Zal Kopp - Ljubavna poezija

Forma_Ideale

Aktivan član
Poruka
1.445
Labud

Zjenica plava moga vrta to je drhtavo ogledalo
jezera jednog čiste vode, toliko čiste te vjerujem
da se u sjajnu površinu misao moja upisuje.

Cvijet zraka i cvijet vode, duša jezera to je labud
sa svoje dvije ljudske zjene, težak i otmjen poput princa;
krila mu ljiljan, vesla ruža . . .
kljun mu u ognju, vrat žalovit i ponosit je,
i bjelina i sva umilnost labudova.

Ta ptica bijela, ptica teška, što zlokobnim se pjevom javlja;
-karanfil, skriven u ljiljanu, u plam i čudo pretvara se . . .
uzbuđuju me bijela krila kao goruće dvije ruke.

Nikakve usne nisu žarke ko njegov kljun u mojoj ruci;
nijedna glava tako krotko u moje krilo nije pala;
nijedna put mi nije dala takav užitak, takvu patnju:
kroz njegove se žile pjeni plamena struja, dvaput ljudska.

Rubinom rujnim od požude glava je njemu okrunjena;
i on odnosi puste želje u svome skutu ružičastom.
Na rukama mu vodu dajem a čini se da oganj pije;
i ja izgledam k'o da pružam čitavi pehar svoga tijela.

U mome snu toliko živi i tako u put moju tone
te često mislim jel' to labud s dva svoja krila lepršava,
s očima svojim rijetkim, ljudskim, i sa crvenim, žarkim kljunom
je li to samo bijeli labud u bistroj vodi mog jezera,
il' ljubavnik u mom životu . . .

Jezeru bistrom na obali zapitkujem ga u u tišini . . .
a tišina je samo ruža navrh njegova žarkog kljuna.
No on mi u svom mesu zbori, a ja ga u svom mesu slušam.

Katkada-cijela!-ja sam duša; Katkada-cijela!-ja sam tijelo.-
Uranja kljun u moje krilo i tu ostaje kao mrtav . . .
Na površini od kristala, u drhtavome ogledalu jezera,
koje katkada misao moju odražava,
crvenom bojom labud plaši, a ja bjelinom strah zadajem


***

... je li neko čitao ovog autora?
... zna li ko kako kod nas doći do njegovih zbirki?

sajt autora: http://www.zalkopp.com/
 

Net & Neta

Elita
Poruka
17.482
CoTyf.jpg

Kako opisati svoj život? Rođen sam 1956. godine, u godini majmuna kako kažu Kinezi. Moje djetinjstvo bilo je ispunjeno lijepim trenutcima. Zato su sjećanja na te dane vrlo tiha i nježna. Uvijek sam se igrao sa svojim vršnjacima. Posebnost tome je što smo se svi voljeli igrati pokraj najdražeg prijatelja, rijeke Drave. Kad god se sjetim tih trenutaka moj osmjeh postane nekako djetinjast. Učini mi se da sunce zajedno s pticama u njemu pjeva.

Nakon djetinjstva i njegovog sanjanja stiglo je buđenje. Zakoračio sam u pravi život. Školovanje je bilo duže od mog djetinjstva, ali ne dovoljno za sve ono što sam želio učiniti. U međuvremenu stizala su i razmišljanja o budućnosti u kojoj su se nazirali posao i stvaranje vlastite obitelji. Danas znam da su mi sva ta iskustva pomogla bolje razumijeti sebe i uživati u svijetu koji me okružuje. Nakon svih godina shvatio sam zašto Kinezi govore kako je život kratak za učiniti mnoge stvari, i da nije važno jesmo li svinje ili ljudi u tom životu. Važno je znati kako otvoriti srce i dušu. Cijenim razmišljanja ljudi koji su oduvijek bili osjećajni.

U svom hodanju kroz život često sam primjećivao kako zajedno sa mnom hodaju riječi. Šetnje s njima ponekad su bile šutljive, ponekad glasne. Iz tih naših druženja nastajali su stihovi koje sam obznanio u svoje četiri knjige poezije i jednu knjigu proze. Najteži korak bio je započeti ispisivati te duge razgovore. Nakon uvjeravanja samog sebe kako to mogu, tiskao sam 2005. godine prvu knjigu poezije Pod mostom moga tijela . Odmah, nepunu godinu dana nakon nje izašla 2006. godine druga knjiga poezije Govorim poljupcem. Treća knjiga Dragocjeno trajanje izlazi 2007. godine, a na nju se nadovezuje Osijek, moj lega dnevnik mojih intimnih razgovora sa gradom u kojem sam odrastao, u kojem živim i koji me najbolje poznaje. Knjiga poezije Otmjeno obnaženi izlazi 2008. godine.

