Ljubo2
Domaćin
- Poruka
- 4.514
ZAKON POSTOJANJA
Prilikom otkrivana Zakna postojanja nisu otkrivene nikakve nove činjenice u vezi pstojanja materije, života i Svemira, već samo nova logika pomoću koje su sve, već poznate nam činjenice, povezane u smislenu logičku celinu, po sistemu "uzrok-posledica". Pomoću te logike lako može da se objasni i razume da samo nematerijalna Svest, u obliku kvantnog vakuuma, postoji i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanje, kretanje, opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumevanje. I tek kad se Svest, tj Kvantni vakunm, napregne i pokrene i na taj način poprimi fizička, materijalna svojstva sile i mase, a zatim uz pomoć svojih psihičkih sposobnosti počne da opaža, oseća, pamti, misli i razume ta svoja naprezanja i kretanja i počne da ih dovodi u red , tj. počne da evoluira, tada se pretvara u materiju, život i Svemir. To podrazumeva da materija, život i Svemir, kao fizičke i psihičke radnje Svesti, istinski, tj. apsolutno i ne postoje, jer mogu uvek iznova i da počinju i završavaju, već apsolutno postoji samo Svest i njene sposobnosti da te radnje vrši, koja je, u vreme kad ih vrši od njih nedeljiva. Pa mi, kada opažamo materiju, život i Svemir, zapravo, opažamo samo Svest, koja se napreže, kreće i radi. Zbog toga, ako želimo da otkrijemo Konačnu Istinu o postojanju sveukupne stvarnosti, nećemo je moći otkriti i saznati po načinu istraživanja i spoznavanja , materije, života i Svemira kao fizičkih i psihičkih radnji Svesti, već samo po načinu istraživanja i spoznavanja same Svesti kao Vršioca i Uzroka svih tih radnji.
POJMOVI "NIŠTA" i "NEŠTO"
Razumevanje Zakona postojanja se svodi na razumevanje odgovora na tri osnovna egzistencijalna pitanja: ŠTA postoji, KAKO postoji to što postoji i ZAŠTO. Da bi se moglo odgovoriti na ova pitanja prvo je potrebno ispravno razumeti pojmove "Ništa" i "Nešto". Uz napomenu da imamo dva pojma Ništa - apsolutno i relativno Ništa. Takođe i dva pojma "Nešto" - apsolutno i relativno Nešto.
1. Apsolutno Ništa je beskrajni nebeski prostor shvaćen kao Praznina. Ta Praznina je apsolutno Ništa, zato, jer iz nje nikada ne može nastati Nešto.
2. Relativno Ništa je nematerijalna Svest sa svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, koja egzistira u prostoru kao praznini. To je ono što se u fizici podrazumeva pod imenom "Kvantni vakuum". Koji je samo sa stanovišta fizike isto što i Ništa, jer u njemu nema materije i materijalnih formi. A koji kao takav je samo relativno Ništa, jer iz njega, po načinju njegovog samonapezanja i samopokretanja mogu da nastanu materija, život i Svemir kao Nešto.
3. Apsolutno Nešto je nematerijalna Svest, iz razloga jer postoji apsolutno, a to znači sama po sebi, večito, bez početka i kraja, iz razloga jer nije mogla da nastane iz prostora kao praznine, koji je Ništa.
4. Relativno Nešto, to su materija, život i Svemir u obliku sedam fizičkih i psihičkih radnji Svesti. Koje ne mogu postojati same po sebi ako ih Svest ne vrši. I koje kao radnje, koje su nedeljive od Svesti kao njihovog Vršioca i Uzroka, uvek iznova mogu i da nastaju i nestaju i počinju i završavaju.
