Vladimir Nazor, partizan i rodoljub !!!

Nikita Kulganov

Buduća legenda
Poruka
33.220
PORUKA DALMATINCIMA
Neka se svaka dalmatinska planina prometne u partizansku tvrđavu,
svaki naš zaljev u gusarsko gnijezdo protiv otimača našeg mora,
svaki naš otok u klisuru o koju će se razbiti lađa grabežljivog okupatora.

Vladimir Nazor
33965083_1689335257847961_625302218450403328_n.jpg

Vladimir Nazor (Postira, 30. maj 1876. – Zagreb, 19. jun 1949.) bio je hrvatski pesnik, prozaist i prevoditelj te političar za vreme Nove Jugoslavije. U pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pesme, pripovetke, priče za decu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio talijanske i nemačke pesnike.
Nazora pocetak rata zatice u Zagrebu, gde bas u to vreme izlaze njegova sabrana dela iz izdavacke kuce Vasic. Vlast NDH imenuje Nazora za zamenika ispitivaca italijanskog jezika za strucne ispite, ali on to odbija. Vlast NDH vrsi pritisak na Nazora da ih podrzi i da se ukljuci u rad nove drzave, sto Nazor izbegava. Kada je video kako se odvijaju stvari, Nazor 29.12.1942. prelazi na partizansku teritoriju. Bilo mu je 66 godina, a vec u aprilu 1943 se nasao na improvizovanom mostu na Neretvi. Iako je bio vec u odmaklom dobu, dobro je podnosio sve napore, uvek uz svoj narod i svoje partizane. Nazorov odlazak u partizane je bio veli poraz za NDH, cak su lansirali vest da su partizani streljali Nazora.
Nedugo nakon odlaska u partizane, Nazor počinje voditi dnevnik o partizanima. Nakon Drugoga svetskog rata objavio je i Pjesme partizanske. U ratu Nazor je predsednik Izvršnoga odbora ZAVNOH-a, a nakon rata i prvi predsednik hrvatskoga Sabora.
1949. godine imao je i svoj poslednji javni nastup na kojem je čitao odlomke iz svoje nedovršene zbirke U zavičaju.
Umro je u Zagrebu 19. juna 1949. godine. Sahranjen je na groblju Mirogoju.
Osnovna škola “Vladimir Nazor” se nalazi u mestu Đurđin u opštini Subotica.
https://osnovneskole.edukacija.rs/drzavne/subotica/os-vladimir-nazor-djurdjin
ULICA: VLADIMIRA NAZORA, SUBOTICA
http://subotica.mapa.in.rs/ulice/vladimira-nazora
Revizionisticki falsifikati o Vladimiru Nazoru :
1. Falsifikat - Nazor je napisao - Oda Poglavniku. Revizionisti lazu da je Nazor napisao odu posvecenu Anti Pavelicu. Gde je ta pesma izasla, u kojem listu NDH od 1941. do 1945. ? Nigde ! Ne postoji Oda Poglavniku od Vladimir Nazor i da je objavljena u nekom listu NDH. Odu Poglavniku nije napisao Nazor !!!

»A hoćete li«, pitao me, »objaviti i onu njegovu pjesmu Poglavniku?«
»Morao bih je najprije pronaći«, odgovorio sam mu, a on će odmah:
»Naći ćete je u 'Hrvatskoj reviji’«.
Nisam mu se usudio reći da sam već pregledao »Hrvatsku reviju«, i ne samo nju, ali da je nigdje nisam našao.
2.Falsifikat - Nazor je kidnapovan od partizana.
Tvrdnje da su partizani Nazora odveli u šumu na prevaru i na silu, najbolje demantuje sam pisac u tekstu „Bijeg iz Zagreba“ gde piše o svojoj i Goranovoj (Ivan Goran Kovacic) želji da odmah odu u partizane. A nalazimo još i mnoga svedočanstava te licne zapise o Nazorovima razlozima za odlazak u partizane.
"Pobjegao sam iz ropstva i sramote takozvane Nezavisne države Hrvatske, da se nadišem ovdje slobode i da se prožmem osjećajem nacionalne časti i ljudskog dostojanstva...
(Pisana poruka naslova „Prodičimo Hrvatstvo koje su izdajice i mlitavci ukaljali“ napisana Dalmatincima, negdje u Hercegovini, u ožujku 1943."
Ono sto revizionisti pokusavaju da sakriju i ono sto izbegavaju da kazu o Vladimiru Nazoru je da je u zapaljenom srpskom selu kraj Vrginog mosta napisao jednu o najpotresnijih pesama o stradanju Srba. Bio je zapanjen prizorima popaljenog Korduna i masovnih ustaskih zlocina nad srpskim stanovnistvom i napisao je pesmu :
Мајка православна
Јеси ли се насједила на гаришту куће своје,
ох, та кућа б'једна! -
тражећ оком и руком кол'јевчицу малог Јове,
иконицу светог Ђорђа и ђерђефић твоје Руже?
Све је сада дим и пепел, све прогута чаћа тавна -
ти, сломљена крепка грана, најбједнија међ женама,
мајко православна!

