za pravnika pitanje ostavine

Kad već ima ko odgovarajući da odgovori, zanima me ovaj slučaj:
Pre 45 godina žena je rodila dvoje dece, ubrzo zatim se razvela i ocu su dodeljeni na staranje uz majčino odobrenje. Sada žive u Hrvatskoj. Majka se ponovo udala i iz tog braka je četrdesetogodišnja ćerka, osoba sa posebnim potrebama. Pre desetak godina, umro je prvo otac, pa zatim i majka , a tetka (majčina sestra) je preuzela brigu o toj ženskoj osobi. Ona (ćerka) je nasledila stan, koji je prodat i kupljena kuća od tih para (na njeno ime), gde sada, zajedno žive tetka i ona, a tetka i njen sin, imaju napravljen ugovor o izdržavanju sa njom. To sve dobro funkcioniše uz obostranu korist.
Zanima me, ukoliko se nekad pojave njen brat i sestra, koji nikad nisu bili u kontaktu sa njom a ni sa majkom od kako su otišli sa ocem, da li oni imaju pravo na neki deo nasledstva svoje majke.
Taj stan ,u kome su oni živeli, i koji je ona nasledila od roditelja, je njen otac dobio od firme.
nisam siguran ali mislim da je u ovom slučaju nastupila zastarelost mogućih potraživanja , s obzirom da je ćerka nasledila sve i prodala stan verovatno je sud nju odredio kao jedinoga naslednika pošto nema kontakata sa ostalim naslednicima , niti imaju pojma gde su i da li su oni živi na možda je i žena napravila testament u korist ove ćerke pa je stan rodat i kupljena druga kuća.
 
Prvo je umro otac, pa je majci pripalo sve, onda je umrla majka , posle dve godine, ali je tada investitor otkupio stan u vrlo lošem stanju ali na dobroj lokaciji i dobijen je novac kojim je kupljena kuća. Taj stan je bio očev, dobijen od firme. Deca se nikada nisu javila ni pojavila za svo to vreme. Testamenta nije bilo, a sada je na snazi ugovor o izdržavanju.
 
Prvo je umro otac, pa je majci pripalo sve, onda je umrla majka , posle dve godine, ali je tada investitor otkupio stan u vrlo lošem stanju ali na dobroj lokaciji i dobijen je novac kojim je kupljena kuća. Taj stan je bio očev, dobijen od firme. Deca se nikada nisu javila ni pojavila za svo to vreme. Testamenta nije bilo, a sada je na snazi ugovor o izdržavanju.

U pravu važi pravilo da niko ne može na drugog preneti više prava nego što sam ima (Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet). u smislu navedenog bi bio tumačen Ugovor o doživotnom izdržavanju u slučaju tužbe ostalih naslednika.

Majku, bez obzira na pojavljivanje maju prava da naslede sva njena deca. Govorimo samo o zaostavštini koja je ostala iza te majke (stan u lošem stanju na lošoj lokaciji).

Postavlja se pitanje zašto je oca nasledila samo majka, a ne i ćerka sa posebnim potrebama, kad je i njeno nasledno pravo u ovom slučaju u odnosu na oca (koji je i dobio stan) bilo sasvim jasno ?

Naime, očev deo nemaju pravo da naslede majčina deca iz prethodnog braka ali ako je majka sve nasledila, jasno je da su iza nje naslednici sva njena deca.

Imajući u vidu da se ne pojavljuju, verovatno ih ne zanima, a imovina koju su mogli da naslede više ne postoji. Ipak, oni imaju pravo na tužbu, odnosno na nasledno pravne zahteve posle pravosnažnosti rešenja o nasleđivanju. U ovom slučaju, pošto nema imovine, pravo se svodi na obligaciono pravni zahtev (novac).
 
nisam siguran ali mislim da je u ovom slučaju nastupila zastarelost mogućih potraživanja , s obzirom da je ćerka nasledila sve i prodala stan verovatno je sud nju odredio kao jedinoga naslednika pošto nema kontakata sa ostalim naslednicima , niti imaju pojma gde su i da li su oni živi na možda je i žena napravila testament u korist ove ćerke pa je stan rodat i kupljena druga kuća.

