Zaljubljenost?

Jedno vrlo lepo osećanje koje obogaćuje moj život. Da je ta osoba daleko od predstave koju imam u glavi, vrlo brzo bi se videlo ako bi počeli više vremena da provodimo zajedno ili ne dao bog da se uzmemo i živimo zajedno.
Zato negde verujem da ovo snažno, a opet tako krthko osećanje može da opstane samo ako dve osobe provode dovoljno vremena odvojeno. Ako neke iluzije prežive.

I kako kaže Alen iz School of life, mi danas živimo u vremenu romantizma, kada imamo neke jako jako loše predstave o tome šta je ljubav, zaljublenost, kako bi veze to trebalo da izgledaju, a kakve su zaista.
Daću primer, evo naše pogrešne predstave o ljubavi dovode do hroničnih durenja, kada mislimo da druga osoba, ako nas zaista voli mora da nas razume bez da mi to njoj moramo da objašnjavamo. Ako me zaita voli, razumeće ne moram da joj kažem. Zato je jako važno da to prevaziđemo i otvoreno razgovaramo o tome šta nam smeta. A to se retko dešava. Sve se onda skuplja u sebi, dok ne pukne, jer kada sa se svađamo i kada smo tužni zbog postupaka druge osobe, ti postupci se uvek nalaze u prošlosti, u nekim prošlim sitinim razočarenjima.

Ili što mislimo da ljubav znači da smo uvek iskreni i otvoreni prema osobi koju volimo. A istina je da, biti uvek ono što jesmo ili uvek govoriti ono što mislimo, da je to možda dar koji je bolje da zadržimo za sebe.


Mislimo da kad nađemo tu osobu, da ćemo večno da se držimo za ruke, ćutimo i smeškamo. Dok ne ostavi prljavi peškir na podu u kupatilu i to nas jebeno izludi.
 
Poslednja izmena:
Kako bi definisali šta je zaljubljenost?
...

Kao što reč sugeriše,
zaljubljenost je kad se ljubiš, ljubiš - pa se zaljubiš !

Dok se ljubimo sa nekim zaustavljamo dah,
a kad preteramo u ljubljenju
i u zaustavljanju daha ...

Ma uostalom to je lako proveriti i bez partnera :
Ne diši pola minuta - minut,
pa ćeš videti kako ćeš se osećati.

A zamisli kako je onom jadniku ( jadnici )
koji se celu noć ljubio !?

I uz to ne zna zašto mu se manta.
Oseća da umire, ali to kapira kao nešto lepo i čudno.
 
Kako bi definisali šta je zaljubljenost?

Da li je to osećaj da stalno mislimo na neku osobu ili ne mora samo to biti uslov?
Ako na nekog mislimo svaki dan to može biti i opsesivnost?
Da li je onda opsesivnost povezana sa zaljubljenošću?

Dešavalo mi se lično da sam se zaljubio u osobu sa kojom nisam imao mnogo socijalnog kontakta, ja sam tu osobu idealizovao u glavi i trebalo mi je prilično da prebolim, kao da sam u vezi bio.

Eto koliko smo kao društvo i uopšte populacija (svetska) needukovani. Na osnovno ljudsko osećanje mi ne znamo odgovor.
Psihologija je dala odgovore, ali ti odgovori kao da su privilegija onih koji su studirali psihologiju i kao da se samo njih tiču. Umesto da se sprovodi psihološko edukovanje od rane mladosti, tog edukovanja nema ni kasnije (kritika obrazovnog sistema). Zbog nerazumevanja razlike između ljubavi i zaljubljenosti, možete sebi iskomplikovati život.

Ovaj citat je upravo demonstracija zaljubljenosti. Ključna reč je - idealizovao.
Upravo je zaljubljenost idealizacija. Muškarac u svom nesvesnom nosi arhetip žene i ženstvenosti (idealnu sliku) i to se naziva anima, dok je kod ženske osobe to animus. O zaljubljenosti se radi kada se projektuje anima/animus na osobu suprotnog pola koju još niste dovoljno upoznali, ali neki elementi te arhetipske slike se poklapaju sa osobom u koju se zaljubljujete. Pošto vam nesvesni deo ličnosti ne može da šalje poruke SMS-om, on to čini osećanjima. To osećanje u ovom slučaju je zaljubljenost. Zaljubljenost može da pređe u ljubav tek kada osobu zaista dobro upoznamo i prihvatimo je takvu kakva je. Ali može da dođe i do razočarenja.