Јеси ли се находала ногама што једва носе
ох, те ноге болне!
Јеси ли се уморила тражећ Руму, краву своју,
краву своју, хранитељку старе баке и дјечице?
Да л' је вуци растргоше ил' је сакри шума тавна?
Не мучи се! За кога би сада били сир и мл'јеко,
мајко православна?

Је си ли се наплакала над судбином друга свога,
о друже љубљени!
Издајом га уловише, као пса га измлатише,
мучили га, везали га, бацали га у тамнице.
И он кога срце вукло дјела вршит тешка и славна,
као хром се богаљ врати да ти умре на рукама,
жено православна.
Јеси ли се накукала изнад оне страшне јаме,
о јамо проклета!
Гдје са гркљаном пререзаним дјеца твоја сада леже
покрај баке, и гдје мајку своју зову, за њом плачу;
и боје се, јер је рупа пуна људи, влажна, тавна?
Шутиш. Печат шутње јад је на уста ти ударио,
мајко православна.

Бл'једиш, тањиш и кочиш се, но бол немој гушит своју,
бол ти предубоку!
Пусти нека тужба твоја одјекује широм земље
и нек траје вјековима. Нека чују у што сада
прометну се сјета твоја, твоја туга стара, давна.
- Шутиш. Бл'једиш. И ореол мучеништва већ те круни,
мајко православна.

У попаљеном српском селу
код Вргинмоста
I 1943

https://sr.wikipedia.org/wiki/Владимир_Назор
https://en.wikipedia.org/wiki/Vladimir_Nazor
http://www.yugopapir.com/2016/05/vl...kpETQumPCimQjEwrEnN3I8uH1R4ejX9Osf1IL1-a0QI3c
https://vdocuments.mx/tko-je-tko-u-ndh-55b94ed4ddb6d.html
Mitraljeza - Vladimir Nazor
Vladimir Bakarić o tome kako je Vladimir Nazor došao u partizane
 

Prilozi

  • nazor 1 yugopapir.jpg
    nazor 1 yugopapir.jpg
    145,1 KB · Pregleda: 5
Nad starim dvorom usred glavnog grada
Ko plamen vječnog svietlav stieg vihori;
u dvoru, blied od neprekidnog rada:
Poglavnik bdije, jer narod se bori...
I premda svu noć, ko uklete sjene,
more Ga brige mnogih podanika,
ipak Mu bdienjem izmučene sjene
sa smieškom prime stranog poslanika.
Ko dobra majka često prigne čelo
nad uzglavljima ranjenih junakâ;
ko brižan otac izlazi u selo
vidjeti poljske radove seljaka.
A ipak nitko ne će znati;
s koliko se On boraca bori,
od kolikih Mu boli srdce pati
i kolikom Mu snagom duša gori!
Tek će budućnost, što će vedra teći,
znati, što bješe činio i htio,
a poviest naša s ponosom će reći;
Naš Poglavnik je velik vladar bio!

Vladimir Nazor
 
Nad starim dvorom usred glavnog grada
Ko plamen vječnog svietlav stieg vihori;
u dvoru, blied od neprekidnog rada:
Poglavnik bdije, jer narod se bori...
I premda svu noć, ko uklete sjene,
more Ga brige mnogih podanika,
ipak Mu bdienjem izmučene sjene
sa smieškom prime stranog poslanika.
Ko dobra majka često prigne čelo
nad uzglavljima ranjenih junakâ;
ko brižan otac izlazi u selo
vidjeti poljske radove seljaka.
A ipak nitko ne će znati;
s koliko se On boraca bori,
od kolikih Mu boli srdce pati
i kolikom Mu snagom duša gori!
Tek će budućnost, što će vedra teći,
znati, što bješe činio i htio,
a poviest naša s ponosom će reći;
Naš Poglavnik je velik vladar bio!

Vladimir Nazor
Falsifikat, Nazor nikada nije napisao tu pesmu, jer niko do sada nije nasao gde je to objavljeno. Jos jedan pokusaj revizionista da lazima ( sistem koji koriste ja triput slazi istina ne vazi ) blate jednog velikana kakav je Nazor.
 
Autor Miloslav Samardzic. :per: Ovo je prava pesma patrijote komicne od velikog Nazora.

Јеси ли се насједила на гаришту куће своје,
ох, та кућа б'једна! -
тражећ оком и руком кол'јевчицу малог Јове,
иконицу светог Ђорђа и ђерђефић твоје Руже?
Све је сада дим и пепел, све прогута чаћа тавна -
ти, сломљена крепка грана, најбједнија међ женама,
мајко православна!

