna bića, na nižoj razvojnoj lestici, nesposobna za bilo kakvu vrstu mišljenja i osećanja, takav stav treba zaboraviti, ili bar ispraviti. Čovek, kao vrsta, konačno mora sebi priznati da nije nikakav gospodar prirode, već samo njen sastavni deo. I što je najvažnije, mora shvatiti koliko zapravo malo zna o svetu koji ga okružuje.