VOJISLAV ŠEŠELJ OTKRIO ŠTA GA BRINE: Sa zapada nas svi ubeđuju da je to rešena stvar, da dignemo ruke

Pazi Tixi gde god su Seselj , Vucic & Co. branili Srbe, tamosnji Srbi su se budili u novim drzavama 😜
20.03.1995 a few days later

Prepričao je kako je tadašnji predsjednik RSK Milan Martić telefonom panično zvao Miloševića da mu pomogne, ali ga je srbijanski vođa odbio tražeći da izdrže šest dana. “Martić je uspio dobiti Miloševića i molio ga je da makar digne nekoliko aviona iznad Zagreba. Ne da ih upotrebljava, nego da samo nadlete, ali on je to njemu odbio. Onda je Milan Martić njemu rekao: Gospodine predsjedniče, pa šta ja da radim? A on mu je rekao: Ubij se”, ispričao je general Sekulić.
 
Jedino što Neandrej još uvek nije učinio sa Šešeljem jeste da ga natera da jede šampitu sa poda ili da nosi pivske gajbe, kao što je ovaj njega terao svojevremeno.

Добиће Шешељ стан кад Србија не призна Космет.

Ко што је Вучић ономад добио од Шешеља, кад смо се одбранили 99-те.
 
Krajem 1998. godine, kao potpredsjednik Vlade, Nikolić je dobio stan od 186 četvornih metara u Novom Beogradu. U vrijeme dobivanja stana, Nikolić je imao obiteljsku kuću u rodnom Kragujevcu koju je, kako je sam rekao, ponudio u zamjenu za stan, ali tek nakon što je dobio rješenje o naplati ekstra dobiti. Budući da kuća nije vrijedila koliko stan, bio je, kako je objasnio, prisiljen prodati je kako bi platio porez. Kasnije je u svom "službenom dosjeu", prema medijima, prijavio da ima stan od 97 četvornih metara u Novom Beogradu.
“Jednom sam napisao kako su on i Toma Nikolić dobili uoči bombardovanja ’99. godine dva četvorosobna stana. Vučić je zvao tadašnjeg glavnog urednika “Kurira” i tražio moj broj, a kad sam to saznao ja sam ga pozvao da bi mi on rekao: “Gospodine Petroviću, ja sam dobio trosoban stan, a Toma je dobio četvorosoban”. Znači, njega je zabolela ta jedna soba više u tekstu. Tu se video njegov odnos prema pisanju o sebi, jer on se nije bunio zbog suštine tog čina – da je uoči bombardovanja od Vlade Srbije dobio stan, nego mu je bitno što je on dobio jednu sobu manje i misli da je zbog toga u čitavoj priči neviniji”, objasnio je u pomenutom intervjuu Petrović.
https://nova.rs/vesti/politika/nova-rs-politika-protest-generalstab-vucic-tramp-zakup/
Neki ginuli neki useljavali!!!
 
https://radar.nova.rs/ekonomija/javne-nabavke-i-tajni-ugovori/
Ovo je metastaza SNS na Srbiji.
Vlast je od 2020. do 2024, mimo Zakona o javnim nabavkama, ugovorila poslove vredne 24 milijarde evra. Uz to, pre 18 godina na tendere je stizalo osam ili devet ponuda, a sada se na više od polovine javlja samo jedan ponuđač
 
Netransparentne procedure imaju i svoj cenovni efekat, a Moravski koridor je paradigmatičan slučaj. Transparentnost Srbija procenjuje da je zbog izbegavanja Zakona o javnim nabavkama, cena radova porasla za oko 136 odsto u odnosu na prvobitnu procenu i uvećana za više od milijardu evra. Fiskalni savet u nezavisnoj analizi nije pronašao ekonomsko opravdanje za taj rast u kretanju cena građevinskih inputa, ni u bilo kom drugom tržišnom faktoru.
 
U poslednjih šest godina na 51 odsto tendera u Srbiji javio se samo jedan ponuđač, dok je u regionu udeo takvih tendera 38 procenata. S druge strane, Slovačka je smanjila udeo tendera sa jednim ponuđačem sa 21 na samo četiri, a Albanija na 23 procenta

Srbija je u 2025. imala skor 33, najniži od 2012. i dolaska na vlast SNS-a, pala je na 116. mesto od 182 zemlje i po tom pokazatelju je najgora u regionu Zapadnog Balkana. Uprkos tome, Republička komisija za zaštitu prava godišnje odlučuje o manje od 1.000 zahteva, tako da na kraju biva osporeno samo dva odsto od ukupnih nabavki.

Metastaza se širi!!!!!
 