Međutim, tu ima još jedna kvaka.
Dešava se da iako upoznajemo osobu u koju smo zaljubljeni i po mnogim osobinama bi se moglo zaključiti da nam ta osoba ne odgovoara, mi ipak osećamo zaljubljenost. Ovo proizilazi iz velike želje za realizacijom anime (idealne slike - naše nedostajuće polovine u realnosti - značajnog dela koji fali u slagalici našeg života), pa odbacujemo realnost sa jedne strane opravdavajući tu osobu, minimalizujući ono što nam smeta kod nje, ili verujući da će se to promeniti prema našoj želji i zbag nas.
Pa tako možemo da napravimo ključnu razliku između zaljubljenosti i ljubavi. Zaljubljenost ne proizilazi iz realne slike osobe u koju smo zaljubljeni, dok ljubav proizilazi iz realne slike koju prihvatamo, tako što se to očituje na emotivnom planu.

Pa i tu ima kvaka, ebiga.
Osoba u koju smo zaljubljeni može da glumi i predstavlja se drugačijom nego što zaista jeste, pa njeno upoznavanje nas ne vodi realnoj slici, pa ostajemo na nivou zaljubljenosti dok nam se to ne obije o glavu.

Pa šta da vam kažem poštovani i cenjeni forumaši? Koju poruku da vam pošaljem?
 
Poslednja izmena:
...
Muškarac u svom nesvesnom nosi arhetip žene i ženstvenosti (idealnu sliku)
i to se naziva anima,
dok je kod ženske osobe to animus.

O zaljubljenosti se radi kada se projektuje anima/animus na osobu suprotnog pola
koju još niste dovoljno upoznali,
ali neki elementi te arhetipske slike se poklapaju sa osobom u koju se zaljubljujete.

Pošto vam nesvesni deo ličnosti ne može da šalje poruke SMS-om,
on to čini osećanjima.
To osećanje u ovom slučaju je zaljubljenost.
...
Pa šta da vam kažem poštovani i cenjeni forumaši? Koju poruku da vam pošaljem?
...

****** teoriju od koje nema koristi !

Reci ti meni bratac,
kako se "odljubiti" i prekinuti bunilo !?

Vidi kako sam ja to lepo objasnio
i nadam se mnogima bio od koristi :

...
Dok se ljubimo sa nekim zaustavljamo dah,
a kad preteramo u ljubljenju
i u zaustavljanju daha ...
...
 
Kako bi definisali šta je zaljubljenost?

Da li je to osećaj da stalno mislimo na neku osobu ili ne mora samo to biti uslov?
Ako na nekog mislimo svaki dan to može biti i opsesivnost?
Da li je onda opsesivnost povezana sa zaljubljenošću?

Dešavalo mi se lično da sam se zaljubio u osobu sa kojom nisam imao mnogo socijalnog kontakta, ja sam tu osobu idealizovao u glavi i trebalo mi je prilično da prebolim, kao da sam u vezi bio.

zaljubi se pa ces videti!
ajde ako smes ja te cekam ako si zensko!
 
Da bismo znali Istinu neophodno je prvo da naučimo da volimo. (Istina ostaje izvan domašaja onih koji odbijaju sebi iskustva ljubavi.) Da bismo naučili da volimo neophodna su nam životna iskustva. Da bismo imali iskustva neophodno je da nas neko ili nešto pokrene na njih ili da nas gurne u akciju. Kao što je u hemijskoj reakciji često potreban katalizator tako je i u svakodnevnom životu.
Taj životni katalizator koji nas najbolje može popkrenuti na životnu akciju jeste zaljubljenost.
Zato znajmo da se zaljubljenost pojavljuje ja početku as ljubav tek na kraju, što nam kaže da one nisu isto.
Možemo reći da je zaljubljenost nestvarna ljubav koja ima za cilj da nam pokaže keko ćemo se osećati onda kada dosegnemo duhovnu kompletnost i najviši stadijum ljubavi u sebi, odnosno kada znamo istinu, što je, kako rekosmo na početku, životni cilj svih nas.

Pa ipak šta je to zaljubljenost, odnosno, šta se dešava u osobi u toku zaljubljenosti?

