Vojvođansko slikarstvo

Vojvođanski umetnički prostor​


»Vreme Vojvodine« – Kulturno mapiranje Vojvodine : Teško je poznati život, a slikati je lako​

Tokom ove godine nedeljnik "Vreme" će u okviru projekta "Vreme Vojvodine", u nekoliko nastavaka i kroz seriju tekstova, dati jedan mogući predlog za
kulturno mapiranje Vojvodine. Tema ovog broja tiče se likovnih umetnosti na tlu Vojvodine. Projekat "Vreme Vojvodine" podržala je Vlada autonomne pokrajine Vojvodine i Pokrajinski sekretarijat za kulturu i javno informisanje u okviru "Konkursa za sufinansiranje projekata podsticanja informativnih sadržaja medija".

Na početku ovog pregleda umetnosti Vojvodine treba reći ono čime Ješa Denegri počinje tekst Vojvođanski umetnički prostor: "Korišćenje i zagovaranje pojmova poput ‘vojvođanska umetnost’, ‘umetnost u Vojvodini’, ‘vojvođanska umetnička scena’, ‘vojvođanski umetnički prostor’, ‘vojvođanski likovni prostor’ i sl. nema dnevnopolitičke konotacije, pogotovo ne one sa pozicija ‘autonomije’ ili ‘secesije’ u odnosu na srpsku ili beogradsku umetničku situaciju, niti je pak posredi relacija ‘margine’ naspram ‘centra’ od kojega ta navodna margina nastoji da se otrgne i odvoji. Savremena pluralistički zasnovana istorija moderne umetnosti rado raspravlja o ‘uporednim istorijama’, ‘paralelnim pričama’, ‘zasebnim svetovima’, ‘ravnopravnim pojavama’, od kojih svaka (istorija, priča, svet, pojava) u takvom sklopu poseduje sopstvena i specifična svojstva. Ništa drugo i ništa više ne traži se ni od umetničke problematike i umetničke produkcije nastale u geografskom i kulturnom ambijentu Vojvodine, osim da one budu prepoznate i cenjene – od sebe i od drugih – kao jedna svojevrsna, neponovljiva, nepodudarna, dakle kao samostalna i sa svima ostalima u principu i u polazištu punopravna umetnička situacija unutar današnjeg najšireg mogućeg globalnog i multikulturnog konteksta."
 
Likovna umetnost na prostoru Vojvodine datira još iz 3. i 4. veka naše ere. Iz tog antičkog doba, najveću umetničku vrednost imaju fragmenti mozaika i fresaka pronađeni u ostacima grada Sirmijuma. Dokazi artificijelnosti umetnosti srednjeg veka jesu freske nastale od 13. do 18. veka, koje se nalaze u fruškogorskim manastirima.

Srbi su, u Velikim seobama 1690. i 1739. godine na teritoriju Austrougarske doneli tradiciju srpske srednjovekovne umetnosti, koja je poštovala okvire istočne pravoslavne ikonografije, da bi zatim primali i nove uticaje. Na taj način, tokom 18. i 19. veka umetnost na tlu Vojvodine se razvija od zografskog slikarstva do stvaralaštva sa svim obeležjima tadašnjih tokova evropske umetnosti. Na tom putu evropeizacije srpske umetnosti, prednjačili su grafičari i slikari ikonopisci. Zidno slikarstvo zadržalo je nešto duže duh tradicionalne vizantijske ikonografije, a prva barokizacija viđena je na freskama u manastiru Bođani u Bačkoj, krajem prve polovine 19. veka.

Od sredine 18. veka, osim sakralnih tema dominantnih u srpskom slikarstvu, javlja se i građanski portret. U poslednjoj četvrtini veka, pojavljuje se prva generacija školovanih slikara, učenika Bečke akademije, koji prihvataju savremene umetničke tokove i postaju nosioci dalje evropeizacije umetnosti u 19. veku i novih stilskih tendencija sve do sedamdesetih godina 19. veka kada Minhen postaje novi centar obrazovanja slikara sa ovih prostora. Ovo razdoblje nosi i tri velike slikarske epohe: klasicizam – bidermajer, romantizam i realizam.

Početak 19. veka je u duhu klasicizma, bidermajer u svojim najboljim delima portretnog žanra dostiže evropski nivo, da bi u romantizmu najzastupljeniji bio portret. Poslednja četvrtina 19. veka je period realizma, kada Minhen postaje značajniji centar od Beča što daje veliki podsticaj našim slikarima u razvoju akademskog realizma.

U prvim decenijama 20. veka slikari su zaokupljeni problemom fenomena svetlosti i boje. Širok je raspon pravaca, od produženog akademizma, preko plenerizma, impresionizma, jugendstila i simbolizma do ekspresionizma. Drugi period, vreme između dva svetska rata, bavi se pretežno istraživanjem fenomena forme likovnog dela, a pravci su: dadaizam, sezanizam i postkubizam, ekspresionizam forme i boje, poetski realizam, nadrealizam i socijalna umetnost.
 
