Zanimljivosti o Srbiji

Najstariji rukopisi

Marijinsko ili Marijino jevanđelje predstavlja najstariji sačuvani spomenik pisan staroslovenskim jezikom u kome se javljaju crte srpskog narodnog jezika pod čijim uticajem će se kasnije razviti i srpska redakcija staroslovenskog jezika. Pisano je glagoljicom, a na osnovu jezičkih crta, smatra se da je nastalo najkasnije početkom XI veka na srpskom štokavskom području. Pronađen je sredinom XIX veka u svetogorskom manastiru svete Marije, po kome je i dobio ime, a danas se nalazi u Ruskoj nacionalnoj biblioteci u Sankt Peterburgu.
 
. Karađorđevići

Karađorđevići su srpska kraljevska porodica koja je vladala Srbijom i Jugoslavijom. Njen rodonačelnik je vožd Đorđe Petrović – Karađorđe, koji je podigao Prvi srpski ustanak. Posle majskog prevrata na vlast je pozvan Karađorđev unuk Petar. Kraljevina je zvanično ukinuta 1945. godine, a kraljevska porodica je bila u egzilu. Sin kralja Petra II, princ Aleksandar, došao je sa suprugom 2001. godine u Srbiju i žive u dvoru na Dedinju. Mauzolej Karađorđevića je na Oplencu kod Topole, a imovinu Karađorđevića nova vlast je oduzela 1947. godine.
 
Srbin savetnik Rusa

Grof Sava Vladislavić - Raguzinski bio je ruski diplomata srpskog porekla na dvoru ruskog cara Petra Velikog i Katarine I. Poverene su mu mnoge diplomatske misije u Carigradu, Rimu i Pekingu. Njegova verovatno najznačajnija dela bila su Kjahtinski dogovor, koji je regulisao odnose Rusije i Kine sve do sredine 19. veka i danas važećem razgraničenju dve države i osnivanje ruske obaveštajne službe. Kao jedan od najuglednijih ljudi u to vreme u Rusiji, zadobio je poverenje ruskog cara Petra Velikog za oslobođenje srpskog naroda na Balkanu.
 
* Zanimljiva i najbizarnija činjenice jeste fascinantnost stranaca “Silikonskom Dolinom” koja se nalazi na Dorćolu, a koja je, pored barova, pabova, kafića i kafana, poznata po devojkama koje ovaj kraj posećuju, a poseduju silikonske implante u svojim grudima. Svaki stranac kada dođe u Beograd postavi pitanje da li to zaista postoji ili je samo mit. Ne, stranci! Silikonska dolina i devojke ovakvog tipa uvek možete zateći u ovom kraju grada.
 

Romantična i setna igra života i smrti koju u samo tri sata izvode insketi Palingenia longicauda u narodu prozvani Tiski cvet svakog juna okupi stotine ljudi na Tisi na izlazu iz Kanjiže ka Horgošu. Ovaj jedinstveni prirodni fenomen u Evropi može da se vidi još samo na Tisi, u Srbiji i Mađaraskoj.​

U suton kada junsko popodnevno sunce zarumeni Tisu sa dna ove ravničarske reke, nakon tri godine mirovanja, bele larve insekta Tiski cvet se bude i pretvaraju u graciozna bića svilenkastih krila koja nad staklenom površinom reke izvode ljubavni ples u kome stvaraju buduću generaciju larvi i umiru.

Palingenia longicauda je jedinstvena vrsta vodenog cveta (Ephemeroptera) čija larva tri godine živi u rečnim biljkama a potom krajem proleća i početkom leta, u zavisnosti od vodostaja i temperature vode izleće na površinu reke. U vrtlogu nespretnog letenja insekti se pare, a potom prvi ugine mužijak, dok ženka živi još samo toliko da položi jaja na površinu reke.
 