ŠTA JE SVEST
Ispravna definicija Svesti glasi, da je Svest ono koje je sposobno da sebe dovede u stanje svesnosti. Da bi to bilo moguće Svest mora da raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanja, kretanja, opažanja, osećnja, pamćenja, mišljenja i razumevanja i mora da vrši tih istih sedam fizičkih i psihičkih radnji. Psihičke radnje opažanja, osećanja. pamćenja, mišljenja i razumevanja, su joj potrebne da pomoću njih može da stekne znanje o sebi i pomoću njega dovede sebe u stanje svesnosti. A fizičke radnje, naprezanja i kretanja, su potrebne da pomoću njih može da poprimi fizička svojstva sile i mase i tako postane materijalna, jer bez toga ne bi mogla ničega da postane svesna, jer ne bi imala šta da opaža, oseća, pamti, misli i razume.
DOKAZI
U okviru prirodnih nauka i psihologije postoje dokazi da materija, život i Svemir ne postoje samo kao fizičke radnje naprezanja i kretanja, već istovremeno i kao psihičke radnje opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog naprezanja i kretanja. Da nije tako evolucija materije, života i Svemira ne bi bila moguća. Naši informatički sistemi i roboti ne bi bili mogući. Kao ni atomi, nebeska tela i galaksije kao visoko organizovani i savršeni oblici kretanja i rada žive i svesne materije. A da i ne govorimo o telima ćelija, biljka, životinja i ljudi koji su ravni čudu. Uostalom, fizičari i biolozi već odavno znaju da sem energije i informacije ničeg drigog nema. Upravo to je dokaz da sem sedam fizičkih i psihičkih radnji, bez kojih ne bi moglo da bude svesnosti, a time ujedno, ni Svesti, ničeg drugog nema. Imajući na umu da se energija uvek manifestuje kao fizička radnja naprezanja i kretanja, a informacija, kao psihička radnja opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog naprezanja i kretanja. Kao slikovit primer možemo da uzmemo jaje, pile i koku. Tu zaista imamo samo energiju i DNK informaciju po kojoj se energija i u primeru jajeta i pileta i koke samo organizovano kreće i radi. Isto važi i za sve druge materijalne forme od kojih se Svemir sastoji.
KAKO SE DOKAZUJE DA SVEST POSTOJI
Dokazuje se na isti način kao što se u prirodnim naukama i psihologiji sve dokazuje, a to znači, dokazuje se čulno kada su u pitanju fizičke radnje i vančulno, kada je u okviru psihologije reč o psihičkim radnjama. Dakle, na isti način na koji se dokazuju fizičke i psihičke radnje, takođe se dokazuje i Svest kao vršilac svihfizičkih i psihičkih radnji. Jer za dokazivanje fizičkih i psihičkih radnji nisu dovoljne
samo fizičke i psihičke radnje koje su predmet dokazivanja, već je uvek potreban i subjekt, tj. Svest, koja te radnje dokazuje, tako što ih postaje svesna, na način što ih opaža oseća, pamti misli i razume. Postajući istovremeno svesna i sebe same kao svesnog subjekta koji te radnje, opaža, oseća, pamti, misli i razume. Tako, na primer, kada Svest želi da dokaže postojanje Neba i Zemlje, ona će sebi da kaže; "Opažam Nebo i Zemlju, osećam, pamtim, mislim i razumem, dakle Nebo i Zemlja postoje" i to je dokaz da Nebo i Zemlja postoje. A kad Svest želi da dokaže svoje postojanje, ona će isto tako da kaže: "Opažam, osećam, pamtim, mislim i razumem da Nebo i Zemlja postoje, dakle, Ja, Svest, postojim. Jer da ne postojim, ne bih mogla da ih opažam, osećam, pamtim, mislim i razumem. Inače, ova metoda samodokazivanja Svesti uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih radnji, poznata je već punih 400 godina, iz vremena francuskog filozofa Dekarta, kada je pomoću svoje psihičke radnje mišljenja samome sebi dokazao da on, kao Svest, koja sebe zove imenom "JA", postoji. Rekavši sebi: "Mislim, dakle, postojim".
