Вуковар још једна Прича

Vidim da sam pomiša godine jer referendum za samostalnost je bia 91., al svejedno ne minja na stvari da je Ustav donosen u prosincu 90., a vi ste barikade u Kninu i okolici podigli već u kolovozu te iste godine. A ustav se nije donosia ili minja radi vas već radi okretanja Hrvatske nekim novim vrijednostima koje je tribalo utkat u taj novi ustav (za kojeg pretpostavljam da smo imali sav potribni legitimitet da ga donesemo).

Maj 1991.​


  • 1. maj – Bršadin, ubistvo Stevana Inića (63)
    • penzioner, Srbin, ubijen ispred kuće hicem u glavu,
    • ubica: komšija član HDZ-a, zato što je Inić istakao jugoslovensku zastavu za Prvi maj (radnički praznik).
    • ostavlja ženu i četvoro dece.
      (slučaj se navodi u srpskoj literaturi, novinama Izvor i sr-wiki; pomenut i u kasnijim srpskim podnescima UN-u). Wikipedia+1
  • U istom periodu pominje se ubistvo Miodraga Nađa, omladinca iz sela blizu Vukovara, u vožnji (drive-by pucnjava) posle događaja u Borovu selu. Wikipedia

Jun 1991.​


  • Simo Ponjević – srpski policajac iz Bršadina:
    • radio u SUP Vukovar, zatim prešao u saveznu policiju,
    • jedan od organizatora odbrane srpskog sela,
    • ubijen 26. juna 1991. pred kućom, u prisustvu majke (umire joj na rukama).
    • u srpskim izvorima se navodi da je likvidacija rađena po nalogu Merčepove strukture.
  • Dragan Ivković i Stevan Zverac – ubijeni 20. juna 1991. na putu ka Bršadinu / u gradu.
    • civili srpske nacionalnosti, pogođeni iz vatrenog oružja.
  • Jovan Jakovljević (51) – poslovođa u trgovini „Sport“ (Velepromet):
    • 29. juna 1991, kasno uveče, naoružani ljudi u crnom dolaze pred kuću,
    • izveo ga iz kuće i ubili na pragu rafalom.
    • njegov sin kasnije javno izjavljuje da je to bila „poruka“ svim Srbima u gradu šta ih čeka. Wikipedia+1

Jul 1991.​


Tu se jasno vidi prelazak sa pojedinačnih ubistava na akcije etničkog čišćenja čitavih ulica:


  • 4. jul 1991 – Kozaračka ulica, Borovo naselje
    • većinski srpska ulica,
    • upad nekoliko grupa ZNG/HDZ paravojnika (navode se imena Željko Marušić, Ante Roso, Blago Zadro, Zoran Gotalo u srpskim izvorima),
    • ciljane srpske kuće po spisku,
    • ubijeni: Dragan Mijatović, Stojan Stojanović, Milenko Ćirić, Obrad Drača, Bogdan Stupar, Miodrag Ružić;
    • više kuća opljačkano i minirano.
  • Sotin – ubistvo Mihajla Nađa (4. jul) – Srbin ubijen od strane pripadnika ZNG, kasnije se njihova imena pojavljuju u izveštajima (Komšić, Mačković, Mikulić, Ištuk).
  • Slobodan Vučković – šofer, vratio se iz Nemačke, pokušao da otvori privatni biznis:
    • prijavljen MUP-u kao „neprijatelj“,
    • odveden u mesnu zajednicu u Borovu naselju,
    • mučen, ubijen, telo bačeno u Dunav;
    • leš izbačen na srpskoj obali 11. jula 1991. (kod Begeča). Wikipedia+1
  • 16. jul – Budžak i Kriva bara (Borovo naselje)
    • upad više grupa ZNG/HDZ,
    • opet ciljane srpske kuće,
    • ubijeno više civila, neki od njih kasnije identifikovani kao Ljubomir Nikolić, Đorđe Vučinić, Božo Škorić, Zdravko Dadić itd. (različiti izvori navode delimične liste).
  • Lužac – 25. jul 1991. Zoran Filipović (23)
    • mladić, Srbin, zaustavljen u automobilu, odveden,
    • mučen u privatnoj kući,
    • ubijen hicem u glavu, telo bačeno u Dunav;
    • Dunav ga izbacuje 1. avgusta u Srbiji. Wikipedia+1
  • Savo Damjanović (32) – medicinski tehničar, zaposlen u vukovarskoj bolnici, član SDS-a:
    • 25/26. jul 1991. odveden iz smene od ljudi u uniformama ZNG,
    • nestaje, nema tela ni rasvjetljenog slučaja. Wikipedia+1
  • Krajem jula navode se i slučajevi:
    • Mladen Mrkić – agronom, direktor u VUPIK-u, odveden posle posla i nestao (pretpostavljeno ubijen kod Dunava).
    • Slavko Miodrag, Vlado Skeledžija, Branko Mirjanić – stariji Srbi, uhapšeni noću, odvedeni na Dunav, streljani i bačeni u vodu.