U prvim godinama posle Drugog svetskog rata umetnost i na tlu Vojvodine karakteriše dezorijentisanost, nesnalaženje i dosta nevešto prilagođavanje idejama socijalističkog realizma što je srećom, kao posledica proklamovanih umetničkih sloboda, napušteno posle 1950. godine prihvatanjem novih i savremenih likovnih ideja.
Vojvođanski tekstualizam i konceptualizam, odnosno – nova umetnost sedamdesetih, pojava koja na vojvođanskoj umetničkoj sceni čini odlučni otklon i od lokalnog umerenog modernizma i od domaćeg enformela, koji su bili dominantni u prethodnom periodu, da bi od osamdesetih godina naovamo na umetničkoj sceni delovao širok dijapazon programskih i stilskih opredeljenja, raznolikih jezika, medija, postupaka, zasebnih autorskih poetika i pozicija.


Tibor Bada (Dada Bada), Braun BADA, 1986
Vojvođanski umetnički prostor 3

foto: m. milenković
Vojvođanski umetnički prostor 4

Hristofor Žefarović, Bogorodica živonosni istočnik, 1745.

Vojvođanski umetnički prostor 6

Martin Jonaš, Moja Kovačica, 48×68, 1969
 
Čuveni slikari potiču iz Vojvodine.
Kovačica je vojvođansko selo u kojem se svaki stanovnik bavi naivnim slikarstovm.
Naivno slikarstvo je proslavila Suzana Halupova.

Sava Stojkov, Somborac, pejzažista
Milan Konjović, Somborac

Janoš Mesaroš

Jožef Pehan.
Ne mogu na brzinu da se setim, ali ako pišeš samo o ova četiri umetnika, ispunićeš stranicu.
 
Poslednja izmena:
sledeće nešto mi je bila namera da nešto saznamo i o _naivnom slikarstvu_ , ustvari to mi je bilo target , ali morali se dati neki širi uvid u istorijat slikarstva Vojvodine :ok:
:vzagrljaj::zag:
Piši o Kovačici,
Sava Stojkov ima prelepih pejzaža, i on je naivac.
Njegove slike će biti teže preneti na forum.
Srećno, Manga.

Rado bih se priključila temi da sam u drukčijem modu.
Ne volim da guglam, ono što sam znala zaboravila skoro sve :rumenko:
 
Ne poznajem niti jednog Vojvodanskog umjetnika, ali sam propustio da vidim najvece ulje na platnu u Vojvodini. Zove se Bitka kod Sente i veliko je 4x7 metara. Dok nisam posjetio Sombor nisam znao ni za sliku ni za borbu. Lijepo je prosiriti znanje, a sad koliko ce mi ostati u memoriji to ne znam.
Uglavnom nastavi @Manga Hilux :)

Dolazak slike u Sombor i ulazak u zgradu​


Zgrada somborske Županije
Ajzenhut je sliku završio u Minhenu, gde je i uramljena. Do Bezdana je prevezena lađom, a odatle na svoje odredište, u Sombor. Ali tako velika, slika nije mogla da uđe u zgradu. Zato je, posebnim odobrenjem Županijskog senata probijen zid iznad balkonskih vrata sve do tavanice, kako bi uopšte mogla biti uneta. U Svečanu salu somborske Županije postavljena je 20. februara 1898.
Ima još mnogo toga vezanog za ovo delo , ko zna nešto više , ili imamo nekog člana iz Sombora moga bi da nam ispriča više.
 

Dolazak slike u Sombor i ulazak u zgradu​


Zgrada somborske Županije
Ajzenhut je sliku završio u Minhenu, gde je i uramljena. Do Bezdana je prevezena lađom, a odatle na svoje odredište, u Sombor. Ali tako velika, slika nije mogla da uđe u zgradu. Zato je, posebnim odobrenjem Županijskog senata probijen zid iznad balkonskih vrata sve do tavanice, kako bi uopšte mogla biti uneta. U Svečanu salu somborske Županije postavljena je 20. februara 1898.
Ima još mnogo toga vezanog za ovo delo , ko zna nešto više , ili imamo nekog člana iz Sombora moga bi da nam ispriča više.
Zao mi je sta je nisam isao vidjeti i pitanje je hocu li je ikad vise vidjet. Kako sam zivac iznerviralo me sta su stavili skelu u nedjelju ispred sobe, odjavio sam se odmah i drugi dan sam otisao dalje.

Laku noć
:heart:

Brišem sliku
Nikad da stignem na vrijeme. Pa nije ovo fotke forumasa i forumasica :mrgreen:
 
Zao mi je sta je nisam isao vidjeti i pitanje je hocu li je ikad vise vidjet. Kako sam zivac iznerviralo me sta su stavili skelu u nedjelju ispred sobe, odjavio sam se odmah i drugi dan sam otisao dalje.


Nikad da stignem na vrijeme. Pa nije ovo fotke forumasa i forumasica :mrgreen:
za sliku , ona je tamo, nigde ne ide, kada sledeći put navratiš obavezno je pogledaj :ok:
a što se Dukice tiče , znaš kako je , ko prije devojci njemu devojka)))
 
U Vojvodini su većinom živeli Nemci.

