BOLJE TAJVAN
BEOGRAD - Lider SPO i bivši šef diplomatije Vuk Drašković smatra da je srpski pregovarački tim napravio hrabar iskorak predlažući „hongkonški model“ za rešavanje statusa Kosmeta. A, da se Hongkong ne pominje prvi put kao moguće rešenje za južnu srpsku pokrajinu, Drašković je nedavno otkrio u svojoj knjizi „Meta“, citirajući razgovor sa Slobodanom Miloševićem, koji je takođe razmišljao o tom modelu.
- Drago mi je što je konačno naš pregovarački tim iskoračio iz rova s formulom jedna Srbija - dva sistema. Podsećam da sam na toj formuli insistirao dok sam bio ministar spoljnih poslova - kaže Drašković na početku razgovora za Kurir.
Milošević je još 1999. godine predlagao Hongkong kao model.
- Rekao mi je tada da razmišlja o takvoj mogućnosti. On je, međutim, mislio da Kosovo dobije status koji je Hongkong imao pod britanskom upravom, pa da se posle određenog vremena vrati pod suverenitet Srbije.
Konkretno, napisali ste da vam je rekao da bi „Amerikancima trebalo dati koncesiju nad pokrajinom na nekih pedesetak godina“.
- Rekao mi je, kao što piše u mojoj knjizi.
Je li to isto ovo što je srpski pregovarački tim predložio u Beču?
- Nije, jer danas nema britanske uprave u Hongkongu. Vraćen je u sastav Kine.
Neki misle da Hongkong nije najbolji primer.
- Jeste inspirativan, ali lično smatram da bi još efektnija bila paralela između Kine i Tajvana. Ili između Finske i Olandskih ostrva, jer su bliža Finskoj nego Švedskoj, a na njima živi 95 odsto Šveđana i imaju najveći stepen autonomije i svoju apsolutnu upravu. Čak i svoje sportske reprezentacije. Nije loš primer statusa Južnog Tirola u sastavu Italije.
Očekujete li i vi da će Albanci 10. decembra proglasiti nezavisnost?
- Mogli bi, i oni to najavljuju, ali se usuđujem da prognoziram da neće to učiniti u decembru, ni u januaru, ni u februaru.
Na osnovu čega?
- Na osnovu svog poznavanja međunarodne diplomatske scene i činjenice da albanski pregovarački tim igra dosta mudro i ne želi da povuče potez koji nije usklađen s Vašingtonom i Briselom. Predviđam da će posle 10. decembra na Kosovo biti upućena misija EU, a potrebno je najmanje tri meseca da misija bude razmeštena. Verujem da će i Brisel i Vašington savetovati Prištini da u tom periodu ne komplikuje situaciju. Tako mi se čini. A možda i grešim.
Ipak, premijer Srbije često ističe da je takav potez kosmetskih Albanaca vrlo verovatan. Otuda i zahtev da se predsednički izbori odlože.
- Nemam volju da komentarišem obrazloženja koja smatram besmislenim. Albanci krajem novembra imaju izbore na svim nivoima. Tamo se niko nije našao da kaže da bi trebalo odložiti izbore dok se ne reši pitanje statusa Kosova.
Vi definitivno nećete da se kandidujete za predsednika?
- Naravno da neću.
Zašto?
- Verovatno je u Srbiji sada mnogo onih koji mi veruju. Ali je, istovremeno, danas raspoloženje naroda takvo da vole one kojima kažu da ništa ne veruju.
Hoće li SPO podržati Borisa Tadića?
- Kakav će biti stav SPO, ne odlučujem ja, već ljudi koji su za to po statusu stranke ovlašćeni.
Imate frizuru kao u vreme demonstracija. Hoćete li to opet na trgove?
- Nedavno sam svojim mladim kolegama iz stranke rekao: „Da su mi vaše godine, trgovi u Srbiji ne bi bili pusti“. Završili bismo započeto. Meni se današnja Srbija priviđa kao kletva bačena na sve moje ideale. Ovo nije Srbija za koju sam se borio.
Zašto ste ogorčeni?
- Nisam ogorčen. Srbija je danas odevena u odelo koje joj je dao SPO. Najzaslužniji smo za vraćanje srpske zastave, grba, himne i za skidanje anateme s ravnogorskog pokreta. Ali, ispod tog odela, Srbija podseća na „Velikog Brata“. Baš kao što je Koraks predstavio na karikaturi, na kojoj svi što vladaju Srbijom stoje u redu da oližu med sa dlana jednog tajkuna koji kupuje Srbiju, ministre, vlast, lidere stranaka, sve! Istovremeno, politički komesari „Velikog Brata“ pretvorili su Srbiju u pijacu i kojoj je sve na rasprodaju.
ŠEŠELJU, POBEDI HAG!
U knjizi ste opleli i po Vojislavu Šešelju. Označavate ga kao nosioca primitivizma u Srbiji i neobrazovanog čoveka.
To je najmanje što sam mogao i morao reći. Samo sam podsetio i citirao njegove izjave o meni i SPO, da sam ustaša i ustaški doglavnik, narkoman, idiot da sam lud... Voja je sada u zatvoru, i zbog te činjenice, takođe, mnogo toga nisam hteo da napišem. Želim da uspe u svojoj odbrani, bez obzira na to da li će radi nje posezati i za nekim konstrukcijima i lažima protiv mene i moje stranke.
ZORAN ĐINĐIĆ ME RAZOČARAO
U vašoj knjizi „Meta“ žestoko se isprozivali lidere DOS. Čak im pripisujete „zaslugu“ da su značajno doprineli urušavanju SPO?
- SPO je bio najjača stranka i posle „Ibarske magistrale“ i ceo dan posle atentata u Budvi. Posle njega, kad Legija ne uspeva da izvrši ono što mu je naredio Milošević, na scenu je stupa najveće ljudsko beščašće. Čelni ljudi DOS lansirali su laž da nije bilo atentata, da sam to ja izrežirao i pucao sam u sebe da bih podigao svoj ulog pri deobi poslaničkih mesta unutar koalicije DOS. Predstavljen sam Srbiji kao moralno čudovište i tada je počelo masovno osipanje naših pristalica.
Utisak je da ste najviše razočarani u Zorana Đinđića?
- Najviše i očaran i razočaran. S radošću pišem o velikim danima velike Koalicije Zajedno, a sa žalošću o onome što je usledilo nakon njegovih tajnih sastanaka s Miloševićem i odluke da se sruši pobednička koalicija. Ipak, zbog činjenice da je Đinđić ubijen, mnogo toga nisam hteo da napišem.