Јеси ли се находала ногама што једва носе
ох, те ноге болне!
Јеси ли се уморила тражећ Руму, краву своју,
краву своју, хранитељку старе баке и дјечице?
Да л' је вуци растргоше ил' је сакри шума тавна?
Не мучи се! За кога би сада били сир и мл'јеко,
мајко православна?

Је си ли се наплакала над судбином друга свога,
о друже љубљени!
Издајом га уловише, као пса га измлатише,
мучили га, везали га, бацали га у тамнице.
И он кога срце вукло дјела вршит тешка и славна,
као хром се богаљ врати да ти умре на рукама,
жено православна.

Јеси ли се накукала изнад оне страшне јаме,
о јамо проклета!
Гдје са гркљаном пререзаним дјеца твоја сада леже
покрај баке, и гдје мајку своју зову, за њом плачу;
и боје се, јер је рупа пуна људи, влажна, тавна?
Шутиш. Печат шутње јад је на уста ти ударио,
мајко православна.

Бл'једиш, тањиш и кочиш се, но бол немој гушит своју,
бол ти предубоку!
Пусти нека тужба твоја одјекује широм земље
и нек траје вјековима. Нека чују у што сада
прометну се сјета твоја, твоја туга стара, давна.
- Шутиш. Бл'једиш. И ореол мучеништва већ те круни,
мајко православна.

У попаљеном српском селу
код Вргинмоста
I 1943
 
Шта је радио до 1942 године?
Vladimir Nazor je imao 66.godina kada je otisao u partizane 1942. Sam je znao da ce samanjiti sam sebi godine zivota , ako u takvom odmaklu doba ode u partizane , ali je ipak otisao.
Nazor je odmah na pocetku rata odbio ponudu koju mu jepo nudili vlada NDH, vrsili su pritisak na njega da se ukljuci u novi ustaski poredak, sto je on odbijao, i kada je vec postalo gusto, presao je u partizane 1942, jos kada se nije znalo ko ce da dobije rat.
Inace falsifikat Oda Poglavniku koju je kao pisao Vladimir Nazor, i koja se kao nalazi u Hrvatskoj reviji, niko nikada nije nasao.
 
Falsifikat, Nazor nikada nije napisao tu pesmu, jer niko do sada nije nasao gde je to objavljeno. Jos jedan pokusaj revizionista da lazima ( sistem koji koriste ja triput slazi istina ne vazi ) blate jednog velikana kakav je Nazor.
Зашто би био фалсификат? Сваки Хрват је дочекао поглавника
са срећом у гласу и осмехом на лицу. Остварење тисућлетњег сна.
Па тако и Назор, човек се после стидео тога и успео да забашури.
До '42-е је сконтао о коме се ради и отишао у партизане.
а.
 
Зашто би био фалсификат? Сваки Хрват је дочекао поглавника
са срећом у гласу и осмехом на лицу. Остварење тисућлетњег сна.
Па тако и Назор, човек се после стидео тога и успео да забашури.
До '42-е је сконтао о коме се ради и отишао у партизане.
а.
Falisikat je jer Vladimir Nazor nije napisao Odu Poglavniku, i niko ne moze da nadje gde je to objavljeno.
 
Bolje pogledaj u svoje dvoriste i kako su nedicevci i ljoticevci docekali svabe i sta je Milance pisao o mladoj hrvatskoj demokraciji i njenom hrabrom poglavniku u svojoj kvinslinskoj stampi.
Недић је и Швабе и Немце дочекао на исти начин, као
непријатељски официр, нажалост у ДСР-у поражени
непријатељски официр.
Чича такође, док је Назор(на силу) махао заставицом у Загребу.
 
Vladimir Nazor je imao 66.godina kada je otisao u partizane 1942. Sam je znao da ce samanjiti sam sebi godine zivota , ako u takvom odmaklu doba ode u partizane , ali je ipak otisao.
Nazor je odmah na pocetku rata odbio ponudu koju mu jepo nudili vlada NDH, vrsili su pritisak na njega da se ukljuci u novi ustaski poredak, sto je on odbijao, i kada je vec postalo gusto, presao je u partizane 1942, jos kada se nije znalo ko ce da dobije rat.
Inace falsifikat Oda Poglavniku koju je kao pisao Vladimir Nazor, i koja se kao nalazi u Hrvatskoj reviji, niko nikada nije nasao.
Питам због чега није отишао 1941 године?

Ко каже да је добио понуду и да је одбио?

Назор је писао све и свашта можда та његова Ода и није објављена него је остала негде у његовим папирима, треба потражити детаљније изворе одакле се појавила.
 

Back
Top