O naslednim pravima naslednika koji je pozvan, a ne javi se sudu radi davanja nasledničke izjave
sud će odlučiti kao da je dao pozitivni nasledničku izjavu (prihvatio se nasledstva koje mu po zakonu pripada).
 
Kolega,

šta je to jača pravna snaga :) ... ?

Svaki pravni posao ima pravnu snagu posla koji je stranka želela da zaključi ili sačini.

Kada bi se utvrdilo da je bilo mana volje ili zablude o pravnoj prirodi, posao bi bio ništav,
odnosno isti bi mogao da se poništava ili raskida.

Obzirom na činjenicu da se Ugovor o doživotnom izdržavanju zaključuje u posebnoj formi koju propisuje zakon,
dakle ne overava se na šalteru suda već u vanparničnom postupku pred sudijom, koji je dužan da upozori ugovarače,
da se iz imovine koja je obuhvaćena tim ugovorom ne mogu namirivati nužni naslednici,
to se ovaj ugovor vrlo teško može raskidati zbog mana volje (zabluda, prinuda i sl ... ) Iz navedenih razloga, ovaj ugovor
se može raskidati samo iz razloga neispunjenja (ugovoreno izdržavanje za koje se utvrdi da nije dato).

Zaveštanje može biti sačinjeno i u formi svojeručnog zaveštanja i u formi pismenog zaveštanja pred svedocima,
a takođe i u formi sudskog zaveštanja. Ostavilac je slobodan da svu svoju imovinu na ovaj način ostavi bilo kojim licima
ali obzirom da je u pitanju besteretan, odnosno dobročini pravni posao, zaveštanje kojim je ostavilac povredio nužni deo
nužnih naslednika, za taj deo može biti poništeno.

Takođe, zaveštanje se u celini može poništavati ukoliko se sumnja da je na strani ostavioca prilikom njegovog sačinjavanja
bilo mana volje (zabluda, prinuda ..).

Događa se u praksi da stranke zaključe Ugovor o doživotnom izdržavanju kao prividan pravni posao,
kojim su u stvarnosti hteli da prikriju pravi pravni posao koji zaključuju, najčešće ugovor o poklonu.
Ako za ovo postoje dokazi i ako se ovo utvrdi u sudskom postupku, važiće posao koji su želeli da prikriju,
a ako se radi o ugovoru o poklonu isti se kasnije može poništiti za iznos nužnog naslednog dela.

E sad, pošto imamo rokove (3 godine od smrti ostavioca), postavlja se pitanje, šta će se dogoditi
ako rok za poništaj poklona zbog namirenja nužnog naslednog dela istekne
dok se u sudskom postupku poništi Ugovor o doživotnom izdržavanju. ?

колегинице, претпостављам да је ово горе само реторичко питање :)

у конкретном случају кад се у оставинском поступку појаве законски нужни наследник и давалац издржавања из уговора о доживотном, наследник не може захтевати нужни део позивајући се на то да му је право повређено оставиочевим располагањем. међутим, ако се појави тестаментарни наследник, нужни наследник може суплеторном тужбом тражити редукцију тестаментарног располагања ради намирења свог нужног дела. према томе, сасвим је јасно шта сам мислио кад сам рекао да у погледу права на нужни део, уговор о доживотном располагању има јачу правну снагу од тестамента.

а ево пар питања и за тебе :)
- ако се у оставинском поступку појаве давалац издржавања са уговором о доживотном и тестаментарни наследник са завештањем у коме му је тестатор оставио у наследство непокретност којом је већ располагао уговором о доживотном, како ће суд поступити?
- а како ће поступити ако се појаве давалац издржавања и купац предметне непокретности, коме је несавесни прималац издржавања продао ствар након што је закључио уговор о доживотном?
 
U pravu važi pravilo da niko ne može na drugog preneti više prava nego što sam ima (Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet). u smislu navedenog bi bio tumačen Ugovor o doživotnom izdržavanju u slučaju tužbe ostalih naslednika.

Majku, bez obzira na pojavljivanje maju prava da naslede sva njena deca. Govorimo samo o zaostavštini koja je ostala iza te majke (stan u lošem stanju na lošoj lokaciji).