Avgust 1991.​


  • Boško Bogdanović (konobar, „Gradska kavana“) – 3. avgust
    • uhapšen, nestaje, par dana kasnije telo u Dunavu na srpskoj strani.
  • Željko Paić – Srbin, radio u ugostiteljstvu:
    • 10. avgust: odlazi na posao, viđen u banci, posle toga mu se gubi trag,
    • supruga prijavljuje nestanak, SUP Vukovar tvrdi da nije evidentiran,
    • leš izbačen 18. avgusta kod Neština (Srbija).
  • U avgustu se beleži više ubistava Srba i Rusina u Vukovaru i okolini (Slavko Dragišić, Ilija Lozančić, Mihajlo Čizmar itd.), plus bračni par Rašeta u Borovu selu (poginuli kad je hrvatska strana pogodila kuću tromblonom).

Septembar–novembar 1991.​


Kako rat eskalira, zločini se mešaju sa otvorenim borbama, ali ima čistih civilnih likvidacija:


  • devojka Nada Samardžija (24) – ubijena tromblonskom minom ispaljenom na kuću;
  • dečaci Momčilo Savić (17) i Borislav Knežević (13) – ubijeni šest dana kasnije;
  • niz starijih civila srpske nacionalnosti ubijenih po stanovima, skloništima ili u improvizovanim pritvorima.

Novembar donosi najgore scene u Borovu naselju (streljanja u vrtiću „Sunce“, ubistva staraca, invalida, žena, mešovitih brakova itd.). Srpski izvori posebno navode:


  • Toma i Vida Jakovljević – on invalid na štakama, ona njegova supruga,
  • Ana Lukić – Hrvatica, ubijena jer je udata za Srbina, prethodno zlostavljana i silovana,
  • više desetina civila streljanih kod vrtića, u dvorištima, u skloništima. Zlocin In Adsrbima



5. Broj žrtava i struktura​


Iz „neutralnijih“ izvora (engleska literatura, novinari, Haški svedoci):


  • Broj dokazivih ubijenih / nestalih Srba u Vukovaru pre Bitke za Vukovar (do avgusta) stavlja se na 43 slučaja (sa imenom i prezimenom). Wikipedia+1
  • Srpski izvori (Veritas, Izvor, izveštaj SRJ UN 1992) tvrde da je broj znatno veći (preko 100) jer:
    • tela su bacana u Dunav,
    • deo je završen u masovnim grobnicama,
    • mnoge porodice su pobegle, pa nestanke nisu odmah prijavile. Wikipedia+2Zlocin In Adsrbima+2

Tipičan profil žrtve:


  • stariji Srbin, civil,
  • radnik u Borovu, VUPIK-u, trgovini,
  • lekar, tehničar, sitni privatnik,
  • član SDS-a ili samo javno Srbin,
  • često potpuno nenaoružan, bez političkog angažmana – „krivica“ je nacionalnost.



6. Istrage i suđenja​


  • ICTY (Haški tribunal) je 1996–1997. prikupljao dokazni materijal o zločinima nad Srbima u Vukovaru, ali nije podignuta posebna optužnica samo za taj set zločina – delovi su ulazili u širu sliku rata, odnosa JNA–Hrvatska itd. Wikipedia+1
  • Hrvatsko tužilaštvo je 2005. formalno pokrenulo istrage za ubistva Srba u Vukovaru, ali je napredak spor, a deo predmeta zastareo ili „u toku“. Institute for War & Peace Reporting+1
  • Tomislav Merčep:
    • Haški tribunal ga nikad nije optužio,
    • u Hrvatskoj je 2016. pravosnažno osuđen (5,5 godina zatvora) za zločine nad srpskim civilima na drugim lokacijama (Pakračka Poljana, Zagreb), a Vukovar se provlači u pozadini njegovog delovanja. Balkan Insight+1
  • Amnesty, HRW i drugi godinama pišu da su zločini nad Srbima procesuirani selektivno i sporo, uz političke otpore. Human Rights Watch+1
 
Jesi prispava događaje iz kolovoza 1990.???? :roll:

Balvan revolucija bio je ustanak koji je započeo 17. kolovoza 1990. u područjima Republike Hrvatske koja su bila značajno naseljena etničkim Srbima . Prošla je cijela godina napetosti, uključujući manje sukobe i sabotaže, prije nego što su ovi događaji eskalirali u Hrvatski rat za neovisnost.


