Za sve koji ne znaju, a neće ni da čuju drugu stranu

Lagerta

**** ** ******
Supermoderator
Poruka
30.591

Prof. dr Pešikan: Veliki je broj ozbiljnih problema u srpskom obrazovanju​

  • problem je mešanje dnevne politike u stručna obrazovna pitanja;
  • problem je odozgo-nadole (top-to-down) donošenje i sprovođenje promena u obrazovanju;
  • problem je kvalitet obrazovanja, i procesa i njegovih ishoda;
  • problem je položaj i profesionalna autonomija nastavnika;
  • problem su inicijalno obrazovanje i usavršavanje nastavnika i nerazvijenost koncepta profesionalnog razvoja nastavnika;
  • problem su mere koje se uvode bez provere, bez razgovora o njima, mere koje su motivisane političkim ili drugim razlozima, koji nisu obrazovno-vaspitne;
  • problem je što se u promenama ne misli o dobrobiti dece i mladih i o pravim potrebama države (iako se deklarativno veoma pozivaju i na jedno i na drugo), a te dve stvari su tesno povezane. Državu čine ljudi – ako nemamo kvalitetno i dobro spremljenu mladu generaciju koja će poneti i unaprediti stanje u zemlji, nema razvoja zemlje;
  • problem su pomodarstvo, površnost i neznanje, manjak odgovornosti za ono što činite, da mere donosite sada, a da one utiču i na vašu decu i na unuke;
  • problem je nedostatak praćenja i evaluacije da bi se stvari kontinuirano popravljale, a ne pravili oštri rezovi i zaokreti;
  • problem je shvatanje svake vrste evaluacije kao kritizerstva, a ne kao detektovanja i lokalizovanja problema;
  • problem je parcijalnost u rešavanju pojedinih pitanja bez razmatranje efekata na druge delove sistema;
  • problem je finansiranje obrazovanja, ne samo ukupno količina već i alokacija sredstava;
  • problem je potpuno nepoznavanje, nerazumevanje i zanemarivanje seoskog obrazovanja i neviđenje seoskog obrazovanja kao ključnog instrumenta za ravnomerni regionalni razvoj;
  • problem je odnos prema školi i nastavnicima, odnos i države i roditelja – rušenje autoriteta škole i nastavnika je šteta za razvoj mladih generacija, a ne samo za te škole i nastavnike;
  • problem su poruke koje šaljemo deci i mladima o znanju, o zajednici, o državi, o boljoj budućnosti;
  • problem je manjak medijske pismenosti kod dece i odraslih, jedine zaštite od različito motivisanih manipulacija;
  • problem je nepoznavanje polja obrazovanja, teorijskih i emprijskih istraživanja, nepoznavanje najboljih praksi, uslova i faktora koji utiču na kvalitet obrazovanja;
  • problem je ne samo što ne znamo, nego što spremno odlučujemo;
  • problem je što su se mnogi današnji problemi mogli preduhitriti i što se mogao zauzeti „dobar kurs“ u plovidbi ka uspešnijem obrazovnom sistemu. Sada kada slušam svoj intervju iz 2012.godine, nakon donošenja Strategije razvoja obrazovanja do 2020, on zvuči proročki, jer se nije krenulo sa leđa dobre i pouzdane analize stanja u zajednički definisan postepeni razvoj obrazovanja prema ciljanim prioritetima.
 
  • u predškoslkom vaspitanju i obrazovanju problem je dostupnost i nedovoljan obuhvat dece, posebno dece iz marginalizovanih socijalnih grupa, onih kojima to najviše treba;
  • u osnovnoj i srednjoj školi – položaj nastavnika: polovina ih je bez stalnog radnog odnosa, nema mnogo prostora za nastavničku autonomiju; optimizacija mreža škola, regionalni raspored srednjih škola, usklađenost profila tih škola s privrednim razvojem zemlje;
  • preveliki raskorak u visokom obrazovanju između razvijenosti tog podsistema i potreba zemlje i mladih ljudi, usklađenost između onoga šta obrazujemo, nudimo, i onoga što razvoju zemlje treba, između onoga što radimo i njegovih efekata;
  • crvena linija od vrtića do doktorskih studija – problem je kvalitet obrazovanja i vaspitanja.
Istraživanja u svetu pokazuju da jedna od ozbiljnih prepreka da se napravi uspešan obrazovni sistem jeste manjak zajedničkog razumevanja o problemima u obrazovanju. Ako nema saglasnosti među učesnicima u obrazovnom procesu, oko toga šta su nam problemi, teško da donete mere mogu dati rezultate. Ako nastavnici ne znaju zašto se donose određene mere, koja je njihova svrha i cilj, ne razumeju koji problem obrazovna vlast (oni koji kreiraju i vode obrazovnu politiku) pokušava da reši, onda nastavnici sigurno ne mogu razumeti takvu obrazovnu politiku, nisu deo tih mera i rešenja i ne mogu doprineti njihovom valjanom sprovođenju.
Link
 
ne sagledavate dobro probleme zato ih i ne mozete popraviti

-problemi sa decom su sto su lose vaspitana - skole roditeljstva i bolji rad socijalnih sluzbi, psiholog po potrebi

-problemi sa roditeljima su ti sto nisu realni u vezi sa svojom decom - isto resenje kao jedan

-problem sa nastavnicima sto su inertni , nemaju mehanizme kazne losih i ne brinu se mnogo oko usvajanja gradiva nego

o broju casova i papirologiji- smanjiti papire , deci smanjiti moc a nastavnom kadru povecati zainteresovanost

- problem sa gradivom koje ne prati modernu civilizaciju - uciniti ga zanimljivijim a decu aktivnijim , personalizovati

obaveze ucenika
 
Teško je izdvojiti samo par tačaka i reći , evo samo ćemo sada ovo, a sledeće godine ostale tri tačke i tako unedogled.
Treba realno sagledati situaciju i proceniti šta zapravo može da se promeni. On udara na politički sistem, na roditelje, svi su drugi krivi osim naravno nastavnika. Nisam primetio da je pomenuo neodgovarajući kadar sposoban da uči decu?
 
