Заборавите да је Косово Србија!

Hrvati im još tad prognozirali 23 posto :lol:
hahahahahha

jes vido kako ej pao na temi ?

poco mujo o 6 buktinja pa reko prvo je bilo pet buktinja,

ja rekoh jeste

on slagao da je tih pet buktinja bilo 5 naroda u kojima i muslimanski...

e malo cvrc trt....

tek 63 ce ko musliman ise pridodaju....


a oni prvih pet naroda su bili srbih hrvati slovenci i dve novoformirane nacije makedonci i crnogorci (titove nacije od srba)
 
hahahahahha

jes vido kako ej pao na temi ?

poco mujo o 6 buktinja pa reko prvo je bilo pet buktinja,

ja rekoh jeste

on slagao da je tih pet buktinja bilo 5 naroda u kojima i muslimanski...

e malo cvrc trt....

tek 63 ce ko musliman ise pridodaju....


a oni prvih pet naroda su bili srbih hrvati slovenci i dve novoformirane nacije makedonci i crnogorci (titove nacije od srba)

Ništa čudno, kloša nije baš pametno stvorenje, ne može da izdrži normalnu raspravu jer ni sam nije normalan, pa mu ostaje jedino da kači klipove i kopira tekstove, a i to radi na retardiran način :kafa:
 
То се у Краљевини Југославији једно време тражило. У СФРЈ не да се није тражило, већ Југословени нису званично ни постојали као нација; "зли комунисти" јесу толерисали оне који се изјашњавају као Југословени, али су их са своје стране сматрали "национално неопредељенима".
Ne lupati - Jugosloveni su bili priznati kao “nacija” i uopšte nisu bili samo “tolerisani” - oficiri tzv JNA su se tako izjašnjavali svi od reda. “Srbijancima” bi tzv “Jugosloveni” trebalo da budu valjda bliži nego bilo koja druga nacija, osim Albanaca, pošto u Srbima i jedni i drugi vidite smrtnu opasnost po planetu Zemlju.
 
Ne lupati - Jugosloveni su bili priznati kao “nacija”
Не. Још једном: *Југословени* нису постојали у Уставу СФРЈ, сходно томе нису били признати као народ у СФРЈ [регент Александар Карађорђевић је био прокламовао постојање Југословена као једне нације са три племена, а то су "зли комунисти" сматрали обликом великосрпске хегемоније и осуђивали] и сви који се тако изјасне у СФРЈ, третирани су као "национално неопредељени". И да СФРЈ није "на време" разбијена, временом би постао проблем што нису били заступљени у Уставу јер се на попису из 1981. године као *Југословени* у СФРЈ изјаснило преко 1,2 милиона људи.
 
Na popisu je bilo moguće izjasniti se, kao Jugosloven, a režim se nadao da će uspeti da dobije dovoljan broj “Jugoslovena” da se stvori država po Brozovoj ideji - čiju bi kičmu činila politička jugoslovenska nacija, što bi rezultiralo podanstvo pogodnim da se njime neograničeno vlada kako se god hoće pomoću mrtvog Broza - ima vas još, i dan danas:

U Novom Sadu zvanično ima 2.350 Jugoslovena - koliko će ih biti na ovom popisu?​

021

U Beogradu ali i u još nekoliko gradova širom Srbije pojavili su se plakati, koje potpisuje Narodni pokret Jugoslovena, sa pozivom građanima da se na popisu izjasne kao Jugosloveni.
U Novom Sadu zvanično ima 2.350 Jugoslovena - koliko će ih biti na ovom popisu?

Foto: 021.rs
"Ima nas Popis 2022 – Izjasni se kao Jugosloven" napisano je uz logo pokreta na plakatima lepljenim po Beogradu, Obrenovcu, Šimanovcima, Urovcima, Zaječaru.

Iako Jugoslavije više nema, onih koji se osećaju kao Jugosloveni još uvek ima. Jedan broj njih se tako i izjašnjava na popisu, pa ih je na prethodnom, održanom 2011. godine bilo ukupno 23.303.