Postavlja se pitanje zašto je oca nasledila samo majka, a ne i ćerka sa posebnim potrebama, kad je i njeno nasledno pravo u ovom slučaju u odnosu na oca (koji je i dobio stan) bilo sasvim jasno ?

Naime, očev deo nemaju pravo da naslede majčina deca iz prethodnog braka ali ako je majka sve nasledila, jasno je da su iza nje naslednici sva njena deca.

Imajući u vidu da se ne pojavljuju, verovatno ih ne zanima, a imovina koju su mogli da naslede više ne postoji. Ipak, oni imaju pravo na tužbu, odnosno na nasledno pravne zahteve posle pravosnažnosti rešenja o nasleđivanju. U ovom slučaju, pošto nema imovine, pravo se svodi na obligaciono pravni zahtev (novac).
Zahvaljujem na odgovoru, ne verujem da će se ikada pojaviti, jer, verovatno ni ne znaju da im je majka umrla, a pitanje je i da i su oni živi. Samo sam pokušala da saznam šta bi bilo kad bi bilo.
 
колегинице, претпостављам да је ово горе само реторичко питање :)

у конкретном случају кад се у оставинском поступку појаве законски нужни наследник и давалац издржавања из уговора о доживотном, наследник не може захтевати нужни део позивајући се на то да му је право повређено оставиочевим располагањем. међутим, ако се појави тестаментарни наследник, нужни наследник може суплеторном тужбом тражити редукцију тестаментарног располагања ради намирења свог нужног дела. према томе, сасвим је јасно шта сам мислио кад сам рекао да у погледу права на нужни део, уговор о доживотном располагању има јачу правну снагу од тестамента.

Mislila sam na slučaj kada je u toku postupak radi utvrđenja ništavosti ili poništaja ili raskida ugovora o doživotnom izdržavanju. Ovu parnicu naslednici mogu da nastave zar ne ... ? Ako se utvrdi da je isti ništav kao prividan pravni posao. Nakon toga se može dogoditi da isti proizvede pravne posledice ugovora koji su stranke zaista htele, najčešće ugovora o poklonu. Međutim, šta ako u toku trajanja parnice radi ništavosti doživotnog izdržavanja istekne rok za redukciju poklona .. ?

а ево пар питања и за тебе :)

- ако се у оставинском поступку појаве давалац издржавања са уговором о доживотном и тестаментарни наследник са завештањем у коме му је тестатор оставио у наследство непокретност којом је већ располагао уговором о доживотном, како ће суд поступити?

Sud će proglasiti zaveštanje ali će obustaviti ostavinski postupak iz razloga nepostojanja imovine, pošto se istom raspolagalo teretnim pravnim poslom.

- а како ће поступити ако се појаве давалац издржавања и купац предметне непокретности, коме је несавесни прималац издржавања продао ствар након што је закључио уговор о доживотном?

I jedan i drugi ugovor su teretni pravni poslovi, prednost će imati onaj sticalac koji se prvi uknjiži ako je u pitanju nepokretnost, imajući u vidu da se shodno Zakonu o osnovama svojinsko pravnih odnosa pravo svojine na nepokretnosti koje je stečeno na osnovu pravnog posla stiče upisom u javnu knjigu. :)
 
Mislila sam na slučaj kada je u toku postupak radi utvrđenja ništavosti ili poništaja ili raskida ugovora o doživotnom izdržavanju. Ovu parnicu naslednici mogu da nastave zar ne ... ? Ako se utvrdi da je isti ništav kao prividan pravni posao. Nakon toga se može dogoditi da isti proizvede pravne posledice ugovora koji su stranke zaista htele, najčešće ugovora o poklonu.

не сећам се да је Биља написала да је прималац издржавања пре смрти покренуо парницу тражећи раскид уговора или то да се иза уговора о доживотном крије уговор о поклону.

Međutim, šta ako u toku trajanja parnice radi ništavosti doživotnog izdržavanja istekne rok za redukciju poklona .. ?

законски наследници могу одмах поднети тужбу тражећи свој нужни део, где ће се правна природа уговора о доживотном издржавању појавити као претходно питање. суд ће највероватније прекинути поступак док се у посебној парници то питање не реши. тако се може избећи замка пропуштања преклузивног објективног рока од 3 године.