Mi smo pre svega duhovna Bića, Duše, načinjeni od iste suštine. U nama operišu dva principa, kako je već pomenuo neko ranije napred, anima i animus koji se još zovu Yin i Yang odnosno Negativni ili ženski i Pozitivni ili Muški principi. Ovi principi u nama operišu kao naizmenična struja. Ima ih na svoj način i u našim telima...Nevolja je što se tokom odgoja ovi principi izvedu iz balansa i pored toga što je Muški princip jače izražen kod muškarca a Ženski jače kod žena.
Da bismo dosegli punu duhovnu zrelost, pun kapacitet ljubavi i Svesti i da bismo znali Istinmu neophodno je da ih iskustveno izbalansiramo. Nastojanje njihovog balansiranja često bude "veštački" odrađeno tako što onaj princip kopji je kod nas na izvestan način potisnut, blokiran ili nedovoljno razvijen mi ga u zgodnoj prilici projektujemo na drugu ili kod druge osobe, uglavnom suprotnog pola, Tada ta osoba "ima" baš ono što nama nedostaje i što nam treba da bismo bili kompletni i potpuni. Zato se u društvu te osobe baš tako i osećamo i budemo na sedmom nebu. Ta naša kompletnost, iako ne istinita, čini da se osećamo srećnim, uzdignutim i punim ljubavi prema toj jednoj osobi. Praktično tada počinjemo ne više da volimo samo sebe već da volimo makar samo još to jedno biće. Početak ekspanzije naše ljubavi i Svesti...
Kako naša prijekcija ne traje celog života ili dovoljno dugo, baš kao što ne traje ni dobar ljubavni film, kada prođe zaljubljenost mi se više ne osećamo onako kompletnim i uzdignutim. Ukoliko nam druga strana ne uzvraća pažnju ili nije onakva kako smo projektovali nama potrebni ideal mi se razočaravamo. Ukoliko ima tih vrlina i uzvraća nam pažnju naša veza može početi da se razvija a sa time i naša ljubav...
Scenario se ponavlja iz života u život, kroz nekoliko stotina hiljada inkarnacija, dok jednoga dana ne otkrijemo da naš kapacitet ljubavi i svesti zadovoljavaju minimalne uslove da možemo pristupiti svesnom radu na sebi kako bismo otkrili i znali samu Istinu života budući da smo tek tada u potpunosti kompletni. Tek tada se otvaramo prema najvišem stadijumu ljubavi kojeg predstavlja sama suština života koju mi znamo pod nazivom Sveti Duh.
Kada jednom otvorimo srce prema toj suštini života mi se ponašamo kao pijani ili ludi za Bogom, kako je i rekao Khalil Gibran. Praktično znati Boga (Kreatora) jeste taj najviši stadijum naše svesti, naše sreće, naše ljubavi i naše slobode. Tada svesno putujemo svim višim svetovima, putujući čak i onim svetovima gde je čista svest odnosno gde obitava Kreator svewgta. Svet i Svest nedostupna nama sve dok smo u humanoj svesti.
Sve ovo je razlog da smo mi u stalnoj potrazi za ljubavlju višeg stadijuma.

Eto otprilike tako izgleda naš put od početka kada se prvi put rodi zaljubljenost pa do kraja kada se u nama razvije najviši stadijum ljubavi kada budemo kompletni kao Biće, Super Ego odnosno Duša.
Znate li kako se to postiže u završnim stadijumima naših inkarnacija kada prekidamo dalje rađanje u niži pol kreacije i naravno u ovaj, fizički, svet?
 