Evo šta je trebao da izdvoji kao ključno, pa onda po potrebi da razlaže u detalje svaki
  • problem je mešanje dnevne politike u stručna obrazovna pitanja;
  • problem je finansiranje obrazovanja, ne samo ukupno količina već i alokacija sredstava;
  • problem je potpuno nepoznavanje, nerazumevanje i zanemarivanje seoskog obrazovanja i neviđenje seoskog obrazovanja kao ključnog instrumenta za ravnomerni regionalni razvoj;
 

Prof. dr Pešikan: Veliki je broj ozbiljnih problema u srpskom obrazovanju​

  • problem je mešanje dnevne politike u stručna obrazovna pitanja;
  • problem je odozgo-nadole (top-to-down) donošenje i sprovođenje promena u obrazovanju;
  • problem je kvalitet obrazovanja, i procesa i njegovih ishoda;
  • problem je položaj i profesionalna autonomija nastavnika;
  • problem su inicijalno obrazovanje i usavršavanje nastavnika i nerazvijenost koncepta profesionalnog razvoja nastavnika;
  • problem su mere koje se uvode bez provere, bez razgovora o njima, mere koje su motivisane političkim ili drugim razlozima, koji nisu obrazovno-vaspitne;
  • problem je što se u promenama ne misli o dobrobiti dece i mladih i o pravim potrebama države (iako se deklarativno veoma pozivaju i na jedno i na drugo), a te dve stvari su tesno povezane. Državu čine ljudi – ako nemamo kvalitetno i dobro spremljenu mladu generaciju koja će poneti i unaprediti stanje u zemlji, nema razvoja zemlje;
  • problem su pomodarstvo, površnost i neznanje, manjak odgovornosti za ono što činite, da mere donosite sada, a da one utiču i na vašu decu i na unuke;
  • problem je nedostatak praćenja i evaluacije da bi se stvari kontinuirano popravljale, a ne pravili oštri rezovi i zaokreti;
  • problem je shvatanje svake vrste evaluacije kao kritizerstva, a ne kao detektovanja i lokalizovanja problema;
  • problem je parcijalnost u rešavanju pojedinih pitanja bez razmatranje efekata na druge delove sistema;
  • problem je finansiranje obrazovanja, ne samo ukupno količina već i alokacija sredstava;
  • problem je potpuno nepoznavanje, nerazumevanje i zanemarivanje seoskog obrazovanja i neviđenje seoskog obrazovanja kao ključnog instrumenta za ravnomerni regionalni razvoj;
  • problem je odnos prema školi i nastavnicima, odnos i države i roditelja – rušenje autoriteta škole i nastavnika je šteta za razvoj mladih generacija, a ne samo za te škole i nastavnike;
  • problem su poruke koje šaljemo deci i mladima o znanju, o zajednici, o državi, o boljoj budućnosti;
  • problem je manjak medijske pismenosti kod dece i odraslih, jedine zaštite od različito motivisanih manipulacija;
  • problem je nepoznavanje polja obrazovanja, teorijskih i emprijskih istraživanja, nepoznavanje najboljih praksi, uslova i faktora koji utiču na kvalitet obrazovanja;
  • problem je ne samo što ne znamo, nego što spremno odlučujemo;
  • problem je što su se mnogi današnji problemi mogli preduhitriti i što se mogao zauzeti „dobar kurs“ u plovidbi ka uspešnijem obrazovnom sistemu. Sada kada slušam svoj intervju iz 2012.godine, nakon donošenja Strategije razvoja obrazovanja do 2020, on zvuči proročki, jer se nije krenulo sa leđa dobre i pouzdane analize stanja u zajednički definisan postepeni razvoj obrazovanja prema ciljanim prioritetima.
Ako malo bolje pročitaš, sve ovo je na adresu nastavnika @Sensei
 
Ako malo bolje pročitaš, sve ovo je na adresu nastavnika @Sensei
I dalje sam pri stavu da je samo nabacao lopatom sve što ga je godinama (decenijama) kinjilo bez sistematskog prsitupa problemu.

Ako je "manjak zajedničkog razumevanja o problemima u obrazovanju" onda je problem komunikacaije izmedju obrazovnog osoblja i političara. Nastavnici su spoj izmedju realnosti (djaci i roditelji) i ideale (političari koji propisajuu kako će obrazovanje biti).
 
I dalje sam pri stavu da je samo nabacao lopatom sve što ga je godinama (decenijama) kinjilo bez sistematskog prsitupa problemu.

Ako je "manjak zajedničkog razumevanja o problemima u obrazovanju" onda je problem komunikacaije izmedju obrazovnog osoblja i političara. Nastavnici su spoj izmedju realnosti (djaci i roditelji) i ideale (političari koji propisajuu kako će obrazovanje biti).
Mislim da boldovano nisam ni navela kao jedan od primera za neodgovarajući kadar i probleme sa kadrom uopšteno.Navedeno je na osnovu tvog posta da nigde nema krivice i problema sa nastavnim kadrom.
 

Back
Top