*****
U pripremi su knjiga poezije, Kušati nagost i drugi dio eseja posvećenih mom gradu Osijeku, Osijek, moj lega 2. Osim svojih knjiga, uredio sam ili napisao predgovore za tridesetak knjiga. Drago mi je što su me ljudi prepoznali i odlučili mi povjeriti svoje rukopise. To prijateljstvo kroz pisanje, druženje sa knjigama, internetom, a posebno poezijom, dragocjeno je iskustvo, jer mi između ostalog, pomaže razumjeti vlastite osjećaje.- Iz knjige: Vrisak kroz svilenu paučinu, Branislava Lukića-Luke ;Zal Kopp – skica biografije
 

Net & Neta

Elita
Poruka
17.482
JEDNOSTAVNE MISLI

Gledam te kako niz zelenu padinu rasipaš korake.
Zavidim svoj toj travi po kojoj gaziš i po njoj hodaš,
promatram te oblake dok ih osmjesima posjećuješ
i krivo mi je što se u tvom pogledu izvijaju i maze.

Ovo je tek dio jednostavnih misli koje kroz mene teku.
Između sna i jave ćutim kako ljepotom sladiš svijet
i zamišljam koliko se more trudi uljepšati svoje blago,
što ravnica čini da se suncokreti stalno tebi okreću.

Otvaram svoje srce ptici što na nebu nepomično stoji,
pomjeram njen red iz očiju i nudim joj veliku zvijezdu.
Pokrivena sjajnim kapima kiše slijeće u moje obrve,
poklanja mi smisao tankih vidika i svoje srebrno perje.

Kažem naglas, pa što ako čeznem i ne mogu bez tebe?
Zar se moraju nad mojom glavom skupljati noć i dan
i zašto šutnjom zlatnog kljuna krijemo prastara znanja?
Kad možemo sjediti i mjesečinu sa svijetom podijeliti.

Polako me u kandže stavi i ponese iznad oštrih visoravni,
a između njenog tijela i mene prostruje daleki vjetrovi.
Mimoišli smo velike gradove i njihova zagađena mjesta,
preletjeli putnike i na kraju stigli usred otoka u vremenu.

Tu smo reče i pusti me da hodam zgusnutim zrakom sna.
Sad je i sjenka njenog kljuna zatreperila mojim likom,
uhvaćena milinom svih proteklih uzdaha mojih drhtaja.
Izvadi školjku iz pijeska i bez riječi na zeleni kamen stavi.

Znam, u dodiru kamena i školjke krije se tajna koju želim znati,
jer zagrljaj istinske ljepote nije u letu niti dubini mora,
on se čuva tamo gdje se ne skuplja mrak, gdje nema svjedoka,
u zadnjoj niti srca i na izvoru duše, samo u nama samima.

 

Net & Neta

Elita
Poruka
17.482
JEDNO OBEĆANJE, JEDNA MOLITVA


Jedno obećanje, jedna molitva jedne noći
i dodirnuo sam nebeske bisere tvoga tijela.
Ali zar je uopće potrebno spominjati hrabrost!?
Buduća se svjetlost kao voda ljeskala u meni,
i poput lahora sam putovao preko tvojih usana,
a ploveći tobom sve se otvaralo poda mnom,
u tvom mirisnom tijelu bio sam bliže svemu.
Ispunjen toplom bjelinom blistave utrobe,
posebno pamtim kako sam od snova rastao
dok si mi u nedjelju slijetala grudima na obraze.

I mogao bih redati zvijezde koje tad upoznah,
mogao bih iz tvojih prepona poslagati iskre,
ali snažno nastavljam rukama rubom tvoga bića
i šećući po mekoći što treperi mojim prstima,
širim tako uzdahe kroz obilje ustreptale čežnje.
Pjena tvog obrisa još je u meni i nebeski buja,
pa se jedva suzdržavam u prostranstvu dodira,
koristim noć provedenu s tobom kao postelju
a tvoja znatiželja u mojoj sve jače podrhtava
i naručje naše postaje dom ljubavnih zagrljaja.

Jedno obećanje, jedna molitva jedne noći,
dovoljni protiv svih probdjevenih iluzija sna.
Različito usamljeni hodamo plavim jutrima
i s ostalima ne hvatamo tanke sjene istine,
već od tvojih očiju do mog pogleda ležimo,
a jesen spaja naše daleke poljupce u cvijeće,
i hoće zaživjeti isti zrak ispod naših vjeđa,
ali prvo moramo srcem neba tiho zadrhtati
i zajednički se otisnuti kroz usjeke horizonta,
tek toliko da s pticama uspavamo daljinu oblaka.