Prema tom popisu, najviše Jugoslovena bilo je u Beogradu - 8.061, a zatim u Subotici, 3.203, dok ih je u Novom Sadu 2.355, Zrenjaninu 592, Nišu 202, a u Negotinu 29.
Poredeći po godinama, broj Jugoslovena u Srbiji rastao je do 1981. godine, kada je logično počeo da opada. Godine 1961. u Srbiji se 20.075 građana izjasnilo kao Jugosloveni. Na sledećem popisu kroz deset godina bilo ih je 123.824, a 1981. godine 441.941. Po popisu 1991. taj broj je pao na 320.169, a deceniju kasnije na 80.721.
Iako se jugoslovenstvo i kod nas i u regionu najćeše posmatra kao stvar nostalgije za vremenima kada se lepše i bolje živelo, građani koji se na popisu izjašnjavaju kao Jugosloveni, jugoslovenstvo uglavnom doživljavaju kao iskreno ubeđenje i model koji bi trebalo restartovati. Drugim rečima, zalažu se za obnovu Jugoslavije. Najveći broj njih su levičari i identifikuju se sa društvenim sistemom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Neka udruženja građana kao i pojedinci projugoslovenske orijentacije aktivno agituju i za osnovanje Nacionalnog saveta Jugoslovena, odnosno za dobijanje statusa nacionalne manjine u Srbiji. Za one koji među njima imaju političke ambicije to je i deo taktike kako bi mogli da formiraju stranku Jugoslovena kao nacionalne manjine.
Međutim, nadležni u Srbiji su na stanovištu da Jugosloveni ne mogu biti nacionalna manjina jer nemaju maticu niti zajednički jezik i kulturu.
Projugoslovenski aktivisti pak ne odustaju i nastavljaju sa svojom inicijativom da se izbore za status nacionalne manjine. Shodno tome, njima je veoma važno da se pokažu kao bitan činilac na taj način što će se što veći broj građana na popisu izjasniti kao Jugosloveni. Ako bi ta brojka bila značajna, njihov zahtev prema nadležnima za dobijanje statusa nacionalne manjine svakako bi dobio na snazi.
Koliko će biti Jugoslovena u Srbiji nakon što se završi ovaj popis saznaćemo kada rezultati budu poznati. Stručna javnost pak smatra da će taj broj biti niži nego na popisu koji je održan pre 11 godina.
"Svega onoga što je dobro je sve manje, pa će shodno tome biti i manje ljudi koji će se na popisu izjasniti kao Jugosloveni nego što ih je bilo 2011. godine", kaže za "Danas" sociolog Ratko Božović.
Prema njegovim rečima, za građane koji se osećaju Jugoslovenima ne bi bilo dobro da se organizuju kao nacionala manjina jer bi to moglo da ih dovede na udar onih koji nisu tolerantni.
"Mislim da je Jugoslovenima koji se tako izjašnjavaju ipak bolje da budu manje vidljivi u javnosti. U suprotnom, bojim se da ne bi imali mira, odnosno da bi bili izloženi napadima ekstremnih nacionalista", objašnjava sagovornik beogradskog lista.
I advokat Branko Pavlovićje mišljenja da će broj onih koji se na popisu izjašnjavaju kao Jugosloveni sada biti manji nego što ih je bilo na prethodnom.
"Stvar je veoma jednostavna. Reč je o ljudima koji su se jednom tako izjasnili na popisu i prosto žele da ostanu dosledni u tom izjašnjavanju do kraja života. Reč je o ljudima koji nisu nostalgičari već naprotiv veruju u ideju jugoslovenstva i to što jesu su iz dubokog ubeđenja", navodi Pavlović.
Kada je reč o tendenciji dela projugoslovenski orijentisanih građana Srbije da se izbore za status nacionalne manjine, sagovornik lista "Danas" smatra da Jugosloveni ne ispunjavaju kriterijume da bi mogli da dobiju takav status.
Za razliku od Jugoslovena koji će na kraju popisa moći bar da se prebroje koliko ih ima to neće biti slučaj sa onim građanima koji će se na popisu izjasniti kao Vojvođani. Naime, pravila popisa su takva da će svako onaj ko se tako izjasni biti zaveden kao osoba koja se izjasnila o regionalnoj pripadnosti. Rezultati regionalne pripadnosti se pak iskazuju zbirno, odnosno neće biti izdvijeni statistički podaci po regionima o izjašnjavanju.
Podsećanja radi, Vojvođanski klub je nedavno zatražio da se na popisu stanovništva omogući statistička obrada podataka iz koje će se "jasno i nedvosmisleno videti koliko se građana Vojvodine izjasnilo kao Vojvođani". Takođe, Vojvođanska partija i Liga socijaldemokrata Vojvodine izrazile su stav da je ustavno pravo građana da se izjasne kako žele.
 