Ubaciću jednu svoju sličicu sa izložbe vojvođanskih slikara u Zrenjaninu.
Obrisaću je kasnije
aa, vidi, vidii,.. pa ima nas iz Bečkereka.. ha, pa baš se radujem.
A, ja ne videh obrisanu sliku,..
Od kada je slika, iz kog je opusa i kojim povodom je bila izložba.... i koji su slikari ju priredili - Mandić, Brkić, ( moj Profesor), Flora ?
Franc Ajzenhut je bio čuveni vojvođanski slikar, kasnije učitelj i mentor Jožefu Pehanu.

Nadaleko čuveni vojvođanski slikari Paja Jovanović i Uroš Predić
Dva najveća slikara srpskog realizma,.. ja sam zbog Uroša ( iz istog smo sela) upisao Istoriju umetnosti na filozofskom u BG-u.
On je bio skroman i blag:
uros-predic-2-387x600.jpg

Živeo je u Orlovatu, Beogradu, Novom Sadu i Beču, gde je bio i asistent na visokoj školi (akademiji). Bio je jedan od osnivača Lade i prvi predsednik Udruženja likovnih umjetnika Beograda,.. član SANU.
Puno je radio slike religioznog sadržaja, istorijske kompozicije, puno portreta,.. oko 370,..( od kojih bar 20-ak članova kraljevske porodice,.. što ja znam,..) i skoro isto toliko kompozicija. Oslikao je veliki broj crkava i ikonostasa (Orlovat, Bečej, Pančevo,..)
Crkva-Orlovat-005.jpg

Crkva Vavedenje,- u Orlovatu, - građena je u stilu vizantijskih manastira,.. sigurno najlepša seoska crkva u Vojvodini,.
. i danas tako izgleda, - izdvajaju moji seljani samodoprinos za njeno održavanje a imaju crkvene vlasti i svoje (vraćene) obradive zemlje -
Urošov otac je bio sveštenik u Orlovatu a i mati je iz svešteničke porodice,.. po njenom liku je Uroš radio lik svete Petke, u toj crkvi.
Crkva-Orlovat-014.jpg



----------------------------------------------------------------

A, Đura jakšić iz Crnje ( sad - Srpske Crnje),..
Pa bio je i Đura daleko poznatiji (i "nadaleko čuveniji") od Ajzenkuta,.. pa Konstantin Danil ?
 
Poslednja izmena:
aa, vidi, vidii,.. pa ima nas iz Bečkereka.. ha, pa baš se radujem.
A, ja ne videh obrisanu sliku
U Zrenjaninu sam bila na izložbi slika
Obrisala sam svoju sliku ( fotografiju nastalu na izložbi slika) koja je bila spam u temi.
Drago mi je što ćeš svojim poznavanjem vojvođanskog slikarstava pomoći Mangi u održavanju teme.
 
aa, vidi, vidii,.. pa ima nas iz Bečkereka.. ha, pa baš se radujem.
A, ja ne videh obrisanu sliku,..
Od kada je slika, iz kog je opusa i kojim povodom je bila izložba.... i koji su slikari ju priredili - Mandić, Brkić, ( moj Profesor), Flora ?

Dva najveća slikara srpskog realizma,.. ja sam zbog Uroša ( iz istog smo sela) upisao Istoriju umetnosti na filozofskom u BG-u.
On je bio skroman i blag:
uros-predic-2-387x600.jpg

Živeo je u Orlovatu, Beogradu, Novom Sadu i Beču, gde je bio i asistent na visokoj školi (akademiji). Bio je jedan od osnivača Lade i prvi predsednik Udruženja likovnih umjetnika Beograda,.. član SANU.
Puno je radio slike religioznog sadržaja, istorijske kompozicije, puno portreta,.. oko 370,..( od kojih bar 20-ak članova kraljevske porodice,.. što ja znam,..) i skoro isto toliko kompozicija. Oslikao je veliki broj crkava i ikonostasa (Orlovat, Bečej, Pančevo,..)
Crkva-Orlovat-005.jpg

Crkva Vavedenje,- u Orlovatu, - građena je u stilu vizantijskih manastira,.. sigurno najlepša seoska crkva u Vojvodini,.
. i danas tako izgleda, - izdvajaju moji seljani samodoprinos za njeno održavanje a imaju crkvene vlasti i svoje (vraćene) obradive zemlje -
Urošov otac je bio sveštenik u Orlovatu a i mati je iz svešteničke porodice,.. po njenom liku je Uroš radio lik svete Petke, u toj crkvi.
Crkva-Orlovat-014.jpg



----------------------------------------------------------------

A, Đura jakšić iz Crnje ( sad - Srpske Crnje),..
Pa bio je i Đura daleko poznatiji (i "nadaleko čuveniji") od Ajzenkuta,.. pa Konstantin Danil ?
sagrađena 1924 godine , jedna od najljepših pravoslavnih crkava koje sam video :ok:
@Plant polako ćemo , gledano kroz istoriju i tvoje viđenje vrednosti umetničke strane
 

Back
Top