I Toma Nikolic se brine za Kosovo iz Uzicke 23

IMG_6091.jpeg
 
20.03.1995 a few days later

Prepričao je kako je tadašnji predsjednik RSK Milan Martić telefonom panično zvao Miloševića da mu pomogne, ali ga je srbijanski vođa odbio tražeći da izdrže šest dana. “Martić je uspio dobiti Miloševića i molio ga je da makar digne nekoliko aviona iznad Zagreba. Ne da ih upotrebljava, nego da samo nadlete, ali on je to njemu odbio. Onda je Milan Martić njemu rekao: Gospodine predsjedniče, pa šta ja da radim? A on mu je rekao: Ubij se”, ispričao je general Sekulić.
Negde u jesen '95. sam upoznao čoveka koji je od samog početka rata u Kninskoj Krajini bio na položajima. Iz nekog je sela između Srba i Donjeg Lapca, uglavnom, negde tu, ispod Plješevice. Pred Oluju je bio u Kninu. Rekao mi je da je tih dana Šešelj držao govor i pričao okupljenim ljudima kako je sve propalo i da treba da se skupljaju i beže. Nekome je ta priča možda spasila glavu, ali taj lik, kao i gomila drugih, su bili tako demoralisani tim Šešeljevim govorom da su bukvalno odjednom osetili veliku težinu u telu, ono, kao da ih nešto vuče na dole. Neverovatno, kod svih isto osećanje. Šta znači kad nekome veruješ, a taj te sroza načisto. Šešelj kasnije otišo za Beograd sa ekipom koja je došla da demontira neke raketne bacače.
Znamo svi kako se posle odvijala situacija.
 
Negde u jesen '95. sam upoznao čoveka koji je od samog početka rata u Kninskoj Krajini bio na položajima. Iz nekog je sela između Srba i Donjeg Lapca, uglavnom, negde tu, ispod Plješevice. Pred Oluju je bio u Kninu. Rekao mi je da je tih dana Šešelj držao govor i pričao okupljenim ljudima kako je sve propalo i da treba da se skupljaju i beže. Nekome je ta priča možda spasila glavu, ali taj lik, kao i gomila drugih, su bili tako demoralisani tim Šešeljevim govorom da su bukvalno odjednom osetili veliku težinu u telu, ono, kao da ih nešto vuče na dole. Neverovatno, kod svih isto osećanje. Šta znači kad nekome veruješ, a taj te sroza načisto. Šešelj kasnije otišo za Beograd sa ekipom koja je došla da demontira neke raketne bacače.
Znamo svi kako se posle odvijala situacija.
6:37 teorija bježanije.
07:45
 
Ko što kaže stara Čorbina pesma "Za ideale ginu budale".
Srljali smo, bezglavo. Samo, vidiš, nije mi žao. Žao bi mi bilo da je sve to prošlo pored mene a da ja nisam učestvovao. Kad smo već kod muzike, kako su Peppersi, a pre njih Butthole Surfersi pevali

It's better to regret something you did.
Than something you didn't do
kakvi ideali bato to su sve radili da oni kradu a vi da crkavate u rupama

jbg tad se moralo, sad ko god se nije opametio samo gubi vreme
 
6:37 teorija bježanije.
07:45
Upravo to. A što pomenu čiča na snimku, ""primer Zapadne Slavonije". Danas ljudima najčešće u priči samo Oluja, a Bljesak, uglavnom, zaboravljaju, a to je bilo samo 3 mesaeca ranije. I u glavama ljudi u Kninskoj Krajni je to bilo jako živo upozorenje. Dovoljno je bilo samo malo dodatno da ih zaplašiš i eto ti bežanija.
 