 

Net & Neta

Elita
Poruka
17.482
PRVI GUTLJAJ JUTRA


Osjećaš li, najdraža moja,
kako se ova blažena noć
polako približava kraju,
a mi bez straha vodimo ljubav,
jer naši vrući dodiri
ne odlaze u zaborav.
Naša postelja, mila,
i dalje nijemo gori,
i poljupci što u nama sjaje,
ne žele nikamo otići.
Zato slobodno kucaj srcem,
i ne traži u osmjehu
škrte tragove sjetnih svitanja.
Nema više slijepe magle
i ne guši tvoj san.
Nikakva opora i hladna tuga
u tvoje zagrljaje neće ući.


Znam, teško je pronaći
tišinu u šuštanju lišća,
ali vjeruj svome tijelu,
duboko udahni zoru
i sa moga željenog tijela
ispij prve gutljaje jutra,
usne će ti napuniti suncem.
Raširi me pod sobom,
pod topla bedra smjesti,
u vlažne uzdahe primi.
Sa plavetnih visina
svojom mirnom dušom uzmi
i s njom me zauvijek veži.
Ne boj se, jedina moja,
samo se prepusti meni,
jer na tvojim obrazima
i poslije mjesečine postojim.

love001.jpg
 

Net & Neta

Elita
Poruka
17.482
Moj zaljubljeni pogled


Zauvijek si moje tijelo natopila zvijezdama
i ritam moga golog disanja preuzela srcem,
pa te sada svojom nagošću neumorno grlim.

Otkad sam primljen u naručje tvojih usana,
strašću zrele ljubavnice moje bokove budiš
i sluh vječnog vremena u tebi trajno ćutim.

Ništa više ne trebam, za zemljom ne čeznem,
stalno se uzdižem dodirima požude u tebi
i pokretima plavetnila, tiho kroz tebe plovim.

Ovdje, ljubavi, na obroncima zlatne postelje
gdje vrlim poljupcima neprekidno kipiš,
darujem ti svoj veličanstveni osmjeh sunca.

A bujne brežuljke tvoga prekrasnog tijela,
tu drhtavu prisutnost mog nemirnog sna,
prema izvoru blaženstva, prstima vodim.

Kad te u vrelo naručje svojih usana primim,
i moj pogled tvoju nagost zaljubljeno prekrije,
najviše se sladim ritmom tvoga golog disanja.

Tada više ništa ne trebam i zemljom ne hodam,
već poput mjesečine, srebrnim sjajem se izvijem
i staništa nebeskih ptica, šutnjom oblaka slijedim.

Kao nijednu vodu, tvoje grudi istinski ispijam,
kao nijednoj vatri, tvom struku se prepuštam,
kao nijedno svjetlo, tvoj dah u meni uzdiše.

Nestajem kao kap izmeðu titranja i tišine,
i sam u zagrljajima tvoga prelijepog tijela,
ispunjen tvojim životom, presretan sanjam.

Kao nijedan zrak, uzliječem s tvojih obrisa,
kao nijednog dana, moj san se opija tvoga mirisa,
kao nijedna misao, tvoja me ljubav u sebi raða.

 

Net & Neta

Elita
Poruka
17.482
Meki miris grudi


Ove noći spavaju u meni polja,
a sa neba tvoga zlatnog tijela,
u blagoj magli dolijeću ptice,
jedna po jedna, uzdišu čelom.

Dok iznad mene večeras letiš,
inspiracijo moja neprolazna,
znam što znaèiš za moj san,
zato sporo i sve dublje dišem.

Govore mi ruke nerazdvojne,
osmjeh tvoje duše gnijezdo je,
a cvrkut tvoga slatkog tijela,
to je strast što bjelinom grli.

Ove noći kao nikada do sada,
preko mojih uspavanih polja
razlila si puèinu suncokreta,
inspiraciju moju neprolaznu.

Jednostavnom toplinom, mila,
zaustavi vjetar u šumu breza
i sve naše čežnje zapali u nama,
u velike dodire ljubavi pretvori.

Večeras trebam miris ljubavi
kao zrno neumornog sna,
potrebna mi je boja tvoga glasa,
i sva prisutnost nježnih rijeèi.

Ove noæi dok nada mnom kružiš,
plava ptico okupana mjesečinom,
sa tvojih krila ispijam sjaj,
inspiraciju svoju neprolaznu.

Šutim i slušam, usnama pjevaš,
i ništa sretnije od mog pogleda,
ništa slaðe od boje mirisnog zlata,
radosti dodira medenih uzdaha.