Poslednja izmena:
Ja bih zeleo da vam ispricam jednu pricu a vi da mi odgovorite da l je ovo realno
Ja sam se nedavno zaljubio u jednu devojku na sajmu automobila, pa sam dobio stvarno neki osecaj posebnosti te devojke posto je mnogo mnogo lepa i stekao sam osecaj da je prava devojka za mene. Potom sam dolazio skoro svaki dan da je vidim i nisam imao snage da joj pridjem i kazem sta mislim, mnogo puta mi se ucinilo da me posmatra ali ja sam mislio da je to trip. Jednog dana sa drugom krecem njoj da prilazim i pre nego sto sam je bilo sta pitao, ona je mene pitala jesam li dolazio par puta do sad i da me je zapazila kako dolazim, meni uterala tremu u kosti tako da sam pre nego sto sam dosao ka njoj smislio neku glupu pricu da bi joj prisao, i pricao sam sa njom , slikao se na kraju, drhtao sam kao nikad do sad. Pitao sam je za broj nije mi dala, samo mi je rekla kako se zove i to je to. Poslednji dan sajma, ja se odlucim da odem i sve da joj kazem, kako se osecam, bas sve... I krenem prema sajmu, udjem kad imam sta i da vidim, sve hostese su otisle, ja pitam obezbedjenje a oni kazu da su otisle devojke pre 30 min. Ja sam skroz eksplodirao, pogubio se, nisam mogao da verujem sta me je snaslo. Znao sam ako ne iskoristim ovu priliku da je necu sresti posto nista ne znam o njoj osim imena i godina (23 god ) a ja imam 20 godina.
Svih ovih dana dok je trajao sajam ja nisam mogao ni da jedem, skroz sam bio depresivan, da su cak i roditelji provalili da nesto nije uredu sa mnom. I sta sad da radim ? Zarasla mi je srecu da bih bio sigurno jako srecan sa njom, a ovako otisla je a nisam joj nista ni rekao?
Da li da idem na onu izreko ko zna zasto je to dobro? Ili da se pomirim da je ovo kraj?
 
Pre svega pozdrav svima koji ovo budu čitali (iako ne verujem da će veći broj čitati s' obzirom da je zadnji komentar postavljen pre više od mesec dana od današnjeg dana).
Ukoliko planirate nešto sa nekime neka vam to ide iz srca a ne iz uma, um traži i uzima i nikada mu nije dosta (materijalne stvari) dok je srce tu da spozna stvari kakve jesu i da oseti i nadjača um. No, problem naše sadašnjice je taj što svi vole umom zato je to jedan od razloga zašto dugo ne traju takve veze i vezice - kombinacije.

Zaljubljivanje traje par sekundi dok osobin mozak još to nije registrovao jer kada registruje on želi tu osobu samo za sebe i ta osoba se više tu mnogo i ne pita - ukratko tu nastaje 'ljubav' iz uma.

Ja imam situaciju da mi se sviđa jedan lik skoro 8 meseci, a pre toga sam sjebala neke stvari i jednostavno je za sada nemoguće da se upoznamo jer je sve sjebano.. Osećam prema njemu toliko jaku konekciju i mnogo smo slični, kada god razmišljam o njemu ili pomislim na njega on se pojavi i opet se to svede na isto - boli ga uvo za to što diše.

Ako vam se neko svidi dovoljan je samo jedan drugačiji pogled da usmerite prema toj osobi kako bi vas primetila ali njen ego to neće dozvoliti i hraniće se time sve dokle god budete to na neki način pokazivali. Ako uspete da iskontrolišete situaciju i počnete da ignorišete tu osobu njen ego će se na neki način slomiti i ona će da počne da misli o tome da li vam se i dalje dopada.

Imam savet za sve, ne želim nikome da prođe kao ja jer uopšte ni ne prolazim i pitanje je do kada će me ovo držati u vezi njega, ako vam se neko svidi probajte da ga/je upoznate i ako ne bude bilo to to samo idite i probajte da nađete nekoga kome će biti stalo do vas kao i vama do te osobe.

Ukoliko ste prošli kroz neku vezu koja vam je teško pala tj. da ste se vezali za neku osobu i ta osoba je otišla iz vašeg života i navodno vas je razumela i volela, pašćete u očaj i pomislićete kako nećete nikoga voleti u toj meri kao tu osobu.. Nemojte očajavati, sve dokle god ste živi ima nade da sretnete nekoga, kažu da je bitna samo vera u to.
 
Ali sta ako je ta osoba mentalno psihicki povezana s vama do te mere da ne verujete sta vam se desava plus imate totalno ista interesovanja, plus vam je bas ono sto ste zamisljali a verovatno nikad necete je se videti jer vac citav okean deli i jedina razlika jer oboje imate neki zivot ovde koji ste izgradili, porodicu prijatelje te vam ne pada na pamet da rizikujete sve zbog nekog sa druge strane sveta...Tesko je mnogo cak ne mozes konkretno i da izjavis, kazes osobi sta stvarno osecas jer to moze da srusi sve odjednom pa vrtis onako izokola verovatno i ta osoba radi isto ali ne mozes da znas i budes siguran...

