Woke koledži u SAD bukvalno izluđuju studente

Sensei

Master
Moderator
Poruka
67.385
Uzmimo za primer šta se desilo na Pravnom fakultetu Stanford prošle nedelje.

Sudija Kajl Dankan iz američkog Apelacionog suda za peti okrug otišao je tamo da govori na poziv njegovog ogranka Federalističkog društva. Trebalo je da govori o Petom krugu, Vrhovnom sudu i ustavnom zakonu.

Dankan je konzervativac, a „progresivni“ studenti Stanford Law nisu želeli da čuju šta je imao da kaže.

Mogli su to da izbegnu tako što bi jednostavno preskočili razgovor, ali nisu želeli da iko čuje šta ima da kaže.

Kada se Dankan pojavio, bukvalno su ga izvikali.

Oko 100 demonstranata podiglo je dovoljno buke, uzvikujući uvrede: „Mrzimo vas!“ „Odlazi i nikad se ne vraćaj!” „Mrzimo FedSoc studente, j...te ih, ni njima nije mesto ovde!“ i tako dalje.

Nosili su i detinjasto uvredljive natpise sa sloganima poput „SUDIJA DANKAN NE MOŽE NAĆI KLIT” i „FEDSUCK!“

Kultura otkazivanja će vladati višim edicijama sve dok ne dođe do različitosti u mišljenju

Dankan se konačno naljutio, nazivajući demonstrante „maloletnim idiotima“ – što su i bili – i zamolio administratora da uspostavi red.

Tirien Steinbach, pomoćnik dekana za različitost, jednakost i inkluziju na Stanford Pravu, došla je na podijum - i stala na stranu demonstranata, govoreći iz beleški koje je pripremila unapred.

Scena je delovala šokantno, ali ovakve stvari su neizbežne kada se studentima kaže da je izlaganje stavovima sa kojima se ne slažu „štetno” i nepodnošljiva lična uvreda.

I to je ono čemu ih uče u američkim „elitnim“ institucijama, kao iu mnogim neelitnim institucijama: reči koje vam se ne sviđaju su „nasilje“ i nanose „štetu“.

Dakle, da, Stanford je lud.

NYPICHPDPICT000008047314-3.jpg
 
Džonatan Hejt je nedavno napisao fascinantan esej o tome zašto je mentalno zdravlje studenata u tako strmom padu u poslednjoj deceniji.

Primetio je da kognitivna bihejvioralna terapija, koja se koristi za lečenje depresije, uči pacijente da prestanu da razmišljaju o uočenim uvredama i neuspesima i da se bave crno-belim razmišljanjem ili emocionalnim rasuđivanjem.
 
Komentar je iz američkih izvora i prikazuje život tamo.
Amerikanci prepisuju modele ponašanja iz perioda komunista.
Tako recimo, komunisti su imali običaj da sazovu neku sednicu i da se dogovore u tajnosti da isprozivaju nekog od svojih članova, pa čak i da ga izbace iz partije zbog "moralne nepodobnosti".
Propuste ga na sednici kroz "verbalnog toplog zeca" i to mu dođe nešto kao preteča kensel kulture.

Desilo se da su tako isplanirali da popljuju Oskara Daviča, ali mu je neko došapnuo da će on biti predmet blaćenja dokonih partijskih drugova.
On na sednicu dođe sa velikim zakašnjenjem, a zatim im se izvini mašući nekakvim pismom uz reči koje su glasile otprilike ovako: "Oprostite što kasnim, dobio sam poziv od druga Tita da se pojavim kod njega. Ne znam šta je tema sednice, ali ćete mi vi verovatno referisati o njoj kad se vratim iz Titovog kabineta".

Tako ih je mangupski slagao, a da oni nakon njegovih reči nisu smeli da ga prozivaju jer su mislili da je u posebnoj milosti velikog vođe.
Ovde se izgleda desilo slično.
Pozovu čoveka, pa ga smišljeno napadnu.
 

Back
Top