Priznajem, posebno si svjetlo,
svjetlo koje èuva naša obečanja
i nikada nećemo prestati život,
jer ga svojom dušom uživamo.

Zato noćas, inspiracijo neprolazna,
kao sjajna tišina na polja sleti,
natopi brazde mekim mirisom grudi,
njihovom neprolaznom inspiracijom.


00bc050Ola9.jpg
 

Net & Neta

Elita
Poruka
17.482
U vrhu svjetlosti

Treperiš u vrhu svjetlosti
i tiho vedrinom osmjeha,
izlaziš iz leptirovog daha.
Prilaziš mi dužinom duše,
izazovno šećeš mojim pogledom
i neprestano opijaš uzdasima.

Smatram te svojim korijenom,
s tobom mogu nebo dosegnuti
i kao vjetar zauzdati oblake,
mogu poput sjene izrasti,
pa po tvome tijelu isplesti
meke dodire blagosti.

Dok se sa obzorja pružaš
natapaš me kapima strasti,
a kad brazdama muškosti
doneseš tišinu mirisa
u drvoredima tvoje zrelosti
otkrivam putove njedara.

Dragocjen si izvor proljeća,
iz tebe se rađa sunce
i zasipa polja kamilice.
Pod tvojim koracima živim,
pod tvojim osmjehom tečem,
na tvom tijelu postajem ratar.

Kao da sam iz tebe niknuo
toliko se za mene trudiš, mila,
u svom srcu za sve brineš,
nježno primaš moj život,
pa ga dušom u sebe sklanjaš,
i nesebično se ljubavlju daješ.

Treperiš u vrhu svjetlosti
i tiho vedrinom osmjeha,
izlaziš iz leptirovog daha.
Prilaziš mi dužinom duše,
izazovno šećeš mojim pogledom
i neprestano opijaš uzdasima

tumblr_ll3m0mG3DP1qjv9ywo1_1280.jpg
 

Net & Neta

Elita
Poruka
17.482
DAH DUGE

Kistom svog srca na platno moje duse nanosis paletu
i plavom bojom oslikavs beskrajni oblik dubina,
sanjaris i u sebi me smirenjem svoga bica stapas,
neustrasiva plava ptico u beskonacnost sna dolazis.

Ljudskom zelenom bojom umirujes nemir mojih voda,
s njom, obnavljas i cistis uzdrhtale prozirne valove,
kao rajske biljke donosis proplanku rascvjetali mir,
uspinjes u slavlje moj zivot osvjezavajucom snagom nade.

Zacet u tvojoj bjelini, otkrivam milost svih osjecaja,
iznosis me preobrazenim smislom horizontima dana,
istokom moje duse budis sjaj sunca vrhom razuma,
auerolom ponovnog radjanja kusas krilom prepelice.

Zemlja ti je dom, smedja i topla, cvrsta poput majke,
imas savrsenstvo brazde i plodnost nepreglednih njiva,
izvoristem zivota iz njih izlazis i nudis odricanjem tuge,
pa me zoves i prihvacas u njedra predivnih uzvisina.

Tu me znansvenoscu crvene vatre osvajas i primas u sebe,
strascu vjetrova prislanjas uz besmrtnost iskrene srece,
kao suncevu zraku izdvajas medju svoja rumena bedra,
da tvojim toplim rumenilom uzivam i plovim zauvijek.

Ti si dah duge, pocetak svjetlosti i glasnik mog obnavljanja,
ti si vitki most izmedju zemlje moga srca i neba moje duse,
tvoje se jake boje okvirom mog bica njezno i toplo razljevaju,
i ja se vjecno prepustam njihovom velicanstvenom skladu.


421490_261838393895045_109672832444936_609314_833701158_n.jpg
 

Net & Neta

Elita
Poruka
17.482
Čvrsti dah velike čežnje

Stigla si bezbrojna u krhotine moga sna
i sad se svojim brižnim dodirima,
u zanosu vrućih poljubaca razbuktavaš.
Nikako slučajno, već ponosno s mirisima
i čvrstim dahom velike čežnje,
ljubiš moje krhke obrise.
Bezglasno i pažljivo,
polažeš u moje zjenice osmjeh
i dok šutljivo prilaziš mojim usnama,
ispunjavaš me neprimjetno svojim tijelom.
Postajemo čudesan plod
nepregledne ravnice osjećaja
i kao rijetki sretnici uspijevamo ući
u tek probuđene krošnje mjesečine
i zaboravu prepustiti nemir.
Plamtiš privijena strašću
u mom krvotoku.
Znaš me prepoznati.
Iako je moj glas,
još uvijek bojažljiv,
nježno iz mene uklanjaš prošle snove
i tako ranjive, neponovljivo tiho smiruješ.
Pitaš otkud toliko nebeskog veličanja
u našim zagrljajima
i kako to da smo uspjeli,
zauvijek izaći nepovrijeđeni?
Moram ti reći, možda ustvari i slutiš,
ove smo noći započeli ljubavlju cvjetati
i nikada se više nećemo usamljeni svlačiti,
jer su se tvoji zlatni prsti puni sunca,
zapleli u moju kosu,
a moje su usne postale
užareni izvori tvojih uzdaha