a u Vojvodini je narodni sastav bio sljedeći: Srbi 1.017.717 (54,9%), Mađari 442.561 (23,9%), Hrvati 145.341 (7,8%) i drugi.[

Ovde je zanimljivo šta se dešavalo sa Hrvatima u Vojvodini, to jest kako im se cifra prepolovila kada su Bunjevci konačno dobili pravo da se tako izjasne. Populacioni inženjering komunista je bio najbolje vidljiv tu, gde se bukvalno svima (to jest, priznali bi svaki nacionalni otklon od Srba) dozvoljava da se izjasne kako god žele, a jedino za Bunjevce (čije postojanje ne ide u prilog Hrvatima) ide jasna naredba popisnim komisijama da ih sve prekrste u Hrvate jer, citiram, "bunjevačka narodnost ne postoji". Toliko o tim vajnim borcima za prava svih naroda i narodnosti...
 
Na popisu je bilo moguće izjasniti se, kao Jugosloven, a režim se nadao da će uspeti da dobije dovoljan broj “Jugoslovena” da se stvori država po Brozovoj ideji - čiju bi kičmu činila politička jugoslovenska nacija, što bi rezultiralo podanstvo pogodnim da se njime neograničeno vlada kako se god hoće pomoću mrtvog Broza - ima vas još, i dan danas:

U Novom Sadu zvanično ima 2.350 Jugoslovena - koliko će ih biti na ovom popisu?​

021

U Beogradu ali i u još nekoliko gradova širom Srbije pojavili su se plakati, koje potpisuje Narodni pokret Jugoslovena, sa pozivom građanima da se na popisu izjasne kao Jugosloveni.
U Novom Sadu zvanično ima 2.350 Jugoslovena - koliko će ih biti na ovom popisu?

Foto: 021.rs
"Ima nas Popis 2022 – Izjasni se kao Jugosloven" napisano je uz logo pokreta na plakatima lepljenim po Beogradu, Obrenovcu, Šimanovcima, Urovcima, Zaječaru.

Iako Jugoslavije više nema, onih koji se osećaju kao Jugosloveni još uvek ima. Jedan broj njih se tako i izjašnjava na popisu, pa ih je na prethodnom, održanom 2011. godine bilo ukupno 23.303.