Sud će proglasiti zaveštanje ali će obustaviti ostavinski postupak iz razloga nepostojanja imovine, pošto se istom raspolagalo teretnim pravnim poslom.

да ли то значи да уговор о доживотном издржавању као теретни правни посао, у случају кад је располагано истом ствари, има већу правну снагу од завештања?

I jedan i drugi ugovor su teretni pravni poslovi, prednost će imati onaj sticalac koji se prvi uknjiži ako je u pitanju nepokretnost, imajući u vidu da se shodno Zakonu o osnovama svojinsko pravnih odnosa pravo svojine na nepokretnosti koje je stečeno na osnovu pravnog posla stiče upisom u javnu knjigu. :)

а шта ако се ради о ванкњижном власништву, што није редак случај, а купац има закониту државину, јер се већ уселио у предметну непокретност - како ће у том случају поступити суд у оставинском поступку?
 
законски наследници могу одмах поднети тужбу тражећи свој нужни део, где ће се правна природа уговора о доживотном издржавању појавити као претходно питање. суд ће највероватније прекинути поступак док се у посебној парници то питање не реши. тако се може избећи замка пропуштања преклузивног објективног рока од 3 године.

:)

да ли то значи да уговор о доживотном издржавању као теретни правни посао, у случају кад је располагано истом ствари, има већу правну снагу од завештања?

ne bih ja to rekla veću pravnu snagu već prioritet teretnog raspolaganja ali ok, razumela sam poentu .. :)

а шта ако се ради о ванкњижном власништву, што није редак случај, а купац има закониту државину, јер се већ уселио у предметну непокретност - како ће у том случају поступити суд у оставинском поступку?

Ostavinski sud će svakako obustaviti ostavinski postupak jer nema imovine iza ostavioca,
a šta će uraditi parnični sud .... parnični sud će u ovom slučaju imovinu dosuditi davaocu izdržavanja,
ako je taj ugovor zaključen pre kupoprodaje, kako je gore navedeno. ?
 
Ostavinski sud će svakako obustaviti ostavinski postupak jer nema imovine iza ostavioca,
a šta će uraditi parnični sud .... parnični sud će u ovom slučaju imovinu dosuditi davaocu izdržavanja,
ako je taj ugovor zaključen pre kupoprodaje, kako je gore navedeno. ?

е па неће. а зашто? зато што се уговором о доживотном издржавању својина стиче тек у тренутку смрти примаоца издржавања, а уговором о купопродаји знатно раније (ступањем у посед, ако се ради о ванкњижном власништву). то даваоца издржавања доводи у прилично незавидан положај, јер он има обичну облигацију и стога може да тражи само повраћај датог. ако нема наследника или имовине, онда што би народ рекао- може да се слика.
 
е па неће. а зашто? зато што се уговором о доживотном издржавању својина стиче тек у тренутку смрти примаоца издржавања, а уговором о купопродаји знатно раније (ступањем у посед, ако се ради о ванкњижном власништву). то даваоца издржавања доводи у прилично незавидан положај, јер он има обичну облигацију и стога може да тражи само повраћај датог. ако нема наследника или имовине, онда што би народ рекао- може да се слика.

Nisam sigurna u ovo što kažeš. Tačno je, kod ugovora o doživotnom svojina se stiče u trenutku smrti ali ...po mom mišljenju zavisi koji je ugovor pre zaključen. Koji zakon reguliše sticanje svojine na nepokretnosti koja nije upisana u javnu knjigu ? Ni jedan. Ugovor se smatra izvršenim u celosti isplatom kupoprodajne cene i primopredajom poseda nepokretnosti to je ok ali sticanje svojine ... ? Nzm

Međutim, pitanje je kako bi se kupac pre davaoca izdržavanja uopšte našao u posedu nepokretnosti osim ako se ne radi o nekoj drugoj nepokretnosti primaoca izdržavanja, a ne o onoj u kojoj je živeo do smrti. U svakom slučaju, u pravu se većina ovakvih problema rešava na osnovu savesnosti. Rekao si gore nesavestan primalac izdržavanja ali bi se ovde postavilo pitanje savesnosti kupca, odnosno davaoca izdržavanja .. ?
 