tumblr_lz039cwlRr1r1yu01o1_500.jpg
 

Net & Neta

Elita
Poruka
17.482
DVIJE KAPI


Posteljom me slijediš
i njeznim dodirima moje dodire pratiš .
Dok ispod naših ruku ,
tijela nježno klize ,
poput mora iznad sebe me nosiš .

Sa grudi mi , dvije kapi ,
kao bisere nudiš
da usnama mojim bljeste ,
pa kroz prste ih bijelinom cijediš
i porama slašću nadražaje množiš .

Mila moja ženo ,
u tebi muškost tvrda vri ,
i oko mene ti se svijaš ,
ne možeš do daha doći ,
jezikom mi po ocima skačeš .

Svakim pokretom ,
koljenima privlačiš k sebi
i zatvaras sve strane .
Ponovno medju bedra stavljaš ,
jer sokove zadovoljstva samnom uživaš .

tumblr_leh085S90i1qemcr1o1_1280.jpg
 

gost 302219

Zainteresovan član
Poruka
169
Prozor ptica…

Ponovno strpljivo ulazim u večer i čekam…

Oh, kako razumijem čekanje, jer bol i tišina
kao svjetlo i tama, neprekidno u meni šeću.
Iako smo razdvojeni, uporno te srcem čekam

i dušom želim, nemam drugog puta do tebe…

Ispisujem san, a ti miluješ uzdahe prstiju,
i s prozora ptica odlijećeš u zalazak sunca.
Snažno toneš i vješto prostireš boje sutona,

u postelji razvlačiš pregršt požude neba…

Uvijek u sumrak dok lomiš visinu vjetrova
stvaram pjesmu i dušu neodoljivo grlim.
Tad liježem dubinom tvojih nebeskih prsa

i zaboravljam sve navike poznatog svijeta…

Jer, bjelina grudi blagoslov je putovanja,
a slatkoća oblina istančan su dah cjelova.
Zbog toga moram izdržati ove svoje dane,

i ne marim za sunce što te krije od mene…

Samo dok putujem u tvojoj toploj nježnosti
moji bezglasni dani ususret tebi polijeću.
Sve je moguće, ljubavi, sva obećanja stoje,

napusti san i zazovi lišće preko puste ulice…

Sjeti se kad si moje tijelo zaranjala u sebe,
a tvoja nijema usta, zapravo čistoća šutnje,
s kakvom su samo željom donosile osmjeh

i zvjezdanim prahom zasipale moje usne…

Nezaboravna je radost to drhtanje topline,
stoga takve male stvari ljubomorno čuvam.
Ti cvjetni poljupci mirisnih pupoljaka lipe,

temelj su neponovljivih ljubavnih uzdaha…

Razmišljam kako približiti ove tihe riječi,
pa ih pažljivo slažem i razgovijetno pišem.
Sakupljam kapi mjesečine rasute po sobi

i srebrnim poljupcima natapam pjesmu…

Sjaj uvlači slova u misli i razgrće tamu,
a tragovi čekanja tiho nestaju u kutu noći.
Sretan sam, sad si pod mojim trbuhom

