Ovo je predgovor prvom izdanju
DAI.
ISAAC CASAVBONI
IN PREFATIONE
Polybiana, de hoc opere
TESTIMONIVM.
Servatur in locupletissima: illa tua,
Domine, et vere regia Bibliotheca, Constantini August Porphyrogeniti liber publice adhuc ignotus, quem in filio Romani, jam consortis imperii, gratiam, pius parens scripsit. Sciebat vetus regnandi princeps ad negotia gerenda, in quibus Reip. salus continetur, illud adprime desiderari, ut ingenia hominum probe nota
sint, quibuscum agitur. Sive illi sint subditi sive amici, aut socii, sive hostes; sive in propinquo habitent, sive summotos longius fines colant, multum omnino interest, aut potius, in eo totum, prope dixerim, est positum, ut naturam illorum, mores, instituta, religionis formam, animorum inclinationes, aut aversiones; ne ignores. Iccirco Imperator ille, populorum omnium, quibus aliquid cum Imperio suo commercio intercedebat, origines, rationes vivendi, belli pacisque, instituta, partim usu, partim libris legendis cum accuratissime dididicisset; de eo argumento commentarium
sane quam doctum et utilem confecit,
et filio suo hoc paterni affectus monumentum excellentissimum reliquit.
Dignum opus quod Maiestatis tuae iussis
publicam aliquando lucem videat, etc.
IZAK KAZOBON
U PREDGOVORU
O delu Polibija
SVEDOČANSTVO
Čuva se u Vašoj najbogatijoj i zaista kraljevskoj biblioteci, Gospodine, knjiga cara Konstantina Porfirogenita, koja ostaje javnosti nepoznata. Ovaj pobožni otac napisao ju je u čast svog sina Romana, koji mu je već bio savladar. Iskusni vladar je dobro razumeo da je, za vođenje poslova od kojih zavisi sigurnost države, od najveće važnosti imati pravilno znanje o naravi onih sa kojima se posluje. Bilo da su to podanici, prijatelji, saveznici ili neprijatelji, bilo da žive blizu ili nastanjuju udaljene krajeve, od velike je važnosti — štaviše, mogao bih reći da sve zavisi od toga —da se ne ostane u neznanju o njihovoj prirodi, običajima, ustanovama, obliku vere, sklonostima ili odbojnostima.
Zbog toga je taj car, nakon što je najpažljivije naučio iz iskustva i iščitavaja knjiga o poreklu, načinu života, ustanovama rata i mira svih naroda s kojima je njegovo carstvo na bilo koji način bilo u vezi, sastavio komentar na ovu temu, koji je bio i veoma učen i koristan. Ostavio ga je kao izvanredan spomenik očinske naklonosti svom sinu.
To je delo dostojno da bude objavljeno i ugleda svetlost dana po zapovesti Vašeg Veličanstva, itd.
---
Van Meurs je umesto predgovora objavio jedan izvod iz Kazobonovog predgovora njegovom izdanju Polibijeve Istorije iz 1609. godine.
Kazobon je očigledno konsultovao najstariji prepis
DAI, koji je stigao 1599. godine u biblioteku kralja Anrija IV (1589-1610). U tom predgovoru pariskog izdanja Polibija, Kazobon piše hvalospeve francuskom kralju, pokušavajući da ga nagovori da stane iza objavljivanja
DAI.
Očigledno je odakle je potekla ideja za prevođenje i priređivanje
DAI. Kazobon je hteo da ga objavi u Parizu, a znao je i za hajdelberški primerak Kazobon pominje bogatu Palatinsku biblioteku i kuka za njenim bogatstvima.
Ep. 343: Videor mihi videre te in mediis aquis Tantalo similem; neque enim potes omnibus perfrui Palatinse bibliothecse divitiis.
https://archive.org/details/isaaccasaubon15500pattuoft/page/208/mode/1up
Kazobon poredi svoje muke zbog toga što toliko knjiga čami u udaljenoj mu hajdelberškoj bublioteci sa Tantalom, Zevsovim sinom koji je zatočen u dubinama Tartara.
Nije teško pretpostaviti zašto je za Vatikan Kazobon (koga je očigledno dosta gotovio Hugo Grocije) bio problematičan. Neki detalji o njemu ovde:
https://www.oxfordbibliographies.com/display/document/obo-9780195399301/obo-9780195399301-0505.xml
Dakle, tako je krenula ideja o prevođenju na latinski jezik i objavljivanju Porfirogenitovog
Spisa o narodima. Kralja Anrija IV su ubili katolički fanatici aprila 1610. godine, nakon čega je Kazobon pobegao u Englesku. To su razlozi zašto je poduhvat objavljivanja
DAI pao na pleća Holandije i Van Meursa.