Nisam sigurna u ovo što kažeš. Tačno je, kod ugovora o doživotnom svojina se stiče u trenutku smrti ali ...po mom mišljenju zavisi koji je ugovor pre zaključen. Koji zakon reguliše sticanje svojine na nepokretnosti koja nije upisana u javnu knjigu ? Ni jedan. Ugovor se smatra izvršenim u celosti isplatom kupoprodajne cene i primopredajom poseda nepokretnosti to je ok ali sticanje svojine ... ? Nzm

Međutim, pitanje je kako bi se kupac pre davaoca izdržavanja uopšte našao u posedu nepokretnosti osim ako se ne radi o nekoj drugoj nepokretnosti primaoca izdržavanja, a ne o onoj u kojoj je živeo do smrti. U svakom slučaju, u pravu se većina ovakvih problema rešava na osnovu savesnosti. Rekao si gore nesavestan primalac izdržavanja ali bi se ovde postavilo pitanje savesnosti kupca, odnosno davaoca izdržavanja .. ?

тако је, примењује се начело савесности. међутим, кад се ради о ванкњижном власништву не постоји забелешка о закљученом уговору о доживотном издржавању, што купца чини савесним, а самим тим и његову државину. то што је продавац био несавестан не ограничава га у могућности да отуђи непокретност на којој у том тренутку још увек има својину. каква могућност остаје даваоцу издржавања? да покрене парницу и тражи раскид уговора, повраћај датог и евентуално накнаду штете. међутим, ако за то сазна тек након смрти примаоца издржавања, остаје кратких рукава, ако иза примаоца издржавања није остала никаква имовина из које би могао да се намири.
 
тако је, примењује се начело савесности. међутим, кад се ради о ванкњижном власништву не постоји забелешка о закљученом уговору о доживотном издржавању, што купца чини савесним, а самим тим и његову државину. то што је продавац био несавестан не ограничава га у могућности да отуђи непокретност на којој у том тренутку још увек има својину. каква могућност остаје даваоцу издржавања? да покрене парницу и тражи раскид уговора, повраћај датог и евентуално накнаду штете. међутим, ако за то сазна тек након смрти примаоца издржавања, остаје кратких рукава, ако иза примаоца издржавања није остала никаква имовина из које би могао да се намири.



Zato kupci i davaoci izdržavanja, pamet u glavu .. :),
ne kupujte nepokretnosti koje nisu uknjižene.


Međutim, u praksi će ovakve situacije biti izuzetno retke.
Uglavnom davaoci izdržavanja kontrolišu svoju situaciju. :)
 
...ajde ovde da pitam mozda neko zna....

....sta je potrebno kada se imovina prenosi sa roditelja na dete, a dete je jedno?

....kakve se taxe placaju, i koliko traje ceo postupak?

Ugovor o poklonu, taksa 1020,00 dinara za overu, traje 7 minuta,

zahtev za uknjižbu 8.000 dinara naknada i 680 dinara republička administrativna taksa,
uknjižba u Beogradu traje mesec dana u redovnoj proceduri,

ko želi prioritetan upis, doplati 8.000 dinara i može biti uknjižen za nedelju dana,
ako služba, odnosno načelnik odobre prioritetan upis u skladu sa trenutnim brojem
zahteva kojim je služba opterećena ...
 
Ugovor o poklonu, taksa 1020,00 dinara za overu, traje 7 minuta,

zahtev za uknjižbu 8.000 dinara naknada i 680 dinara republička administrativna taksa,
uknjižba u Beogradu traje mesec dana u redovnoj proceduri,

ko želi prioritetan upis, doplati 8.000 dinara i može biti uknjižen za nedelju dana,
ako služba, odnosno načelnik odobre prioritetan upis u skladu sa trenutnim brojem
zahteva kojim je služba opterećena ...

...e, sad moram jos nesto da pitam, posto je zgrada u procesu legalizacije, stan nije uknjizen, to ce tek da bude
nadam se u skorije vreme, mada je predato jos pre nekoliko godina, sve stoji od tad...niko od stanara u zgradi
nesto nije zainteresovan da to pokrece...sta u tom slucaju????

...znaci postoji ugovor o kupovini stana, sve se vodi na majku, jel dovoljan onda samo taj ugovor o poklonu, pa kad
bude zgrada legalizovana da se knjizi novi vlasnik ili kako?
 