u strasti zagrljaja, neprolazna ljubavi,…

Zal Kopp

happytrail.jpg
 

gost 302219

Zainteresovan član
Poruka
169
Godina tresnje

Kad se u mom pogledu nasmjesi ptica,
pa s mirisom tresnje posjeti visinu jablana
i obavije letom cijeli svijet,
vise ne trazim obrise tvog tijela,
jer opijen travnjem osjecam,
kako vrijes na mojim usnama
i u poljupcima vjetra,
prepoznajem dolazak tvojih prstiju sa svibnjem.
Pod vrelinom njihovih dodira,
otvaram sve proplanke u sebi
i postajem lipanjski val,
rascvjetan u rijeci osjecaja ,
pa s njim, na obale tvojih grudi pristajem
i svom silinom,
dubinu njeznog toka prostirem,
kupam tvoja bedra
i nebom svoje koze polazem.
U svakoj srpanjskoj zvijezdi,
koja osmjehom treperi tvojim stasom,
snom suncokreta zapocinjem kolovoz
i sa zlatnom bojom rujna
mekim stomakom plesem,
a svojim drhtajima,
cijelom tvojom ravnicom sjedam
i mjesecinom, pletem niti u zagrljaje
i socne plodove pozude slazem.
S godinom tresnje,
ja u tebi , sve jace dozrelu dunju grlim
i beskrajnim grozdovima ispijam listopad,
njisem svojim bokovima
i tiho, u studeni nosim.
Izvijam dlanove
i u dukatima, oko tvoga vrata sebe nizem,
u mirne drvorede breza
i sjajnom bjelinom prosinca oblacim.
Uvodim te u prvo sijecanjsko svitanje
i sa kristalima pahulja,
strasno ljubim,
plamtim iskrom veljace na tvojim obrazima
i sakupljam snagu ozujka,
da s prvim poljupcem proljeca,
u godinu tresnje,
samnom, ponovno udjes . . .

1835071006nt04ce0.jpg
 
Poslednja izmena:

gost 302219

Zainteresovan član
Poruka
169
Kada ti dođem.....
Doneću poljupce i osmeh svoj...
Doneću zagrljaje sreće
u pogledu ispletene čežnje
u svojim rukama od želje,
da sa njom umijem tvoje i svoje lice...

Poljupce usnama piti,
zagrljajima ću te upijati
pogledima te milovati,
sreću ćemo podeliti...
osmeh ću zadržati...

za tebe i mene...

Match_blowout_shaky_hand.gif
 

Net & Neta

Elita
Poruka
17.482
Boje ljubavi


Nista nije važno , kao vještina naših osjećaja kad primi boje ljubavi
i ništa ne treba osporiti promjenama koje nastaje u vremenu čekanja ,
jer svako disanje tada ima svoj ritam , ponekad blag , ponekad trom ,
ali ipak skladan i naš ritam , što uči dušu vječnom privikavanju .

Što smo prije bili i zašto sjajnim koracima tako preplašeno zastajemo ,
ne znam , ali ponekad poludim poput vjetra i zaurlam tvojim bićem ,
na srnem divljački , pa se u strahu , da ne poklekneš , povučem i utihnem
i znam suncokrete zatamniti i prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju .

Ali , sve to radim iz ljubavi i koliko god ti čudno izgledalo , ja te volim
i ne mogu bez tebe i vječno sam ti zahvalan što u meni odavno postojiš .
Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo , niti mojoj ljubavi , oni su lom nemira
i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i čežnje za tvojim toplim dodirima .

Neponovljiva si , neizmjerno blaga i mojim snovima potrebna , otkrivena
i začeta u svakom mom pokretu , posadjena korijenom moje velike ljubavi ,
izrasla rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu ljubavlju zablistala ,
dohvatila vječni smisao i pomjerila granice mog beskonačnog svemira .

Prepoznajem pogled mjeseca u kojem zabrinuto trčiš svojim toplim usnama
i poznajem obrise bijelih breza što se skrivaju iza tvojih nježnih zagrljaja ,
zato te i vodim ravnicom mojih nadanja , jezerima mojih dugih iščekivanja
i zanosnim proplancima sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe .

Jedina moja ljubavi , samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim ,
kao čovjek svaku sumnju odbacujem , kao ljubav tvojom dušom odzvanjam ,
kao miris tvojim tijelom ustajem , kao vjetar tvojim se nebom propinjem ,
predivna moja , ništa mi u životu nije važno , osim tebe i boje tvoje ljubavi .

poljubac.jpg
 

Net & Neta

Elita
Poruka
17.482
Ti

Svake noći po mom tijelu prošećeš mjesečinom,
ostaviš mirise na mojoj koži i ponovno nestaneš.
Tamo gdje zasjaš, tamo se pore rašire i uzdahnu,
a gdje ne stigneš, tijelo i dalje spokojno drijema.
Slatke se kapi nemira tako šire mojim snovima,
da se svako jutro od toga pijan u krevetu budim.

Svaki dan mojim čelom prođeš sjenom oblaka,
zastaneš u pogledu i zasladiš me svojom tišinom.
Mjestom koje prekriješ rastapaju se naborani sati,
a ja popustim i s njihovim otkucajima zaplešem.
Nježnim osjećajima poput izvora natočiš moje vene
i čitavu vječnost uliješ u mene, da me namiriš.

Koliko se samo puta pokreneš i staneš pored mene,
utihneš i silinu osjećaja probudiš radi moga mira.
Pomakneš me dubinom svoje duše i cijelog uzmeš,
tiho zagrliš i moje nestrpljive misli srcem poljubiš.
Takvog prisloniš na grudi, ponudiš njihovu bjelinu
i dodiruješ prekrasnim buketom crvenih bradavica.