Prema tom popisu, najviše Jugoslovena bilo je u Beogradu - 8.061, a zatim u Subotici, 3.203, dok ih je u Novom Sadu 2.355, Zrenjaninu 592, Nišu 202, a u Negotinu 29.
Poredeći po godinama, broj Jugoslovena u Srbiji rastao je do 1981. godine, kada je logično počeo da opada. Godine 1961. u Srbiji se 20.075 građana izjasnilo kao Jugosloveni. Na sledećem popisu kroz deset godina bilo ih je 123.824, a 1981. godine 441.941. Po popisu 1991. taj broj je pao na 320.169, a deceniju kasnije na 80.721.
Iako se jugoslovenstvo i kod nas i u regionu najćeše posmatra kao stvar nostalgije za vremenima kada se lepše i bolje živelo, građani koji se na popisu izjašnjavaju kao Jugosloveni, jugoslovenstvo uglavnom doživljavaju kao iskreno ubeđenje i model koji bi trebalo restartovati. Drugim rečima, zalažu se za obnovu Jugoslavije. Najveći broj njih su levičari i identifikuju se sa društvenim sistemom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Neka udruženja građana kao i pojedinci projugoslovenske orijentacije aktivno agituju i za osnovanje Nacionalnog saveta Jugoslovena, odnosno za dobijanje statusa nacionalne manjine u Srbiji. Za one koji među njima imaju političke ambicije to je i deo taktike kako bi mogli da formiraju stranku Jugoslovena kao nacionalne manjine.
Međutim, nadležni u Srbiji su na stanovištu da Jugosloveni ne mogu biti nacionalna manjina jer nemaju maticu niti zajednički jezik i kulturu.
Projugoslovenski aktivisti pak ne odustaju i nastavljaju sa svojom inicijativom da se izbore za status nacionalne manjine. Shodno tome, njima je veoma važno da se pokažu kao bitan činilac na taj način što će se što veći broj građana na popisu izjasniti kao Jugosloveni. Ako bi ta brojka bila značajna, njihov zahtev prema nadležnima za dobijanje statusa nacionalne manjine svakako bi dobio na snazi.
Koliko će biti Jugoslovena u Srbiji nakon što se završi ovaj popis saznaćemo kada rezultati budu poznati. Stručna javnost pak smatra da će taj broj biti niži nego na popisu koji je održan pre 11 godina.
"Svega onoga što je dobro je sve manje, pa će shodno tome biti i manje ljudi koji će se na popisu izjasniti kao Jugosloveni nego što ih je bilo 2011. godine", kaže za "Danas" sociolog Ratko Božović.
Prema njegovim rečima, za građane koji se osećaju Jugoslovenima ne bi bilo dobro da se organizuju kao nacionala manjina jer bi to moglo da ih dovede na udar onih koji nisu tolerantni.
"Mislim da je Jugoslovenima koji se tako izjašnjavaju ipak bolje da budu manje vidljivi u javnosti. U suprotnom, bojim se da ne bi imali mira, odnosno da bi bili izloženi napadima ekstremnih nacionalista", objašnjava sagovornik beogradskog lista.
I advokat Branko Pavlovićje mišljenja da će broj onih koji se na popisu izjašnjavaju kao Jugosloveni sada biti manji nego što ih je bilo na prethodnom.
"Stvar je veoma jednostavna. Reč je o ljudima koji su se jednom tako izjasnili na popisu i prosto žele da ostanu dosledni u tom izjašnjavanju do kraja života. Reč je o ljudima koji nisu nostalgičari već naprotiv veruju u ideju jugoslovenstva i to što jesu su iz dubokog ubeđenja", navodi Pavlović.
Kada je reč o tendenciji dela projugoslovenski orijentisanih građana Srbije da se izbore za status nacionalne manjine, sagovornik lista "Danas" smatra da Jugosloveni ne ispunjavaju kriterijume da bi mogli da dobiju takav status.
Za razliku od Jugoslovena koji će na kraju popisa moći bar da se prebroje koliko ih ima to neće biti slučaj sa onim građanima koji će se na popisu izjasniti kao Vojvođani. Naime, pravila popisa su takva da će svako onaj ko se tako izjasni biti zaveden kao osoba koja se izjasnila o regionalnoj pripadnosti. Rezultati regionalne pripadnosti se pak iskazuju zbirno, odnosno neće biti izdvijeni statistički podaci po regionima o izjašnjavanju.
Podsećanja radi, Vojvođanski klub je nedavno zatražio da se na popisu stanovništva omogući statistička obrada podataka iz koje će se "jasno i nedvosmisleno videti koliko se građana Vojvodine izjasnilo kao Vojvođani". Takođe, Vojvođanska partija i Liga socijaldemokrata Vojvodine izrazile su stav da je ustavno pravo građana da se izjasne kako žele.
Narodni pokret koji čine Nedim i Dinko.

A ti koji se izjašnjava ko jugosloveni su ne srbi u 99,9 %
 
Лажеш. Било је управо обратно. Као националност односно држављанство уписивали су ти републику из које си, осим ако би ти инсистирао да ти упишу националност *Југословен*. Премда се термин *Југословен* често користио у свакодневном говору, Југословени као уставна категорија у СФРЈ нису постојали. А у случају да је било тако како ти без икаквог блама измишљаваш, онда се не би инсистирало на братству и јединству народа и народности СФРЈ. Званично би постојао један народ, Југословени, шта ће братство и јединство.
Ти Комшија упарвом духу ваше политике бркашствари намерно. Не постоји "националност односно држављанство" !!! то су две одвојене различите ствари.Пували сте се тиме штп сте Југосовени или Југослевени и истицали то на сваком кораку.Ја имам 75 година и све ваше фазе имарифетлуке врло добро и познајем и памтим.
 