...e, sad moram jos nesto da pitam, posto je zgrada u procesu legalizacije, stan nije uknjizen, to ce tek da bude
nadam se u skorije vreme, mada je predato jos pre nekoliko godina, sve stoji od tad...niko od stanara u zgradi
nesto nije zainteresovan da to pokrece...sta u tom slucaju????

...znaci postoji ugovor o kupovini stana, sve se vodi na majku, jel dovoljan onda samo taj ugovor o poklonu, pa kad
bude zgrada legalizovana da se knjizi novi vlasnik ili kako?

u ovom slučaju, dovoljan je Ugovor o poklonu (1020,00 dinara + 7 minuta),
s tim da se izvrši dopuna - preciziranje zahteva za legalizaciju, dostavom overenog Ugovora o poklonu
odeljenju za legalizaciju, kako bi kasnije samo Rešenje tog odeljenja glasilo na ime deteta (poklonoprimca). :)
 
Poslednja izmena:
Неозбиљно је овакве ствари стављати на форум, јер се правна помоћ може добити једино од овлашћених лица-адвоката.У најопштијим цртама, све се може објаснити на основу неког текста закона или у некој причици на основу здравог разума.Најопштије ствари препозна и неки чиновник који на основу тога заведе предмет и напише на омоту списа шта је предмет спора, и то је домет познавања тих општих места. Суштина је увек у неким детаљима које некада не може препознати и неко ко се бави правном струком годинама.Лаици тек немају шансе да препознају оно битно и спорно од небитног и неспорног.На пример, када је у питању стан, сам откуп је често небитан и небитно је ко је дао паре за то.Поред тога, закони све не регулишу па судови креирају неку врсту својег интерног "законодавства" -судску праксу , па треба и то познавати.

Људи не смеју да лажу пред овлашћеним органима
, на пример да прећуте неког наследника и слично.Овај "јадни" наследник би требао да добије 2-3 године робије за давање лажног исказа, па би идући пут добро размилио да ли се исплати лагати.

:hahaha: :rotf:

Ti zivis u nekom paralelnom svetu od onoga u kome ja zivim?

Pa niko na svetu ne laze vise od samih advokata....
 
:hahaha: :rotf:

Ti zivis u nekom paralelnom svetu od onoga u kome ja zivim?

Pa niko na svetu ne laze vise od samih advokata....

Међу адвокатима има лажова и непоштених људи али то ништа не мења , странка мора да се обрати овој служби за стручну помоћ.Такође,и међу лекарима , просветним радницима и другим струкама има лажова и непоштених људи, па људи морају да се обраћају лекарима, шаљу децу у школу и слично.
 
Међу адвокатима има лажова и непоштених људи али то ништа не мења , странка мора да се обрати овој служби за стручну помоћ.Такође,и међу лекарима , просветним радницима и другим струкама има лажова и непоштених људи, па људи морају да се обраћају лекарима, шаљу децу у школу и слично.

Dragi Savo ..., naravno da ne moraju ...,

ali kad zaglave zato što nisu morali,

onda stvarno moraju ...,

a to je onda prava priča ... :)
 
Што се тиче разних "питања за правника" , "форумских правника" , брошура "Сам свој адвокат" , није све тако као што изгледа на први поглед.Неки пут је боље не знати ништа него имати делимично познавање одређене правне области.

Највећу штету наносе они који поседују делимично знање из одређених правних области.Они (неки из најбоље намере )саветују и чак заступају људе са површним знањем.Њихов степен знања је довољан да се суд упусти у расправљање по њиховој тужби или поднеску али немају довољно знања да се то усмери у добром правцу и успешно приведе крају.За странку је то горе него да се обратила суду у форми неког лаичког поднеска , писма или слично.

