Vjera kao spas od vječnog zaborava

Neno

Elita
Poruka
20.740
Za 100 g otprilike svi ćemo biti pod zemljom. Neki drugi ljudi će živjeti u kućama za koje smo se teško borili da ih izgradimo, i imat će sve što danas imamo.. osim ako ne buide srušeno. Sva naša imovina će biti u rukama drugih, možda i onih koji pojma nemaju niti će znati ko smo bili.. naša auta na koje smo bili ponosni, koje smo manje-više dobro i teško platitli, vjerovatno će biti na otpadu.
Naši potomci vjerovatno neće znati gotovo ništa o nama i veoma rijetko će nas spominjati.
Koliko nas poznaje oca svog djeda, bake, mnogi od nas ne znaju ni kako su se zvali. Nakon naše smrti, pamtit će nas nekoliko godina, a posle naša istorija, naše slike, naša djela, sve će otići na smetlište zaborava.
Zato je tu vjera, vjera kao spas od neminovnog fizičkog nestajanja, ali je duša ta koja ostaje da vječno živi u bilo kom obliku.. svakako da će ostati naši potomci u kojima su naši geni. I niko ne može zabraniti, ne može ni osporiti a na kraju ni dokazati da naše duše vječno žive, možda u nekom novom ili starom obliku, nebitno. Zato je vjera jedini spas od vječnog zaborava, dok neke prihvatljive alternative tome, jednostavno - nema.
 
Zato je tu vjera, vjera kao spas od neminovnog fizičkog nestajanja, ali je duša ta koja ostaje da vječno živi u bilo kom obliku..
Vec je sto puta naglaseno da vernici na ovom pdf-u ne veruju u postojanje duse nego naprotiv, bolje da si otvorio temu na (para)psihologiji.
Propovednik 9:5 kaže da "mrtvi ne znaju ništa" ili Psalam 146:4 gde se kaže da "propadaju sve misli njegove (čovekove)"
...jer si prah, i u prah ćeš se vratiti.
 
Poslednja izmena:
Za 100 g otprilike svi ćemo biti pod zemljom. Neki drugi ljudi će živjeti u kućama za koje smo se teško borili da ih izgradimo, i imat će sve što danas imamo.. osim ako ne buide srušeno. Sva naša imovina će biti u rukama drugih, možda i onih koji pojma nemaju niti će znati ko smo bili.. naša auta na koje smo bili ponosni, koje smo manje-više dobro i teško platitli, vjerovatno će biti na otpadu.
Naši potomci vjerovatno neće znati gotovo ništa o nama i veoma rijetko će nas spominjati.
Koliko nas poznaje oca svog djeda, bake, mnogi od nas ne znaju ni kako su se zvali. Nakon naše smrti, pamtit će nas nekoliko godina, a posle naša istorija, naše slike, naša djela, sve će otići na smetlište zaborava.
Zato je tu vjera, vjera kao spas od neminovnog fizičkog nestajanja, ali je duša ta koja ostaje da vječno živi u bilo kom obliku.. svakako da će ostati naši potomci u kojima su naši geni. I niko ne može zabraniti, ne može ni osporiti a na kraju ni dokazati da naše duše vječno žive, možda u nekom novom ili starom obliku, nebitno. Zato je vjera jedini spas od vječnog zaborava, dok neke prihvatljive alternative tome, jednostavno - nema.
Meteor neće zaustaviti nicije vjerovanje.
 

Back
Top