Prilikom otkrivana Zakna postojanja nisu otkrivene nikakve nove činjenice u vezi pstojanja materije, života i Svemira, već samo nova logika pomoću koje su sve, već poznate nam činjenice, povezane u smislenu logičku celinu, po sistemu "uzrok-posledica". Pomoću te logike lako može da se objasni i razume da samo nematerijalna Svest, u obliku kvantnog vakuuma, postoji i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanje, kretanje, opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumevanje. I tek kad se Svest, tj Kvantni vakunm, napregne i pokrene i na taj način poprimi fizička, materijalna svojstva sile i mase, a zatim uz pomoć svojih psihičkih sposobnosti počne da opaža, oseća, pamti, misli i razume ta svoja naprezanja i kretanja i počne da ih dovodi u red , tj. počne da evoluira, tada se pretvara u materiju, život i Svemir. To podrazumeva da materija, život i Svemir, kao fizičke i psihičke radnje Svesti, istinski, tj. apsolutno i ne postoje, jer mogu uvek iznova i da počinju i završavaju, već apsolutno postoji samo Svest i njene sposobnosti da te radnje vrši, koja je, u vreme kad ih vrši od njih nedeljiva. Pa mi, kada opažamo materiju, život i Svemir, zapravo, opažamo samo Svest, koja se napreže, kreće i radi. Zbog toga, ako želimo da otkrijemo Konačnu Istinu o postojanju sveukupne stvarnosti, nećemo je moći otkriti i saznati po načinu istraživanja i spoznavanja , materije, života i Svemira kao fizičkih i psihičkih radnji Svesti, već samo po načinu istraživanja i spoznavanja same Svesti kao Vršioca i Uzroka svih tih radnji.
POJMOVI "NIŠTA" i "NEŠTO"
Razumevanje Zakona postojanja se svodi na razumevanje odgovora na tri osnovna egzistencijalna pitanja: ŠTA postoji, KAKO postoji to što postoji i ZAŠTO. Da bi se moglo odgovoriti na ova pitanja prvo je potrebno ispravno razumeti pojmove "Ništa" i "Nešto". Uz napomenu da imamo dva pojma Ništa - apsolutno i relativno Ništa. Takođe i dva pojma "Nešto" - apsolutno i relativno Nešto.
1. Apsolutno Ništa je beskrajni nebeski prostor shvaćen kao Praznina. Ta Praznina je apsolutno Ništa, zato, jer iz nje nikada ne može nastati Nešto.
2. Relativno Ništa je nematerijalna Svest sa svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, koja egzistira u prostoru kao praznini. To je ono što se u fizici podrazumeva pod imenom "Kvantni vakuum". Koji je samo sa stanovišta fizike isto što i Ništa, jer u njemu nema materije i materijalnih formi. A koji kao takav je samo relativno Ništa, jer iz njega, po načinju njegovog samonapezanja i samopokretanja mogu da nastanu materija, život i Svemir kao Nešto.
3. Apsolutno Nešto je nematerijalna Svest, iz razloga jer postoji apsolutno, a to znači sama po sebi, večito, bez početka i kraja, iz razloga jer nije mogla da nastane iz prostora kao praznine, koji je Ništa.
4. Relativno Nešto, to su materija, život i Svemir u obliku sedam fizičkih i psihičkih radnji Svesti. Koje ne mogu postojati same po sebi ako ih Svest ne vrši. I koje kao radnje, koje su nedeljive od Svesti kao njihovog Vršioca i Uzroka, uvek iznova mogu i da nastaju i nestaju i počinju i završavaju.