Balvan-revolucija.jpg

K1.jpg


ENWd2rjW4AE9GCP.jpg


Još čekaN odgovor:

"PS evo nek Krišna i ostali Serbi iz RSK napišu na koji su način Hrvati ugrožavali Serbe u Hrvatskoj tamo neke 81. 85. ili 87. prije nego je otišlo sve kvragu? Živo me zanima kako su se i zbog čega oni ili njihovi roditelji osjećali ugroženo u tom prijeratnom periodu?"
 
Znači SR Hrvatska i SR Slovenija u suradnji s AP Kosovom rade na potpirivanju nereda i etničkih sukoba u tom dijelu SFRJ jer im to zasigurno ide u prilog obzirom da na svom teritoriju, pogotovo SRH, imaju naseljene oveće skupine drugog naroda koji sutra može njima radit probleme na toj istoj osnovi. Koji genijalci bi donili jedan takav nadasve mudar i pronicljiv strateški plan za svoje zemlje nek mi neko zdravorazumski objasni :np:


"Situacija na Kosovu postala je kriza tijekom prosvjeda 1981. godine na kojima su Albanci uzvikivali slogane poput "Mi smo Albanci, a ne Jugoslaveni", "Republika Kosovo", "Ujedinjenje s Albanijom" i "Živio marksizam-lenjinizam, dolje revizionizam". Prisutnost etničkih i ideoloških dimenzija u zahtjevima prosvjednika navela je jugoslavenske vlasti da odluče nasilno zaustaviti prosvjede. Predsjednik Saveza komunista Prištine, Aslan Fazlia (Albanac), rekao je da su prosvjedi nacionalistički i kontrarevolucionarni te je najavio oštru policijsku akciju protiv prosvjednika. Ova akcija nije uspjela ugušiti prosvjede koji su umjesto toga rasli kao odgovor prosvjedima Albanaca koji su se proširili Kosovom.

Predsjednik Saveza komunista Kosova Mahmut Bakalli odlučio je kao odgovor zatražiti od Jugoslavenske narodne armije (JNA) da na ulice dovede tenkove. Policijska pojačanja iz središnje Srbije zaustavljena su barikadom na cesti, a zatim su albanski prosvjednici uzeli taoce iz trideset četiri kuće Srba i Crnogoraca, zahtijevajući da te policijske snage napuste Kosovo u zamjenu za puštanje talaca. Tek nakon dolaska dodatnih policijskih snaga iz Prištine taoci su pušteni. Prosvjedi su doveli do vandalizma diljem Kosova, uključujući razbijanje prozora automobila, trgovina i državnih institucija. Jugoslavensko vodstvo proglasilo je "kriznu situaciju na Kosovu" i od svih republika zatraženo je da pošalju svoje policijske trupe na Kosovo. Jugoslavensko vodstvo bilo je šokirano razmjerima nasilja koje su upotrijebili prosvjednici i relativno velikim sudjelovanjem u demonstracijama.

Masovni prosvjedi započeli su u veljači 1986. s nekoliko sastanaka kosovskih Srba u Beogradu i na Kosovu, na kojima se tražilo rješenje problematične situacije na Kosovu. Prosvjedi su bili relativno mali, sa 100 do 5000 sudionika, i uglavnom su bili reakcije na pojedinačne međuetničke incidente. Najveći takav prosvjed održan je u Kosovu Polju u travnju 1987., okupivši oko 20 000 ljudi.

Međutim, izbijanje prosvjeda započelo je u drugoj polovici 1988. U lipnju je prosvjed radnika tvornice Zmaj okupio 5000 prosvjednika; u srpnju su održani skupovi u sedam gradova s desecima tisuća prosvjednika, a u kolovozu u deset gradova s 80 000 ljudi. Do rujna su se proširili na 39 gradova s preko 400 000 ljudi."

Anti-bureaucratic_revolution

Slovensko-hrvatsko-albanskokosovska zavera :roll:
 

Back
Top