Када суд прими нешто што је очигледно неподобно за судски поступак, суд ће вратити такав поднесак на исправку и допуну, и стално ће такву странку поучавати и враћати јој поднеске и предлоге на уређење.У преко 90% случајева ће суд усмерити странку у исправном правцу.
Када суд прими нешто написано по принципу "сам свој адвокат" то углавном не садржи тако очигледне недостатке да би се враћало на уређење.Суд ће по правилу поступити у границама такве тужбе или поднеска.На пример, ако се тражи својина , суд ће кренути у утврђивање чињеничног стања битног за институт својине .Међутим , све чињенице и докази се морају изнети на припремном рочишту или првом рочишту , а касније ће суд одбацити све такве предлоге странака као неблаговремене.То значи да ако је странка стекла некло друго право , на пример доживотно плодоуживање , онда ће изгубити спор, јер је предложила чињенице и доказе који се тичу својине, а за то нема услова, а не може накнадно истицати нове чињенице и доказе и доказивати да је стекла плодоуживање.
Чак и ако би се некако доказало да странка није могла благовремено да истакне ове чињенице и доказе без своје кривице, то би захтевало преиначење тужбеног захтева , односно промену идентитета захтева.То преиначење суд може одбити кратким решењем на записнику , без израде решења у отправку и без права на жалбу.

ИЗ горе изложеног следи да је врло тешко, практично немогуће, заступати себе или другог у судском поступку без одговарајуће квалификације и искуства.Старо законодавство , наслеђено од СФРЈ је омогућавало странкама да се комотно понашају и да током целог поступка, чак и у жалби износе нове доказе и чињенице.Суд је морао по службеној дужности да изводи доказе и утврђује чињенице , чак и ако их странке нису предложиле.То је водило неефикасном поступку, који је трајао деценијама , јер су се странке(и адвокати) лежерно и пасивно понашали а суд није могао да по службеној дужности зна шта се све дешавало између странака.На пример странка не предложи неког сведока, а суд не зна име и адресу сведока, или странка не приложи неке документе , па суд не може да сазна садржину истих.

С обзиром да су грађани тражили ефикасније и брже правосуђе, донети су закони који акценат стављају на терет доказивања и обавезу странака да предложе доказе за своје тврдње , при чему је суду чак забрањено да изводи доказе које странке нису предложиле.То је брже и ефикасније али захтева ангажовање адвоката.
 
...ajde ovde da pitam mozda neko zna....

....sta je potrebno kada se imovina prenosi sa roditelja na dete, a dete je jedno?

....kakve se taxe placaju, i koliko traje ceo postupak?

Ja znam iz licnog iskustva (zapravo majke i dede) da su otisli u Opstinsku sud s ugovorom koji je srocio advokat, da su tu (mada to bese pre nekoliko godina) platili neku malu taksu, nesto oko 2000 din. tada, a onda su otisli u....kako se to bese zove, Uprava prihoda (valjda) da se majka uknjizi kao naslednik i nije placena visoka taksa, jer je prvo koleno. Ako nisam nesto dobro obajsnila, neko ce vec bolje, samo znam da prvo koleno placa minimalno...Inace, bese vikendica na Savi i nesto placa oko nje.. Mislim da je vise kostalo pisanje ugovora od prenosne takse...Kako je sad, ne znam..
 
Sto se tice onoga o cemu sam pisala, pastorka kome je ocuh ostavio stan, tuzili su rodjeni brat i sestra, s dokazom da je on posle 27. godine malo boravio u zemlji (zivi u inostranstvu) ali da je majka inisistirala da njen muz bas s njim sklopi taj ugovor, mada ni njih dvoje nisu ziveli u tom stanu poslednjih 6.odnosno 7. godina (kcerka posle udaje, drugi sin posle zenidbe se odselio u zenin stan)...Uglavnom su tih godina ziveli sami i imali kucnu pomocnicu...Pastorak (naslednik) je dolazio nekoliko puta godisnje...

Mislim da bi njegova bioloska deca trebalo da odustanu, prsoto im nije potrebno nesto sto vec imaju a bilo je citav zivot potrebno ono sto im nikad nije pruzio, stavise, oduzeo im je majku koja je od bola i shoka prevremeno rodila i umrla na porodjaju:(
 
