Visoko Obrazovanje Nekada i Sada

Све осим друштвених наука, било је боље раније. Друштвене науке, у СФРЈоту, нису вределе ни за криви. Тада је постојала држава, али није била наша. Отприлике, за Србе, исто ко и отоманска империја.
 
Reforme koje smo brže-bolje usvojili su donekle umanjile kvalitet naših fakulteta.
Da li se sada stvari mogu vratiti na staro ili možda poboljšati?
Sećam se npr. dok sam studirao na mašincu da su mi neki predmeti bili samo gubljenje vremena, dok neki drugi nisu baš najbolje pokriveni...
Npr. po meni je bolonja negativno uticala na kvalitet stečenog znanja...
 
Jedan od zahteva prosvetnih radnika je revizija svih reformskih promena koje su usvojene. Nadamo se da će se to i desiti, jer ovaj sistem obrazovanja ima dosta propusta, počev od čuvene bolonjske povelje. Jedini problem, što je Evropa usvojila taj način, pa bi samim tim diplome naših studenata bile nevažeće u zemljama Evrope.
 
Kakva je razlika u visokom obrazovanju u poslednjih 20 godina i pre toga?
Kvalitet, kvantitet, koliko je lakše/teže doći do posla?
Koliko danas "vrede" (neke) fakultetske diplome?

Diplome vrede koliko i stečeno znanje, a kako se znanje stiče vidimo po profesorima i rektorima.

Katastrofa.

Znanje mašinskog inženjera pre 30 godina i znanje ovog današnjeg, nije uopšte za poređenje.
Govorim o proseku, čast izuzecima. :kafa:
Reforme koje smo brže-bolje usvojili su donekle umanjile kvalitet naših fakulteta.
Donekle ?
 
Zaboravili ste ili nikad niste znali glavni razlog zasto su studenti 'studirali' godinama u SFRJ.

U to neko vreme industrija je bila mala, takoreci nepostojeca. I ona postojeca zasnivala se na stranim konceptima. Licence su bile uobicajena stvar. Posla, a pogotovo posla za visoko obrazovane zbog nedostatka radnih mesta bilo je takodje malo. To je takodje vreme ranih gastarbajtera. Ljudi su odlazili zato sto nije bilo dovoljno posla ili od ponudjenog posla nisu mogli da opstanu. Studenti su 'studirali' dok im nije iskrsla neka sansa za posao. Neki su tad zavrsavali studije, a neki su jednostavno nastavili da rade pa mnogo kasnije zavrsavali studije ili nikad i tih ima mnogo. Kasnije kad je industrija porasla, porasla je i traznja i bilo je vise posla.

Bilo je bolje da nekom kazes da si student nego da si na primer diplomirani inzenjer, a nezaposlen. Ta stigma nezposlenosti je uvek bila najveca.

Socio-ekonomski procesi su u pitanju ne necija lenjost. Tesko je bilo doci do posla. Nekad si morao da cekas da neko ode u penziju ili umre da bi dosao na radno mesto. Drugo, za razliku od danas, kad se kaze - dobio posao - to znacilo najcesce za ceo zivot a ne ovo skakutanje iz firme u firmu. Drugi koncept zivota.
 
Poslednja izmena:
Jedini test je usporedba danasnjih diplomaca sa stranim kolegama, posto ne mozemo da upotrebimo vremeplov i usporedimo sveze diplomiranog lekara iz 2024-te sa njegovim parnjakom iz 1989-te.
Što se mašinstva tiče znam da su razlike prilično velike u današnje vreme. Radio sam/pričao sa dosta njih iz Nemačke, Poljske i Italije proteklih nekoliko godina i mišljenja su da nam obrazovanje i stručna sprema nisu na baš nekom pozitivnom nivou...
Što se teorije riče tu smo negde, ali što se prakse tiče - nebo i zemlja...
 

Back
Top