Upravo to. A što pomenu čiča na snimku, ""primer Zapadne Slavonije". Danas ljudima najčešće u priči samo Oluja, a Bljesak, uglavnom, zaboravljaju, a to je bilo samo 3 mesaeca ranije. I u glavama ljudi u Kninskoj Krajni je to bilo jako živo upozorenje. Dovoljno je bilo samo malo dodatno da ih zaplašiš i eto ti bežanija.
Raketiranje Zagreba označava dva raketna napada kasetnim bombama kojega su počinili 2. i 3. svibnja 1995. pobunjeni Srbi na civilne ciljeve u Zagrebu. U napadu je ubijeno sedam, a ranjeno najmanje 200 hrvatskih civila.Među poginulima je bio Luka Skračić, student prve godine filmske režije, a među ranjenima hrvatska primabalerina Almira Osmanović i još 16 drugih balerina i baletana koje je napad zatekao u baletnoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta na Mažuranićevom trgu.Baletne papučice Almire Osmanović tadašnje ravnateljice i prve balerine Hrvatskog narodnog kazališta koja je i sama bila ranjena, jednako kao i većina od 18 sudionika međunarodnog projekta koji su pripremali predstavu "Donau Balet" u baletnoj dvorani HNK na Mažurancu 3. svibnja 1995. godine.Napad je proveden kao odmazda za vojni poraz pobunjenih Srba tijekom Operacije Bljesak. Zagreb je bio najveći u nizu od nekoliko hrvatskih gradova pogođenim raketnim napadima.Projektili iz raketnog sustava Orkan pali su 2. svibnja na križanje Vlaške i Draškovićeve uliceProjektili iz raketnog sustava Orkan pali su 2. svibnja na križanje Vlaške i Draškovićeve ulice, a dan potom i na Dječju bolnicu u Klaićevoj, pokraj Hrvatskog narodnog kazališta, na Zrinjevac te pokraj Doma umirovljenika Centar, na središte grada, ADU te zračna luka Pleso.Napad je naredio Milan Martić, čime se kasnije hvalio pred kamerama. To njegovo hvalisanje koje je zacijelo bilo namijenjeno hrabrenju stanovništva srpske paradržave i širenju pouzdanja da vodstvo kojem je Martić bio na čelu može osigurati obranu od oružane sile Republike Hrvatske, na kraju je dovelo do suđenja na Haškom sudu i kazne od 35 godina zatvora. U presudi Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije iznosi se da su kasetni projektili iz VBR Orkan kojima je gađan Zagreb neselektivno oružje, gdje se zasipava elipsa površine 160 x 180 metara radi djelovanja protiv ljudi, pri čemu je - obzirom da su rakete ispaljivane s krajnjeg dometa - odstupanje raketa od nominalnog cilja čak 1 km. Polazeći od takvih činjenica, Sud zaključuje da je raketiranje koje je naredio predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine Milan Martić namjerno poduzeto protiv civila kao ciljeva napada, a u svrhu širenja terora među civilnim stanovništvom.
 
Raketiranje Zagreba označava dva raketna napada kasetnim bombama kojega su počinili 2. i 3. svibnja 1995. pobunjeni Srbi na civilne ciljeve u Zagrebu. U napadu je ubijeno sedam, a ranjeno najmanje 200 hrvatskih civila.Među poginulima je bio Luka Skračić, student prve godine filmske režije, a među ranjenima hrvatska primabalerina Almira Osmanović i još 16 drugih balerina i baletana koje je napad zatekao u baletnoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta na Mažuranićevom trgu.Baletne papučice Almire Osmanović tadašnje ravnateljice i prve balerine Hrvatskog narodnog kazališta koja je i sama bila ranjena, jednako kao i većina od 18 sudionika međunarodnog projekta koji su pripremali predstavu "Donau Balet" u baletnoj dvorani HNK na Mažurancu 3. svibnja 1995. godine.Napad je proveden kao odmazda za vojni poraz pobunjenih Srba tijekom Operacije Bljesak. Zagreb je bio najveći u nizu od nekoliko hrvatskih gradova pogođenim raketnim napadima.Projektili iz raketnog sustava Orkan pali su 2. svibnja na križanje Vlaške i Draškovićeve uliceProjektili iz raketnog sustava Orkan pali su 2. svibnja na križanje Vlaške i Draškovićeve ulice, a dan potom i na Dječju bolnicu u Klaićevoj, pokraj Hrvatskog narodnog kazališta, na Zrinjevac te pokraj Doma umirovljenika Centar, na središte grada, ADU te zračna luka Pleso.Napad je naredio Milan Martić, čime se kasnije hvalio pred kamerama. To njegovo hvalisanje koje je zacijelo bilo namijenjeno hrabrenju stanovništva srpske paradržave i širenju pouzdanja da vodstvo kojem je Martić bio na čelu može osigurati obranu od oružane sile Republike Hrvatske, na kraju je dovelo do suđenja na Haškom sudu i kazne od 35 godina zatvora. U presudi Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije iznosi se da su kasetni projektili iz VBR Orkan kojima je gađan Zagreb neselektivno oružje, gdje se zasipava elipsa površine 160 x 180 metara radi djelovanja protiv ljudi, pri čemu je - obzirom da su rakete ispaljivane s krajnjeg dometa - odstupanje raketa od nominalnog cilja čak 1 km. Polazeći od takvih činjenica, Sud zaključuje da je raketiranje koje je naredio predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine Milan Martić namjerno poduzeto protiv civila kao ciljeva napada, a u svrhu širenja terora među civilnim stanovništvom.
Sećam se tog raketnog napada na Zagreb. To je bilo, otprilkie, odradi sve ekipa iz Srbije, onda Sloba kaže Martiću, 'ajde ti se sad malo hvališi kako si tvoji sve izveli, Hrvati ima da se ukenyaju od straha, a ovaj se primi na to i bude šta je bilo. Klasična priprema terena odrađena na direktnoj vezi Pantovčak - Dedinje.
 

Back
Top