Tokom svog kratkog života Tiski cvet se ne hrani već ispuni vazduhom svoja creva što mu omogućava lakše isplivavanje na površinu i let. Krije se u košuljici koju odbaci kada uz pomoć vazduha ispliva na površinu, a pošto nije precizan letač, njegov let je nesiguran i vezan za vodenu površinu. To ga ujedno i razlikuje od drugih vodenih insekata.

Dugačak je 8-12 centimetara, a razmak njegovih krila od kojih su prednja znatno veća od zadnjih, dostiže 6-7 centimetara.

Ceo ovaj spektakl meštani su nazvali “Cvetanje Tise” i u njemu uživaju svake godine. Stari žitelji ravnice znaju da prepoznaju dan kada će najveći broj ovih vodenih cvetova prekriti površinu Tise, pa poslednjih godina imaju i sve više gostiju koji čak iz inostranstva dolaze da pogledaju prizor koji se jedino na Tisi i da videti.

Ova kratka predstava životnog ciklusa živih bića godinama pleni veliku pažnju posmatrača, oduševljavajući ih i rastužujujući ujedno, a Vojvodina postaje prepoznatljiva po ovom nežnom krilatom insektu koji od života ima samo jedan dan.
 
Trg Slavija je do 1880-ih godina bio baruština i tu su Beograđani lovili divlje patke. Kasnije je poznati škotski preduzetnik Frensis Makenzi, koji se pre dolaska u Srbiju bavio poljoprivredom i humanitarnim radom, kupio veliki prostor iznad njega i isparcelisao ga radi prodaje. Tu je sebi izgradio i kuću, koja je 1910. godine pretvorena u Socijalistički narodni dom. Inače, tu su se nalazile i dve poznate kafane – "Tri seljaka" i "Rudničanin", koje su srušene pre i tokom Drugog svetskog rata.
 
U Beogradu i njegovoj okolini postoji veliki broj verskih objekata, od kojih neki imaju veliku istorijsku, kulturnu, ali i arhitektonsku vrednost. Pored pravoslavnih bogomolja postoji i nekoliko rimokatoličkih crkava, jedna sinagoga, jedna džamija, kao i više verskih objekata koji pripadaju drugim veroispovestima.
Crkva-Svetog-Marka-u-Beogradu-560x270.jpg
 
Crkva-Ru%C5%BEica.jpg

Crkva Ruzica
Ova beogradska bogomolja smatra se najstarijom crkvom u glavnom gradu. Tačno vreme njene izgradnje nije poznato, ali se zna da je u 15. veku, u vladavini despota Stefana Lazarevića, ona postojala. Staru crkvu su srušili Turci, nakon što su 1521. godine pokorili Beograd. Na njenim temeljima izgrađen je vojni magacin koji je između 1867. i 1869. godine prepravljen u crkvu. Tokom Prvog svetskog rata austrijski i nemački vojnici su je opljačkali i delimično razorili. Međutim, crkva je u potpunosti obnovljena 1925. godine. Tada su ispred nje izrađena dva kipa – kopljanik iz vojske cara Dušana i pripadnik pešadijskog bataljona iz Balkanskih ratova. Bogorodičina crkva Ružica nalazi se na Kalemegdanu, na severoistoku Beogradske tvrđave, ispod Zindan kapije. U njenoj neposrednoj blizini, na mestu gde je prema narodnom predanju postojao čudotvorni izvor Svete Petke, 1937. godine sagrađena je i kapela Svete Petke.
 
Među pravoslavnim građevinama na teritoriji Beograda ističu se i Vaznesenjska crkva u ulici Admirala Geprata, Crkva Svetog Aleksandra Nevskog u ulici Cara Dušana na Droćolu, Nikolajevska crkva u Zemunu… Beograd i njegova okolina imaju i svoje manastire: Manastir Vavedenja Presvete Bogorodice (1937. godine), Manastir Svetog Arhangela Mihaila (14. vek), Manastir Svetog Arhangela Gavrila (1786. god.) itd.
 

Back
Top