Narodni pokret koji čine Nedim i Dinko.

A ti koji se izjašnjava ko jugosloveni su ne srbi u 99,9 %

Oni jadni ne mogu da privole ni Mađare na svoju stranu, pa se okreću raznim otpacima mešanog porekla ili čistokrvnog terorističkog. Nisu Mađari budale, znaju kakva su prava imali u Titoslaviji, a kakva imaju sada :kafa:
 
Ovde je zanimljivo šta se dešavalo sa Hrvatima u Vojvodini, to jest kako im se cifra prepolovila kada su Bunjevci konačno dobili pravo da se tako izjasne. Populacioni inženjering komunista je bio najbolje vidljiv tu, gde se bukvalno svima (to jest, priznali bi svaki nacionalni otklon od Srba) dozvoljava da se izjasne kako god žele, a jedino za Bunjevce (čije postojanje ne ide u prilog Hrvatima) ide jasna naredba popisnim komisijama da ih sve prekrste u Hrvate jer, citiram, "bunjevačka narodnost ne postoji". Toliko o tim vajnim borcima za prava svih naroda i narodnosti...
Sve u skladu sa “jugoslovenskom” idejom - Srbe na sve načine pretvoriti u “Jugoslovene”, ne bi li se dobila kičma za tzv “Jugoslaviju”. Ostali bi mogli da se izjašnjavaju i kao Hrvati/Jugosloveni i slično, ne bi li se nekako namamili da sede u tzv “Jugoslaviji”. Jožobroz nasledio idejicu od Kralja Aleksandra, a on se ugledao na Austrougarsku, i “država” im isto tako prošla.
 
Sve u skladu sa “jugoslovenskom” idejom - Srbe na sve načine pretvoriti u “Jugoslovene”, ne bi li se dobila kičma za tzv “Jugoslaviju”. Ostali bi mogli da se izjašnjavaju i kao Hrvati/Jugosloveni i slično, ne bi li se nekako namamili da sede u tzv “Jugoslaviji”. Jožobroz nasledio idejicu od Kralja Aleksandra, a on se ugledao na Austrougarsku, i “država” im isto tako prošla.

Ponekad poželim da su Hrvati sposobniji nego što jesu. Da su bili takvi, uspeli bi da održe onu jadnu Državu SHS i ne bi dolazili na noge Aleksandru da ga mole za zaštitu. Jeste da je on to jedva dočekao, ali kako je Kraljevina Srbija jedina u svetu priznala nezavisnost DSHS, postojala je i nada da to može da zaživi, a onda bismo sebe poštedeli vekovnih problema.
 
И још нешто Комшија да схватиш с ким имаш посла.Ја нисам био члан ни једне ваше друштвено- политичке организације сем пионирске у коју су ваши без питања уписивали. Пошто се у омладинску организацију тражило да се сам пријавиш ја се нисам пријавио нити у било коју другу вашу организацију. Нисам никада изашао на изборе све до првих вишестраначких избора.
 
И јошнешто Комшија да схватиш с ким имаш посла.Ја нисам био члан ни једне ваше друштвено- политичке организације сем пионирске у коју су ваши без питања уписивали. Пошто се у омладинску организацију тражило да се сам пријавиш ја се нисам пријавио нити у било коју другу вашу организацију. Нисам никада изашао на изборе све до првих вишестраначких избора.

Ja sam po tom pitanju ponosan na svog dedu po majci, čoveka koji je bio u partizanima (na silu doduše odveden), ali koji je pošteno odradio svoje ratovanje, čak i uspeo '42 da pobegne iz kamiona koji je vozio zarobljenike na streljanje na Slobodište. Pukla guma na kamionu, deda i njegov ortak rekli sebi "sad ili nikad", iskočili i krenuli da beže, Nemci zapucali, pogodili mog dedu u rame i taj metak nikada nije izvadio, ostao je u njegovom ramenu do kraja. Nakon rata odbio da se učlani u komunističku partiju rečima da se nije za to borio. Trpeo je pritiske, nikad nije popustio, u njegovoj kući slika ili bista Tita značila bi pakao za onog koji bi je doneo.
 