ŠTA JE SVEST
Ispravna definicija Svesti glasi, da je Svest ono koje je sposobno da sebe dovede u stanje svesnosti. Da bi to bilo moguće Svest mora da raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanja, kretanja, opažanja, osećnja, pamćenja, mišljenja i razumevanja i mora da vrši tih istih sedam fizičkih i psihičkih radnji. Psihičke radnje opažanja, osećanja. pamćenja, mišljenja i razumevanja, su joj potrebne da pomoću njih može da stekne znanje o sebi i pomoću njega dovede sebe u stanje svesnosti. A fizičke radnje, naprezanja i kretanja, su potrebne da pomoću njih može da poprimi fizička svojstva sile i mase i tako postane materijalna, jer bez toga ne bi mogla ničega da postane svesna, jer ne bi imala šta da opaža, oseća, pamti, misli i razume.
DOKAZI
U okviru prirodnih nauka i psihologije postoje dokazi da materija, život i Svemir ne postoje samo kao fizičke radnje naprezanja i kretanja, već istovremeno i kao psihičke radnje opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog naprezanja i kretanja. Da nije tako evolucija materije, života i Svemira ne bi bila moguća. Naši informatički sistemi i roboti ne bi bili mogući. Kao ni atomi, nebeska tela i galaksije kao visoko organizovani i savršeni oblici kretanja i rada žive i svesne materije. A da i ne govorimo o telima ćelija, biljka, životinja i ljudi koji su ravni čudu. Uostalom, fizičari i biolozi već odavno znaju da sem energije i informacije ničeg drigog nema. Upravo to je dokaz da sem sedam fizičkih i psihičkih radnji, bez kojih ne bi moglo da bude svesnosti, a time ujedno, ni Svesti, ničeg drugog nema. Imajući na umu da se energija uvek manifestuje kao fizička radnja naprezanja i kretanja, a informacija, kao psihička radnja opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog naprezanja i kretanja. Kao slikovit primer možemo da uzmemo jaje, pile i koku. Tu zaista imamo samo energiju i DNK informaciju po kojoj se energija i u primeru jajeta i pileta i koke samo organizovano kreće i radi. Isto važi i za sve druge materijalne forme od kojih se Svemir sastoji.
KAKO SE DOKAZUJE DA SVEST POSTOJI
Dokazuje se na isti način kao što se u prirodnim naukama i psihologiji sve dokazuje, a to znači, dokazuje se čulno kada su u pitanju fizičke radnje i vančulno, kada je u okviru psihologije reč o psihičkim radnjama. Dakle, na isti način na koji se dokazuju fizičke i psihičke radnje, takođe se dokazuje i Svest kao vršilac svihfizičkih i psihičkih radnji. Jer za dokazivanje fizičkih i psihičkih radnji nisu dovoljne
samo fizičke i psihičke radnje koje su predmet dokazivanja, već je uvek potreban i subjekt, tj. Svest, koja te radnje dokazuje, tako što ih postaje svesna, na način što ih opaža oseća, pamti misli i razume. Postajući istovremeno svesna i sebe same kao svesnog subjekta koji te radnje, opaža, oseća, pamti, misli i razume. Tako, na primer, kada Svest želi da dokaže postojanje Neba i Zemlje, ona će sebi da kaže; "Opažam Nebo i Zemlju, osećam, pamtim, mislim i razumem, dakle Nebo i Zemlja postoje" i to je dokaz da Nebo i Zemlja postoje. A kad Svest želi da dokaže svoje postojanje, ona će isto tako da kaže: "Opažam, osećam, pamtim, mislim i razumem da Nebo i Zemlja postoje, dakle, Ja, Svest, postojim. Jer da ne postojim, ne bih mogla da ih opažam, osećam, pamtim, mislim i razumem. Inače, ova metoda samodokazivanja Svesti uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih radnji, poznata je već punih 400 godina, iz vremena francuskog filozofa Dekarta, kada je pomoću svoje psihičke radnje mišljenja samome sebi dokazao da on, kao Svest, koja sebe zove imenom "JA", postoji. Rekavši sebi: "Mislim, dakle, postojim".