vangelistexas:
Sto ti Oath ne pitas mene kako ja pevam? Iskreno da ti kazem malo ljudi moze da odvristi ono sto ja mogu a pogotovo takvom bojom glasa, a argumenti za obaranje "gospodina Bendixa Petersena"(whatever) su njegov ekstremno izrazen bespotreban vrisak koji je u svakoj pesmi toliko iritirajuc da mi je muka od slusanja istog. A to pevanje koje je udarilo temelje vokala heavy metala nije postavio King, vec su pre njega to uradili mnogi vokalisti hard rock bendova. Naravno radi se o Ian Gillanu, Robert Plantu i ostaloj kompaniji, na koje se ugledao gospodin Petersen, koji je samo "sagledavao temelje i napravio balkone"... Elem mogao bi bar da kazes koga ne volis od vokalista...to je bilo originerno pitanje.
Ako tako umes da pevas, to je za svaku pohvalu. To je redak talenat koji ja izuzetno postujem i divim mu se.
Samo se ne bih slozio da je iritirajuci glas Bendix Petersena, sa obzirom na ono oko cega se vrte njegovi tekstovi. Glas je mozda samo tesko podnosljiv za slusanje, ali to tek kada slusam odjedanput svih 9 Mercyful Fate albuma. Ili svih 12 King Diamond albuma.
Ali uz tematiku koju predstavlja Bendix Petersen, glas savrseno docarava celu atmosferu price.
I nisam ja rekao da je on uspostavio vristece vokalne standarde u metalu, niti je to pokupio od Gillana ili Planta, tim pre sto je vokalni uzor Bendix Petersena bio Vincent Furnier i Paul Stanley, koji nemaju veze sa vristanjem. Robert Halford je bio taj koji je otisao u najveci ekstrem sto se tice samih pocetaka u samom metalu, ne sporim Gillana, Mogga i Planta, ali najuticajni u samom metalu je bio i ostao Halford.
A sto se tice pevaca koje ne volim.....osim svih onih kvazi pevaca sa hronicnom upalom grla iz black, death, trash i ostalih ekstremnijih pravaca metala, najvise mrzim Michael Kiskea, iako je covek i zvanicno prestao da se bavi bilo kojim oblikom hard & heavy zvuka.
Neosporno je da on ima jako visok glas, ali kada nekog muzicara sagledavam, onda to radim u celosti, znaci i njegov karakter, i uticaj na samu muziku, tekstove koje radi, i sve mane sam nasao nazalost kod Kiskea, koji iako je pevao u jednom od mojih najomiljenih bandova i napisao cak jedan fantastican tekst ("Longing" sa Chameleon albuma), ne mogu da ga posmatram kao jaku individuu upravo zbog njegove nedoslednosti u kojoj je bio toliko istrajan da je doziveo da ga Weiki sutne iz banda. Jer neko ko peva u metal bandu a uporedo pise knjigu o tome kako je zapravo upleten u kanzde satanizma, kako je sam tvrdio 1992 godine u Hamburgu, stvarno mi ne ostavlja utisak normalnog coveka.