Osjećam svu snagu tvog stomaka dok vodimo ljubav
i kako teku strasti bedrima koja poda mnom otvaraš.
Ne sklapam oči, već upijam božanstveni pejzaž tijela
i tvom reljefu dodajem vlažnost mojih mekih usana.
Pod prstima izvlačim oblike prekrasnih horizonata
i između koljena smještam proplanke blaženstva.

Tu se sladim sa beskonačnošću tvojih rajskih vrtova,
muški berem slatke plodove netaknute ženstvenosti.
Ulazim i zanosno obilazim svaki kutak tvog svemira,
pronalazim neviđena sazvježđa vječnog zadovoljstva.
Milujem te i tako bez prestanka vodim pokretima,
upijam tvoje uzdahe i u svom tijelu plodim ljubav.

14j2kk9.jpg
 

gost 302219

Zainteresovan član
Poruka
169
Imam te, imaš me

Imam te kako bih upoznao sebe,
željan i topao od kože meke,
obrazima, mila, služim tvoje ruke.
Noćas iskrim čežnjom tvoga tijela,
u svijetu mom uvijek si dobrodošla,
i san moj jednak požudi u tebi,
bjelinom bedara tvojih teče.

Imaš me da ti poljupce točim,
i željna mene nanosiš svoje prste,
usnama, draga, slatke mirise vezeš.
Noćas u tvoju kosu uzdahe stavljam,
u svijetu tvom oduvijek sam sretan,
jer snom svojim dišeš usred mene,
i mojim bedrima mjesečinom šumiš.

Imamo sad dovoljno uzavrele krvi,
licem u lice, u srcu zagrljeni nježno,
kao boja daha ispod zaljubljena neba.
Između nas su krupne oči zvijezda,
i pretvaraju misli u kristalne strasti,
a taj žar beskrajne ljubavi naše
imamo na postelji životom cijelim.


351s9qs.jpg
 

gost 302219

Zainteresovan član
Poruka
169
Nebom sam te okupao

Nebom sam te okupao
i bisere svoga srca stavio oko vrata ,
pa snom jutaranje rose u miris legao ,
jer kad snivas ,
mojim pogledom postajes zvjezdani dah ,
a u mojim njedrima okus meda .

Milo si moje bice
i otkako u mom osmjehu spavas ,
ja te mjesecevim poljupcima dojim ,
svakom tvojom misli cvjetam ,
a nad bijelim celom ,
udahnjujem ljubav i u dusu stavljam .

Koliko li te samo snenu tako volim ,
da se u sam san pretvaram
i dubinom uzdaha tobom drhtim ,
po cijelu noc u tebi treperim ,
njezno ceznjom uznosim
i proplancima bezbriznosti pokrivam .

Tiha si i ja te takvu vodim ,
poput lista sto jezerom plovi ,
tiho se i u tebi ljubim ,
kad sa kapima kise preselis u sapat ,
tihom , ja te strastveno volim ,
dok svoje snove prostires u meni
coupleDM1510_468x379-1.jpg
 

gost 302219

Zainteresovan član
Poruka
169
MISAO O TEBI


Imam misao o tebi i nosim je na dlanu .
U svakoj njenoj kapi tvoja kosa sjaji .
Imam poljupce mjesečine za tebe .
Svaka njena zraka moj je dodir u tebi .
Tvoje meko tijelo imam u sebi
i nad nebom tvoje bistre oči imam ,
a za česte šetnje sto ih ispod duge nosim
u vjecnom trajanju poljubaca te imam .


Znam da se jasan miris tobom prostire
i postelju našu u mlade noći pretvara .

Poredane uzdahe na usnama imam
i zajedno s njima čekam obrise tvojih ,
jer me ljubavnim danima dozivaš ,
trčiš i grliš suncem svoga pogleda .
Volim te , jer moj osmjeh u sebi čuvaš
i ponosno u sebi snivam , gdje te imam .


Trebam te , jer moje strahove rastjeruješ
i carstvom mog nemirnog bića ustrajavaš .
Žudim za tobom i žudnjom prekrivam obraze ,
vrhom tvojih grudi dolazim i u njih uranjam ,
prstima te stižem u sjeni predivnog poprsja
i pučinom tvoje puti razvlačim svoja milovanja .
Imam te i pod gorjem i u utočištu valova ,
svugdje te imam i u svemu nalazim .