Poslednja izmena:
Можда неко може и мени да помогне. Проблем је веома компликован а усуштини веома једноставан. Мој прапрапра деда је имао сина и ћерку. Тестаментом је обрадиву земљу оставио ћерки а плац са кућом сину. Син је тестамент оспорио, имамо закључак среског суда из 1948 год. На основу тог закључка мом прапра деди је додељено још нешто земље, наравно дат је временски рок да се укњижи као власник али он то није урадио. Прапра деда је био ожењен и имао тројицу синова. Пошто је надживео супругу, обрадиву земљу коју је његова супруга донела у мираз је поделио са синовима, имамо судско решење. Када је прапра деда преминуо његову имовину су поделили синови, наравно у заоставштину није ушла кућа са плацом јер није била његово власништво већ само обрадиво земљиште које је наследио од покојне супруге. То обрадиво земљиште је ушло у комасациону масу и то је завршено. Проблем настаје када је поштар донео судски позив за судску расправу ван комасационе масе, значи кућа са плацем. Позив је добила моја мајка, мој покојни деда и мој покојни прапра деда, све је ишло службеним путем нисмо ми ништа покретали. Од суда имамо решење да је моја мајка наследила деду јер је једини наследник, имамо решење да је мој покојни деда власник на ½ плаца и да је мој прапрапра деда власник друге половине, имамо решење да мој покојни прапра деда није имао никакву имовину. На основу решења да је покојни деда власник половине плаца моја мајка је покушала да се укњижи у катастар као власник. Катастар одбија да је укњижи и тражи допунско решење од суда јер је спорна друга половина плаца. Обраћали смо се суду за допунско решење и наравно да су нас одбили јер је имовина прапрапра деде расправљена закључком из 1948 год. Тражили смо и допундко решење за имовину прапра деде и добили одговор да се на њега не води никаква имовина. Жалимо се Републичкој служби за катастар. Они се оглашавају ненадлежним и случај прослеђују Министарству за грађевину и урбанзам. Посто то траје већ годинама пре пар дана смо добили да се наша жалба усваја. Правна поука је да се на решење не можемо жалити али можемо покренути спор пред Управним судом Србије. И министарство је ставило примедбу на решење да су мој деда и мој прапрапра деда власници на пополовину плаца јер није дато никакво образложење на основу чега је донета таква пресуда. Решење је стигло и до катастра који нам сада тражи правни основ на основу чега је деда власник ½ плаца јер се у њиховим књигама плац још увек води на прапрапра деду и не признају сад већ спорно решење суда. Чак смо покушали на основу закључка среског суда да укњижимо плац на прапра деду али се тражи решење као основ. Како сад плац превести прво на прапра деду, па на деде па на мајку јер испада да је правно све савршено само практично ништа није одрађено.
 
Posledice i iskustvo uzasno. Dete sam razvedenih roditelja. Sudski sam pripala ocu. On je promenio stan i ja sam, dobila svoju sobu. Izdrzala sam oko 2 god. i vratila se kod mame. Uvek sam bila korektna prema ocu i macehi. Prosle su godine, i ja se razbolim od multiple skleroze. Nisam bila u losem stanju, kad god sam im trebala, sednem u taxi i odem do njih. To je trajalo, dok nisam pala i polomila kuk. Operacija nije uspela, i provela sam vise od godinu dana po bolnicama i rehabilitacionim centrima. Par puta, me maceha pitala, da li mi je tata dao neko pumomocje. Tada nisam razmisljala, zasto je to interesuje. Tada, se dogodi iznenadjenje, maceha umre, a bila je mladja od tate 24 godine. Dok sam bila odsutna sve je prevela na svoje ime, i napravila Ugovor sa svojom bratanicom,( nije imala decu). Tad su nastale muka za mog oca. Sve sto je vredno, uzela je iz kuce, a tatu, ubrzo smestila u staracki dom. Skoro mesec dana, nije htela da mi kaze, gde je. Zahtevala je da je molim?! Kad sam saznala, gde je, on je posle par dana umro. Ona je dobila stan u Sumicama od oko 65 kv, devize, zlato... Ja od svog oca nemam NISTA! Ko da nisam imala, nemem ni jednu stvar koja me podseca na njega! Mislila sam da cu nesto dobiti, da odem ponovo na operaciju kuka i konacno prohodam! Ona mi posalje poruku:" To ti je kao da imas strica u Americi, i dobijes nasledstvo, da nisi ljubomorna?" Izdala je stan, i nije siromasna, naprotiv, spada u onu drugu grupu. Zna da sam bolesna i u kakvom sam stanju. Nema nimalo morala i etika, a DOKTOR je!!! Sve sam Vam rekla. Hvala.
 

Back
Top