Pozdrav svima.
Nisam ni znao kako da oslovim temu,ali nisam ni ocekivao da zavrsim na nekom forumu u potrazi sa savetima,xex.
Nego,imam jedan problem,skoro pa ljubavni ali skroz hronican.
U pitanju je koleginica sa posla,koja mi se mnogo dopada vec duze vreme,a prilicno je evidentno da su te simpatije obostrane,ali se odrazavaju na onom nekom nevinom terenu.Razlog je taj sto je ona udata na moju zalost.
Dovoljno sam pametan da znam da nije preporucljivo petljati se sa nekim sa posla,kamoli sa nekim ko je u braku,ali ovo je onaj tip svidjanja zbog kojeg ti dodje da kazes zbogom pameti.
Da hemija izmedju nas postoji to vide i kolege,ali oni vise onako bockaju sa strane,njoj ume cak nekad da bude i neprijatno ali to je valjda za razumeti.
Ono sto mi je totalno pomutilo um je bio skorasnji seminar. Bili smo u drugom gradu na trodnevnom seminaru i tu proveli tako lepa i opustena dva tri dana,naravno bez da se ista desilo ali je bukvalno ta atmosfera bila takva da se cinilo da nas samo promil necije hrabrosti deli od poljupca recimo.
I ja ne mogu nju iz glave da izbacim,da mastam koliko bi nam bilo lepo zajedno a mozak mi prosto govori da to nije moguce sa nekom koja je udata,koja ima dete,koja ima vise zivotne odgovornosti nego ja. A opet razmisljam stalno sta ako bi moglo biti nesto samo da bude.I tako glavu lupam vec godinu dana.
Jel makar neko prosao nesto slicno i kako se ovo leci xaxa?
Nisam ni znao kako da oslovim temu,ali nisam ni ocekivao da zavrsim na nekom forumu u potrazi sa savetima,xex.
Nego,imam jedan problem,skoro pa ljubavni ali skroz hronican.
U pitanju je koleginica sa posla,koja mi se mnogo dopada vec duze vreme,a prilicno je evidentno da su te simpatije obostrane,ali se odrazavaju na onom nekom nevinom terenu.Razlog je taj sto je ona udata na moju zalost.
Dovoljno sam pametan da znam da nije preporucljivo petljati se sa nekim sa posla,kamoli sa nekim ko je u braku,ali ovo je onaj tip svidjanja zbog kojeg ti dodje da kazes zbogom pameti.
Da hemija izmedju nas postoji to vide i kolege,ali oni vise onako bockaju sa strane,njoj ume cak nekad da bude i neprijatno ali to je valjda za razumeti.
Ono sto mi je totalno pomutilo um je bio skorasnji seminar. Bili smo u drugom gradu na trodnevnom seminaru i tu proveli tako lepa i opustena dva tri dana,naravno bez da se ista desilo ali je bukvalno ta atmosfera bila takva da se cinilo da nas samo promil necije hrabrosti deli od poljupca recimo.
I ja ne mogu nju iz glave da izbacim,da mastam koliko bi nam bilo lepo zajedno a mozak mi prosto govori da to nije moguce sa nekom koja je udata,koja ima dete,koja ima vise zivotne odgovornosti nego ja. A opet razmisljam stalno sta ako bi moglo biti nesto samo da bude.I tako glavu lupam vec godinu dana.
Jel makar neko prosao nesto slicno i kako se ovo leci xaxa?