Predivna moja ljubavi imam te još i više ,
jer me tvoja ljubav obuzela , pa me ima ,
imam to blaženstvo u kojem tebi pripadam .
Ljubavi moja jedina , ljubim te još jače
i poljupcima u sebi zauvijek te želim imati ,
imati i čuvati i u nježnim uzdasima nositi ,
s tobom po nebeskom plavetnilu ljubav voditi
i u tom zvjezdanom beskraju u tebi uživao
erotic-erotic--sensual--zbyszek--PARY--Couples--sexy-couples--daniels--sandee--Love--lovers--kiss--%D0%BE%D0%BD-%D0%B8-%D0%BE%D0%BD%D0%B0--Couple--%D0%A0%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0--beauty_large.jpg
 

Net & Neta

Elita
Poruka
17.482
Ljubim i ljubav ostavljam


Mila moja, ljubav u meni nije škrta,
ona te u beskraju mojih misli
miluje zagrljajima
i osim sunca tvoga pogleda
ništa više ne treba.
Ljubi i ljubav ostavlja,
ljubi i ljubav ostaje.
Jedina moja, tvoje grudi
bujno mirišu u mom osmjehu
a tvoji gipki bokovi poput sna
trče na mom stomaku.
Ljubim ih i ljubav ostavljam,
ljubim i ljubav ostajem.
Potpuna si snaga mome srcu
i biće si moga tijela.
Kad me ljubiš ljubav ostavljaljaš,
kad ljubis ljubav ostaješ.
Sad kad vrijeme teče,
jer mora neprekidno teći,
sada nas ljubljenjem vodi ljubav,
sve uzdahe poznaje u nama
i sve u nama nju poznaje,
a tamo gdje se slatko dodirujemo
tamo je uvijek s nama,
liježe u naša srca i kao san raste,
jer je ljubimo i ljubav ostavljamo
jer se ljubimo i ljubav ostajemo.

00tx051VsfF.jpg
 

Net & Neta

Elita
Poruka
17.482
Kad pjevaš ljubav

Opet si se u mom srcu ovo jutro nasmiješila,
isto si mi tako i neku večer šaputala drhtavo,
u jednoj sjeni zatočena, sjeni mojih zjenica,
jer kad pjevaš ljubav, ljubav čudom postaje.

Moje vrijeme čeka u tvome blagom osmjehu
i tek pokušava grimizne obrise očima dodirnuti,
a kad se pojaviš svojom sanjivo plavom dušom
uživa gledati svjetlo u najčistijem dahu neba.

Nebo je boje tvojih uzdaha, išarano mekoćom,
sunce je boje tvojih usana, bistra kap poljupca,
a zvijezde stalno prisutne u tihoj vatri tvoje kože,
med su što se neprekidno skuplja mojim snom.

Moje uzbuđene ruke u vrevi tvoga vitkog tijela,
moje crvene usne rasute poljem mirisnih pora,
i tijelo moje kao povjetarac na valovima struka,
razlijevaju topla milovanja dok u meni svićeš.

Želim beskonačnu zaljubljenost tvome licu dati,
odagnat ću nesanicu, nježno se razliti po tebi,
a ti me svjetlucanjem vodi preko zaobljenog stasa,
rasplamsaj se beskrajno sred zamamnih dubina.

Obožavam kad treperiš svojom gipkom snagom,
a tvojim slatkim ustima teče ljubav meni bliska,
volim kad sa polja tvoga znoja cvijeće ruže raste,
iz večeri u večer, kad žuboriš kao potok slasti.

d9c03ea7b6df89eefcc9b7ff576f2ae1.jpg
 

Net & Neta

Elita
Poruka
17.482
Tvoje slavne ruke


Daruj me tvojim slavnim rukama,
jedinom željom moga tijela.
Oslobodi od čekanja tople dlanove
i pred požudu mojih prstiju
iznesi mirisne ženske latice.
Natjeraj svoje usne
da te sa mnom vežu,
da se nježni slapovi čežnje
na prolistalom tijelu množe.
Pokloni mome uzglavlju
razbuktanu svoju šutnju
i beskrajno tiho drhti.
Ljubavnice moja, uroni dušom.

Pusti me u svoju toplu kožu,
zbog nje večeras poput vatre gorim.
Pusti dah vjetra što u tebi struji,
neka se moja ljubav beskonačno sladi.
Uznesi me zanosnim tijelom,
u naručju moje oči ljubi
i kao plavetnilo neba,
poljupcima se po meni razlij.
Čim se tvoja raskoš
strašću žene na mene spusti,
svaki ću tvoj uzdah vjerno zagrliti srcem,
a moj san, moj će te san
ljubavnim žarom zauvijek sanjati.

384818_285049764870072_115301118511605_838035_306503698_n.jpg
 
stanje
Ova tema je zatvorena zbog neaktivnosti. Molim objavite novu temu i pridružite se diskusiji.

Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.