To je prokletstvo poslato direktno od boga da vam se smeje...I boli jako pogotovu kad vec imate skoro 33 i prosli ste sva sranja pa ono muka vam je vise od svega pa jako pozelite neku osobu s koju cete biti srecni ili ako ne ono vam se desi univerzum vam posalje ovakvu situaciju...

Ne znam sta da mislim, mislim da od toga verovatno nema nista a i ako se pokusa mozda nastane neko sranje koje nesu zelim jer mi ih je dosta...Verivatnoca za uspeh 5 najvise 10%...Proklet da je internet i taj karantin i korona navukoh si problem u glavi...Da ne pricam finansije i koliko treba tu novca...

Sta bih ste vi u ovoj situaciji?
 
Sta bih ste vi u ovoj situaciji?

Svestan si da to sve što misliš da jeste možda uopšte nije?
Da je sve lažno ili plod tvoje mašte, želja i da je izolovanost pojačala potrebu za bliskošću i bićem koje će da ti pruži sve što ti nedostaje?


I šta u ovakvom slučaju možeš uopšte da osećaš prema nekome koga uistinu ne poznaješ? To nisu osećanja prema stvarnoj osobi i ne mogu ni da se nazovu osećanjima, možda tek željama, nadanjima. Ako bi se upoznali i shvatiš kakva osećanja budi u tebi, tada možete da planirate i dogovarate budućnost.

Tako da mislim da ako nemaš mogućnost da je upoznaš, bolje je da prekineš ili da bar ne maštaš dalje.
 
Kako bi definisali šta je zaljubljenost?

Da li je to osećaj da stalno mislimo na neku osobu ili ne mora samo to biti uslov?
Ako na nekog mislimo svaki dan to može biti i opsesivnost?
Da li je onda opsesivnost povezana sa zaljubljenošću?

Dešavalo mi se lično da sam se zaljubio u osobu sa kojom nisam imao mnogo socijalnog kontakta, ja sam tu osobu idealizovao u glavi i trebalo mi je prilično da prebolim, kao da sam u vezi bio.
Često.
 
Svestan si da to sve što misliš da jeste možda uopšte nije?
Da je sve lažno ili plod tvoje mašte, želja i da je izolovanost pojačala potrebu za bliskošću i bićem koje će da ti pruži sve što ti nedostaje?


I šta u ovakvom slučaju možeš uopšte da osećaš prema nekome koga uistinu ne poznaješ? To nisu osećanja prema stvarnoj osobi i ne mogu ni da se nazovu osećanjima, možda tek željama, nadanjima. Ako bi se upoznali i shvatiš kakva osećanja budi u tebi, tada možete da planirate i dogovarate budućnost.

Tako da mislim da ako nemaš mogućnost da je upoznaš, bolje je da prekineš ili da bar ne maštaš dalje.

Verovatno sije u pravu, meni jeto prolazilo kroz glavu ali sad trenutno nalazim mane i nesto sto mi se ne svidja da bi unistio ta osecanja, pomalo forsiram to kopam...
Ne znam nikad nisam imao toliko takvih osecanja prema nekom koga jos uvek nisam video a da je stvarna osba srvarna je bas...
I da mozda je zaljenje jace zasto nemam tako nesto ovde nego tamo na drugi kraj sveta to me ubija...Ne znam nista...Neka ide kako idese...
 
Svestan si da to sve što misliš da jeste možda uopšte nije?
Da je sve lažno ili plod tvoje mašte, želja i da je izolovanost pojačala potrebu za bliskošću i bićem koje će da ti pruži sve što ti nedostaje?


I šta u ovakvom slučaju možeš uopšte da osećaš prema nekome koga uistinu ne poznaješ? To nisu osećanja prema stvarnoj osobi i ne mogu ni da se nazovu osećanjima, možda tek željama, nadanjima. Ako bi se upoznali i shvatiš kakva osećanja budi u tebi, tada možete da planirate i dogovarate budućnost.

Tako da mislim da ako nemaš mogućnost da je upoznaš, bolje je da prekineš ili da bar ne maštaš dalje.
U pravu si.
Svog sam muža srela upravo ovde, ali nije mi postao muž dok se nismo zaista sreli, upoznali, duuuugo poznavali. Godinama bukvalno. Tek kad smo se sreli, shvatili smo koliko se malo znamo.
 

Back
Top