Ponekad poželim da su Hrvati sposobniji nego što jesu. Da su bili takvi, uspeli bi da održe onu jadnu Državu SHS i ne bi dolazili na noge Aleksandru da ga mole za zaštitu. Jeste da je on to jedva dočekao, ali kako je Kraljevina Srbija jedina u svetu priznala nezavisnost DSHS, postojala je i nada da to može da zaživi, a onda bismo sebe poštedeli vekovnih problema.
Из данашње перспективе Кранг то би било исправно решење, али би велики део Срба остао изван те државе, мада се мора увек имати на уму да су њихови политички прваци били за ДСХС на народним изјашњавањима када су се у Срему, Бачкој , Барањи и Банату Срби одлучили за Краљевину.
 
Из данашње перспективе Кранг то би било исправно решење, али би велики део Срба остао изван те државе, мада се мора увек имати на уму да су њихови политички прваци били за ДСХС на народним изјашњавањим када су се у Срему, Бачкој , Барањи и Банату Срби одлучили за Краљевину.

O tome i ja pričam. Dve teritorije koje su praktično bile pod istim režimom vekovima, a onda se Srbi na jednoj opredele za Kraljevinu, dok se Srbi na drugoj priklanjaju Hrvatima. Uzgred, po tom pitanju treba napomenuti da je na Velikoj narodnoj skupštini Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena bilo prisutno 84 Bunjevca i dva Hrvata.
 
O tome i ja pričam. Dve teritorije koje su praktično bile pod istim režimom vekovima, a onda se Srbi na jednoj opredele za Kraljevinu, dok se Srbi na drugoj priklanjaju Hrvatima. Uzgred, po tom pitanju treba napomenuti da je na Velikoj narodnoj skupštini Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena bilo prisutno 84 Bunjevca i dva Hrvata.
Нису се Срби определили него њихово политичко руковођство.Мом брату је за време последњег рата рекао један стари Србин у Босни да не треба да се Срби из Србије толикобрину за њих јер они тек сада бију своју битку да заслуже место у Србији. Резултат тога је Република Српска.
 
Нису се Срби определили него њихово политичко руковођство.Мом брату је за време последњег рата рекао један стари Србин у Босни да не треба да се Срби из Србије толикобрину за њих јер они тек сада бију своју битку да заслуже место у Србији. Резултат тога је Република Српска.

Ali je meni tu fascinantno koliko su bili nespremni, a pre svega tu mislim na Hrvate kao najbrojnije tamo, da brane ono što su dobili praktično na tacni, a posle toliko vekova. Umesto toga, Mađari i Italijani su uzimali sve što im je palo na pamet, a bez skoro ikakvog otpora. Da smo bili pametni, napravili bismo dogovor sa njima i zajednički nastupili prema toj teritoriji. Rezultat bi opet bio da se svi Srbi nađu u istoj državi, a veoma verovatno bez Hrvata koji bi bili raštrkani na teritorijama nekoliko država i do danas nestali sa mape kao politički entitet.
 
Ali je meni tu fascinantno koliko su bili nespremni, a pre svega tu mislim na Hrvate kao najbrojnije tamo, da brane ono što su dobili praktično na tacni, a posle toliko vekova. Umesto toga, Mađari i Italijani su uzimali sve što im je palo na pamet, a bez skoro ikakvog otpora. Da smo bili pametni, napravili bismo dogovor sa njima i zajednički nastupili prema toj teritoriji. Rezultat bi opet bio da se svi Srbi nađu u istoj državi, a veoma verovatno bez Hrvata koji bi bili raštrkani na teritorijama nekoliko država i do danas nestali sa mape kao politički entitet.
Рачунај на то да је чињеничноо стање за њих било неочекивано - нестаде Царевина у којој су се толико трудили да заузму своје место, победила српска Краљевина против које су ратовали.
 

Back
Top