Nikada to nije slučajno...i nikada se nije eto tek tako desilo. Sve to ima neki predznak u prošlosti, u onome šta ne znaš da dešavalo se. Da dešava se. U potaji. Skriveno. Iza ledja. I niko me u to neće ubediti. Sve to ima neke naznake koje se vuku. Ja verujem u to. Ne može niko da mi dodje i kaže tup: "Ja sam se zaljubio, bla, bla..." a da to nije već počelo iha haj, ili da nije bilo uporedo. Jer čovek se ne zaljubljuje za pet minuta ili za mesec dana. Samo niste upućeni u isto, dovoljno slepac da ne primetite jer čisto volite i jer istinski nekome verujete. Kako se postaviti? Lepo se postaviti. Ne dramiti. Ne jesti se. Ne povraćati. Ne nespavati. Jer na kraju svih krajeva, ne postoji "oteto". Jer ne možeš ti nekoga "oteti" ako taj neko ne želi već da bude "maznut". Jer Ti ako nešto nećeš, nema Boga oca, da nešto može tu biti. A, ako ti brate mili već imaš sistem u sebi, koji podriva sve ono ranije, na uštrb novonastale stvarčice koja ima korena u svom postanku dešavanja u sredini dešavanja onog prvog bitisanja, e tu nažalost ljudi moji, leba nema i vreme je da pakujete svoj bućur. Kofere. Srce. Dušu. I Um. Da. Od prijatelja, kao i od partnera. Šta mislim, generalno? Učine ti uslugu. Dugoročno. Jer shvatiš da je Duša bila data, onome/onima što Dušu/e nema/ju.